Udruživanje u energetske zadruge
    Ponedjeljak, 20 Lipanj 2011 22:51

    Udruživanje u energetske zadruge

    Za razliku od Hrvatske gdje se gotovo na svim poljima djelovanja uglavnom držimo načela po kojem nam je i ovako manje-više dobro, ali će nam biti još bolje ako susjedu crkne krava, u Velikoj Britaniji postoje zajednice koje žele više obnovljivih izvora energije, nego i pojedinci koji su spremni investirati u projekte. Ne znam je li u pitanju razlika u mentalitetu između hladnih i uštogljenih Britanaca i nas otvorenih i pristupačnih Hrvata, no očito postoje razlike između poimanja pripadnosti određenoj zajednici u dalekoj i kišnoj Velikoj Britaniji od sunčane nam i bliske Hrvatske. Naime, dok se o poimanju zajednice u Hrvatskom mentalitetu može govoriti kao o “dva Hrvata i tri stranke” u Velikoj Britaniji zajednički pothvati čitavih zajednica nisu rijetkost.  Najbolji primjer toga jest projekt britanske tvrtke Ouse Valley Energy Services Company (OVESCo), koja je kao investitore u izgradnji fotonaponske elektrane uključila lokalnu zajednicu i do 9. svibnja 2011. godine prikupila potrebnih 307 tisuća funti za izgradnju prve zajedničke fotonaponske elektrane u Velikoj Britaniji. Sama elektrana nije veliki projekt, sa 544 instalirana fotonaponska panela na krovu lokalne pivovare Harveys u gradiću Lewesu u Engleskoj koja bi prema predviđanjima tvrtke OVESCo trebala proizvesti oko 92 tisuće kWh godišnje te investitorima osigurati dobit od 4% godišnje tijekom 25 godina koliko traje ugovor.  Ponuda je otvorena do kraja svibnja, a potrebno je osigurati veći dio investicije tijekom svibnja kako bi se uhvatio posljednji vlak prije nego što britanska vlada smanji najveću dozvoljenu snagu fotonaponske elektrane sa 100 kW na 50 kW za najvišu subvencioniranu otkupnu cijenu (0.34 funte/kWh) električne energije, što bi se trebalo dogoditi početkom kolovoza ove godine i čime bi ova elektrana po snazi upala u niži subvencionirani razred s otkupnom cijenom od 0.19 funti/kWh. U trenutku pisanja ovog članka tečaj je bio nešto više od osam kuna (8.2 kn) za jednu britansku funtu, tako da možete preračunati i usporediti njihove subvencionirane otkupne cijene električne energije s našima.  Ovo nije prvi slučaj obnovljivih izvora energije u vlasništvu zajednice, jer u Velikoj Britaniji još od kraja prošlog stoljeća postoje vjetroelektrane koje su u vlasništvo zajednica investitora koje obično predstavljaju stvarnu fizičku zajednicu u nekom kraju. Naime baš na primjeru prvog takvog zajedničkog projekta, vjetroelektrane Baywind u Škotskoj, koji je izgrađen još davne 1996. godine, a za koju je potrebna sredstva za investiciju osigurala bankarska podružnica konglomerata Cooperative Group razvijani su daljnji projekti vjetroelektrana u vlasništvu zajednica diljem Velike Britanije. Godišnje ova vjetroelektrana proizvede 10 tisuća MWh a prinosi koje donosi svojim suvlasnicima unutar zajedničkog investicijskog pothvata.  Ono što je još zanimljivije jest da se dio zarađenih sredstava preusmjerava a programe edukacije djece o obnovljivim izvorima energije i zelenim tehnologijama u lokalnim školama. Sa sve većim brojem projekata vjetroelektrana u Velikoj Britaniji čak je i vlada odlučila institucionaliziriati potporu zajednicama na čijem se području nalaze vjetroelektrane kroz osnivanje fondova za potporu zajednicama s iznosom sredstava od 1000 funti godišnje po megavatu instalirane snage vjetra, a koja se mogu iskoristiti za projekte unutar zajednice. Ipak, kritičari među vlasnicima i developerima projekata tvrde da je to jedan od načina kako pokriti manjak u proračunu. S druge strane, kamo sreće da se u Hrvatskoj uopće nađe dovoljno ovakvih kapitalnih investicija u obnovljive izvore energije da bismo sredstvima od ovakvih projekata namaknuli dovoljno sredstava da krpamo i one najmanje rupe u proračunima lokalnih zajednica. Kad je u pitanju gradnja vjetroelektrana obično najviše medijskog prostora uglavnom zauzmu sama najava projekta ili protivnici gradnje često oboružani „istinskom“ brigom za biljke, ptice i šišmiše. Odmah nakon toga slijedi druga linija obrane u obliku nagrđivanja okoliša, buke i vibracija te u posljednje vrijeme sve popularnijih vjerskih prava i sloboda. Dok prvu liniju obrane obično drže ekološke udruge poznate po idealističkom pristupu, druga linija obrane je poznatija kao oblik NIMBY aktivizma (Not in my backyard = Ne u mom dvorištu) i tipične su za pojedince ili organizirane skupine unutar same zajednice na čijem je području predviđen neki projekt. Većina investitora i projektanata prilikom planiranja građevinskih projekata mora računati s činjenicom da na području na kojem je planiran zahvat vjerojatno uvijek postoji pojedinac ili skupina koja će se tom zahvatu protiviti. Vjerojatno su s time računali i investitori koji su se upustili u razvoj projekta vjetroelektrana u blizini sela Fintry u Škotskoj, no prijem koji ih je dočekao vjerojatno ni u ludilu nisu očekivali. Umjesto da se usprotive gradnji vjetroelektrana na brežuljku ponad sela, stanovnici su odlučili izvršiti pritisak na investitora da u projekt uvrsti još jednu dodatnu grdosiju vrijednupreko 2.5 milijuna funti i proda je stanovnicima sela kako bi i oni osigurali izvor prihoda za svoju zajednicu. Već u prvoj godini rada vjetroelektrana u vlasništvu zajednice je uprihodila oko 140 tisuća funti (preko milijun kuna) koji su upotrijebljeni za lokalne projekte sufinanciranja energetske učinkovitosti. Zahvaljujući njoj više od 300 domaćinstava postavilo je izolaciju na zidove i pod krovove te će već od iduće godine moći računati sa uštedama na grijanju, a kad zajednica otplati kredit koji je podigla kako bi kupila vjetroelektranu, prema procjenama mogla bi računati s prihodima od 500 tisuća funti (oko četiri milijuna kuna) godišnje u budžetu zajednice od prihoda od prodaje električne energije u nacionalnu mrežu. Ovo je jedan od svijetlih primjera kada je stanovništvo spremno podržati određeni projekt ukoliko od njega vidi koristi i investitori u razvijenim zemljama uspješno koriste upravo ovakve metode mrkve kako bi zajednicu pridobili na svoju stranu i spriječili ili obranili se od NIMBY aktivizma, a na neki način logično je da zajednica na čijem se području gradi vjetroelektrana ima koristi od nje. Ipak, ovakav interes i participacija zajednice prvi je korak prema projektima u kojima zajednica sudjeluje kao investitor i ima direktne koristi od čitavog projekta.
    www.zelenaenergija.org


    U Beču će od maja na strujnu mrežu biti priključena prva građanska solarna elektrana koja će proizvoditi ekološku struju za 200 domaćinstava. Elektranu gradi "Bečka Energija", a Bečani mogu sudjelovati u tome kupovinom pola ploče po cijeni od 475 eura ili cele ploče po ceni od 950 eura. Svaki pojedinačni građanin zatim iznajmljuje te ploče "Bečkoj energiji" i za to dobiva godišnje 3,1 % od uloženog iznosa. Nakon isteka životnog vijeka postrojenja nakon otprilike 25 godina "Bečka Energija" otkupljuje solarne ploče i u potpunosti vraća iznos učešća građanima. Na prostoru elektrane "Donauštat" biti će postavljeno 2.100 solarnih ploča. Do kraja godine očekuju se još tri građanske solarne elektrane u Beču. Za životnu sredinu je ovo značajna ušteda od 800 tona ugljen-dioksida godišnje. Usporedbe radi, toliko prouzrokuje automobil kada 125 puta vozi po zemljinoj kugli.
    www.gradjevinarstvo.rs


    Diljem Njemačke u tijeku je energetska revolucija. Krajolik se polako puni sve većim brojem vjetroturbina, no glavna razlika leži u činjenici da njih nisu postavile velike energetske kompanije, već su financirane od strane privatnih osoba, lokalnih energetskih zadruga ili obližnjih zajednica. U ruralnim područjima južne Njemačke sve je češća slika solarnih panela na stambenim zgradama, stajama i prenamijenjenim hektarima poljoprivrednog zemljišta. Gotovo dvije trećine njih u vlasništvu je privatnih osoba i farmera, a gotovo milijun kućanstava i malih investitora u Njemačkoj postalo je proizvođačima električne energije. Radi se o pokretu koji je započeo puno prije nego što je Njemačka objavila odustajanje od nuklearne energije 2022. godine. te ciljeva koje je Angela Merkel postavila za razvoj OIE. Obnovljivi izvori energije već sada zauzimaju više od 20% energetskog miksa zemlje, što znači da se stvari kreću u pravom smjeru. Trenutno u Njemačkoj postoji više od 130 tzv. bioenergetskih sela diljem zemlje sa ciljem osiguravanja topline i električne energije iz lokalnih resursa te njihovo postepeno pretvaranje, jednom kada tehnologije pohrane energije postanu komercijalno održive, u otoke energetske neovisnosti. Osim toga, niz kompanija koje ne djeluju u sektoru energetike počelo je razvijati vlastite sustave i tehnologije za masovnu i decentraliziranu proizvodnju električne energije kao što su kogeneracijska postrojenja za stambene zgrade. Naravno, korporacije će i dalje imati važnu ulogu u razvoju energetskog sustava Njemačke, no sve je više skupina malih zainteresiranih investitora koji će biti pravi pokretači u transformaciji prema decentraliziranoj opskrbi. Sve je više ljudi koji žele ostvariti svoju neovisnost u proizvodnji i potrošnji energije, budući da energija prestaje biti samo roba koja ima cijenu, veći i način života i pokretač promjena. Slično kao što se dogodilo i kod prehrambenog tržišta, sve je veća potražnja za lokalno proizvedenom i održivom energijom. I dok se navedeni modeli mogu razlikovati ovisno o zemlji, svima je jasno da će tradicionalni model strogog razdvajanja između ponude i potražnje biti srušen prije nego što mislimo.
    www.croenergo.eu
     
     
    Energetske zadruge: koji je smisao udruživanja?
    Energetska zadruga je efikasan način kako lokalna zajednica može preuzeti kontrolu nad lokalnim energetskim resursima i spriječiti dominaciju velikih investitora koji svojim projektima mogu utjecati na cijene grijanja u nekom gradu, ali i devastirati okoliš do razine neprihvatljive za lokalnu zajednicu. Kada govorimo o obnovljivim izvorima energije jedan od čestih prigovora jest da prilikom realizacije velikih projekata kao što su primjerice vjetroelektrane, sama lokalna zajednica gotovo često nema nikakve koristi od takvih projekata. Osim toga investitori, neovisno o tome jesu li domaći ili strani često se naprasito ponašaju i postavljaju i na taj način izazivaju revolt i pobunu u lokalnoj zajednici zbog čega projekt može i propasti, o čemu najbolje svjedoči primjer bioenergane i toplane (BETO) u Velikoj Gorici koja je mogla olakšati situaciju s ionako skupim grijanjem u tom gradu. O mogućnostima uključivanja lokalne zajednice u energetske projekte već smo pisali i na primjeru vjetroelektrane u Fužinama, a jedan daljnji korak na koji način lokalna zajednicam može parirati i biti ravnopravna velikim investitorima jest osnivanje energetskih zadruga.

