Podizanje razine svjetskih mora i oceana često se koristi kao fakator zastrašivanja kako bi se potrošile milijarde dolara na borbu protiv globalnog zagrijavanja. Arktički i grenlandski led će se otopiti, a sve topliji oceani će se proširiti i uslijedit će prirodna katastrofa, napominju znanstvenici. Iako UN u međunarodnoj raspravi s temom promjene klime nagovijestio podizanje razine mora za 59 centimetara do 2100. godine, Al Gore je u svom Oscarom nagrađenom filmu otišao korak dalje i najavio porast od čak šest metara pokazujući računalne animacije u kojima gradovi poput Šanagaja i San Francisca nestaju pod vodom. No, ako netko zna 'ponešto' o podizanju razine mora to je zasigurno švedski znanstvenik i fizičar Nils-Axel Mörner, nekadašni čelnik Međunarodne komisije o promjeni razine mora. Beskompromisna presuda dr. Mörnera, koji je proteklih 35 godina proveo koristeći svaku moguću znanstvenu metodu u proučavavnju razine mora diljem svijeta, glasi kako sva 'brbljanja' oko podizanja mora nisu ništa drugo nego 'velika priča za plašenje male djece', piše Christopher Booker u britanskom Telegrafu. Usprkost fluktuacijama gore dolje, more se ne podiže. Razina se nije promijenila proteklih 50 godina, a ako se išta slično u ovom stoljeću dogodi bit će za svega desetak centimetara, no i to nije sigurno - objašnjava Mörner. Čak i ako čvrste dokaze mjerenja stavimo po strani, ističe Mörner, elementarni zakoni fizike, poput latentne topline potrebne da se led otopi, govore da katastrofa koju najavljuju Al Gore i 'ekipa' nije moguća. Razlog zbog koje je dr. Mörner toliko siguran u svoje tvrdnje da su predviđanja podizanja mora u potpunosti pogrešna jest činjenica da su ona sva bazirana na računalnim simulacija dok su njegova otkrića rezultat mjerenja i promatranja u stvarnom svijetu. Dok je upravljao Međunarodnom komisijom o promjeni razine mora, Mörner je pokrenuo poseban projekt na Maldivima čiji se čelnici posljednih 20 godina traže ogromne količine novaca kako bi 'spriječili nadolazeću katastrofu'. Njegovo je istraživanje, u kojem je šest puta posjetio to otočje, pokazalo kako se more nije podiglo ni malo u posljednjih 50 godina. Prije nego što je objavio službene rezultate ponudio je lokalnom stanovništu prikazivanje dokumentarnog filma u kojem objašnjava kako se ne moraju brinuti za 'problem', no vlasti su mu to zabranile. Slična je situacija i na otočju Tuvalu gdje lokalni vođe zadnja dva desetljeća pozivaju stanovništvo na hitnu evakuaciju, a more se, ako se išta promijenilo, zapravo spustilo. Jedini dokaz na kojem 'strašitelji' temelje svoje teorije jest činjenica da je uzimanje podvodnih voda za napajanje plantaža ananasa natjeralo morsku vodu da popuni prazninu. Istovremeno, Venecija ne biva potopljena već tone sama. Nema ni govora o podizanju Jadrana. Jedno o šokantnih otkrića dr. Mörnera jest i zašto je UN ustvrdio tako katastrofičnubudućnost. Naime, do 2003. satelitska promatranja nisu primijetila bilo kakav trend podizanja. No, odjednom se pojavilo povećanje jer su u UN-u podržali znanstvenike koji su jedan jedini put pronašli povećanje razine mora u Hong Kongu i to za 2,3 milimetra. Cijelo se globalno predviđanje počelo zasnivati na tom izračunu koji je dobiven jer se 'nekakav trend morao vidjeti'. Također, dr. Mörner je ostao šokiran kako niti jedan potpisnik UN-ova najnovijeg izvještaja o razini mora nije stručnjak za more. UN-ovi izvještaji nisu ništa drugo nego 'namjerna ignorancija', a njihovi izvještaji su slijepo vjerovanje unaprijed podešenim računalnim modelima naše budućnosti koji šire bespotrebnu paniku - zaključio je Mörner.
www.jutarnji.hr
Smanjenje određenih zagađivača u atmosferi usporilo bi podizanje razine mora
Novo istraživanje pokazuje da bi smanjenje emisije crnog ugljika, metana i drugih zagađivača moglo uvelike usporiti podizanje razine mora. Znanstvenici su otkrili da bi redukcija četiriju zagađivača koji cirkuliraju atmosferom mogla privremeno usporiti podizanje mora za otprilike 25 do 50 posto, a riječ je o metanu, ozonu u troposferi, hidrofluoridima i crnom ugljiku. Ti se plinovi i čestice u atmosferi mogu zadržati od dva tjedna pa do čitavog stoljeća i mogu brže utjecati na klimu nego ugljikov dioksid koji u atmosferi ostaje stoljećima. „Kako bi izbjegli potencijalno opasno podizanje razine mora, mogli bi smanjiti emisiju zagađivača koji se u atmosferi zadržavaju samo kratko, čak i ako ne možemo odmah smanjiti emisiju ugljikova dioksida", objasnio je Aixue Hu, znanstvenik s Nacionalnog centra za istraživanje atmosfere u Boulderu i glavni autor članka objavljenog prije nekoliko dana u časopisu Nature Climate Change. „Posljedice dizanja mora veliki su izazov modernog društva", izjavila je Anjuli Bamzai, voditeljica programa na Odsjeku za atmosferske znanosti Američkog nacionalnog fonda za znanstvena istraživanja. „Ovo istraživanje daje uvid u kretanje razine mora u budućnosti otkrivajući učinke smanjenja emisije kratkotrajnih stakleničkih plinova kao što su metan, ozon iz troposfere ili crni ugljik, kao i dugotrajnih stakleničkih plinova poput ugljikova dioksida", rekla je Bamzai. Prema riječima znanstvenika i koautora članka Veerabhadrana Ramanathana s Instituta Scripps za oceanografiju u San Diegu, još uvijek nije kasno da stabilizacijom koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi te smanjenjem emisije „kratkotrajnih" zagađivača smanjimo zagrijavanje i podizanje razine mora za 30 posto. Ramanathana tvrdi da su nova saznanja i rezultati vrlo ohrabrujući s obzirom na to da već postoje tehnologije kojima bi se drastično mogla smanjiti emisija „kratkotrajnih" plinova, tj. onih koji u atmosferi ostaju puno kraće od ugljikova dioksida. Podizanje razine mora predstavlja veliki problem i opasnost za naseljena područja uz obalu, a pogotovo za milijunske gradove poput New Yorka, Miamija, Amsterdama, Mumbaija i Tokija. Razina se mora zadnjih godina dizala u prosjeku 3 milimetra godišnje, a razlozi su tome otapanje ledenjaka i zagrijavanje oceana. U izvješću Američkog nacionalnog vijeća za istraživanja stoji da će razina mora u sljedećih sto godina narasti od 18 do 20 centimetara, ako temperature i dalje nastave rasti. Ranije je istraživanje Ramanathana i Yangyanga Xua pokazalo da bi se do 2050. oštrom redukcijom emisija „kratkotrajnih" zagađivača porast temperatura mogao smanjiti čak do 50 posto. Znanstvenici su sad otkrili i da bi takve redukcije drastično usporile i podizanje razine mora, a procjenjuje se da bi se do 2100. godine podizanje mora moglo smanjiti za od 22 do 42 posto ovisno u kojoj bi se mjeri redukcije provodile. Znanstvenici također zaključuju da bi se podizanje razine mora do 2100. uspjelo smanjiti za barem 30 posto kad bi društvo bilo sposobno smanjiti i emisije ugljikovog dioksida i emisije drugih četiriju zagađivača. „Još uvijek imamo kontrolu nad tim za koliko će se razina mora podići", dodao je Hu. „Smanjenje emisija zagađivača dalo bi naseljima i gradovima na obali više vremena da se pripreme za porast razine mora", izjavila je Claudia Tebaldi, jedna od autorica članka. „Velike oluje koje pogađaju Istočnu obalu SAD-a pokazuju važnost redukcije stakleničkih plinova". Istraživači s Međunarodnog instituta za primijenjenu analizu sustava u Austriji smatraju da maksimalna redukcija emisije zagađivača koju naše društvo može postići iznosi 30-60 posto. „Ne smijemo zaboraviti da je ugljikov dioksid još uvijek najvažniji faktor u podizanju razine mora", izjavio je Warren Washington, jedan od autora članka. „Međutim redukcijama emisija zagađivača možemo uvelike pridonijeti smanjenju podizanja razine mora".
Izvor: National Science Foundation
Novo istraživanje pokazuje da bi smanjenje emisije crnog ugljika, metana i drugih zagađivača moglo uvelike usporiti podizanje razine mora. Znanstvenici su otkrili da bi redukcija četiriju zagađivača koji cirkuliraju atmosferom mogla privremeno usporiti podizanje mora za otprilike 25 do 50 posto, a riječ je o metanu, ozonu u troposferi, hidrofluoridima i crnom ugljiku. Ti se plinovi i čestice u atmosferi mogu zadržati od dva tjedna pa do čitavog stoljeća i mogu brže utjecati na klimu nego ugljikov dioksid koji u atmosferi ostaje stoljećima. „Kako bi izbjegli potencijalno opasno podizanje razine mora, mogli bi smanjiti emisiju zagađivača koji se u atmosferi zadržavaju samo kratko, čak i ako ne možemo odmah smanjiti emisiju ugljikova dioksida", objasnio je Aixue Hu, znanstvenik s Nacionalnog centra za istraživanje atmosfere u Boulderu i glavni autor članka objavljenog prije nekoliko dana u časopisu Nature Climate Change. „Posljedice dizanja mora veliki su izazov modernog društva", izjavila je Anjuli Bamzai, voditeljica programa na Odsjeku za atmosferske znanosti Američkog nacionalnog fonda za znanstvena istraživanja. „Ovo istraživanje daje uvid u kretanje razine mora u budućnosti otkrivajući učinke smanjenja emisije kratkotrajnih stakleničkih plinova kao što su metan, ozon iz troposfere ili crni ugljik, kao i dugotrajnih stakleničkih plinova poput ugljikova dioksida", rekla je Bamzai. Prema riječima znanstvenika i koautora članka Veerabhadrana Ramanathana s Instituta Scripps za oceanografiju u San Diegu, još uvijek nije kasno da stabilizacijom koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi te smanjenjem emisije „kratkotrajnih" zagađivača smanjimo zagrijavanje i podizanje razine mora za 30 posto. Ramanathana tvrdi da su nova saznanja i rezultati vrlo ohrabrujući s obzirom na to da već postoje tehnologije kojima bi se drastično mogla smanjiti emisija „kratkotrajnih" plinova, tj. onih koji u atmosferi ostaju puno kraće od ugljikova dioksida. Podizanje razine mora predstavlja veliki problem i opasnost za naseljena područja uz obalu, a pogotovo za milijunske gradove poput New Yorka, Miamija, Amsterdama, Mumbaija i Tokija. Razina se mora zadnjih godina dizala u prosjeku 3 milimetra godišnje, a razlozi su tome otapanje ledenjaka i zagrijavanje oceana. U izvješću Američkog nacionalnog vijeća za istraživanja stoji da će razina mora u sljedećih sto godina narasti od 18 do 20 centimetara, ako temperature i dalje nastave rasti. Ranije je istraživanje Ramanathana i Yangyanga Xua pokazalo da bi se do 2050. oštrom redukcijom emisija „kratkotrajnih" zagađivača porast temperatura mogao smanjiti čak do 50 posto. Znanstvenici su sad otkrili i da bi takve redukcije drastično usporile i podizanje razine mora, a procjenjuje se da bi se do 2100. godine podizanje mora moglo smanjiti za od 22 do 42 posto ovisno u kojoj bi se mjeri redukcije provodile. Znanstvenici također zaključuju da bi se podizanje razine mora do 2100. uspjelo smanjiti za barem 30 posto kad bi društvo bilo sposobno smanjiti i emisije ugljikovog dioksida i emisije drugih četiriju zagađivača. „Još uvijek imamo kontrolu nad tim za koliko će se razina mora podići", dodao je Hu. „Smanjenje emisija zagađivača dalo bi naseljima i gradovima na obali više vremena da se pripreme za porast razine mora", izjavila je Claudia Tebaldi, jedna od autorica članka. „Velike oluje koje pogađaju Istočnu obalu SAD-a pokazuju važnost redukcije stakleničkih plinova". Istraživači s Međunarodnog instituta za primijenjenu analizu sustava u Austriji smatraju da maksimalna redukcija emisije zagađivača koju naše društvo može postići iznosi 30-60 posto. „Ne smijemo zaboraviti da je ugljikov dioksid još uvijek najvažniji faktor u podizanju razine mora", izjavio je Warren Washington, jedan od autora članka. „Međutim redukcijama emisija zagađivača možemo uvelike pridonijeti smanjenju podizanja razine mora".
Izvor: National Science Foundation
