Hrana na putu od proizvođača do potrošača često prevali i na tisuće kilometara te je njeno podrijetlo i sastav često nepoznato. Alternativa bi mogla biti urbana poljoprivreda, odnosno uzgoj biljaka na gradskim krovovima. Španjolski krastavci u njemačkim trgovinama, južnoafričko grožđe na europskim tržnicama. Moderna društva oslanjaju se na razgranatu logistiku kako bi milijuni građana svakodnevno bili opskrbljeni živežnim namirnicama. No, u posljednje vrijeme postoje različiti trendovi čiji je cilj vratiti proizvodnju hrane tamo gdje se ona i troši.
Volkmar Keuter s Fraunhofer instituta za ekološku, sigurnosnu i energetsku tehniku u Oberhausenu smatra da je budućnost u pokrivanju barem dijela potražnje proizvodnjom u samim gradovima. On ističe da su za izgradnju staklenika prije svega idealni ravni krovovi na mnogim zgradama. Keuter procjenjuje da bi se u Njemačkoj na taj način moglo dobiti dodatnih 36.000 površine, što je tri puta više nego površina svih staklenika u Nizozemskoj.
No, ravni krovovi nisu zanimljivi samo zato što nude prostor, nego primjerice i zbog gnojiva. Tako otpadne vode u zgradama sadrže mnoge korisne tvari poput fosfora, dušik i kalij. Naravno, one bi prije korištenja morale biti prerađene i prilagođene za korištenje kao gnojivo. To bi za "gradskog poljoprivrednika" na početku značilo veće investicije u potrebnu tehniku, ali bi mu kasnije omogućilo velike uštede, ocjenjuje Volkmar Keuter.
Za uzgoj povrća na krovu posebno je pogodan tzv. hidroponski način. Tu se biljka ne sadi u zemlju, nego u posude napunjene umjetnim granulatom, vlaknima ili glinenim kuglicama ili pak u svojevrsnim žlijebovima kroz koje stalno teče voda. Tekućina dolazi iz cisterne i nakon što je ovlažila korijen biljke, ponovo teče nazad u cisternu.
Uzgajivač stalnim kontrolama vode može utvrditi potrebnu količinu gnojiva i time za svaku biljku stvoriti optimalne uvjete rasta. Osim toga, voda i gnojivo se ponovo vraćaju u kružni sustav, što omogućuje maksimalnu iskorištenost. U klasičnom uzgoju poljoprivrednici moraju češće gnojiti jer kiša redovito ispire dio korisnih tvari iz zemlje. "Korištenjem hidroponskog sustava možete ostvariti deset do dvadeset puta veći urod", naglašava Keuter.
U Americi i Kini takvi staklenici na krovovima već postoje. Njemački arhitekt Stefan Schmitz je oduševljen tom idejom. On priča da su ti staklenici često povezani sa slobodnim aktivnostima poput ponude satova jahanja za djecu, golfom ili školskim izletima. "To se može nazvati urbanom poljoprivredom. To su istovremeno projekti koji izazivaju zanimanje javnosti i imaju veliki edukativni učinak", kaže arhitekt Schmitz. Naravno, oni donose i dobru zaradu.
Schmitz predlaže da se takvi vrtovi naprave i na krovovima velikih trgovačkih centara. To bi bio posebni doživljaj šopinga, kaže on: "Prolazite robnom kućom i potpuno normalno obavljate kupovinu. A onda odete na krov i u stakleniku berete svježe plodove. Svatko dobije košaru koju puni plodovima i na kraju plaća ovisno o težini ubranoga." Njemački arhitekt ističe da bi taj sustav funkcionirao kao samoposluga, samo što poljoprivredni proizvodi ne bi bili industrijski zapakirani nego bi stizali izravno iz prirode s krova.
www.croenergo.eu