    Kako funkcionira energetska zadruga?
    Energetske zadruge bi trebale prema našem mišljenju, a vjerujemo i da to mišljenje dijele i drugi glavni akteri ove priče u Hrvatskoj bi trebale pokazati što je zapravo održivi razvoj. Naime, cilj djelovanja energetskih zadruga jest zadržati energetsku djelatnost u vlasništvu lokalne zajednice kako bi ona od nje imala maksimalnu ekonomsku i društvenu korist uz očuvanje okoliša kao dodatni aspekt čitave priče. U samoj osnovi energetske zadruge zapravo je obična zadruga koja ima registriranu energetsku djelatnost. Za osnivanje zadruge prema važećim zakonima i propisama potreban je minimalni početni kapital od tisuću kuna po članu zadruge i najmanje sedam zadrugara. Od svih zadrugara očekuje se aktivan rad u zadruzi uz činjenicu da svaki član zadruge ima jedan glas, neovisno o tome koliki je početni kapital unio u zadrugu čime se pokazuje demokratičnost ovakve vrste udruživanja. Podjela dobiti ide prema učešću zadrugara u stvaranju dobiti, pri čemu se 30% dobiti obavezno reinvestira u razvoj zadruge. Dodatna vrijednost energetskih zadruga jest da su njihovi članovi osim pojedinaca često i lokalne tvrtke, ali i predstavnici vlasti, o čemu najbolje svjedoči primjer Energetske zadruge Otok Krk (https://www.ezok.hr) s preko 200 članova, čiji su osnivači osim mnoštva pojedinaca i grad Krk, pojedine općine na otoku te poslovni subjekti kao što je lokalno građevinsko i komunalno poduzeće.

    Koje su prednosti udrživanja u energetske zadruge?
    Postoje mnoge prednosti udruživanja u energetske zadruge za pojedince, posebice građane kako bi lakše ostvarili svoje individualne ciljeve, no najlakše bi to mogli upravo razjasniti na temelju praktičnog iskustva prve energetske zajednice koja je osnovana u Hrvatskoj. Naime, prema informacijama do kojih smo došli u medijima članovi energetske zadruge na otoku Krku koji su zainteresirani za realizaciju projekata fotonaponskih elektrana zajedničkim nastupom preko zadruge uspjeli su izboriti i do 40% povoljniju cijenu fotonaponske opreme te spustiti cijenu projektne dokumentacije za čak tri puta. Osim toga, realizacijom brojnih projekata osigurano je i zapošljavanje određenog broja ljudi na održavanju velikog broja fotonaponskih sustava. Ovakav oblik interesnog udruživanja može se smatrati potrošačkom zadrugom gdje ona zadovoljava zajednički interes samih potrošača, a moguća je realizacija obrtničko - uslužnih zadruga radi zajedničkog nastupa na tržištu i osiguranja financiranja projekata obnovljivih izvora energije. Ipak, ako mislimo da je trenutni broj u Hrvatskoj od sedam zadruga velik broj grdno se varamo, budući da je više od polovine obnovljivih izvora energije u Njemačkoj u vlasništvu energetskih zadruga ili građana, dok se taj broj u Danskoj penje na preko 75% energije vjetra u vlasništvu zadruga. Ta je situacija potpuno drugačija od Češke gdje je velika većina od 1600 MW instalirane snage u vlasništvu investicijskih fondova i korporacija kojima se isplaćuju izdašni ugovoreni poticaji, zbog kojih se u upravo u toj zemlji rodio antagonizam prema obnovljivim izvorima energije budući da je zbog njih drastično porasla cijena električne energije.

    Bave li se energetske zadruge samo solarnom energijom?
    Iako se instalacija fotonaponskih sustava u Hrvatskoj čini kao jednostavan i uhodan posao u koji bi se jedna novoosnovana zadruga lako mogla upustiti, postoji još barem nekoliko vrsta projekata na kojima bi energetske ili drugi oblici zadruga mogli imati značajnu dobit. Jedan od primjera su zadruge maslinara koje imaju problema sa zbrinjavanjem komine koja se može iskoristiti kao visoko vrijedna sirovina u obliku biomase, ali i kao podloga za proizvodnju kvalitetnog humusa. Drugi primjer jest iskorištavanje ogrijevnog drveta čiji izvoz rapidno raste, dok se istovremeno za grijanje koristi loživo ulje ili drugi energenti koji su značajno skuplji. Osim toga ostaje i mogućnost korištenja poljoprivredne biomase za ogrijev ili proizvodnju bioplina, za što se kod nas ona vrlo malo koristiti U tom smislu energetske zadruge mogu imati značajnu ulogu ne samo u osviještavanju, već i u preuzimanju kontrole od strane lokalne zajednice nad dostupnim energetskim resursima kako se oni ne bi neracionalno koristili te moguće postizanje zatvorenih energetskih ciklusa na lokalnoj razini koji bi u budućnosti mogli imati značajan ne samo gospodarski, već i u bližoj budućnosti i politički utjecaj.
    www.zelenaenergija.org
     
     
    Energetske zadruge - prema budućnosti zajedničkih dobara

    Kako se na pravi način suprotstaviti pokušajima privatizacije prirodnih resursa? Na koji način stvoriti inkluzivno društvo i ostvariti gospodarski razvoj u harmoniji s prirodom?

    Vrijeme je za drugačiji način upravljanja resursima od postojećeg. Društvo kakvo poznajemo danas bezglavo juri za profitom i u toj trci ne preza pred ničim. Vrijeme nas traži da se vratimo korak unazad i pronađemo prave ljudske vrijednosti – jednakost i zajedništvo.

    Studenti filozofskog fakulteta su odgovor pronašli u direktnoj demokraciji, radnici škverova i tvornica u radničkom samoupravljanju, a prijatelji okoliša i stručnjaci energetike pozivaju na osnivanje energetskih zadruga. Svi ovi načini organizacije imaju zajedničku potrebu za mobiliziranjem ljudi i pozivaju na demokratičnost i razboritost u upravljanju zajedničkih materijalnih i prirodnih resursa. Ovakav način upravljanja razvija društveno odgovorno poslovanje i brigu za okoliš ne tražeći nužno i stvaranje profita.

    Tri osnovna zamašnjaka održivog razvoja jesu skladni razvoj društva, okoliša i gospodarstva.

    Hrvatska i dalje ima dobre izglede za okretaj prema održivom razvoju jer polazi sa višeg stupnja razvijenosti i relativno nižeg ekološkog troška pri čemu je velika prijetnja regionalna nejednakost. Ekološki otisak Hrvatske je već danas takav da trošimo resurse za dvije planete. Gotovo polovica tog otiska otpada na emisije CO2, najviše iz sektora energetike i proizvodnje hrane.

    Kameno doba nije prestalo nestankom kamena. Trebamo li iscrpiti sva fosila goriva prije nego se okrenemo suncu i obnovljivim izvorima energije?

    U takvoj situaciji, logično je da se okrenemo alternativnim izvorima energije koji su uz to još i obnovljivi. Hrvatska danas, da bi zadovoljila postavljene ciljeve prema Europskoj uniji, neminovno grabi prema većem korištenju obnovljih izvora energije. Iako je danas taj postotak još uvijek mizeran (manje od 2% u ukupnoj potrošnji električne energije, ne računajući velike hidroelektane), način na koji se on događa nije u skladu s održivim razvojem i poboljšanjem prilika za razvoj lokalnih zajednica. Uvozimo stranu tehnologiju i stranu opremu i tako izravno potkopavamo domaću industriju i ne zapošljavamo domaće stanovništvo. Mnogi stručnjaci se zato slažu da je budućnost održive energetike u mnogo malih, lokalno distribuiranih obnovljivih izvora energije koji, u vlasništvu lokalne zajednice, stvaraju izravno korist za tu zajednicu i unapređuju je.

    Najveće promjene uvijek dolaze odozdo, a provode ih mobilizirani studenti, aktivna radnička klasa i građanske incijative.

    Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP Hrvatska) podržava i potiče udruživanje građana u energetske zadruge kroz projekt RES-coop-Croatia, kojeg provodi u suradnji sa Zakladom Heinrich Boell, Hrvatskim savezom zadruga, Zelenom akcijom i drugim partnerima. Dokaz da je udruživanje građana u zajedničke investicije u energetici moguće dolazi sa Krka i Ozlja. Energetska zadruga Krk i Energetska zadruga Lug su već sada sakupili veliki broj istomišljenika, koji zajedno žele investirati u solarne elektrane. Osim energije sunce, postoji potencijal i za investiranje u druge obnovljive izvore energije, kao što su drvna biomasa, bioplin ili male hidroelektrane.

    Vrijeme je da se već danas okrenemo jedni drugima, a potom i obnovljivim izvorima energije. Zasada jedini poznati rizik od sunčeve energije je da, kad se jedan dan probudimo, Sunce više ne izađe. Dok god je tako, energetske zadruge imaju dobre šanse za uspjeh.
    obnovljivi.com
     
     
    One su dobar odgovor na gospodarsku krizu
    U novije vrijeme bilježe se prvi pomaci u politici hrvatske Vlade prema zadrugama, tradicionalno demokratskim privrednim organizacijama. One su se, između ostalog, pokazale i kao dobar odgovor na ekonomsku krizu. Energetska zadruga Lug neobična je pojava u Hrvatskoj. Riječ je, naime, o socijalnoj zadruzi, a potom još i energetskoj. Kao što je rekao njezin član Milan Medić, to sve skupa znači da je po srijedi poduzeće koje dobit ne dijeli među zadrugarima, nego je u cijelosti reinvestira ili donira u lokalne zajednice po kojima posluje. Osnovna djelatnost Luga odnosi se na solarnu energiju, no toj lijepoj socijalnoj priči se ispriječila – hrvatska energetska politika. Medić je kritički nastrojen prema domaćoj vladi, ne samo aktualnoj. Za usporedbu ističe Sloveniju, koja je od Hrvatske upola manja, i površinom i brojem stanovnika, ali ima 170 MW solarnih elektrana, dok je hrvatska planirana kvota do 2020. godine – 20 MW. "Vrlo je teško razvijati energetsku zadrugu usmjerenu na obnovljive izvore energije u državi koja iste želi zatrti i svoju energetsku budućnost graditi na fosilnim gorivima", kaže Medić za za Deutsche Welle, dodajući da je povrh svega lani još ukinut i sustav državnih poticaja te otkupnih kvota.

    Bogata zadrugarska tradicija
    Njegova zadruga nije gubila vrijeme, angažirala se na proizvodima i uslugama vezanima za tehnologiju bežičnog interneta za seoske zajednice koje ne mogu računati na operatere iz klasične telefonske mreže. Posvetili su se i radu s mladima, pa je njihov primjer bio idealan za temu zadrugarskog poduzetništva u Hrvatskoj. Danas širom svijeta zadruge okupljaju više od 800 milijuna članova; u Hrvatskoj djeluje oko tisuću takvih organizacija – najviše poljoprivrednih, zatim ribarskih, braniteljskih i drugih – s oko 20 tisuća zadrugara. Ono što je prvenstveni specifikum modela i njegova naročito privlačna kvaliteta jest demokratski odnos prema vlasništvu i prihodu, te sustav odlučivanja o poslovanju. Svi su zadrugari ravnopravni u donošenju odluka i svi načelno imaju pravo na istu zaradu.

    Zadruge su humanije
    "Zadruge su osobito zanimljivi ustrojstveni oblici ako ih promatramo iz motrišta ekonomske demokracije i održivog razvoja", mišljenja je Medić, koji je i član Instituta za ekonomsku demokraciju iz Zagreba. Napominje da prednosti zadruga najviše dolaze do izražaja sad, u vrijeme teške krize i moguće skore propasti socio-ekonomskog sustava zasnovanog na dominaciji kapitala nad radom, kao i jurnjavom za profitom zasnovanim na izrabljivanju radnika i okoliša. Zadruge su pritom ipak već isprobana alternativa gdje ljudi osiguravaju trajnost radnih mjesta, humanu radnu atmosferu i prostor zajedničkog odlučivanja o ulaganju u širu zajednicu. Nakon pretprošlog i čak prošlog desetljeća u kojem su i zadruge bile prokazivane kao mrski relikt samoupravnog socijalizma, posljednjih je godina službena politika ipak počela iznova pružati podršku takvim oblicima poslovanja. Utoliko je značajan i prijedlog novog Zakona o zadrugama koji je sredinom srpnja poslan u saborski zakonodavni postupak, premda – prema mišljenju Milana Medića – nije riječ o naročitom poboljšanju pozicija. Medić državi zamjera birokratiziranost i nefokusiranost na bitne momente. Zakonski okvir, po njegovim riječima, niti dosad nije bio loš, ali izostaje sustavna Vladina politika koja se ne iscrpljuje samo u povremenim legislativnim gestama. Konkretno, kad se govori o institucionalnim potporama, nedostaje prilagodba fiskalne politike zadružnom sektoru, te njegovo favoriziranje u raznim državnim poslovima. Darko Liović, šef državne Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i investicije (Hamag invest), upozorava da će biti potrebno uložiti još intenzivnije napore za promociju zadružnog poduzetništva, do iskorištavanja njegova punijeg potencijala.
    danas.net.hr
     
     
    Na jesen se osniva Energetska zadruga
    Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović u pratnji Luke Čuljka, pomoćnika ministra poljoprivrede, posjetio je danas općinu Kamanje gdje je prisustvovao završnoj svečanosti projekta 'Solarni cluster u ruralnim zajednicama'. Uz domaćina, načelnika Općine Kamanje i saborskog zastupnika Damira Mateljana prezentaciji postignutih rezultata ove promotivne inicijative za uvođenje solarne energije u ruralnim područjima prisustvovali su i gradonačelnici i načelnici devet ruralnih općina (Duga Resa, Ozalj, Kamanje, Draganić, Netretić, Ribnik, Žakanje, Lasinja i Pokupsko) koje pokriva Lokalna akcijska grupa (LAG) Vallis Colapis kao nositelj programa ruralnog razvoja primjenom definiranih procedura EU LEADER programa. Provedba projekta Solarni cluster u ruralnim sredinama LAG Vallis Colapis započela je početkom lipnja 2011. godine, a završila je krajem lipnja ove godine, kazala je voditeljica projekta Zrinka Pavlov, istaknuvši pri tome uspostavu dragocjene i kvalitetne stručne pomoći udruge Eko Kvarner na čelu s Vjeranom Piršićem, te Open Society Institute koji je s 23.566 dolara sufinancirao provedbu programa. S obzirom na ciljeve projekta kao što su stvaranje preduvjeta za pokretanje održivog razvoja u ruralnim zajednicama, povećanje kapaciteta za energetsku samodostatnost ruralnih zajednica, te stvaranje okruženja za bolju implementaciju tehnologija za korištenje raznih vrsta obnovljivih izvora energije, kao korisnici projekta svoj interes u njemu vide domaćinstva, gospodarski subjekti, kao i jedinice lokalne samouprave i ustanove u njihovu vlasništvu na području pokrivenosti aktivnostima LAG-a Vallis Colapis. Tijekom 13 mjeseci trajanja Solarnog clustera u ruralnim zajednicama održano je sedam mobilizacijskih predavanja radi informiranja građana i poslovnih subjekata o smislu i aspektima razvoja obnovljivih izvora energije, izvršeno je mapiranje korisnika, organizirana je edukacija za zainteresirane poduzetnike u što su bile uključena i dva studijska posjeta Krku i Zagrebu. Na kraju, u Kamanju su instalirana i dva ogledna fotonaponska panela, svaki od po 1 kW snage, jedan sa sustavom praćenja kretanja sunca koji će služiti zgradi Općine, a drugi je na krovu Osnovne škole Kamanje, a u realizaciju su bili uključeni i mladi poduzetnici iz tvrtki ZoNet i Sigel s ozaljskog područja. Paralelno s ovim projektom, dodala je Zrinka Pavlov, LAG Vallis Colapis uz financijsku potporu Zaklade Zamah, postavio je tri ogledna solarna rasvjetna tijela u selima Zorkovcu i Malom Erjavcu blizu Ozlja. S obzirom na neadekvatan odaziv kvalificiranih poduzetnika iz domene instaliranja solarnih panela i pripadajućih sustava, jer su oni više orijentirani na već uspostavljene uglavnom uvozne kanale opreme, sljedeći korak LAG-a Vallis Colapis, najavio je njegov voditelj Milan Medić, bit će već na jesen osnivanjem Energetske ili Sunčane zadruge u suradnji s Eko Kvarnerom i imat će sjedište na Krku. Članovi Zadruge moći će biti sve zainteresirane pravne i fizičke osobe zainteresirane za primjenu i korištenje solarne energije, uz nužnu upisninu od tisuću kuna po članu, a cilj takvog udruživanja je postizanje povoljnijih uvjeta pri nabavi opreme, ugovaranju radova i lakše postizanje statusa povlaštenog proizvođača energije, a što je posebno važno s obzirom na promjenu u poticajima za proizvodnju i prodaju energije iz obnovljivih izvora.
    liderpress.hr
     
     
    Energetske zadruge kao budućnost energetike
    U današnjem svijetu ulaganja u obnovljive izvore energije su vrlo često ciljana investicija koja izuzetno privlači privatne i institucionalne investitore. Razloge tome možemo tražiti u počecima razvoja elektroenergetskog sektora na samom početku 20. stoljeća, koji su bili obilježeni velikim investicijama u proizvodne i sustave prijenosa električne energije uz nagli rast cijelog sektora. Nagli razvoj i veliki projekti doveli su do činjenice da čitav sektor vrlo često funkcionira u vrlo zatvorenim okvirima državnih ulaganja kroz monopolističke elektroenergetske kompanije. U suvremenom pristupu razvoju elektroenergetskog sektora takav pristup potrebno je promijeniti iz temelja, a razlozi su novi i učinkoviti načini korištenja energije, naglasak na ekonomičnost i učinkovitost, strateški značaj zaštite okoliša te sve veći značaj poslovne etike. Neovisno govorimo li o činjenici da su fosilna goriva sve skuplja i nedostupnija, novim tehnologijama obnovljivih izvora koji proizvode električnu energiju ili deregulaciji i ukidanju monopola u elektroenergetskom sektoru, trenutna situacija omogućava priljev privatnog kapitala u elektroenergetski sektor i velika ulaganja kojima smo danas svjedoci. Pri tome, potrebno je fokus ulaganja prebaciti s većih na manje proizvodne projekte, koji će se graditi u većem broju.

    Problemi velikih projekata i velikih ulaganja
    Promjena percepcije javnosti omogućila je obnovljivim izvorima energije da prođu put od izvora koji su bili prepoznati kao ekološki prihvatljivija alternativa do izvora koji predstavljaju jedini održivi izvor energije za budućnost i koji su u posljednjih nekoliko godina postali ekonomski konkurentni. U prvotnim fazama razvoja tehnologija obnovljivih izvora energije, ova vrsta projekata dobivala je značajne državne poticaje, a ulagači su prije svega bili bogati privatni investitori uz pomoć financijskih institucija. Svi oni prepoznali su model sigurnog dugoročnog ulaganja koji je pratio događanja iz 20. stoljeća. Naime, iako su privatni investitori ušli u taj sektor, veliku većinu novih instaliranih elektrana uglavnom grade veliki ulagači. Međutim, obnovljivi izvori u svojoj osnovi bi trebali biti lokalni izvori energije koji zadovoljavaju lokalne potrebe zajednice. Zbog toga nastaje veliki problem pristupa velikih investitora gdje se zemljište u lokalnim zajednicama koristi za izgradnju projekata velikih tržišnih igrača uz minimalnu ili gotovo nikakvu korist za lokalnu zajednicu. Takav pristup u demokratski osvještenom društvu dovodi do snažnog otpora lokalne zajednice, odnosno tzv. NIMBY efekata i pitanja etike.

    Uvođenje etike u investicijski model
    Pitanje etike u čitavu priču ulazi zbog same prirode obnovljivih izvora energije koji su dio jednog šireg pokreta: težnje prema održivom razvoju. Održivi razvoj promovira globalno umrežavanje uz korištenje lokalnih resursa za potrebe razvoja i zadovoljavanja suvremenih životnih potreba i standarda. U takvom pristupu krije se vrlo snažna komponenta etike koja ističe važnost iskorištavanja resursa na način na koji neće biti nanesena šteta niti susjedima, niti budućim generacijama. Upravo zato sljedeći veliki korak u razvoju energetike predstavlja model koji podrazumijeva razvoj energetskog sektora temeljenog na lokalnim resursima i ulaganju unutar lokalnih zajednica.

    Rješenje se krije u energetskim zadrugama
    Značajan korak u smjeru razvoja energetskog sektora na temelju korištenja lokalnih resursa i ulaganja u lokalnoj zajednici uspješno je pokrenut u pojedinim državama svijeta koje su ga razvile do neslućenih razmjera. Rješenje koje vodi prema etičnosti i održivosti u energetskom sektoru su energetske zadruge. U Njemačkoj, energetske zadruge u svom vlasništvu imaju gotovo 60% svih obnovljivih izvora energije, dok je u Danskoj taj postotak još i veći. Naravno, otpori u institucijama i velikim korporacijama prema modelu energetskih zadruga su veliki, ali napredak u Njemačkoj i Danskoj ukazuju na nezaustavljivost tog procesa. U Njemačkoj energetske zadruge svoje članove broje u stotinama tisuća, a uz proizvodnju energije bave se i distribucijom i opskrbom električne, ali i toplinske energije, tako da su postale ozbiljna konkurencija velikim vertikalno integriranim energetskim kompanijama.

    Uključenost građana u investicije u energetici
    U cjelokupnom modelu energetskog sustava koji se temelji na održivosti nužna je velika uključenost građana u kompletan proces transformacije budući da se čini da jedino energetske zadruge čiji su oni članovi uz pomoć obnovljivih izvora energije mogu potpuno izgurati fosilna goriva sa tržišta do sredine ovoga stoljeća. Naime, upravo su građani nositelji bunta i negativne energije sadržane u NIMBY efektu koji sprječava razvoj i implementaciju projekata koji su za njih neprihvatljivi. Kroz energetske zadruge ta se negativna energija može okrenuti u pozitivno djelovanje u korist energetskog razvoja zajednice na način koji koristi lokalne resurse i lokalnoj zajednici je prihvatljiv. Bitna stavka je i razvoj ekonomije i ravnomjeran regionalni razvoj koji omogućava ekonomsku održivost drugih bitnih gospodarskih grana na bilo kojem području – razlog tome je relativno ravnomjeran raspored obnovljivih energetskih resursa diljem svijeta. Vrlo bitan faktor je i otvaranje lokalnih, visokokvalitetnih radnih mjesta, ali i oslobađanje novog investicijskog kapitala građana koji trenutno leži neiskorišten u bankama. Naime građani u energetskim zadrugama uočavaju da im ulaganja u obnovljive izvore energije dugoročno donose veću korist nego štednja u bankama. Uz sve navedeno kroz zadružno poduzetništvo u energetici aktiviraju se lokalni energetski potencijali, koji podržavaju druge gospodarske aktivnosti, kao što su industrijska proizvodnja i poljoprivreda, ali i uslužne djelatnosti kao što je turizam. Pri tome se sprječava zagađivanje okoliša u lokalnoj zajednici koja je svjesna da im ništa ne može nadomjestiti plodno tlo i čist zrak.

