Nakon što su Rusi nadmoćno s rukom na ventilu dotoka plina ucjenjivali cijelu Europu, nameće se pitanje je li doista riječ o šah-matu. Mogu li alternativni izvori energije odgovoriti na ruski ultimatum? Odgovor na to pitanje pokušali smo pronaći u razgovoru s prof. dr. sc. Davorom Kralikom. U Hrvatskoj se razmišlja o regionalnom zbrinjavanju komunalnog otpada gdje bi se u blizini gradilo i bioplinsko postrojenje. Međutim, pri tome treba voditi računa da transport tog ogranskog otpada ne smije biti veći od radijusa od 30 kilometara jer će u suprotnom transportni troškovi neutralizirati dobit. Hrvatska dnevno potroši 12 milijuna kubika zemnog plina. Kapaciteti rezervoara za zemni plin su 550 milijuna kubika, što je potencijalna količina proizvedenog bioplina od organskog otpada animalnog podrijetla, a to su naše rezerve za 45 dana.
* Budući da je Hrvatska izrazito poljoprivredna zemlja, koliki su njezini potencijali za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora?
- Proučavajući samo stočarsku proizvodnju kao bazni izvor sirovine, obrađeni su podaci za 2005. godinu i vidljivo je da broj životinja u Republici Hrvatskoj posljednjih deset godina bilježi blagi porast, što je naročito prepoznatljivo u govedarskoj proizvodnji, gdje je u 2005. godine u usporedbi s 1996. godinom povećan broj goveda za 10.000. No treba napomenuti kako statistički podaci iz 2007. godine pokazuju pad broja grla u svim kategorijama stoke, osim kod konja gdje je u posljednje dvije godine broj grla udvostručen. Izračun o potencijalnoj energiji iz organskog otpada sa stočarskih farmi radili smo na bazi podataka iz 2005. godine. Ukupan broj životinja 2005. godine iznosio je 13,121.000 jedinki. Pretvaranjem toga broja u uvjetna grla (UG) dobije se 869.730 UG, od toga najzastupljenije su svinje s 42,4%, zatim goveda s 40,1%
Otpad za bioplin
* Zašto je bitno uvjetno grlo?
- Stočarska proizvodnja značajna je poljoprivredna grana koja osigurava sirovine za prehrambenu, tekstilnu, farmaceutsku i kemijsku industriju. Međutim, stočarska proizvodnja s obzirom na koncentraciju velikog broja životinja na malom prostoru, i potencijalni je zagađivač okoliša. Velike koncentracije stajskog gnoja ugrožavaju tlo, atmosferu, vode. Zbog toga su propisane norme o potrebnim minimalnim površinama po jednom uvjetnom grlu. Hrvatsku, kao zemlju kandidata za članicu EU, očekuje prilagođavanje zakonskim odredbama i normama koje su važeće u zemljama EU-a. Maksimalno je dozvoljeno imati dva uvjetna grla po jednom hektaru, a ako to nije slučaj, uzgajivači moraju transparentno prikazati način zbrinjavanja organskog otpada animalnog podrijetla sa svojih farmi. Kroz taj aspekt izuzetno je zanimljiva proizvodnja bioplina.
* Koliko Hrvatska može proizvesti bioplina godišnje?
- Prema podacima o stočarskoj proizvodnji iz 2005. godine, dnevna količina životinjskih ekskremenata u RH na bazi broja UG iznosi 784.015,26 m3. Najveća proizvodnja stajskog gnoja je u govedarskoj proizvodnji 50,4 posto, zatim u svinjogojskoj proizvodnji 30,5 posto, a ostali udio čine druge životinje. Iz prikazane količine stajskog gnoja moguće je proizvesti dnevno 1,169.850 Nm3 bioplina, što znači da se godišnje može proizvesti oko 426,995.250 Nm3. Naravno, treba naglasiti da količina proizvedenog plina ovisi o vrsti stajnjaka i koncentraciji suhe tvari (ST).
Bioplin i iz drugih izvora
* Može li tih pola milijardi "kubika" bioplina zadovoljiti Hrvatsku?
- Ne, ali i ne treba. Naime, treba znati da Hrvatska godišnje troši 3,2 milijarde "kubika" zemnog plina, od čega 40 posto uvozi iz Hrvatske, a ostalo je domaća proizvodnja. Hipotetski gledano, kada bi se sav organski otpad s farmi pretvorio u bioplin, što je u praksi neizvodivo, dobilo bi se pola milijarde prostornih metara bioplina. Ta količina može zamijeniti nešto više od 16 posto ukupno potrošene količine dizela ili benzina. Ista količina nadomjestila bi tek nešto više od 12 posto potreba za zemnim plinom. Međutim, treba napomenuti kako organski otpad nije jedina sirovina za proizvodnju ovog energenta. Velike količine bioplina mogu se proizvesti i iz drugih organskih materijala kao što su energetske biljke poput sudanske trave, kukuruzne silaže, ali i kuhinjski organski otpad iz restorana, klaonički otpad, organski dio komunalnog otpada, kanalizacijski mulj... Upotrebom tih sirovina moglo bi se proizvesti i 30 posto više bioplina nego što je izračun od 500 milijuna kubika.
Bipolin samo nadomjestak
* Može li se proizvodnjom bioplina nadomjestiti potreba za zemnim plinom?
- Iluzorno je razmišljati da bioplin može zamijeniti zemni plin jer se proizvedeni bioplin u većini slučajeva pretvara u električnu i toplinsku energiju. U Njemačkoj se, u manjem dijelu, pročišćeni bioplin (sveden na 98 posto metana) miješa sa zemnim plinom i koristi kao zamjena za zemni plin. Ako bi se u Hrvatskoj pročišćavao bioplin, onda se ne može govoriti o pola milijarde, nego o 0,3 milijarde kubika. Naime, bioplin sadrži od 55 do 80 posto metana, ovisno o sirovini od koje je napravljen.
Stanje katastrofalno
* Kakvo je trenutačno stanje u Hrvatskoj kada je bioplin u pitanju?
- Stanje je, nažalost, takvo da u Hrvatskoj ne postoji ni jedno bioplinsko postrojenje, iako ima nekoliko projekata koji su u fazi realizacije, što svjedoči o velikom interesu i farmera i investitora. Želio bih istaknuti da je bioplinsko postrojenje najkvalitetniji i najisplativiji oblik zbrinjavanja organskog otpada s farmi, ali i prerade svih drugih organskih materijala. Koristi bioplinskih postrojenja višestruke su jer osim osnovne zadaće - proizvodnje električne i toplinske energije, smanjuje se emisija štetnih plinova, posebice metana, a supstrat nakon fermentacije dobro je gnojivo koje se može dodatno preraditi u kompost te raspodijeliti po obradivim poljoprivrednim površinama.
www.glas-slavonije.hr
