Drvo je možda najzeleniji građevinski materijal jer se drvo smatra obnovljivim izvorom energije koje apsorbira CO2 tijekom svog rasta. Uporabom drveta kao građevinskog materijala trajno bi se velike količine ugljičnog-dioksida pohranile unutar strukture same građevine te bi u tom obliku bilo zarobljeno gotovo trajno. Drvo je najbolji materijal ako se promatra ukupna emisija CO2 u atmosferu te potrebna voda za stvaranje materijala. Potrebno je razviti sustav održivog iskorištavanja šuma da se osigura stalna količina građevinskog drveta te se mora povećati pošumljavanje i drvni godišnji prinos. Održivo iskorištavanje drvnog potencijala osigurava stalno zaposlenje u skladu sa stalnim potrebama za drvnom masom. Primjena drveta je bila ograničena uglavnom zbog velike opasnosti od požara cijele strukture te su požarni propisi ograničavali veću primjenu drveta u graditeljstvu. No poznato je da puno drvo ima veću stabilnost tijekom požara nego čelične konstrukcije. Tijekom požara oko punog drveta se stvara sloj čađe koja djeluje kao izolator i usporava daljnje izgaranje drveta dok je srž drveta zdrava i zadržava ista mehanička svojstva statičke stabilnosti. Razvojem laminiranog drveta dobio se materijal koji ima sličnu otpornost na požar kao i puno drvo. Arhitekt Michael Green predlaže koncept primjene drveta u zgradama do tridesetak katova kroz kombinaciju središnje strukture od drveta te vanjskih čeličnih greda koje su pričvršćene za drvenu konstrukciju. Ideja drvenih struktura je jedan od važnih koraka prema smanjivanju ukupnih emisija stakleničkih plinova. Ovaj koncept bi mogao naići na veliku primjenu u Sjevernoj Americi gdje postoji dugogodišnja tradicija izgradnje drvenih građevina i to pogotovo malih obiteljskih kuća.