Dario

    Dario

    Na jugozapadnom rtu Engleske Cornwall smješten je Eden projekt koji je otvoren za javnost. Ovaj projekt je zajedno s kupolom i kotačem u Londonu, jedan od najvećih britanskih tisućljetnih projekata. Na otvorenom prostoru od 15 ha uređeni su moderni vrtovi Edena koji predstavljaju različite klimatske zone u svijetu. Čelična konstrukcija velike kupole je razvijena na osnovi kupole londonskog Metroa te je cijela kupola povezana zajedno pomoću čvorova. Zbog vrlo niske tolerancije i brze montaže, struktura se može ostvariti čak i za složene geometrijske konfiguracije. Pokrov je vrlo lagan, transparentan te izdržljiv dok je ispuna zrak. Jastuk sustav ove veličine nikada nije bio izgrađen prije. 125 milijuna eura je vrijednost projekta i ostvaren je uz veliki uspjeh. Od službenog otvaranja u ožujku 2001. tisuće posjetitelja uživaju ​​u vrtovima svaki dan. Edenski vrt je prozvan osmim svjetskim čudom od strane britanskog tiska.

    OPIS KOMPLEKSA
    Kompleks se sastoji od nekoliko dijelova te postoje četiri glavne zgrade. Ulaz za posjetitelje centra nalazi se na vrhu glinene jame gdje su smještene suvenirnice, restorani i izložbeni prostor. Ova zgrada je dovršena i otvorena za javnost oko godinu dana prije otvaranje ostatka kompleksa. Oko pola milijuna ljudi posjetilo je Eden izgradnju tijekom svibnja 2000. godine, a službeno otvaranje je bilo u proljeće 2001. Glavna zgrada kompleksa sastoji se od tri dijela. Najveći dio je Vlažni Tropic Biomes (HTB). Ovdje su zastupljene biljke iz dijela svijeta kao što su Zapadna Afrika, Malezija i Oceanija. HTBiomes se sastoji od 4 kupole (ABCD) i kupole B koja je najveća od svih. Promjer je gotovo 125 m, a visina slobodnog prostora je blizu 55 m, tako da čak i velika stabla amazonske prašume imaju dovoljno prostora za rast. Te biljke trebaju najviše Sunčeve svjetlosti za rast. Kupole su smještene tako da uhvate najviše Sunčevog zračenja. Ostala četiri Balona (EFGH) imaju biljke iz toplih temperaturnih Bioma (WTB), a dimenzije su dužina oko 150 m, širina 56 m, a visina do 35 m. Ovdje su smještene tipične biljke suhih i toplih područja kao što su Južna Afrika, Kalifornija te biljke mediteranskog područja. Vlaga i temperatura nisu tako visoke kao u HTBiomes. Ove dvije kupole su povezane hodnikom koji je pokriven travnatim krovom te je stoga gotovo nevidljiv s površine, a veza zgrada je na ulazu u Biomes. Središnje vanjsko područje je oko 15 ha veliko. U vanjskom prostoru mnoge druge biljke iz različitih dijelova svijeta mogu rasti zbog blage klime u Cornwallu i to bez skloništa. Mnoge druge različite atrakcije i izložbe čine Eden Project atraktivnim parkom za posjetitelje.
     

    2


    STRUKTURNI KONCEPT
    Prvi izgled koji je razvio arhitekt Nikola Grimshaw i partneri (NGP) zajedno s inženjerima Anthony Hunt Associates (AHA) bio je sličan londonskoj Waterloo željezničkoj stanici. Lukovi su osnovne čelične konstrukcije sa staklenim elemenatima. Nedostatak ovog izgleda je visoka masa čelika i mali stakleni elementi koji blokiraju previše Sunčevog zračenja. A koncept je također teško uklopiti u različite prirodne površine od gline. Tvrtka McAlpine je izabrana kao glavni izvođač radova, te je također postalo jasno da je ta čelična konstrukcije bila preskupa za ostvariti. Bilo je potrebno pronaći drugi koncept. Arhitekati NGP i inženjeri AHA razvili su slojevitu strukturnu kupolu na temelju heksagonalne geometrije. Ovaj izgled ima nekoliko prednosti. Lakše je izgraditi veću površinu te veličina elemenata omogućava više Sunčevog zračenja.

    Vizualni izgled šesterokutne geometrije je moguće pronaći u neposrednoj blizini u prirodi. Najveće pitanje je kako realizirati ove strukture na ekonomski povoljnoj osnovi. U 1997. tvrtka Mero se pridružila Eden Projectu. Mero je ostvario mnoge složene strukture u posljednjih nekoliko desetljeća u cijelom svijetu. Nakon nekoliko preliminarnih istraživanja utvrđeno je, da se jedna slojevita struktura ovako velikih dimenzija ne može graditi ekonomski i da su deformacije prevelike. Usko surađujući s NGP i AHA, geometrija i struktura rešetke je izmijenjena. Rezultat ove optimizacije je dvostruko slojevita struktura s karakterističnom šesterokutnom vrh akord geometrijom. Kao obloga kupola su zrakom ispunjeni EFTE jastuci. Vrlo niske mase materijala za razliku od stakla dopuštalo je daljnje smanjenje potrebne mase čelika. Ova folija omogućava mnogo više UV svjetlosti da prođe u kupole i također pruža dobru toplinsku izolacija. Taj strukturalni koncept ispunio je sve potrebne zahtjeve. Masa i visina čelika je bila smanjena, površina obloge je transparentna za sunčevo zračenje, a cijeli optički izgled je atraktivna struktura koje je ekonomična i brzo se gradi. U proljeće 1999 Mero je počeo s krajnjim tehničkim dizajnom za ovaj jedinstveni projekt.
    3

    GEOMETRIJA
    Eden kupole su geodetske sferne mreže. One su "sferne", jer se elementi mreže, obično čvorne točke, nalaze na površini sfere. Ovi registri se nazivaju "Geodetski", jer oni imaju oblik, strukturu i svojstva simetrije geodetske kupole poznate po Buckminster Fulleru, gdje svi članovi slijede prave geodetske linije. Strogo govoreći, geodetske linije su krivulje na bilo kojoj vrsti površine, a od bezbroj linija kojima se mogu povezati dvije točke na površini, one predstavljaju najkraću udaljenost između dvije točke. Strukturni elementi geodetske kupole obično su ravni, a ne zaobljeni, a tek njihove završne točke, obično centri fizičkih konektora, leže na površini teorijske sfere. Neke druge pristupe na karti mreže s kružnim površinama su razvili Emde u Njemačkoj, Fuller u Americi i Pavlov u Rusiji. Većina sfernih geodetskih mreža su izvedene iz platonske krutine icosahedron i dodekahedron. Icosahedron je poliedar s dvadeset identičnih lica, koja su redovito trokut. Dodekahedron je redovito poliedar s dvanaest identičnih lica, koja su redovito pentagon. Dodekahedron i icosahedron su međusobne izvedenice.  Valja napomenuti da su dva polyhedron postavljena kao dualna te imaju zajedničko središte i oni također mogu biti smješteni koncentrično unutar opisujuće sfere. Dakle, geodetska mreža se može dobiti projektiranjem ili mapiranjem na propisan način u obliku mozaika lica poliedara na površini sfere.

    GENERACIJA GEOMETRIJSKOG MODEL
    Strukturna mreža kupole u Eden Projektu se sastoji od dvije koncentrične sferne mreže s propisanim radijusom razlika ili ugradbenom dubinom između njih. Vanjska i unutarnja mreža su povezane skupom redaka dijagonala, čime se dobiva dvostruko slojevita kuglasta mreža s trodimenzionalnim nošenjem. Vanjska mreža je šesterokutna mreža, i naziva se "Hex-Net", dok se unutarnja mreža sastoji od trokuta i šesterokuta pa se naziva "Tri-Hex-Net". Ključni korak za generiranje Eden-geometrije, je dodeca-ICO mreža, prikazana na slici. Da bi generirati dodeca-ICO (DI-) mreže, dvije polyhedrons su u biti stavljene kao "Duals" u središte sfera. Kutovi ili vrhovi icosahedrona rezultiraju mrežom koja se može prepoznati po svojoj peterokutnoj simetriji koje odgovaraju središtima dodekahedrona. Kao osnovni trokut definiran je theicosahedron točke I2, dodekahedron točke D1 i icosahedron ruba srednjem DI-1 projicirane na površini sfere. Ta trokutasta površina regije je najmanja simetrija cjeline sferne mreže. U engleskom govornom području, ovaj trokut je često poznat kao "lowestcommon-nazivnik" ili LCD-trokut. Kroz takav pristup, moguće je podijeliti sfernu površina u 120 minimalnih simetričnih dijelova. Stvarna geometrijska povezanost cijele mreže tako se može svesti na minimalne trokute. U Eden kupoli šesterokuti su dobiveni propuštanjem odgovarajućih elemenata minimalne trokutaste mreže. Potpuna šesterokutna mreža naknadno je generirana za refleksiju i rotaciju na površini sfere minimalne mreže unutar karakterističnog trokuta. Unutarnja tri heksadecimalna neto se dobivaju iz odgovarajućih elemenata u karakterističnim trokutima. Čvorne točke unutarnje mreže su izvedene iz vanjske linije polovišta koji su projicirani na koncentrične teorijske sfere unutarnje mreže. Tri-heksadecimalna mreža je generirana spajanjem točaka susjednih linija heksagonalne mreže. Među-sloj dijagonala je dobiven povezivanjem svake unutarnje točke s odgovarajućim krajnjim točkama njegovog vanjskog izvora linija. Rezultat prostorne mreže snažno podsjeća na molekularnu organizaciju određenih minerala, poput silikata (SiO4). Među ostalim svojstvima ta prirodna kristalna formacija danas ima minimalne energijske staze s minimalnom potrošnjom materijala. Slično tome trodimenzionalni geometrijski raspored Eden kupola omogućuje gospodarsku strukturu s vizualno atraktivanim izgledom.

    PLANARNOST ŠESTEROKUTA
    Šesterokuti geodetskih kupola, osim ako su posebne mjere poduzete, nisu posebno zahtjevni. Odabrane su obloge od folija jastuka potrebnog šesterokutog oblika kako bi se olakšalo izgradnju i montažu prateći rubove okvira i kako bi se spriječilo neplanirane spojeve i bore na jastucima. Na temelju rada Emde, Fuller i Pavlov, poseban algoritam je razvijen za dobivanje šesterokuta što je više moguće unutar dopuštenog odstupanja izrade i ugradnje. "Podnošljivih tolerancija" Eden kupole i da točka može biti 60 mm od prosječne ravnine najvećeg šesterokuta, koji je rub dužine do 5,20 m. Dalje "ravnanje" od šesterokuta bi značilo gubitak u uniformnosti mreža, koja se mjeri kao omjer između maksimalne i minimalna duljine mreže. Kao orijentacija, vrlo homogena DI-geodetska mreža uniformnosti koeficijenata oko 1,2 dok se Eden mreže razlikuju sa oko 1,26. Nadalje, alternativne mreže za Eden kupolu savršenog šesterokuta prinose uniformnosti koeficijenata do 2. U tim ekstremnim slučajevima, koji odgovaraju finijim podjelama mreža, šesterokuti uz rubove temelja icosahedrona imaju tendenciju da predstavljaju veće narušavanje s odgovarajućim nedostatkom za strukturni sustav i uznemirujući vizualni efekt.

    STATIČKI PRORAČUN
    Nakon konačnog dizajna geometrije napravljen je proračun čelične konstrukcije, a geometrija je prebačena u statički Računalni 3D model. Izračun je proveden pomoću 3D programa za analizu RSTAB na temelju drugog reda teorije. Vrh kabel elemenata i lukovi su zrake elementi, donji kabel i dijagonale su modelirani pomoću stubova elemenata. Osnovna opterećenja predmetima i opterećenje kombinacija su prema BS 5950. Zbog blage klime u Cornwallu osnovno snijeg opterećenje je samo 0,3 kPa. Test u zračnom tunelu izvođen je na BMF zavodu mehanike fluida LTD u Londonu i pokazali su da zbog oblika glinene jame, vjetar djeluje uglavnom usisavanjem na Biome strukturu. Osim redovnih opterećenja, neki izvanredni teret mora biti promatan. U dolinama jastuka, a posebno u dolinama lukova, splavarenja i kliznih točaka pokazuju se što se može dogoditi. Lokalni snijeg opterećenja do 1,2 kPa je promatran, što je rezultiralo dodatnim kablovima koji podržavaju jastuke u području lukova. Jastuk koji gubi zrak može dobiti vodu u slučaju kiše. Lokalno opterećenje do 250 kN po šesterokutu su uzeta za ovaj slučaj. Obavljena analiza je pokazala stabilnost strukture čak i kada neki članovi nisu stabilni. Glavno opterećenje za dizajn je uglavnom opterećenje snijega i snježni nameti. Promjene u temperaturi obično nisu kritične za proračun naprezanja kupole jer se kupola može proširiti slobodno u radijalnom smjeru. Stoga kupole Edena su građene bez dilatacije.

    4

    ČVORNA TOČKA
    Glavni projektni parametri za vezu u gornjem akord bili su:
    · Kruti priključak za tri cijevi s d = 193 mm
    · Zglobni priključak za tri člana dijagonalni
    · Brza i laka montaža
    · Minimalna tolerancije
    · Nema zavarivanja
    · Mogućnost vezanja užadi za montažu kupole izvana
    · Arhitektonski ugodan
    Kao rezultat tih uvjeta je zdjela čvor izabran. Ovaj tip čvora je poboljšanje čvora tipa kojeg je prije koristio Mero kada su  kružne ili pravokutne šuplje cijevi spojene vijcima. Povrh toga veza je čak i sa cijevima, tako da se obloge mogu postaviti pravo na vrhu. Zdjela čvor je izrađen od lijevanog željeza (GGG40), a težina je oko 80 kg. Promjer čvorova 1100 je oko 400 mm i zid debljina je 40 mm. Svaki čvor je izrezan i bušen računalno potpomognuto na CNC stroju koji ograničava tolerancije na minimum.

    VEZNE GREDE

    Proračun naprezanja na vrhu grede rezultirao je cijevima promjera 193,7 mm. Da bi se mogao koristiti isti priključak na čvor, sve cijevi istog promjera, ali s različitim debljinama stijenke prema sili i deformacijama duljina. Budući da se sve potrebne geometrije kutova kupole sastaju u čvoru. Grede su izrezane pravokutno što omogućuje brzu i učinkovitu proizvodnju. Na svakom kraju je zavarena ploča, a na vrhu snop rez i erekcijska rupa. Visoka čvrstoća vijaka (M27 i M36) je korištena za povezivanje greda u zdjela čvor. Dodatna podebljanja M16 su korištena za popravak zrake i to je pravo mjesto za prijenos torzijskog naprezanja. Na vrhu grede su  zavrene zagradama koje podržavaju aluminijske okvire za jastučiće.

    VEZNI ČVOROVI I DIJAGONALE
    Čvorovi cijevi i dijagonala izrađeni su od klasičnih Mero prostornih okvira sustava. Proračun naprezanja i stabilnosti doveo je do promjera između 76,1 i 168,3 mm. Prema BS standardu izvijanje duljina je ograničeno na 180. Oni su dizajnirani i proizvedeni u skladu s Mero tehničkim dopuštenjem. Veze u donjem sloj su također klasični Mero Space Frame čvorovi koji omogućuju brzo i jednostavnu montaža strukture.

    LUKOVI
    Uz presjek kupola trokutasti nosač je primjenjen, a raspon je do 100 m za najveći. Dijelovi lukova imaju mjere 219,1 mm za top grede, 159 mm za dno grede i 101,6 mm za dijagonale. Gornje i donje grede su savijene. Za  proizvodnje, nosači su zavareni u tri komada i nakon postavljanja ostali su i bili su navarivani na lokaciji. Lukovi ostataka jedara podržani su teškim temeljnim betonskim blokovima. Na vrhu 219 mm cijevi je 10 mm čelična ploča. 

    NOSAČI
    Izazovan je dizajn sustava potpore. Budući da su 800 m dugi temelji, svaka od 187 točaka je geometrijski različita. Potpore izgradnje također se sastoje od cijevi s promjerom od 193 mm, koje su zavarene zajedno. Povezuje gornji pojas grede i dijagonale su pričvršćene zajedno. Bazne ploče su fiksne za vijke M27 i M36 dok horizontalne sile prenose blokova.

    VRATA I OTVORI
    Da bi se postigla tropska klimi unutar kupole, poseban ventilacijski sustav morao se koristiti od Arup & Partners, London. Na vrhu svake od 8 kupola su odušci i otvori.  Pentagoni su podijeljeni u 3 trokuta, tako da svaka kupola ima 30 mjesta upravljana daljinskim upravljačem. Prozori su također pokriveni trokutastim zračnim jastucima. Konstrukcija se sastoji od pravokutne šupljine 140 x 70 mm. Prozori su raspoređeni oko ruba kupola.  Topli zrak se može puhati unutar kupole pomoću grijača. 
     

    PROIZVODNJA

    Većina čelične konstrukcije je proizvedena u blizini Mero radionice Wuerzburg u Njemačkoj. Samo lukovi i potporne točke su proizvedene negdje drugdje. Proizvodnja Mero greda i čvorova je napravljena pomoću računalno potpomognutog CNC stroja. Krajnja ploča i potpora na vrhu akord grede su zavarene ručno. Svaki element i čvor ima jedinstveni broj koji je ostao isti tijekom projektiranja, proizvodnje i montažne faze. Za zaštitu od korozije čelični elementi su vruće galvanizirani. Zbog njihove veličine segmenti lukovi su pocinčani u Francuskoj, koja ima jednu od najvećih kada za pocinčavanje u Europi. Zdjela čvorova izrađene je od lijevanog željeza GGG40, također su pocinčane. Uz opći pregled svake dvije godine, čelična konstrukcije je osmišljena kako bi se održavala 30 godina.

    OBLOGE
    Više od 800 šesterokutnih elementa su pokriveni zrakom ispunjenim jastucima. Ovi jastuci su od prozirne EFTE (Ethyltetrafluorethylene) folije. Osnovni materijal je između 50 mm i 200 mm debljine i širine 1,5 m. Folija materijala izrezana je i zavarena. Normalni jastuci se sastoje od tri sloja. Gornji i donji sloj čini jastuk i noseće opterećenje. Dodatni sloj između njih ima funkciju povećanja temperaturne izolacija i podjele zračnog prostora u slučaju propuštanja. U područjima visokih lokalnih vjetrova vanjska površine jastuka je ojačana pomoću dva sloja folije. Jastuci su priključeni na aluminijski okvir na vrh akord grede.Svaki jastuk je također priključen na sustav za opskrbu zrakom. Tlak unutar jastuka je oko 300 Pa maksimalne visine napuhanog jastuka i oko 10 do 15% maksimalnog raspona. Materijal EFTE je korišten više od 20 godina te je izuzetno lagan i transparentan. Površina je također prilično glatka, tako da se prljavština izvana ispire kišom. Jastuci ove veličine nikada nisu bili izgrađeni. Tijekom faze projektiranja, opsežna istraživanja i ispitivanja su provedena od strane Mero, Arup konzultant (London) i proizvođača folija Foiltec u Bremenu (Njemačka). Neki od testova su obavljeni na stvarnom 1 do 1 umanjenom modelu. Rezultati ovog istraživanja doveli su do važnih parametara za projektiranje od jastučića s rasponom do 11 m. U područjima visokih opterećenja, kao što su lukovi, dodatni kabeli su potrebni za podršku jastuka. Nakon faze projektiranja svaki od 800 elemenata izračunat je, rezan i proizveden. Žlijeb između jedne kupole izrađen je od izoliranih aluminijskih dijelova i pokriven je na vanjske strane folije. Kiša i voda se spremaju te se koriste za biljke unutar Biomes. 

    IZGRADNJA
    Montaža čelične konstrukcije počela je u studenom 1999. Ekstenzivni zemljani radovi te 858 m dugi betonski temelji su napravljeni od strane generalnog ugovaratelja. Temelj je 2 m širine i 1,5 m visok te on leži na dnu 12 m betonskih pilota koji su bušeni u tlo. Za podizanje strukture, skela je postavljena. Ova skela ima svoje mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najveća i najviša slobodno stojeća skele u svijetu. Većina šesterokuta su sastavljeni zajedno na tlu, a zatim podignuti na mjestu toranj dizalice, a zatim vijcima zajedno spojeni. Montažnih dijelovi za lukove su oko 13 metara te su također postavljeni na skele, a zatim zavareni zajedno. Ugradnju folije jastuka je učinio abseilers. Eden projekt otvorio je vrata za javnost u ožujku 2001. Za daljnje informacije pogledajte www.edenproject.com i www.eden-project.co.uk


    GLAVNI STRUKTURNI PODATCI
    Ukupna površina 39,540 m2
    Ukupna težina 700 tona čelika
    Ukupna dužina od svih greda 36000 m
    Čelik težina po površini od 24 kg/m2
    Najveći šesterokut površine 80 m2 na raspon od 11 m
    Najveća kupola promjera (kupola B) 125 m
    Stupac slobodne površine 15590 m2, WTB i 6540 m2 za HTB

    SUDIONICI
    Klijent: Eden Project (www.edenproject.com)
    Arhitekt Nikola Grimshaw & Partneri doo, London (www.ngrimshaw.co.uk)
    Opće inženjer Anthony Hunt Associates, Cirencester (www.anthonyhuntassociates.co.uk)
    Ove Arup Bauphysik & Partners, London (www.arup.com)
    Vjetar kanal Test BMT mehaniku fluida Limited London (www.bmtfm.com)
    Opći McAlpine izvođač JV (www.sir-Robert-mcalpine.com)
    & Steel Nosači Mero GmbH & Co.KG, Würzburg (www.mero.de)
    podizvođač: Foiltec GmbH, Bremen (www.foiltec.de)

    www.edenproject.com
    Selo Wildpoldsried u Bavarskoj godišnje zarađuje impresivnih 4 milijuna eura iz obnovljivih izvora energije.Zelena inicijativa Wildpoldsrieda je započeta 1997., kada je selo odlučilo izgraditi nove industrije s tim da je cijela incijativa ostala na lokalnoj razini, te joj je cilj bio ne napraviti dug. Tokom zadnjih 14 godina selo je devet općinskih zgrada opremilo solarnim panelima, izgradilo je četiri uređaja za proizvodnju bioplina (peti se upravo gradi) i postavilo je sedam vjetroagregata s tim da se još dva postavljaju sada. Uz to u selu čak 190 kuća ima solarne panele, ima i tri male hidroelektrane, ekološku kontrolu poplava i prirodni sustav kanalizacije. Svi ti sustavi omogućili su Wildpoldsriedu koji ima samo 2.600 stanovnika da proizvede 321% više energije nego što im je potrebno, te da godišnje zarađuje 4 milijuna eura prodajom energije državnoj mreži. Zeleni ciljevi su tamo bili tako uspješni da su napravili i WIR-2020 (Wildpoldsriedov Inovativno Vodstvo) kojim pozivaju građane da naprave svoj dio u očuvanju okoliša i da stvore zelene poslove na lokalnom prostoru. Wildpoldsried je osvojio mnoge Njemačke i međunarodne nagrade koje se bave obnovljivim izvorima energije, te imaju i organizirane turističke obilaske kojima pokazuju drugim odborima sela kako da sami postignu slične rezultate. Od događaja u Fukushimi gradonačelnik Wildpoldsrieda je imao i međunarodne pozive te je bio i u Rusiji i Rumunjskoj gdje je predstavljao uspjehe Wildpoldsrieda.
    www.obnovljivi.com

    23
    3
    4
    Nizozemski proizvođač gorivih ćelija, kompanija Nedstack, transportirao je svoju prvu gorivu ćeliju snage 1 MW u Solvay-evo klorno postrojenje u gradu Lillo u Belgiji. Ova PEM elektrana, najveća tog tipa u svijetu, pretvarati će vodik, nusprodukt u klornoj industriji, u električnu i toplinsku energiju. Proizvodnja klora i kaustične sode su visoko energetski intenzivne industrije, a Nedstack-ovo PEM postojenje omogućiti će SolVin klor-alkalnoj elektrani proizvodnju 20% ukupne potrebe za električnom energijom.Uz 1 MW električne energije, elektrana proizvodi i 1 MW toplinske energije koja se može ponovo koristiti u proizvodnom procesu uz značajne financijske uštede. PEM gorive ćelije koje koriste vodik ne proizvode emisije, te na taj način doprinose kemijskoj industriji u dosezanju europskih ciljeva smanjenja potrošnje energije i emisija CO2.Neovisan proizvođač gorivih ćelija, Nedstack, ovlastio je MTSA Technopower u Arnhem-u da izgradi PEM elektranu koja će se sastojati od 12.600 PEM gorivih ćelija. 2007. godine Nedstack je izgradio manji model snage 70 kW za AkzoNobel u Nizozemskoj. Te su gorive ćelije sada dosegle 10.000 sati kontinuiranog rada, te se očekuje da će ima radni vijek biti ukupno 20.000 sati. Elektrana Akzo, koja radi već četiri godine, zahtijeva minimalna održavanja, te je pod stalnim nadzorom Nedstack-a. PEM elektrana snage 1 MW transportirana je krajem srpnja iz Arnhem-a u Antwerp prikolicom sa niskom platformom, a trebala bi biti u radnom stanju do rujna.Projekt pod nazivom The Hydrogen Region, koordiniran od strane WaterstofNet, ukupnog proračuna u vrijednosti od 14 milijuna eura koristi se za razvoj znanja o vodiku i projekata unutar nizozemske regije Flanders-South. Dovršetak elektrane snage 1 MW prvi je korak u ovom programu koji se fokusira na održivo korištenje vodika.
    www.obnovljivi.com
    1
    2
    3
    Kompanija Solvey predstavila je Nedstack gorive ćelije s polimernom membranom kao elektrolitom (PEM) snage 1 MW koje su sredinom prošle godine postavljene u Solvey-evom klornom postrojenju u gradu Lillo u Belgiji. U rujnu prošle godine započelo je testiranje rada ćelija, a sada su u neprekidnom radu već dva mjeseca. Postignuta je električna učinkovitost od 50%, s ukupnom učinkovitošću, uključujući povrat topline, od 80%. Dostupnost sustava također ostvaruje visoka očekivanja, te već u ovoj ranoj fazi ispitivanja ostvaruje učinkovitost od 99%. Ova PEM elektrana, najveća tog tipa u svijetu, sastoji se od 12600 Nedstack gorivih ćelija, a pretvara vodik, nusprodukt u klornoj industriji, u električnu i toplinsku energiju. Konkretno, ovaj sustav proizvodi 1 MW električne energije i 500 kW toplinske energije, koja se koristi u proizvodnom procesu stvarajući time značajne financijske uštede. Uz to, PEM gorive ćelije koje koriste vodik ne proizvode emisije, te na taj način doprinose kemijskoj industriji u postizanju europskih ciljeva smanjenja potrošnje energije i emisija CO2. Elektrana je financirana unutar projekta pod nazivom The Hydrogen Region, koordiniranog od strane WaterstofNet, ukupnog proračuna u vrijednosti od 14 milijuna eura, koji se koristi za razvoj znanja o vodiku i projekata unutar nizozemske regije Flanders-South.
    www.obnovljivi.com
    BUDROVCI - Kravlje mlijeko farmeru, doktoru veterine Hrvoju Ciganoviću (34) iz Đakova, nije samo egzistencija nego i energent! Energijom koja se oslobađa hlađenjem mlijeka zagrijava dva uredska prostora i dvije spavaonice za noćna dežurstva na farmi u Budrovcima, ukupne površine 250 m2. Iako se, priznaje, svi kada dođu na njegovu farmu čude kada čuju za mliječni izvor energije, taj kooperant Dukata u tome ne vidi prsenzaciju; tek skromno kaže da takav sustav grijanja vani, primjerice u Švedskoj, nije nikakva rijetkost. Temperatura mlijeka pri mužnji je oko 39 stupnjeva i ohladi se na 4 Celzijeva stupnja već za 40 minuta. Pri tome se oslobađa energija što se koristi za grijanje vode koja se cijevima podnog grijanja provlači kroz podove spomenutog uredskog prostora i u tome je sva mudrost. Svaka litra mlijeka proizvede oko 0,7 litara vrele vode što prolazi cijevima sustava grijanja. Osim za grijanje prostora, ta voda služi i u druge svrhe, poput čišćenja spremnika za mlijeko i muzilišta - kaže taj napredni stočar, vlasnik jedne od najsuvremenijih farmi u Hrvatskoj, s dnevnom proizvodnjom od približno 6.700 litara mlijeka. Njegova priča s "mliječnim grijanjem" počela je 2004., kada je gradio farmu. Tada je, kaže, bio prvi koji ga je na ovim prostorima uveo. "Švedska tvrtka DeLaval, čiju sam opremu ugrađivao na farmu, ponudila mi je - to je njezino pravilo - i sustav grijanja obnovljivom energijom, tj. energijom što se oslobađa pri mužnji. Prihvatio sam ponudu i nisam požalio", kaže Ciganović, čija farma sada ima 440 grla, od čega 250 muznih krava. Dodaje, ugradnja takvog grijanja zahtijevala je nevelike troškove, a isplatio ju je, dodaje, već u prvoj sezoni grijanja. Njegova iskustva s "mliječnom energijom" pokazuju da se njome štedi i novac, ali i vrijeme. "Godišnje, izračunao sam, ovakvim sustavom grijanja uštedim 68.400 kuna lož-ulja, odnosno oko 88.000 kilovatsati struje, a takvim rješenjem izvora energije imam i više vremena za posao i druge aktivnosti", kaže Ciganović. No, priznaje, takav sustav grijanja ovisi o količini mlijeka, stupnju hladnoće i izolaciji objekta. S obzirom na to da ovih dana temperature u đakovačkom kraju padaju daleko ispod ništice, farmer priznaje da "mliječno grijanje" trenutačno nadopunjuje i grijanjem na električnu energiju.