    Grupno financiranje ili crowdfunding
    Ekonomska kriza i razvoj interneta su jedan od glavnih razloga razvoja crowdfundinga ili grupnog financiranja u svijetu. Grupno financiranje je način financiranja projekata i poduzetničkih pothvata od strane puno malih ulagača, umjesto konvencionalnog financiranja od strane jednog velikog izvora financija, kao što su poslovne banke i slično. Model takvog financiranja se oslanja na djelovanje putem neke od platformi prisutnih na internetu koje potencijalnim ulagačima nude priliku da investiraju ili doniraju projekt koji im se sviđa, što ne mora nužno biti iz ekonomskih razloga, kao što je povrat na investiciju. Ljudi koji podupiru projekte uglavnom se poistovjećuju sa njihovom idejom ili ciljem kojeg žele ostvariti. Platforme za grupno financiranje služe kao osnova za financiranje svih vrsta projekata od umjetničkih, kao što je snimanje albuma ili organizacije izložbe, pa sve do tehničkih poput izrade aplikacija za pametne telefone.
     
    Važnost nagrađivanja u grupnom financiranju
    Tijekom 2012. godine grupnim financiranjem je prikupljeno ukupno 2,7 miljardi američkih dolara putem više od 450 različitih platformi diljem svijeta. Budući da se sve više pojedinaca okreće ovakvom alternativnom načinu financiranja, očekuje se da će konačna bilanca pokazati da se u 2013. godini iznos prikupljenih sredstava minimalno udvostručio. Umjesto projektnog financiranja putem tradicionalnih izvora, poduzetnici, umjetnici, voditelji neprofitnih organizacija i slično okreću se velikom broju malih financijskih doprinosa, u obliku donacija, kupovine udjela u projektu ili poduzeću, te zajmova. Međutim, prema tržišnom udjelu, izraženom u količini prikupljenih sredstava, najzastupljeniji je nagradno- donacijski tip u kojem je svaka osoba koja podupire projekt na prigodan način nagrađena za donaciju simboličnom nagradom čija vrijednost je manja od doniranih sredstava. Upravo prema ovom modelu funkcioniraju dvije najpoznatije i najznačajnije platforme za grupno financiranje: Indiegogo i Kickstarter. Kampanja za prvi pametni sat pod nazivom Pebble jedna je od najuspješnijih i prikupila je ukupno 10 miljuna USD od 68 tisuća pojedinačnih donatora, pri čemu su donatori nagrađivani primjerkom sata, te time postali prvi vlasnici tog sata u čitavom svijetu. Poanta modela s nagradama jest da donatori imaju priliku dobiti jedinstveni proizvod ili doživjeti jedinstveno iskustvo. Ukoliko ste vjerni obožavatelj poznatog američkog redatelja Spikea Leeja, vjerujemo da biste ga žarko željeli upoznati. Upravo takvo iskustvo mogli ste si priuštiti uplatom 10.000 dolara u njegovoj Kickstarter kampanji, gdje ste imali priliku s njim gledati utakmicu New York Knicksa uživo u Madison Square Gardenu. To je prilika koju je iskoristilo 29 njegovih vjernih obožavatelja i time priskrbilo 20% od ukupno prikupljenih sredstava u njegovoj kampanji vrijednoj milijun i pol dolara.

    Udjelni i zajmovni model grupnog financiranja
    Razlog uspjeha nagradno-donacijskog oblika je u tome što omogućuje ljudima da primitkom nagrade budu dio projekata kojeg poistovjećuju sa vlastitim životnim vrijednostima, stilom i viđenjem svijeta. Međutim, kako ljudi nisu uvijek motivirani samo intrinzičnim vrijednostima, te zbog potrebe financiranja većih infrastrukturnih projekata, poput obnovljivih izvora energije, razvijeni su udjelni (eng. equity-based) i zajmovni (eng. loan-based) modeli grupnog financiranja. Platforme koje se temelje na udjelnom modelu djeluju kroz prodaju malih udjela u nekom poduzetničkom pothvatu, primjerice ulaganju u vjetroelektranu, kojim se vlasniku garantira pravo na udio u podjeli dobiti projekta. Jedna od najpoznatijih takvih platformi je Abundance Generation putem koje je do sada investirano oko 3 milijuna britanskih funti u solarne elektrane i vjetroelektrane u Ujedinjenom Kraljevstvu. Potencijalni investitor putem ove stranice ima uvid u projekte koji su trenutno dostupni za financiranje, gdje također može pročitati prikaz projekta, kojim se prikazuje očekivani povrat na investiciju, kao i rizici. Primjera radi, Abundance Generation je ovog Božića prodavao udjele u projektima kao poklone, pri čemu se mogao kupiti udio u projektima u vrijednosti već od 5 funti.

    Prednosti udjelnog financiranja obnovljivih izvora energije
    Udjelni pristup grupnom financiranju omogućuje velikom broju pojedinaca da steknu vlasništvo nad projektom, pri čemu korist imaju voditelji projekata obnovljivih izvora i sami investitori. Spomenutim poslovnim modelom se omogućuje građaninu sa prosječnim primanjima da uđu u vlasništvo projekta obnovljivih izvora energije, te time pomognu tranziciju prema nisko-ugljičnom razvoju. Umjesto zadržavanja sredstava na štednji u banci uz nisku kamatnu stopu koja se u Hrvatskoj kreće od 3 do 4 posto, pojedinci mogu kupiti udio u projektu vjetroelektrane ili bilo kojem drugom obliku obnovljivih izvora energije i na taj način ostvari veći povrat na uložena sredstva. S druge strane, voditelji projekata i investitori ne moraju temeljiti projekt na bankovnom financiranju uz visoke kamatne stope, visok udio vlastitog kapitala u investiciji i druge nepovoljne uvjete financiranja. Bitno je napomenuti da i projekt temeljen na udjelnom grupnom financiranju mora proći kroz due-dilligence pregled financijske isplativosti, kakav je potreban prilikom traženja zajma kod banke, koji bi takvim projektima, te potencijalnim investitorima u grupnom financiranju projekta dao sigurnost ulaganja.

    Grupno financiranje projekata u lokalnoj zajednici
    Poslovni model udjelnog grupnog financiranja omogućuje lokalnim akcijskim grupama lakše privlačenje sredstava u lokalnoj zajednici radi investicije u zadružne projekte obnovljivih izvora energije. Energetske zadruge bi putem ovakve platforme temeljene na modelu udjelnog grupnog financiranja lakše stekle povjerenje lokalnog stanovništva i lakše ih privukle da se pridruže investiciji. Dodatna vrijednost ovakve platforme, kao i u slučaju nagradno-donacijskog modela, jest i u pristupu potencijalnim investitorima izvan lokalne zajednice, koji žele biti dio projekta jer se poistovjećuju sa njegovim ciljem, kao što je energetska neovisnost, održivi razvoj ili smanjenje emisija ugljičnog dioksida. Korištenje interneta, iako olakšava pristup sustavu udjelnog grupnog financiranja, nije nužno za funkcioniranje ovakvog poslovnog modela, kao što je vidljivo iz brojnih primjera u Europi. Naime, lokalne akcijske grupe često prikupljaju sredstva radi zajedničke investicije u projekt pokrenut na vlastitu inicijativu ili za preuzimanje dijela vlasništva nad projektom kojeg netko drugi provodi unutar njihove zajednice. Ovaj sustav je reguliran pozitivnom zakonskom regulativom koja pogoduju povećanom udjelu vlasništva građana nad obnovljivim izvorima energije.

    Primjeri pozitivne zakonske regulative
    Primjere pozitivne regulative koja potiče vlasništvo lokalne zajednice nad projektima obnovljivih izvora energije mogu se pronaći u državama gdje se takva vrsta projektnog financiranja najviše i potiče. Primjerice, u Danskoj je zakonskom regulativom uređeno da u slučaju razvoja vjetroelektrane čija je visina veća od 25 metara investitor mora ponuditi stanovništvu koje živi unutar radijusa od 4,5 km od mjesta postavljanja vjetroelektrane barem 20 posto vlasništva nad projektom. Pri tome, voditelj projekta obnovljivih izvora energije mora pripremiti dokumente koji pravovaljano opisuju projekt i očekivani povrat investicije i koji moraju biti dostupni potencijalnim investitorima iz lokalne zajednice. Ponuda za prodaju udjela mora se oglasiti barem u lokalnim novinama i traje minimalno četiri tjedna. Prije je danski zakonodavni okvir bio još liberalniji i dopuštao je ljudima iz cijele zemlje i Europe kupovinu udjela u lokalnim projektima. Jedan od primjera grupno financiranih projekata temeljenih na udjelnom financiranju jest i poznata pučinska vjetroelektrana Middelgrunden koja se nalazi pred ulazom u zaljev u kojem se nalazi Kopenhagen. Ovu vjetroelektranu čini 20 vjetroagregata ukupne instalirane snage 40MW. Pola elektrane je u vlasništvu energetske zadruge Middlegrunden s 8.500 članova iz čitave Danske, dok drugu polovicu vlasništva posjeduje Københavns Energi, jedna od većih energetskih kompanija na istoku Danske. Deset vjetroagregata pojedinačne snage 2 MW koji su u vlasništvu zadruge financirano je prodajom 40.500 jednakih udjela, od kojih je svaki predstavljao ekvivalent godišnje proizvodnje električne energije od 1.000 kWh. Ukupan investicijski budžet zadruge iznosio je 23 milijuna eura, dok je svaki pojedinačni udio prodan za 570 eura. U današnje vrijeme, ukupno 23% instalirane snage vjetroelekrana je u vlasništvu zadruga ili "generalnih partnerstava" s više of 150.000 članova, koji posjeduju 3.200 vjetroagregata.

    Zakonodavni okvir i primjeri iz Hrvatske
    Hrvatsko zakonodavstvo i institucionalni okvir u ovome trenutku ne podržavaju razvoj grupnog financiranja projekata u energetici kroz udjelni model. Iz tog razloga donacijski i nagradno - donacijski modeli su u bliskoj budućnosti za sada najizgledniji oblik razvoja grupnog financiranja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Jedan od prvih uspješnih primjera grupnog financiranja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj je i kampanja za Energetski neovisnu osnovnu školu Ostrog iz Kaštel Lukšića. Tijekom kampanje koju su tijekom prosinca 2013. i siječnja 2014. godine provodile Energetska zadruga Kaštela i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) uspjelo se prikupiti 10.000 američkih dolara putem platforme Indiegogo i još 20.000 USD kroz lokalnu kampanju, koncert i kapitalnu donaciju UNDP-a. Pored ovoga, u planu je razvoj platforme za grupno financiranje projekata obnovljivih izvora energije u više hrvatskih škola po uzoru na projekt Solar Schools iz Ujedinjenog Kraljevstva. Trendovi financiranja obnovljivih izvora energije i osnivanja energetskih zadruga koji su već prepoznati diljem svijeta do sada su uglavnom zaobilazili Hrvatsku, a investitori u obnovljive izvore energije u našoj državi do sada su se uglavnom oslanjali na institucionalno financiranje. Otvaranjem lokalnih zajednica prema alternativnim rješenjima održivog razvoja, pojavom energetskih zadruga i prvih uspješnih projekata grupnog financiranja u Hrvatskoj taj će se trend u narednim godinama svakako promijeniti u korist grupnog financiranja temeljenog na udjelima kojeg će biti potrebno i zakonodavno regulirati.
    Autori: Edo Jerkić, Mak Đukan, Ivan Szekeres

    obnovljivi.com
    Pročitano 2644 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive