Ekspanzija malih hidroelektrana
Četvrtak, 23 Veljača 2017 21:23

Ekspanzija malih hidroelektrana

Već neko vrijeme je jasno da izgradnja velikih brana nosi visoki rizik po stanovništvo i prirodu — dovoljno je pogledati zadnju krizu koju je izazvalo pucanje prelivnih kanala na brani Orovill u Kaliforniji. Umjesto da se primjenjuju nove ideje, širom Balkana se gradi po istom principu samo što su projekti manjeg obima pa se male hidroelektrane predstavljaju kao inovativan i održiv razvoj. Malo je i lijepo, zar ne? Imajući u vidu klimatske promjene, ovakva strategija se čini pobjedničkom: male hidroelektrane (MHE) proizvode zelenu energiju i istovremeno pozitivno utiču na životnu sredinu. Da li je zaista tako?

Četiri mita o malim hidroelektranama
Zagovornici malih hidroelektrana često ističu četiri razloga za njihovu gradnju: po njihovom mišljenju MHE smanjuju emisiju CO2, osiguravaju dobavu električne energije, stvaraju nova radna mjesta i na kraju potiču investicije.

Točno je da male hidroelektrane imaju minimalan utjecaj na klimu. Ipak, one se često grade u područjima sa visokim stupnjem bioraznolikosti. Studija austrijske organizacije Riverwatch je pokazala da je 817 ili 49% od ukupno planiranih hidrocentrala na širem području Balkana, od čega veliki broj čine male centrale, smješteno unutar zaštićenih područja prirode. Istraživanja iz Norveške i Kine su pokazala da je šteta po jednom MW instalirane snage slična onoj koje izazivaju velike brane. Također, mala izlazna snaga znači i da su efekti u vidu smanjenja emisija CO2 minimalni. Na primjer, samo tri turbine kapaciteta 2,2 MW (europski prosijek) su dovoljne kako bi se proizvodilo više struje nego što to generira MHE Medna Sana u Bosni i Hercegovini.

Za najveći broj MHE u zemljama Zapadnog Balkana morati ćemo da pričekamo kako bismo vidjeli da li je očekivana proizvodnja realna. Albanija je otišla najdalje u izgradnji: u prvoj polovini 2015, po albanskom Nacionalnom akcijskom planu za obnovljive izvore energije, Albanija je imala oko 90 MHE koje su u radu nasuprot broju od 18 MHE u 2006. godini. Njihova ukupna instalirana snaga je 294,32 MW a u 2014. albanske MHE su proizvele 919 GWh ili 10% od ukupne proizvodnje električne energije.

Ovo djeluje kao razuman doprinos energetskoj sigurnost, ali uspostavlja i visoku ekološku cijenu. Naime, ne bi trebalo da se olako uzimaju ozbiljne promjene na 90 vodotokova, naročito imajući u vidu to da je Albanija jedna od zemalja posebno ranjivih na klimatske promjene. Sudeći po Nacionalnom akcjskom planu, isti ovaj trend je nastavljen i albanska vlada je u prvih devet mjeseci 2015. godine dodijelila 110 novih koncesija za hidroelektrane raznih veličina.

Nažalost, obećanja o ekonomskom napretku koje MHE donose mahom su neosnovana. Promotori ovih projekata obećavaju radna mjesta. Međutim, uslijed visoke automatizacije rada, to u praksi znači posao za svega nekoliko inženjera, bez garancije da će biti zaposleno lokalno stanovništvo. Čak i glasni promotori malih hidroelektrana to priznaju. Primjera radi, Europska banka za obnovu i razvoj u svom Uputstvu za hidroenergetske projekte kaže da “hidroenergetski projekti tipično... zahtijevaju veoma mali broj zaposlenih za svoj rad”.

Iako male hidroelektrane zaista privlače investicije (samo međunarodne financijske institucije su odobrile barem 819 miliona eura kredita za širi region Balkana u periodu 2005-2012), pitanje je tko zaista ubire korist od takvih ulaganja. U Crnoj Gori, tvrtka Hidroenergija Montenegro d.o.o. je dobilo koncesije za barem 15 projekata, samostalno ili u konzorciju. Poduzeće predstavlja Oleg Obradović, kontroverzni biznismen blizak vladajućoj partiji. Također za dva projekta, Slatina i Vrelo, nosilac je BB Energy, čiji je vlasnik Blažo Đukanović, sin bivšeg Premijera Crne Gore.