    Na mlijeko se grije
    250 četvornih metara

    Godišnja ušteda za lož-ulje
    68.400 kuna

    Godišnja ušteda struje
    88.000kilovatsati

    www.glas-slavonije.hr
    Nakon što su Rusi nadmoćno s rukom na ventilu dotoka plina ucjenjivali cijelu Europu, nameće se pitanje je li doista riječ o šah-matu. Mogu li alternativni izvori energije odgovoriti na ruski ultimatum? Odgovor na to pitanje pokušali smo pronaći u razgovoru s prof. dr. sc. Davorom Kralikom. U Hrvatskoj se razmišlja o regionalnom zbrinjavanju komunalnog otpada gdje bi se u blizini gradilo i bioplinsko postrojenje. Međutim, pri tome treba voditi računa da transport tog ogranskog otpada ne smije biti veći od radijusa od 30 kilometara jer će u suprotnom transportni troškovi neutralizirati dobit. Hrvatska dnevno potroši 12 milijuna kubika zemnog plina. Kapaciteti rezervoara za zemni plin su 550 milijuna kubika, što je potencijalna količina proizvedenog bioplina od organskog otpada animalnog podrijetla, a to su naše rezerve za 45 dana.

    * Budući da je Hrvatska izrazito poljoprivredna zemlja, koliki su njezini potencijali za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora?
    - Proučavajući samo stočarsku proizvodnju kao bazni izvor sirovine, obrađeni su podaci za 2005. godinu i vidljivo je da broj životinja u Republici Hrvatskoj posljednjih deset godina bilježi blagi porast, što je naročito prepoznatljivo u govedarskoj proizvodnji, gdje je u 2005. godine u usporedbi s 1996. godinom povećan broj goveda za 10.000. No treba napomenuti kako statistički podaci iz 2007. godine pokazuju pad broja grla u svim kategorijama stoke, osim kod konja gdje je u posljednje dvije godine broj grla udvostručen. Izračun o potencijalnoj energiji iz organskog otpada sa stočarskih farmi radili smo na bazi podataka iz 2005. godine. Ukupan broj životinja 2005. godine iznosio je 13,121.000 jedinki. Pretvaranjem toga broja u uvjetna grla (UG) dobije se 869.730 UG, od toga najzastupljenije su svinje s 42,4%, zatim goveda s 40,1%

    Otpad za bioplin
    * Zašto je bitno uvjetno grlo?

    - Stočarska proizvodnja značajna je poljoprivredna grana koja osigurava sirovine za prehrambenu, tekstilnu, farmaceutsku i kemijsku industriju. Međutim, stočarska proizvodnja s obzirom na koncentraciju velikog broja životinja na malom prostoru, i potencijalni je zagađivač okoliša. Velike koncentracije stajskog gnoja ugrožavaju tlo, atmosferu, vode. Zbog toga su propisane norme o potrebnim minimalnim površinama po jednom uvjetnom grlu. Hrvatsku, kao zemlju kandidata za članicu EU, očekuje prilagođavanje zakonskim odredbama i normama koje su važeće u zemljama EU-a. Maksimalno je dozvoljeno imati dva uvjetna grla po jednom hektaru, a ako to nije slučaj, uzgajivači moraju transparentno prikazati način zbrinjavanja organskog otpada animalnog podrijetla sa svojih farmi. Kroz taj aspekt izuzetno je zanimljiva proizvodnja bioplina.

    * Koliko Hrvatska može proizvesti bioplina godišnje?
    - Prema podacima o stočarskoj proizvodnji iz 2005. godine, dnevna količina životinjskih ekskremenata u RH na bazi broja UG iznosi 784.015,26 m3. Najveća proizvodnja stajskog gnoja je u govedarskoj proizvodnji 50,4 posto, zatim u svinjogojskoj proizvodnji 30,5 posto, a ostali udio čine druge životinje. Iz prikazane količine stajskog gnoja moguće je proizvesti dnevno 1,169.850 Nm3 bioplina, što znači da se godišnje može proizvesti oko 426,995.250 Nm3. Naravno, treba naglasiti da količina proizvedenog plina ovisi o vrsti stajnjaka i koncentraciji suhe tvari (ST).

    Bioplin i iz drugih izvora
    * Može li tih pola milijardi "kubika" bioplina zadovoljiti Hrvatsku?

    - Ne, ali i ne treba. Naime, treba znati da Hrvatska godišnje troši 3,2 milijarde "kubika" zemnog plina, od čega 40 posto uvozi iz Hrvatske, a ostalo je domaća proizvodnja. Hipotetski gledano, kada bi se sav organski otpad s farmi pretvorio u bioplin, što je u praksi neizvodivo, dobilo bi se pola milijarde prostornih metara bioplina. Ta količina može zamijeniti nešto više od 16 posto ukupno potrošene količine dizela ili benzina. Ista količina nadomjestila bi tek nešto više od 12 posto potreba za zemnim plinom. Međutim, treba napomenuti kako organski otpad nije jedina sirovina za proizvodnju ovog energenta. Velike količine bioplina mogu se proizvesti i iz drugih organskih materijala kao što su energetske biljke poput sudanske trave, kukuruzne silaže, ali i kuhinjski organski otpad iz restorana, klaonički otpad, organski dio komunalnog otpada, kanalizacijski mulj... Upotrebom tih sirovina moglo bi se proizvesti i 30 posto više bioplina nego što je izračun od 500 milijuna kubika.

    Bipolin samo nadomjestak
    * Može li se proizvodnjom bioplina nadomjestiti potreba za zemnim plinom?

    - Iluzorno je razmišljati da bioplin može zamijeniti zemni plin jer se proizvedeni bioplin u većini slučajeva pretvara u električnu i toplinsku energiju. U Njemačkoj se, u manjem dijelu, pročišćeni bioplin (sveden na 98 posto metana) miješa sa zemnim plinom i koristi kao zamjena za zemni plin. Ako bi se u Hrvatskoj pročišćavao bioplin, onda se ne može govoriti o pola milijarde, nego o 0,3 milijarde kubika. Naime, bioplin sadrži od 55 do 80 posto metana, ovisno o sirovini od koje je napravljen.

    Stanje katastrofalno
    * Kakvo je trenutačno stanje u Hrvatskoj kada je bioplin u pitanju?

    - Stanje je, nažalost, takvo da u Hrvatskoj ne postoji ni jedno bioplinsko postrojenje, iako ima nekoliko projekata koji su u fazi realizacije, što svjedoči o velikom interesu i farmera i investitora. Želio bih istaknuti da je bioplinsko postrojenje najkvalitetniji i najisplativiji oblik zbrinjavanja organskog otpada s farmi, ali i prerade svih drugih organskih materijala. Koristi bioplinskih postrojenja višestruke su jer osim osnovne zadaće - proizvodnje električne i toplinske energije, smanjuje se emisija štetnih plinova, posebice metana, a supstrat nakon fermentacije dobro je gnojivo koje se može dodatno preraditi u kompost te raspodijeliti po obradivim poljoprivrednim površinama.
    www.glas-slavonije.hr
    Tvrtke koje u okoliš ispuštaju emisije s više od 30 tona ugljikovog dioksida (CO2) godišnje plaćat će naknadu po toni ispuštenog CO2 11 kuna, iduće godine 14 kuna, a 2009. naknadu od 18 kuna.Vlada je donijela uredbu o jediničnim naknadama za utvrđivanje naknade na emisiju CO2 u okoliš. Naknada u RH bit će bitno manja od one koja se plaća u državama EU, jer po riječima ministrice zaštite okoliša Marine Matulović Dropulić najmanju naknadu od 40 kn po toni plaća Češka a najvišu Mađarska od čak 600 kuna. Naknadu neće plaćati obveznici koji u okoliš ispuštaju emisije CO2 nastale izgaranjem bio mase ili bio razgradivog otpada jer se ta goriva smatraju CO2 neutralnima, dok će tvrtke koje proizvode električnu energiju za javnu uporabu naknadu plaćati temeljem korektivnog faktora pa će im ta naknada biti i do 50 posto niža nego li je utvrđeno za velike onečišćivače. Vlada je s današnje sjednice u redovitu Saborsku proceduru uputila Prijedlog novog zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kojim se sukladno propisima EU s dvadesetak bolesti predlaže dopuniti popis zaraznih bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za državu. Ministar zdravstva Neven Ljubičić kazao je da je zakonske promjene inicirala pojava novih zaraznih bolesti (SARS, AIDS, legionarska bolest, ptičja gripa) ili bolesti koje su promijenile svoju epidemiološku sliku - rezistentna tuberkuloza, hospitalne infekcije, te je stoga nužno proširiti listu zaraznih bolesti koje se obvezno prijavljuju Epidemiološkoj službi. Dodao je da je cilj zakona i omogućiti učinkovitiji rad Sanitarne inspekcije, bolju organiziranost koordiniranost i kontrolu u slučaju epidemije, a zakon uvodi i mogućnost da ministar zdravstva pojavi li se opasnost od zarazne bolesti koja nije evidentirana u popisu može odrediti da se i na tu bolest primjenjuju zakonom propisane i druge potrebne mjere. Saboru je upućen i prijedlog izmjena zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kojim se među ostalim kao područje definira ekološko pčelarstvo, definirani su uvjeti za označavanje ekološkog proizvoda, vođenje baze podataka poljoprivrednog reprodukcijskog materijala proizvedenog u ekološkoj proizvodnji itd. Da je riječ o ekološkoj proizvodnji (poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda), potvrđivalo bi se posebnim certifikatom. Saboru je na potvrđivanje upućen ugovor o zajmu između Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj za Projekt unutarnje vode (vodoopskrba, zaštita voda u slivu Save, Drave i Dunava, obrana od poplava u slivu Save) - zajam iznosi 100 milijuna eura a RH u projektu sudjeluje s 5,3 milijuna eura. Vlada je Saboru na prihvaćanje uputila izvješće o učincima provedbe Zakona o otocima u prošloj godini, po kojemu je lani za ulaganja u naseljene otoke iz proračuna izdvojeno 1,26 milijardi kuna.
    www.jutarnji.hr


    Pet stotina glavnih zagađivača plaćat će porez po toni čime bi se prikupilo preko 9 milijardi dolara za tri godine. Australija je u nedjelju objavila plan o uvođenju poreza od 23 australska dolara po toni ugljičnog dioksida za 500 najgorih zagađivača od 2012. godine i tako utrla put usvajanju najopsežnijeg nacrta trgovanja emisijskim kovotama izvan Europe, prenose australski mediji. Premijerka Julia Gillard je priopćila da će kompanije koje najviše zagađuju morati plaćati spomenutih 23 dolara uz godišnju kamatu od 2,5 posto, prije nego sredinom 2015. godine manjinska vlada krene s kontroverznim planom trgovanja ugljičnim dioksidom. "Australci žele učiniti pravu stvar s okolišem", kazala je Gillard čija je zemlja među najbogatijim državama svijeta najveći zagađivač glede emisije CO2 po glavi stanovnika. "Zato ova vlada želi provesti opsežan plan za čistu energetsku budućnost našeg naroda", dodala je. Istaknula je da će njezina vlada u prve tri godine spomenutog opsežnog nacrta potrošiti 9,2 milijarde dolara zagađivačkim industrijama poput proizvodnje čelika i aluminija kako ne bi propale, a također će pomoći u zatvaranju najstarijih i najprljavijih električnih centrala. Australija, glavni svjetski izvoznik ugljena, oslanja se na ugljen u 80 posto prizvodnje struje. Ugljen je odgovoran za 37 posto od sveukupne emisije štetnih plinova u Australiji. Premijerka je također umirila javnost riječima da "niti jedan Australac neće zbog ovih promjena morati plaćati veći porez". Kako cijela stvar ipak košta, analitičari su nakon objavljivanja svih pojedinosti plana izjavili da je vidljivo da su najveći "dobitnici" zbog uvođenja cijene na CO2 obitelji s malim i srednjim primanjima te umirovljenici samci.
    metro-portal.hr


    Čak i zapadne zemlje prodaju kvote zbog lošeg stanja gospodarstva. Više o kriza, prodaja kvota CO2, emisija ugljičnog dioksida, Španjolska prodaje kvote CO2. Španjolska teška industrija nadoknađuje nedostatak likvidnosti, uzrokovan gospodarskom krizom, prodajom viška prava na emisiju ugljičnog dioksida međunarodnim ulagačima i energetskim kompanijama, objavio je u ponedjeljak madridski dnevni list El Pais. Vlada je dodijelila oko 1.000 industrijskih postrojenja pravo na emitiranje ukupno 100 milijuna tona ugljičnog dioksida u razdoblju do 2012., u sklopu ograničenja utvrđenih Protokolom iz Kyota.Kompanije koje su uglavnom povezane s građevinskim sektorom već su prodale prava na emitiranje do 25 milijuna tona ugljičnog dioksida za do 500 milijuna eura, navode stručnjaci za El Pais. Pad industrijske proizvodnje, koja je u studenome bila 15 posto niža u odnosu na odgovarajući mjesec prethodne godine, proširio je manevarski prostor kompanija za prodaju prava na emisiju štetnih plinova.Ekolozi kritiziraju dodjelu kvota kompanijama, tvrdeći da je previše velikodušna, te strahuju da će pad cijena emisija ugljičnog dioksida zakočiti borbu protiv globalnog zagrijavanja. (hina/metro-portal)
    metro-portal.hr
    Ako u Beču sagradite pasivnu kuću Grad će vam dati subvencije od 201 e/m2, pa ne čudi što imaju 4600 takvih kuća. Austrija je zbog brojnih poticaja postala lider pasivne gradnje u svijetu. Više od 600 pasivnih kuća diljem Europe prošli vikend širom su otvorile vrata i ugostile brojne stručnjake. Na taj način u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Luksemburgu, Italiji, Poljskoj, Francuskoj, Slovačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Švedskoj, Irskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i drugi put u Hrvatskoj proslavljeni su Dani pasivne kuće koji se redovito održavaju već 18 godina. Punoljetnost pasivnih kuća, dobro izoliranih kuća koje godišnje troše oko 15 kWh/m2 ili litru loživa ulja po četvornome metru (odnosno 80 do 90 % manje energije od klasične), proslavljena je i u Hrvatskoj, i to stručnim simpozijem na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Osim radionica i predavanja o iskustvima iz Austrije, Njemačke, Slovenije i Hrvatske, polaznici simpozija mogli su posjetiti i dvije jedine sagrađene pasivne kuće u Hrvatskoj, pasivnu kuću ČV1 obitelji Čuturilo Vujaklija u Kupinečkom Kraljevcu te već poznatu kuću Branka Mihaljeva u Bestovju koji je dugi niz godina bio jedini vlasnik pasivne kuće u Hrvatskoj.

    Kod nas u povojima
    No, dok su pasivne kuće u Hrvatskoj još uvijek u povojima, u Austriji su one u punom zamahu, a prema podacima Roberta Schilda iz Beča, Austrija trenutačno ima 4600 pasivnih kuća.Prema našim studijama 2015. godine godišnje će se graditi 48.000 pasivnih kuća, odnosno smatramo da će gotovo sve zgrade koje se budu gradile biti pasivne - rekao je Roberta Schild, objasnivši da je Austrija, iako je jedna od manjih europskih zemalja koja ima tek osam milijuna ljudi, lider po pasivnim kućama u Europi i svijetu.

    Razni poticaji
    Razlozi su jednostavni, a oni leže u poticajima za gradnju i rekonstrukciju. Ako gradite kuću ili renovirate stan, kuću, poslovni prostor, školu, vrtić ili bilo koju zgradu u Beču, od lokalne zajednice dobit ćete poticaj od 201 euro po kvadratu, ali samo ako ćete graditi ili obnavljati po načelima pasivne gradnje. Ako primjerice rekonstrukciju ili gradnju radite na području Vorarlberga, dobit ćete poticaje od 149 eura/m2, u Tirolu 50, a u Salzburgu, najmanje, 15 eura po kvadratu. U većini slučaja ta dodatna ulaganja za gradnju pasivne kuće, koja u Austriji iznose oko 10 posto, građanima su pokrivena zbog spomenutih subvencija, pa naravno da svi žele graditi pasivne kuće jer žive u zdravijem ambijentu koji značajno manje zagađuje okoliš te troši energenata i pritom imaju drastično niže režije za grijanje i hlađenje - objasnio je Robert Schild. Kroz razne prikazane primjere ispada da gradnja pasivne kuće ili rekonstrukcija postojeće košta od 120 do 223 eura po kvadratu više nego gradnja klasičnih zgrada, a profesor Ljubomir Mišćević s Arhitektonskog fakulteta kaže da je u Hrvatskoj gradnja pasivnih kuća oko 15 posto skuplja nego onih običnih.

    Diktira nam EU
    Razlozi zašto bi trebalo graditi niskoenergetske pasivne kuće leže prvenstveno u očuvanju prirode te smanjenju potrošnje energije, kao i smanjenju emisija CO2, a za pojedinca koji se odluči za gradnju drastično niže režije za grijanje, hlađenje i potrošnju električne energije. Svu energiju koju Hrvatska proizvede potrošimo na sektor zgradarstva, a ostalih 50-ak posto uvozimo. To bi se moglo drastično promijeniti. No, na gradnju pasivnih kuća obvezuje nas i Europska Unija koja je prije godinu dana donijela rezoluciju po kojoj sve zgrade koje se budu obnavljale ili gradile u Europskoj Uniji od 2011. godine moraju biti energetski učinkovite (dakle, uvest će se znatno stroži propisi o potrošnji energije u zgradarstvu). Engleska je svojevoljno išla i korak dalje te je od 2016. uvela direktivu po kojoj će sve nove zgrade koje se od tada budu gradile morati imati nultu emisiju plinova, a na razini Europske Unije nova pooštrenja zakona slijede 2018. godine. Dakle, za devet godina sve nove zgrade morat će proizvoditi dovoljno energije za svoje vlastite potrebe, a cilj je da se do 2020. godine smanji potrošnja energije te emisija plinova za 20 posto te da se ujedno poveća upotreba obnovljivih izvora za 20 posto - rekao je Mišćević, dodajući kako se u očuvanje prirode i energenata odnedavno uključila i Amerika te da će biti vrlo zanimljivo vidjeti koje će nove zaključke i odredbe donijeti UN u sklopu konferencije o globalnim klimatskim promjenama u prosincu u Kopenhagenu.

    Nije tako teško...
    Ako neće milom, hoće zbog EU, zaključak je koji se može izvesti iz ovih izlaganja. No, jednako tako treba zapamtiti riječi austrijskog stručnjaka R. Schilda koji kaže da pasivna gradnja nije ni tako skupa niti komplicirana, samo treba krenuti...
    www.jutarnji.hr


    Zeleno, ekološki i energetski učinkovito, pojmovi su koji i u Hrvatskoj privlače sve veću pažnju. Kako i ne bi kada europsko zeleno investicijsko tržište raste u prosjeku 20 posto godišnje, a procjenjuje se da će do 2014. vrijednost tog tržišta doseći čak 573 milijardi eura. Colliers International proveo je istraživanje u Jugoistočnoj Europi čiji su nalazi pokazali da možemo očekivati da zelena gradnja postane apsolutni hit u narednim godinama. Čak 45 posto ispitanika u sljedećih se pet godina vidi kao budući vlasnik, operater ili korisnik zelene zgrade, a još 40 posto njih ostavlja takvu mogućnost. Ekonomska kriza povećala je svakako interes prema zelenoj gradnji, ali još uvijek vlada percepcija da je ekološka gradnja prilično skupa. Naime, većina misli da je ovaj tip gradnje i do 20 posto skuplji od standardne gradnje, a spremni su platiti oko pet do devet posto više za koncept. Zelena gradnja je samo dva posto skuplja od standardne gradnje, a zelene zgrade u prosjeku vrijede 16 posto više od usporedivih klasičnih zgrada te postižu šest posto veće cijene najma. Erin Inglish, regionalna savjetnica za razvoj i savjetnica za zelenu gradnju u Colliers International za regiju Jugoistočne Europe ističe da je budućnost građevinskog sektora neizbježno u 'zelenoj' gradnji. Interes privatnih poduzeća postoji, ističe Inglish, ali je velik dio tog entuzijazma spekulativnog karaktera. U Hrvatskoj još nema certificiranih zelenih zgrada, ali sve je veći trend energetski učinkovite gradnje. 'Postoje developeri koji odabiru marketinški prezentirati svoj projekt kao zelenu gradnju, ali se ne odlučuju na postupak verifikacije ili certificiranja treće strane', upozorila je Inglish. Takav primjer je planirani centar grada u Rijeci koji će imati zgrade sa zelenim krovovima i „cirkulacijom svježeg zraka", što predstavlja zelenu holističku strategiju. Inglish ističe da tržište postoji, jer u Hrvatskoj posluju kompanije koje su poznate po tome da daju prednost zelenim zgradama, kao što su Siemens, Microsoft i Coca-Cola. Zelena gradnja način je da se smanji ukupna emisija stakleničkih plinova graditeljskog sektora, na koji otpada i do 45 posto ukupne emisije. Prema izvorima Centra za obnovljivu energiju europske su građevine odgovorne za emisiju 50 posto ugljičnog dioksida, 35 posto potrošnje materijala, 45 posto potražnje energije i 10 do 35 posto otpada koji se odlaže na odlagalištima otpada. U Hrvatskoj je ovaj tjedan održan i prvi simpozij o zelenoj gradnji u organizaciji Savjeta za zelenu gradnju. Zelena gradnja je holistički koncept koji je usmjeren na održivost izgrađenog okoliša, način na koji je projektiran, izgrađen i način na koji funkcionira, u pristupu koji se sastoji od četiri stupa, a koji uključuje okoliš, ekološku, socijalnu i kulturnu održivost.
    www.gradnja.org
    Kako je doista živjeti u "zelenoj" ekokući, koja je CO2 neutralna te posve zdrava za ukućane i okoliš, a koja je građena po svim principima samoodrživosti, što u konačnici znači da će zbog uštede energije potrebne za grijanje i hlađenje nakon tek nekoliko godina vratiti sva ekstraulaganja? Kako je istovremeno živjeti usred eksperimenta, uz gomilu znatiželjnih prolaznika, novinara, inžinjera, arhitekata, antropologa, fotoreportera koji svakodnevno zovu i dežuraju ispred kuće kako bi i sami vidjeli to čudo suvremene tehnologije? Kako je zaista iz "prve ruke" živjeti u toj CO2 neutralnoj i posve ekološkoj kući te jesu li uštede na režijama zaista tolike kao što su proračuni predviđali i hoće li se kompletna investicija za gradnju kuće doista vratiti nakon 40 godina, i to samo kroz uštede na računima za grijanje, hlađenje i ventilaciju... najbolje zna sada već peteročlana obitelj Simonsen koja već pola godine živi u prvoj pilot-kući grupacije VELUX i VELFAC, sagrađenoj u mjestu Ĺrhus u Danskoj. Prvih šest mjeseci ili pola eksperimenta upravo je završilo, a rezultati i istraživanja nisu u skladu s očekivanima.

    3 stupnja čine razliku
    Glavni razlog za potrošnju energije veću od pretpostavljene je to što je obitelj Simonsen krajem studenog dobila dijete, svog petog člana. Kao i svi friški roditelji, i danska obitelj noću jako malo spava pa je potrošnja energije znatno veća jer se kuća noću umjesto predviđenog noćnog modela od 20 °C grije na 23 °C. Zbog male princeze povećana je i potrošnja struje i vode, prije svega zbog učestalog pranja robe u perilici, a rezultati nisu očekivani jer je obitelj često navlačila zastore na prozorima i staklenim stijenama da bi se zaklonila od pogleda znatiželjnika. No, mnogo je toga čime je kuća nadišla očekivanja obitelj Simonsen, a prije svega riječ je o prirodnoj svjetlosti. U početku sam mislio da nam uopće neće biti teško vratiti se u staru obiteljsku kuću u Ludo, no sada znam da će to biti puno veći problem nego što smo mogli i zamisliti. Svijetla točka je što ćemo ponovno imati sjajne susjede i svoj stari kvart, na koji smo navikli, no nedostajat će nam dnevne svjetlosti, a tek predivan pogled... - rekao je Sverre Simonsen, otac testne obitelji. Dodao je da je odluka već pala, da će u staru kuću odmah nakon povratka ugraditi krovne prozore kako bi i dalje mogli uživati u pogledu na nebo i zvijezde. No da zna da će to biti samo blaga utjeha za njihovu djecu koja su se brzo navikla na ugodnu atmosferu u Home for Life.

    Pouke iz prvog mjerenja
    Sviđa im se i arhitektura, interijer i što je zrak u kući uvijek ugodan i svjež. Aparaturu, odnosno inteligentni sustav grijanja, hlađenja, ventiliranja, podizanja roleta, sjenila, otvaranje i zatvaranje prozora te još milijun mogućnosti koje ova kuća ima, kažu, napokon su svladali pa im to je to postala nova zanimacija. U početku nam je bio problem naučiti što svi ti dugmići znače i koje sve mogućnosti kuća ima, no kada to svladate, život postaje puno lakši i ugodniji - kaže obitelj. No, upravo u tom prilagođavanju automatiziranog inteligentnog sustava upravljanja je kvaka jer je optimalno korištenje energije često u nerazmjeru s potrebama i željama korisnika. Home for Life u dosadašnjim mjerenjima i istraživanjima dokazao je da je moguće sagraditi CO2 neutralnu kuću koja štedi energiju i stanarima omogućava visoku kvalitetu života, ugodnu atmosferu i klimu, predivnu arhitekturu i mnoštvo dnevnog svjetla. No, jednako tako u prvih šest mjeseci naučili smo da moramo više raditi, istraživati i primjenjivati stečeno znanje i spoznaje - rekla je Lone Feifer, projekt menadžer VELUX-a. Iako još nije kraj "učenju", četiri važne lekcije su naučene. Prva, i možda najvažnija, jest da stanari žele kontrolu i ne treba im posve automatiziran sustav (koji je možda optimalan). Home for Life, kao i svaka niskoenergetska kuća, mora se prilađogavati potrebama obitelji koja u njoj živi, a ne da se stanari prilagođavaju kući. Ljudski faktor zapravo je ključan za potrošnju energije, pa je tako i u Home for Life. Drugo, danski su stručnjaci primijetili da treba vremena da se sama tehnologija uštima i da počne funkcionirati na najbolji način.

    Model Home 2020. ide dalje
    Treća lekcija je da unatoč preporučenim temperaturama u stanu, od 20 do 23 stupnja, ljudi zimi vole da je toplo pa je stoga za grijanje potrebno potrošiti više energije nego što se pretpostavljalo. Doista, većina nas voli se po stanu šetati u kratkim rukavima. I četvrta lekcija je da su dnevna svjetlost, ugodna atmosfera i lijep pogled bonus koji stanari itekako primjećuju. Ako je pogled lijep, nikada neće poželjeti navući zavjese... Bili toga svjesni ili ne, trošit ćete znatno manje struje za rasvjetu. Iako su se iz eksperimenta izvukle važne pouke, još uvijek je u začetku, prije svega zato što tvrtka VELUX planira eksperimentirati i učiti i dalje te dovršiti projekt Model Home 2020. U sklopu Model Home 2020. uskoro bi trebali krenuti i projekti izvan Danske, odnosno još četiri eksperimentalne kuće u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji koje bi sve trebale zaživjeti do kraja 2011. godine.
    www.jutarnji.hr
     

    O zelenim zgradama i potrebi za štednjom energije, obnovljivim izvorima energije te očuvanju okoliša u posljednje se vrijeme mnogo piše i govori. No, unatoč brojnim napisima još je vrlo mali broj onih koji se odlučuju za gradnju vlastite niskoenergetske ekokuće. Eksperimentirati s vlastitim novcem malo tko želi, pa je tvrtka Velux upravo iz tih razloga pokrenula eksperimentalni projekt Model Home 2020 u sklopu kojeg u idućih godinu dana planira sagraditi šest kuća u kojima će se živjeti, raditi, boraviti i spavati kako bi svi zainteresirani mogli vidjeti prednosti života u ekokući.

    Višak energije
    Prva u nizu ovih kuća - eksperimenata je Home For Life u predgrađu danskog Aarhusa, CO2 neutralna kuća koja je posve zdrava za svoje ukućane i okoliš te koja je građena po svim principima samoodrživosti, što u konačnici znači da će za 40 godina sama sebe isplatiti. Naime, krov Home for Lifea prava je mala tvornica energije, a fotonaponski i sunčani toplinski pretvornici proizvode onoliko enegije koliko je potrebno za njeno održavanje i potrošnju, ali i malo više. Taj višak električne enegije koji se proizvodi svakodnevno na krovu kuće odlazi u električnu mrežu, a prema preciznim izračunima s tim viškom troškovi kompletne gradnje kuće isplatit će se za 40 godina.

    Magičnih 40 godina
    Izvrsno, zar ne. Dakle, osim što tijekom tih 40 godina stanari neće plaćati nikakve režije za grijanje i potrošnju energije, kuća će u roku od 40 godina zahvajujući proizvedenom višku energije sama sebe isplatiti.Kako ovo ne bi samo ostalo na riječima te kako bi se kompletna zajednica uvjerila u prednosti života u ovakvoj kući, tvrtka Velux odlučila se za pravi živi eksperiment - u kuću su uselili četveročlanu obitelj.

    Natječaj za stanare
    Naime, obitelj Simorsen jedna je od brojnih obitelji koja se prijavila za godinu dana života u Home For Lifeu, a nakon brojnih intervjua i razgovora odlučeno je da upravo oni usele u kuću. Otvorenost i simpatičnost obitelji bile su ključne za njihov odabir, a s obzirom na to da tri od četiri člana boluju od alergija i kroničnih bolesti dišnih puteva, bit će još zanimljivije vidjeti kako će ova zdrava ekokuća utjecati na njihovo zdravlje. Iako je prerano govoriti o učincima koje ova kuća ima na zdravlje obitelji, s obzirom na to da u kući žive tek četiri i pol mjeseca, obitelj Simerson kaže da velika količina dnevne svjetlosti i prirodne ventilacije odlično utječu na njihovo raspoloženje. U početku se teško naviknuti da je kuća automatizirana te da ne morate misliliti o stvarima poput paljenja i gašenja svjetla, otvaranja i zatvaranja prozora ili pomicanja roleti i zastora. Kuća sve to radi sama i to samo onda kada i koliko je to potrebno - ispričao je Sverre Simonsen, otac osmogodišnjeg Axela i šestogodišnje Anne te suprug Sophie Simonsen koja je trenutno u devetom mjesecu trudnoće. Predivan je osjećaj kada znate da u kući uvijek ima svježeg zraka. A grijanje, hlađenje, ventilaciju te sve procese u kući možete konstantno promatrati na monitoru koji pokazuje potrošnju i proizvodnju energije u svakom trenutku - rekao je Sverre Simonsen, po zanimanju inženjer kojega oduvijek fasciniraju i zanimaju tehnološke inovacije. Za sada im prisustvo brojnih stručnjaka, posjetitelja, novinara pa i celebrityja koji navraćaju u kuću ne smeta, no pitanje je kako će na stalne posjete reagirati peti član obitelji Simerson koji bi se trebao roditi svakog dana.

    Zdravo okruženje
    - Velika je razlika život u ovako svijetlom i zdravom okruženju u usporedbi s kućom u kojoj inače živimo te koja predstavlja tipičnu kuću građenu 80-ih godina - zaključuju, dodajući kako još nisu odlučili što će napraviti krajem lipnja iduće godine kada bude isteklo godinu dana. Tada će Home For Life biti na prodaju, a mogućnost prvokupa prvo će pripasti obitelji Simerson. Do tada će biti završena Sun Light House, drvena CO2 neutralna kuća u Austriji koja će također dobiti svoje stanare kao i eksperi- mentalne kuće u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj koje će sve biti dovršene u idućih godinu dana.
    www.jutarnji.hr

    6
    1
    2
    3
    4
    5


    Vjerojatno se svatko od nas barem jednom u životu pitao u kakvom bi prostoru želio živjeti ili koje su to kvalitete koje bi svaki dom trebao imati? Pitanje je naizgled jednostavno i logično, no pokušajmo malo dublje zaviriti u njegovu bit.U zadnje vrijeme sve češće se govori o uštedi energije, ali s druge strane - zar bi to zaista trebao biti najvažniji fokus u procesu projektiranja kuće? Nije to loša početna ideja, ali bit je zasigurno ipak malo dublje, ispod površine...

    Pasivna kuća
    Koncept pasivne kuće prvi je puta primjenjen 1991. godine u Njemačkoj, te se od tada sustavno razvijao i usavršavao sve do danas, kad je zapravo postao standardom energetski učinkovite gradnje. Radi se o konceptu koji podrazumijeva odlično izoliran vanjski omotač zgrade (krov, vanjski zidovi, podovi prema tlu) s visokom kvalitetom vanjske stolarije. Sama preciznost izvedbe cjelokupnog plašta objekta ovdje je od presudne važnosti, jer kuća osim što ne smije imati toplinskih mostova mora biti gotovo u potpunosti zrakonepropusna. To je preduvjet da energija ne "curi" prema van i da se može kontrolirati njena upotreba za zagrijavanje i hlađenje objekta. U pravilu se radi o upuhivanju i odvođenju zraka kroz sustav mehaničke ventilacije. Podrazumijeva se i korištenje obnovnjivih izvora energije, upotrebom toplinske pumpe (koja koristi temperaturu npr. zemlje za grijanje kuće zimi, odnosno hlađenje ljeti), fotonaponskih ćelija (za proizvodnju električne energije) ili pak solarnih kolektora (za pripremu tople vode). Dakle, čini se da smo se u zgradarstvu zaista ozbiljno počeli baviti smanjenjem emisije CO2, no glavni izvori energije tek trebaju postati oni kojih zapravo i ima najviše i koji su nam svakodnevno besplatno na raspolaganju - Sunce, vjetar, geotermalni izvori, energija valova, biomase...

    Aktivna kuća
    Kao razvoj prethodne ideje, koncept aktivne kuće u fokusu, osim energije, ima prije svega zdravlje i dobar osjećaj korisnika samog objekta. To je osnovna ideja vodilja kod razmišljanja o "zdravoj kući". Klima unutarnjeg prostora, naročito u segmentu dnevne svjetlosti i prirodne ventilacije, vjerojatno je najvažnija tema o kojoj bi se trebalo voditi računa prilikom projektiranja. Kao i kod pasivne kuće, aktivna kuća treba biti pravilno orijentirana, a glavnina staklenih površina trebala bi biti orijentirana prema jugu, te jugoistoku i jugozapadu. Na taj se način tijekom zime upija maksimalna količina Sunčeve energije, dok se tijekom ljeta kuća brani od pregrijavanja odgovarajućom upotrebom vanjskih sjenila. Ukoliko npr. vanjske rolete ljeti spustimo tijekom dana (dok većina nas nije kod kuće) kako bi onemogućili ulazak topline sunca u unutarnji prostor, a zimi učinimo upravo obrnuto tj. podignemo vanjske rolete kako bi toplina sunca mogla zagrijavati naše domove – na godišnjoj razini možemo uštedjeti i do 30% novca kojeg bismo inače odvojili za grijanje ili hlađenje prostora! Promišljeno pozicioniranje staklenih površina omogućit će ravnomjernu osvjetljenost prostora dnevnim svjetlom, što je jedan od osnovnih preduvjeta ljudskog zdravlja. Bez obzira kakvu kuću gradili, ovu činjenicu ne bismo smjeli zaboraviti. Mi ljudi, dizajnirani smo za život vani, a obzirom da danas nažalost većinu vremena provodimo u zatvorenim prostorima, moramo si na neki način osigurati maksimalnu kakvoću unutarnje klime. Pa da pokušamo rezimirati... Prema nekim istraživanjima današnji, "suvremeni", čovjek provede i do 90% svoga vremena u zatvorenom prostoru. Ako je tome zaista tako, onda barem pokušajmo graditi na način da nam taj unutarnji prostor bude što ugodniji ili, bolje rečeno, po kvaliteti što približniji vanjskom prostoru - s puno svježeg zraka i prirodne svjetlosti! Po osnovnoj ideji o uštedi energije, pasivna je kuća odličan korak. No, konačni bi cilj trebala biti kuća koja daje više nego što uzima tj. proizvodi više energije, nego što joj je potrebno. Naravno, sve to uz glavni fokus na čovjeka kao korisnika osmišljenog prostora!
    www.biosvijest.hr

    2
    2
    3
    Kroz istraživanje organizacije USDA Agriculture Research Service nastoji se utvrditi na koje sve načine proizvodnja biogoriva dugoročno utječe na kvalitetu tla.Ubrzan razvoj proizvodnje i primjene obnovljivih izvora energije, u obliku biogoriva, ima mnoge prednosti u odnosu na upotrebu fosilnih goriva. S druge strane, želi li se ispuniti sve zahtjeve društva koje ovisi o pogonskim gorivima, možda će se trebati iskoristiti sve izvore za proizvodnju biogoriva, što uključuje i ostatke poljoprivrednih usjeva. Iako se radi o korisnom izvoru za proizvodnju biogoriva, o ostacima poljoprivrednih usjeva ovisi i održavanje plodnosti tla, odnosno bogatstvo organskim spojevima. Organski spojevi, odnosno spojevi na bazi ugljika, održavaju tlo funkcionalnim, a čuvaju i bioravnotežu obradive zemlje. Nadalje, o održanju adekvatne količine organskih spojeva u tlu ovisi i dugoročan uzgoj biljaka za proizvodnju biogoriva. Ne bi li utvrdili dugoročne utjecaje proizvodnje biogoriva na tlo, znanstvenici su tijekom ovog istraživanja proveli pet uobičajenih eksperimenata. Pomoću modela ravnoteže prerade i održanja razine ugljika u tlu, uspjeli su predvidjeti što će se događati s razinom ugljika organskog podrijetla u obradivim površinama za narednih 79 do 134 godina. Rezultati analize dobivenih podataka, pokazali su zanimljive trendove. Napravljena je zasebna simulacija budućnosti tla koje se ne bi tretiralo gnojivima pa simulacija budućnosti tla koje bi se kontinuirano tretiralo gnojivima. Na kraju su izdvojeni neki od predloženih načina obrade zemlje koji ili se ne mogu provesti ili ne odgovaraju po cijeni, odnosno drugim faktorima. "Ubiranje viška usjeva u količinama dovoljnim za proizvodnju biogoriva, po današnjem pristupu obradi zemlje i bez upotrebe vanjskog izvora ugljika, kao što su gnojiva, dovelo bi do ozbiljnog manjka organskog ugljika u tlu što bi ubrzalo eroziju tla, ali i zagađenje, drastično bi se smanjila plodnost obradive zemlje uz istovremeno smanjenje usjeva. Sve u svemu održivost sustava bi se potpuno urušila", napominje Hero Gollany, autor objavljenog članka i voditelj istraživanja. Tijekom eksperimenata analizirani su razni sustavi obrade zemlje: od jednogodišnjih do dvo- i trogodišnjih rotacija; uz ili bez primjene gnojiva, ubiranje ili ostavljanje viška usjeva. Kao varijable pri simulaciji uzete su i klimatske promjene, prirodne promjene kvalitete i plodnosti tla te način ubiranja usjeva.
    www.znanost.com
    Slamu, drvo, travu, lišće, koru od jabuke i drugo bilje preko noći pretvoriti u ugljen - to pomalo podsjeća na kamen mudrosti kojim su srednjovjekovni alkemičari pokušali različite tvari pretvoriti u zlato. No hidrotermalna karbonizacija je moguća uz primjenu katalizatora de se dobiva nakon procesa ugljen. Markus Antonietti, profesor kemije i direktor potsdamskog Max Planck instituta za istraživanje koloidnih i graničnih površina razvio je postupak kojim se biomasa biljnog podrijetla izravno i bez međukoraka može preraditi u ugljen i vodu. Postupak, nazvan 'hidrotermalna karbonizacija', mogao bi već sada biti temeljem trajnog i po okoliš neutralnog dobivanja energije. Uređaj za dobivanje ugljena u principu funkcionira kao lonac za kuhanje pod tlakom. A i sam recept je krajnje jednostavan: 'pretis' lonac se napuni nekim biljem, nakon toga zatvori i ostavi kuhati 12 sati na temperaturi 180 Celzijevih stupnjeva. Nakon što se smjesa ohladila, lonac se otvori i ima se što i vidjeti: smeđa juha, čiji su sastojci fino razdijeljene male kuglice ugljena u vodi. Sav ugljik, koji je u bilju bio vezan, nalazi se u formi malih, poroznih kuglica smeđeg ugljena. Ove se kuglice odmah mogu upotrijebiti kao gorivo ali i poslužiti za proizvodnju benzina, dizela i drugih vrsta kemikalija. Budući da proces termalne karbonizacije ne protječe brzo, u njegovom je tijeku moguće vidjeti i vrlo zanimljive međuproizvode.Već nakon nekoliko minuta uočava se tekućina za koju u Max Planck institutu kažu da je predfaza nafte. U jednoj od kasnijih faza procesa termalne karbonizacije tvori se čisti humus. Gotovo da nije za vjerovati da sve te pretvorbe protječu bez imalo gubitka ugljika, a pritom djeluju i egzotermno, odnosno oslobađaju energiju. Time je ovaj postupak daleko ispred drugih postupaka dobivanja energije iz biomase i mogao bi otvoriti put energetskoj privredi koja je neutralna po okoliš. Ono što se događa u aparaturi profesora Antoniettija pretvorba smeđeg ugljena - odvija se već milijunima godina u prirodi, samo mnogo sporije. Profesor Antonietti kaže da je za kopiranje prirodnog procesa prvo bilo potrebno razumjeti ga do same njegove srži, do procesa koji se događaju na molekularnoj razini. Biomasa biljnog porijekla sastoji se iz ugljičnih hidrata, koji sadrže izuzetno puno energije. Išli smo za tim da te molekule šećera rastavimo na ugljik i vodu, i to u jednom kemijskom procesu, koji neće dovesti samo do dobivanja ugljena nego pri kojem će biti oslobođena i energija koja je sadržana u molekulama šećera, objašnjava Markus Antonietti. Budući da proces u loncu protječe mnogo brže nego u prirodi, bilo je potrebno dodati katalizator koji ubrzava razdvajanje molekula šećera na ugljik i vodu. Upravo je u tom katalizatoru, koji se u malim količinama dodaje sadržaju 'pretis' lonca, sadržana i tajna "čudesnog ugljena" iz Potsdama. Profesor Antonietti kaže da cilj njegova rada na ovom postupku nije samo dobivanje ugljena, benzina i drugih kemikalija nego da se karboniziranje bilja, budući da proces veže enormne količine ugljika, može koristiti i u borbi protiv globalnog zatopljenja. Čovječanstvo će akutni problem energetskih resursa imati za dvadesetak godina, a akutni problem klime ima već danas, tvrdi Markus Antonietti (MPG, mib)
    www.jutarnji.hr

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503