Da li možemo govoriti o održivoj hidroenergiji?

Veoma mala hidroenergetska postrojenja mogu biti dobro rješenje za udaljena područja koja nemaju pristup mreži ili u slučaju da su alternative (poput kerozinskih lampi) opasnije. Na primjer, britanska organizacija Practical Action je provela projekt Tungu-Kabiri Mikro HE u ruralnoj oblasti Kenije. Ovaj projekt, koji je sagradila lokalna zajednica, proizvodi 18 kW, snabdjeva strujom kuće u radijusu od 3 km. Lokalna zajednica je također vlasnik električne energija koja se proizvede.

Ali ovo nije blisko realnosti na Balkanu. Za razliku od projekta iz Kenije, koncesije na Balkanu se uglavnom dodeljuju privatnim investitorima. Lokalno stanovništvo često se protivi takvim projektima i rijetko je uključeno u njihovo planiranje, izgradnju ili rad. U većini slučajeva, nije jasno zašto odgovor na lokalne energetske potrebe mora biti hidroenergija budući da region ima neiskorišteni potencijal za eksploataciju solarne i energije vjetra.

Alternative: solarna i energija vjetra

Hidroenergija dominira u planovima zemalja zapadnog Balkana za razvoj obnovljive energije što se jasno vidi u njihovim nacionalnim akcijskim planovima. Na primjer, u Bosni i Hercegovini, ako bi Nacionalni plan bio proveden, to bi značilo da će proizvodnja iz obnovljivih izvora biti zasnovana sa čak 89,37 prosto na hidroenergiji a samo 0,27 na solarnoj. Albanija je donedavno davala prednost malim hidroelektranama u tolikoj mjeri da nije omogućavala feed-in tarife ni za jedan drugi vid obnovljive energije (što će se možda na kraju promijeniti sa usvajanjem novog zakona). Ostale balkanske zemlje također u većoj ili manjoj mjeri daju prednost hidroenergiji u odnosu na ostale obnovljive izvore.

Istovremeno, Srbija ima samo dva vjetroparka u pogonu — Kula (9,9 MW) i Zagajica – La Piccolina (6,6 MW); Makedonija ima jedan — Bogdanci 1 (36,8 MW) dok Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Albanija nemaju ni jedan, mada se u Crnoj Gori planira puštanje u rad vjetropark Krnovo sa 72 MW instalirane snage. Vjetroturbina AEC Kosova-Golesh (1,35 MW) nije radila godinama uslijed spora oko feed-in tarifa. Proizvodnja struje iz solarnih panela je još rjeđa pojava.

Postoji značajn interes investitora za iskorištavanje regionalnog potencijala za energiju vjetra, ali se potencijalni investitori suočavaju sa administrativnim poteškoćama. Vlade zemalja su ograničile količinu instalirane snage za energiju vjetra na elektronergetskoj mreži za koju je moguće dobiti subvencije u vidu feed-in tarifa: u Srbiji je to 500 MW u periodu do 2020. godine dok je u Bosni to 350 MW do 2019. Ovo obeshrabruje investitore i odlaže brojne projekte.

Hidroenergetski projekti nailaze na sve veći otpor širom Balkana zbog lošeg planiranja lokacije i lošeg projektiranja. Ako se uništavanje rijeka radi hidrocentrala nastavi, otpor javnosti će se vjerojatno proširiti i na ostale vidove obnovljive energije. Ovo je posljednja stvar koja je potrebna u trenutku kada se napokon čini da je region na putu ka dekarbonizaciji. Stoga je bitno da djelujemo brzo kako bismo tranziciju ka obnovljivoj budućnosti vratili na kolosijek.

energis.ba
Pročitano 513 puta

O nama

Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

Kontakt info

HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Kralja Tomislava 82.
31417 Piškorevci
Hrvatska

E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503
© HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive