Nogometni klub Forest Green Rovers dobiti će novi stadion. Naime, projekt koji potpisuje Zaha Hadid Architects i koji je pobijedio 2016. na natječaju, dobio je dozvolu za izgradnju prvog drvenog nogometnog stadiona na svijetu. Stadion Eco Park imati će kapacitet od 5.000 mjesta i biti će izgrađen gotovo u potpunosti od lameliranog drveta obrađenog vatrostalnom zaštitom. Ova vrsta drveta se raspršuje, ali ne oksidira prilikom sagorijevanja, te stoga značajno usporava širenje vatre. Krov stadiona biti će pokriven providnom membranom koja će omogućiti normalan rast prirodne trave terena, dok će istovremeno umanjiti volumen stadiona u njegovom okruženju gledano iz daljine. Ovo će biti prvi drveni stadion sa gotovo svim elementima izrađenim od drveta, uključujući njegovu strukturu, krovne konzole i obložene rešetke. Važnost drveta nije samo u tome što je ono prirodna pojava, ono također posjeduje i veoma nizak nivo štetnih materija, zapravo, najmanji mogući kada su u pitanju građevinski materijali.
www.grenef.com

Hrvatski Tesla Inc. nekada se zvao Đuro, a da je preživio privatizaciju i pretvorbu imao bi 60 godina i električni kiper. Još 60-tih godina prošlog stoljeća u Slavonskom Brodu. Točnije u tvornici Đuro Đaković proizvodilo se električno vozilo odnosno preciznije električni radni kiper. Naime, isti je bio radni stroj velike snage, i malog utroška električne energije. Jedno punjenje baterija izdržalo je do 10 sati rada kipera, dok je narednih 10 sati trajalo punjenje. Stroj savršen za smjenski rad od 8-10 sati. Kiper je dostizao brzinu od 80 kilometara na sat, a izrađen je na bazi agregata električne lokomotive kao model umanjene električne motorne verzije. Tisuće ovih kipera proizvedeno je i prodano uglavnom na istočna ruska tržišta te na tržišta trećeg svijeta zemalja u razvoju, a najviše ih je prodanu u Indiji. Znakovito je da je zapadno tržište činilo sve da spriječi prodaju ovih kipera na zapadno tržište i to su pravdali uglavnom izlikom da kiperi nisu dovoljno ispitani i da nisu "pouzdani". I onda su stigla neka bolja, naprednija i modernija vremena u Hrvatsku s naletom privatizacije pogona te s novom menadžerskom strukturom Đure koja je posrnulim industrijskim gigantom upravljala "modernijim" poslovnim modelima.

Izvor podataka:
14. svibnja 2014. (originalna objava na Facebooku)
Željko Matuško iz Slavonskog Broda
Poslodavac: Muzej Brodskog Posavlja 

Pentagon je uspješno testirao solarni panel u orbiti koji energiju može slati bilo gdje na Zemlju. Znanstvenici koji rade za Pentagon uspješno su testirali solarni panel veličine kutije za pizzu u svemiru, a riječ je o prototipu budućeg sustava koji bi električnu energiju iz orbite slao na bilo koju točku na Zemlji.

Prototip panela nazvanog PRAM (Photovoltaic Radiofrequency Antenna Module) lansiran je u svemir još u svibnju 2020. godine, a tamo ga je ponijela Pentagonova bespilotna letjelica X-37B, kako bi prikupljao električnu energiju od Sunca. Spomenuta letjelica napravi krug oko Zemlje svakih 90 minuta.

PRAM je dizajniran tako da najbolje iskoristi sunčevu svjetlost u svemiru, koja ne prolazi u potpunosti do površine Zemlje kroz atmosferu. U atmosferi se zaustavlja plavi spektar sunčeve svjetlosti, zbog čega naše nebo s tla izgleda plavo. PRAM drugim riječima upija svu energiju sunčevog svjetla te je time i učinkovitiji od solarnih panela na površini Zemlje.

"Dobijamo tonu viška sunčeve svjetlosti u svemiru, samo zbog toga", kaže Paul Jaffe, koprogramer koji radi na tom programu.

Najnoviji eksperimenti pokazali su da taj panel veličine 12x12 inča (30x30cm) može proizvesti 10 wata energije za prijenos na Zemlju, rekao je za CNN Jaffe. To je dovoljno za napajanje primjerice jednog tableta.

No Pentagonov projekt u konačnici želi u orbiti imati čitavu mrežu tih panela te ako uspiju u tome, to bi moglo revolucionarizirati proizvodnju električne energije i njezinu distribuciju u najzabačenije dijelove Zemlje. To bi ujedno dalo i velik doprinos postojećim najvećim električnim mrežama na Zemlji, naglašava Jaffe.

Neke vizije predviđaju da solarna proizvodnja u svemiru bude jednaka ili da nadmašuje postojeće najveće elektrane na Zemlji, dakle više gigavata, dovoljno za grad, kaže Jaffe.

Najveća prednost solarnih elektrana u orbiti pred bilo kojim drugim oblikom elektrana na Zemlji jest u tome da energiju mogu prenijeti bilo gdje na Zemlji, ističe Jaffe.

No, treba dokazati i da je to ekonomski isplativo, priznaje Jaffe. Gradnja u svemiru je skupa, a u posljednjih deset godina, ti su se troškovi napokon počeli smanjivati, dodaje.

Temperatura na kojoj PRAM funkcionira isto tako je važna, jer hladnija elektronika je i učinkovitija elektronika. Pentagonov X-37B 45 minuta od 90 minuta koliko mu je potrebno da napravi krug oko Zemlje, provede u mraku, dakle na hladnom, no buduća verzija PRAM-a možda će biti u geosinkronoj orbiti, što bi značilo da za puni krug treba jedan čitav dan.

Znanstvenici su testirali PRAM na konstantnoj toplijoj temperaturi kako bi vidjeli koliko je učinkovit prije nego što ga pošalju visoko u Zemljinu orbitu.

Znanstvenicima sad ostaje testirati slanje energije nazad na Zemlju putem mikrovalova i uz pomoć tehnike nazvane retro-usmjereno kontrolirana zraka. To funkcionira tako da se pošalje pilot signal iz antene koja treba primiti energiju iz svemira, kako satelit s panelima ne bi energiju slučajno poslao negdje drugdje.

Nakon toga mikrovalovi se vrlo lagano mogu pretvoriti nazad u električnu energiju na Zemlji, a poanta je u tome da se na taj način energija može poslati bilo gdje.

Jaffe je isključio mogućnost izgradnje svemirske solarne mreže koja bi na Zemlju mogla poslati destruktivnu zraku, drugim riječima, smatra da bi to bilo izrazito teško izvesti, ako ne i nemoguće. Razlog je taj što bi antena u svemiru morala biti jednostavno ogromna pa bi bila vrlo vidljiva i moralo bi je se graditi godinama ili mjesecima te uspješno sastaviti u orbiti.
zimo.dnevnik.hr

Jeste li čuli za ‘zero waste‘? Riječ je o stilu života kojem je cilj ne stvarati smeće. Statistika je poražavajuća. Na svim razinama i posvuda. Primjerice, u SAD-u, američki građani prema nekim procjenama u samo jednoj sekundi ispiju 1500 plastičnih bočica za vodu te njih 80 posto, iako se one mogu reciklirati, bace u običan koš za smeće. Ili nama mnogo bliže, europski kontinent - jeste li znali da prosječan europski građanin u godinu dana baci čak 174 kilograma ambalaže, dakle plastike, papira i kartona te stakla... Gdje su tek ostaci hrane, tekstil, elektronika, namještaj...

Da, brojke su zastrašujuće i mogli bismo ih nabrajati unedogled. No u ovom smo se tekstu odlučili za drugačiji pristup - baviti se onim što svatko od nas može učiniti u svom svakodnevnom životu kako bi barem malkice poboljšao situaciju. Rješenje dolazi u obliku engleskog termina "zero waste", odnosnu u prijevodu "nula otpada".

No što točno taj izraz podrazumijeva?

Riječ je o terminu koji posljednjih desetljeća postaje sve popularniji. Prema uvriježenoj definiciji, radi se o skupu načela koja se fokusiraju na prevenciji nastanka otpada tako da se ohrabruje redizajn životnog ciklusa proizvoda da se oni nanovo i iznova koriste i da ne završe na smetlištu. Ili u idealnoj situaciji, čak i u reciklažnim centrima. Pojednostavljeno, zero waste znači spriječiti nastanak otpada u startu kako o upravljanju otpadom ne bismo ni trebali razmišljati.

No što bi to značilo na konkretnim primjerima? Pošto ih ima mnoštvo - a većina njih je, usput rečeno, doista vrlo jednostavna i vrlo lako primjenjiva - navest ćemo ih za početak svega nekoliko.

Primjerice, zaželjeli ste se kolača, no nestalo vam je oraha. Naravno, otići ćete ih kupiti, no u "zero waste svijetu" sve se svodi na način kako ćete ih kupiti. Hoćete li, dakle, bez razmišljanja samo uzeti prvo pakiranje oraha s police ili pak potražiti opciju rinfuze (i usuti orahe, primjerice, u svoju vlastitu višekratnu vrećicu za proizvode kakvih danas ima za kupiti i u našim većim dućanima, obično na odjelima s voćem i povrćem). Isto tako, jeste li uopće uzeli iz kuće svoju platnenu (ili plastičnu) vrećicu u kojoj ćete orahe i druge proizvode odnijeti kući ili ćete na blagajni jednostavno kupiti novi komad sveprisutne plastike?

Ili već spomenuta bočica vode... Hoćete li ponijeti od doma svoju vlastitu bocu te je puniti po potrebi ili ćete uvijek iznova, za svaku "žeđ" kupiti novu plastičnu bocu?

Ili pak recimo odjeća. Potrgale su vam se traperice. Hoćete li odjuriti u šoping centar po nove? Ili ćete, u skladu sa zero waste "načelima", prvo provjeriti možete li ih odnijeti na popravak ili prekrojiti, primjerice u kratke ljetne hlače. Ako to nije moguće, hoćete li nove potražiti u second handu? Ili ćete se možda potpuno suzdržati od kupnje jer u ormaru imate još desetak pari hlača, neke možda čak i dosad nenošene?

Dakle, zero waste je donošenje "zelenije", održivije odluke u svakodnevnom životu tako da ne razmišljamo samo o tome kako ćemo zbrinuti otpad koji neminovno izlazi iz našeg kućanstva, već da u skladu sa svojim mogućnostima radimo u smjeru da u samom startu uopće ni ne unosimo otpad u kućanstvo, odnosno da ga ne stvaramo.

Naravno, u našem današnjem konzumerističkom svijetu, ideal zero wastea gotovo je nemoguće postići. No imamo ogromnu moć prisvojiti način ponašanja i navike koje doista mogu napraviti veliku razliku.

Sama ideja zero wastea počela je dobivati na publicitetu još 1998. godine, no sve do 2009. ona se prvenstveno odnosila na opisivanje praksi u proizvodnji i načinu upravljanja otpadom. Te iste godine taj se koncept počeo pretvarati u pravi pokret, a za sve je zaslužna ženu po imenu Bea Johnson.

Ona, Francuskinja koja živi u Americi, odlučila je koncept zero wastea primijeniti na svoju četveročlanu obitelj i psa, a svoja iskustva objavljivala je na blogu "Zero Waste Home". Naknadno je napisala i knjigu "Zero Waste Home: The Ultimate Guide to Simplifying your Life by Reducing your Waste", u kojoj je opisala svoj vlastiti životni zero waste put i konkretne primjere koje primjenjuje u svakodnevici. S vremenom su upravo taj uradak, danas preveden na desetke različitih jezika, počeli nazivati i "biblijom" zero wastea, a Bea je postala dobrano poznata. Svoje govore na temu zero wastea, kojima je inspirirala tisuće i tisuće ljudi diljem svijeta, održala je i u Ujedinjenim narodima i Europskom parlamentu. No čak ni to nije sve. Ponukala je ljude da pokreću svoje vlastite blogove, osnivaju tvrtke i obrte koji se temelje upravo na zero wasteu te da osnivaju nevladine udruge koje se bave tom idejom. Zahvaljujući njoj i posljedično sve popularnijem pokretu koji se pretvorio u stil života, zero waste prakse počele su u svoje poslovanje ugrađivati i velike kompanije.

Zero waste koji zagovara Bea temelji se, kao što smo već prije natuknuli, na promjeni ponašanja pojedinca, čemu ona najbolje svjedoči svojim vlastitim iskustvom.

Bea opisuje kako su ona i njezina obitelj živjeli u "zamci američkog sna". Imali su ogromnu kuću čije je prostorije trebalo ispuniti bezbrojnim komadima namještaja, garažu za tri automobila, gomile stvari koje nisu upotrebljavali. Puno su vremena provodili u automobilu i šoping centrima, nedovoljno u prirodi, na putovanjima i u bavljenju aktivnostima koje su ih ispunjavale. Velika kuća, pripadajuće dvorište i nagomilane stvari iziskivale su pažnju i vrijeme. Izvana se, priznaje, činilo kao da imaju sve, no iznutra nije bilo dovoljno. Naposljetku su se odlučili preseliti. U tranzicijskom periodu, kad su tražili novi dom, sa sobom su u tadašnji privremeni smještaj uzeli samo osnovne stvari, sve ostalo spremili su u spremište.

Odjednom, sve je nekako počelo dolaziti na svoje mjesto. Spremljena gomila stvari nije im nedostajala, sve su više vremena provodili u kvalitetnim aktivnostima koje su ih ispunjavale, među ostalim učenju. Upravo u tom su se kontekstu počeli informirati i o ekološkim temama.

"Prvi put smo počeli shvaćati ne samo koliko je ozbiljno naš planet ugrožen, nego kako naše svakodnevne odluke pogoršavaju stvari za naš svijet i svijet koji ćemo ostaviti našoj djeci", tvrdi Bea.

"Shvatili smo kakvi smo nepromišljeni građani i konzumenti postali", priznaje.

No to se s vremenom sve promijenilo. U nekoliko godina riješili su se 80 posto svoje imovine. Količina smeća koju godišnje proizvode svela se doslovno na minimum - onoliko koliko stane u jednu običnu staklenku(!). Život im je, tvrdi, postao jednostavniji, sretniji, zdraviji, prepun iskustva oslobođenih viška stvari. Značajne su bile i uštede - godišnje troškove svog kućanstva smanjili su za 40 posto.

Sve to uspjelo im je zahvaljujući idućim koracima i to točno tim redoslijedom: refusing (odbijanje onoga što nam ne treba), reducing (smanjivanje onoga što nam treba), reusing (ponovno korištenje onoga što konzumiramo), recycling (recikliranje onoga što se ne može odbiti, smanjiti ili iznova iskoristiti) i rot (truljenje, odnosno kompostiranje).

"Dom bi trebao biti sveto mjesto. Mi, majke, očevi i građani, imamo pravo, ako ne i dužnost, a definitivno moć, da pozitivno promijenimo svijet putem naših dnevnih odluka i akcija. A svjetlija budućnost počinje kod kuće", tvrdi Bea Johnson na početku svoje knjige.
www.jutarnji.hr

Iako je Musk najbogatiji, kovnica ‘klimatskih zelenih milijardera’ je Kina. Najimućnijih 15 ljudi na svijetu čija je imovina povezana s tehnologijama smanjenja stakleničkih plinova raspolaže sa 355 milijardi dolara. Tehnologija povezana sa smanjenjem stakleničkih plinova, poput električnih vozila, baterija i fotonaponskih ćelija za proizvodnju struje postala je sve značajniji izvor bogatstva za svjetske milijardere. Iako je na ljestvici „klimatskih milijardera“ na vrhu američki poduzetnik Elon Musk, slijedi ga niz kineskih milijardera što potvrđuje tezu da Kina preuzima globalno vodstvo u „zelenim tehnologijama“. Kako piše Bloomberg, John D. Rockefeller postao je najbogatiji čovjek svog vremena donijevši revoluciju u naftnu industriju. Stoljeće i pol kasnije Elon Musk, osnivač proizvođača električnih vozila Tesla Motors, dohvatio je istu tu titulu, ali eliminacijom glavnog Rockefellerovog proizvoda.

Kako globalna klimatska kriza ubrzava, tako je najbrže rastući segment imovine trenutno povezan s čistim tehnologijama. Tome svjedoči i podatak da je od lanjskog travnja indeks S&P Global Clean Energy skočio 231 posto, dok je „obični“ S&P 500 ostvario 53 posto rasta. Najbogatijih 15 ljudi na svijetu čija je imovina povezana s čistim tehnologijama raspolaže sa 355 milijardi dolara. To je dvostruko više od burzovne vrijednosti naftne kompanije Shell, a četiri puta više od britanskog naftaša BP-a. Na Bloombergovoj „zelenoj ljestvici milijardera“ vodeću poziciju drži Elon Musk s imovinom od 199,2 milijarde dolara. Samo u posljednjih godinu dana njegova je imovina povećana za 622 posto, zahvaljujući rapidnom rastu vrijednosti Tesline dionice na burzi. S obzirom da se bavi i poslovanjem sa svemirskim letovima, isključivo vezano za zelene tehnologije – aute na struju i solarne panele – u Muskovu je slučaju 91 posto ukupne imovine, odnosno 180,7 milijardi dolara.

Od preostalih 14 „klimatskih milijardera“, čak 12 dolaze iz Kine što odražava činjenicu da je ta zemlja proizvodno središte za čiste tehnologije i najveće svjetsko tržište električnih vozila. Podsjetimo, lani je u svijetu prodano 3 milijuna automobila na struju, od čega milijun u Kini. No, nakon što je predsjednik Xi Jinping u rujnu najavio da će Kina do 2060. postati ugljično neutralno gospodarstvo, analitičari očekuju da će tamošnja zelena industrija tek sada dobiti pravi zamah. S druge strane, zeleni investicijski plan koji će zahtijevati stotinjak milijardi eura godišnjih ulaganja razvija i Europska unija dok predsjednik SAD-a Joe Biden u razvoj čistih tehnologija želi uložiti 2 bilijuna dolara. Procjene Bloomberg Intelligencea govore da će zbog toga potražnja za baterijama i električnim vozilima u idućih pet godina porasti za gotovo sedam puta.

Od takvog scenarija velike bi koristi imala kineska kompanija CATL, vodeći svjetski proizvođač baterija za električne aute. Na njezinoj listi kupaca su Tesla, BMW, Toyota i Volvo. Zahvaljujući CATL-ovim jeftinim litij-ion fosfatnim baterijama, Tesla je mogao prošle godine za 10 posto sniziti cijenu najprodavanijeg Modela 3. Najveći dioničari kompanije, Zeng Yuqun, Huang Shilin, Pei Zhenhua i Li Ping na drugom su mjestu Bloombergove ljestvice raspolažući sa 61,6 milijardi dolara, tri puta manje od Muskove imovine. Proizvodnjom baterija i električnih vozila bavi se i kompanija BYD, čiji vlasnici Wang Chuanfu, Lv Xiangyang i Xia Zuoquan zauzimaju četvrtu poziciju sa „zelenom imovinom“ od 13,4 milijarde dolara. U veće uspjehe BYD-a osnovanog 1995. spada konverzija cjelokupne flote autobusa, taksija i kamiona u gradu Shenzenu u plug-in vozila.

Potražnju za solarnim panelima nije uspjela zauzdati ni pandemija. Prošle godine u svijetu je instalirano rekordnih 137 gigawatta kapaciteta novih sunčanih elektrana. Najveći svjetski proizvođač dijelova za fotonaponske panele kineska je kompanija Longi čiji dioničari Li Zhenguo, Li Chunan i Li Xiyan na računima imaju ukupno 16,1 milijardu dolara.

Zanimljivo je da se dva zapadnjaka na listi ne bave električnim autima, solarnim panelima ni baterijama. Australac Anthony Pratt na 7. mjestu sa 9 milijardi dolara vlasnik je kompanije za reciklažu papira dok je na 9. poziciji Nijemac Alois Wobben, vlasnik kompanije Enercon koja proizvodi vjetrenjače. Wobbenova imovina procjenjuje se na 8,9 milijardi dolara.
www.poslovni.hr

U osnovi se kompletna fizika kreće oko četiri sile koje kontroliraju naš poznati i vidljivi svemir, upravljaju svime od proizvodnje sunčeve topline do načina na koji radi vaše prijenosno računalo. To su gravitacija, elektromagnetizam, slaba nuklearna sila i jaka nuklearna sila. Nova istraživanja mogla bi nas dovesti blizu još jedne sile, piše CNN. Znanstvenici Instituta za nuklearna istraživanja pri Mađarskoj akademiji znanosti (Atomki) objavili su otkrića koja bi mogla biti primjer te pete sile na djelu. Znanstvenici su pomno promatrali kako jedan potaknuti atom helija emitira svjetlo dok se raspada. Čestice su se širile pod neobičnim kutom od 115 stupnjeva, što se ne može objasniti poznatom fizikom. Vodeći znanstvenik studije, Attila Krasznahorkay, rekao je CNN-u da je ovo drugi put da njegovi suradnici uočavaju novu česticu, koju nazivaju X17, zato što su izračunali njenu masu na 17 megaelektronvolta. „X17 bi mogla biti čestica koja povezuje naš vidljivi svijet s tamnom tvari“, napisao je Krasznahorkay u odgovoru e-mailom. Jonathan Feng, profesor fizike i astronomije na Kalifornijskom sveučilištu Irvine, rekao je za CNN da već godinama prati rad mađarske ekipe i vjeruje kako bi njihovo istraživanje moglo biti prijelomno. Ako se njihova istraživanja budu mogla ponoviti, „bit će vrlo jednostavno odlučiti tko će dobiti Nobelovu nagradu“, objasnio je Feng.

Mađarski znanstvenici rade na rezultatima iz 2016.

Prije tri godine mađarski su istraživači objavili sličan rad u Physical Review Lettersu, jednom od najprestižnijih znanstvenih časopisa u fizici. Eksperimentalna ekipa za nuklearnu fiziku proučavala je drugi izotop berilij-8, kako se raspada na osnovne čestice. Vidjeli su elektrone i pozitrone kako se odvajaju od atoma pod neobičnim kutovima. Ova otkrića, koja pokazuju da su se čestice širile iz berilija-8 otprilike pod kutom od 140 stupnjeva, bila su nova i čudna. „Mi smo uveli tu novu česticu, koju nitko prije nije vidio i čije postojanje se nije moglo objasniti široko prihvaćenim 'Standardnim modelom' fizike čestica, pa ju je trebalo pomno analizirati“, napisao je Krasznahorkay. Spoznaje Krasznahorkayeva tima isprva nisu privukla mnogo pažnje, ali Feng ih je počeo pratiti. Kaže kako nije želio „ostaviti potencijalno revolucionarna otkrića da leže na stolu“.

Kalifornijski fizičar razvio je teoriju koja objašnjava neobična otkrića

Ukratko, ovo bi moglo promijeniti fiziku kakvu poznajemo ili bi to mogla biti jednostavna laboratorijska pogreška. „Neki su rekli da su upropastili stvar“, kaže Feng, koji je ipak vjerovao da su Mađari u pravu. Njegova istraživačka skupina objavila je rad temeljen na mađarskoj studiji iz 2016. godine, izloživši teoriju za promatranja onoga što je Krasznahorkayev eksperimentalni tim vidio. Ovu nevidljivu petu silu na djelu se opisuje kao „fotofobičnu silu“, što znači da se radi o česticama koje se „boje svjetla“. Istodobno su nuklearni fizičari širom svijeta počeli tražiti pogreške u mađarskoj studiji te nakon nekoliko godina ostali praznih ruku. „Neki vrlo poznati nuklearni fizičari proveli su testove“, rekao je Feng. Brojke su se poklapale, a nitko nije mogao ustanoviti ni da je njihova oprema bila pogrešno kalibrirana. Feng kaže kako i njegova ekipa uspoređuje mađarske eksperimente sa „svakim poznatim eksperimentom koji je izveden u povijesti fizike“. Jedini način da se objasni X17 bila je dosad nepoznata „peta sila“.

Otkrića upućuju na Sveti gral fizike

Kako bi razvili svoju ideju iz 2016. godine, Mađari su morali ponoviti rezultate. Njihovi su nalazi iz 2019. godine upravo to. Feng kaže kako vjerojatnost da se radi o nečem drugom osim čestice X17 i nove pete sile iznosi jedan prema trilijun. Dodao je da će otkriće biti potpuno potvrđeno ako neka druga istraživačka skupina bude ponovila ove rezultate na trećoj vrsti atoma, osim berilija i helija. Eksperimentalne istraživačke skupine željne ovakvog rada već su ga kontaktirale. Bolji uvid u petu silu mogao bi znanstvenike dovesti do toga da joj daju konkretno ime, da bolje shvate njeno djelovanje te da razviju praktičnu primjenu iskorištavanja njene moći. To nas vodi bliže onome što se smatralo Svetim gralom fizike, kojem je težio Albert Einstein, ali ga nikad nije dostigao. Fizičari se nadaju da će stvoriti „jedinstvenu teoriju polja“, koja će sveobuhvatno objasniti sve kozmičke sile od stvaranja galaksija do ponašanja kvarkova. Ali svemir ne otkriva svoje tajne tako lako. „Nema razloga zaustaviti se na petoj sili. Možda postoje šesta, sedma i osma sila“, zaključio je Feng.
www.index.hr

Biorafinerija u Sisku može biti presudna za razvoj biogoriva u cijeloj regiji, ali mora imati podršku vlasti i europskih fondova. Članice Europske udruge prerađivača nafte investirale su i razvile mnoge tehnologije za niskougljičnu energiju i snažno podržale određivanje cijena za emisiju ugljika. Usprkos korona krizi, Europska unija nastavlja sa svojom zelenom agendom i ciljevima koje si je po tom pitanju zadala do 2030. i 2050. godine. Jedna od važnijih stavki svake takve ekološke strategije je i što čišće gorivo te se sve više radi na alternativnim i biogorivima. Za nas je posebno zanimljivo biogorivo jer su već uvelike krenule pripreme za pretvaranje Rafinerije Sisak u regionalni centar za proizvodnju biogoriva, pod okriljem vlasnika Ine – Mola. Kakva je trenutno situacija na europskom rafinerijskom tržištu, što se događa po pitanju biogoriva te gdje je u svemu tome Hrvatska, govori Béla Kelemen, predsjednik Europske udruge prerađivača nafte i potpredsjednik Centra poslovne izvrsnosti Mol Grupe.

Koliko se globalno rafinerijsko poslovanje promijenilo u posljednjih desetak godina?

Tijekom posljednjeg desetljeća regulatorno okruženje i promjene u ponašanju potrošača snažno su utjecale na naftnu industriju. Svijest o zaštiti okoliša i povećana upotreba alternativnih goriva, kao i globalni napori za smanjenje štetnih emisija značajno su utjecali na poslovanje naftnih kompanija, uključujući i poslovanje rafinerija. Rafinerijska industrija je sada u kontroverznoj situaciji. Globalna potražnja za energijom neprestano raste, što potiče investicije u rafinerije, ali uglavnom na Bliskom Istoku i u Aziji, dok rafinerije u EU zaista pate zbog pada potražnje u Europi pa dolazi do prisilnog zatvaranja rafinerija. Danas u Europskoj uniji posluje samo 75 rafinerija i jasno se vidi da je glavni trend moderniziranje ili zatvaranje rafinerija. U nekim slučajevima modernizacija znači transformiranje tradicionalnih rafinerija u industrijske ili energetske centre. Zbog sve veće svijesti o zaštiti okoliša i pitanjima klimatskih promjena, velik je izazov pronalaženje i povećanje alternativnih izvora energije kako bi se zadovoljile svjetske energetske potrebe, ali i smanjio teret koji CO2 predstavlja za naš planet. Europski rafinerijski sektor poboljšao je svoju prosječnu energetsku učinkovitost za oko 13% u posljednjih 15 godina, usprkos upotrebi energetski intenzivnije tehnologije za proizvodnju čišćih goriva. U tijeku je niskougljična revolucija: industrija nastavlja razvijati svoju imovinu i poslovne modele kako bi odigrala svoju ulogu u energetskoj tranziciji. Primjeri uključuju konverziju rafinerija u biorafinerije, razvoj održivih biogoriva i vodika proizvedenog iz obnovljive električne energije.

Miskantus za biogorivo u Sisku
Zamislite da se neiskorišteno zemljište da u zakup poljoprivrednicima koji bi mogli uzgajati tu biljku, a imali bi tržište ili biorafineriju gdje bi je mogli prodavati.

Kako je pandemija utjecala na europske rafinerije, a samim tim i na one unutar Molovog sustava?

Cijeli svijet, uključujući naftnu industriju, bio je pod znatnim utjecajem nedavnih događaja. Suočili smo se s neviđenim padom potražnje za proizvodima. Rafinerije su u EU radile s minimalnim kapacitetom, pretpostavljam i rafinerije Mola – potražnja za nekim proizvodima kao što je gorivo za mlazne motore smanjena je za 90%, za benzinom 50-70%, a za dizelom 40-50%. Samo su potražnja za petrokemijskim proizvodima i njihove marže ostali na približno istoj razini kao i lani. Ne zaboravimo da smo uz Covid-19 bili svjedoci i najnižih cijena nafte u novijoj povijesti te značajne prekomjerne proizvodnje sirove nafte, što je utjecalo i na rezultate ‘downstreama’ i ‘upstreama’.

Regulativa za zaštitu okoliša, pogotovu u Europskoj uniji, postaje sve stroža. U kojoj mjeri su se europske rafinerije prilagodile ovom trendu?

Ambicija je EU da postane klimatski neutralna do 2050.. Istu ambiciju podržava i europska rafinerijska industrija. Da bi se postigli ambiciozni klimatski ciljevi, svi dionici i sektori društva moraju se transformirati i doprinijeti toj tranziciji. Rafinerijska industrija u Uniji već je uključena u tranziciju prema niskoj emisiji ugljika kroz ulaganje u projekte istraživanja i razvoja i ranu primjenu novih tehnologija. FuelsEurope u svom dokumentu Vizija za 2050. (Vision 2050) već je analizirala buduću ulogu tekućih goriva s niskim udjelom ugljika i drugih proizvoda u skladu s klimatskim ciljevima Europske unije i kako rafinerije mogu povećati svoju učinkovitost i biti integrirane u klaster industrija. Smatramo da možemo doprinijeti ispunjenju izazova klimatske neutralnosti do 2050. Na temelju trenutnog tehnološkog znanja i procjene troškova, FuelsEurope predstavio je potencijalni put do 2050. za razvoj tekućih goriva s niskim udjelom ugljika za cestovni, pomorski i zračni promet. Za postizanje tih puteva bit će potrebno ulaganje od 400 do 650 milijardi eura. Veće investicije mogle bi početi sljedećih godina, pogotovo zato što je nekoliko naftnih kompanija objavilo svoje vizije o održivosti do 2050., a ova tema privlači sve više pažnje i investitora. Da bi se odgovorilo na velike tehnološke i tržišne izazove s kojima je industrija suočena, potrebna jedosljedna i stabilna, ali tehnološki neutralna regulativa.

Zakonska regulativa
Propisi na svim područjima i razinama moraju biti stabilni i usklađeni na duge staze kako bi se osigurao povrat ogromnih ulaganja.

O biogorivu se govori već duže. Kakva je današnja situacija po tom pitanju i zašto se tako malo postiglo do sada u tom pogledu?

Današnjim europskim tržištem biogoriva dominiraju uglavnom biodizel temeljen na usjevima za prehranu životinja i ljudi te etanol (‘prva generacija’ biogoriva). Kada se procjenjuju budući trendovi vezani uz biogoriva, može se zaključiti da kratkoročna i srednjoročna potražnja za biogorivima nije ekonomski motivirana već je rezultat odgovarajuće EU regulative. To biogorivo koje predstavlja gorivo s niskim udjelom ugljika mnogo je skuplje. Tehnologije se neprestano mijenjaju i poboljšavaju, ali da bismo imali komercijalno primjenljivu tehnologiju, nadležna europska tijela moraju stvoriti stabilan okvir dok vlade moraju stvoriti pogodno okruženje i primijeniti sveobuhvatnu energetsku strategiju. Na primjer, mogli bismo proizvesti vodik brzo i efikasno upotrebom za to najbolje dostupne tehnologije, ali ako su vozila koja pokreće vodik izuzetno skupa, sve je uzalud. Treba nam podrška u smislu sveobuhvatne regulative i strategija koje će nam omogućiti da kupcu i proizvođaču prodamo proizvod po prihvatljivoj cijeni.

Što je plan FuelsEurope?

Kao predsjednik Europske udruge prerađivača nafte kojoj pripada i FuelsEurope, mogu reći da su sve naše članice posvećene doprinosu ambicijama EU o klimatskoj neutralnosti te stvaranju stabilne i tehnološki neutralne arene za rad. Nadamo se da ćemo usmjeriti raspravu u smjeru koji će omogućiti razvitak za to pogodnog regulativnog okvira i pojačanje postojeće industrijske suradnje, opremanje europskog transportnog sektora za doprinos cilju o klimatskoj neutralnosti EU-a do 2050. Iz tog razloga pozivamo na dijalog na visokoj razini s Europskom unijom i ključnim industrijama, poput proizvođača automobila koji upravljaju klimatskom neutralnošću u prometnom programu. Put koji je predstavio FuelsEurope u sklopu Vizije za 2050. pokazuje kako rafinerije EU-a mogu doprinijeti njezinim klimatskim ciljevima do 2050. pružanjem tekućih goriva s niskim udjelom ugljika. Tekuća goriva s niskim udjelom ugljika imaju stratešku ulogu u prelasku na klimatski neutralno gospodarstvo do 2050., posebno u sektorima poput zrakoplovstva, te pomorskog i teretnog prometa u kojima trenutno ne postoje istovrijedne tehnološke alternative. Ova su tekuća goriva s niskim udjelom ugljika održiva goriva koja ne dolaze iz naftnih izvora, i čija proizvodnja i upotreba podrazumijeva odsustvo ili ograničenu količinu emisije CO2. Prvotno miješana s klasičnim gorivima, goriva s niskim udjelom ugljika postupno će zamijeniti fosilna goriva bez potrebe za promjenom automobila i cjelokupne prometne infrastrukture.

Vision 2050
Goriva s niskim udjelom ugljika postupno će zamijeniti ona fosilna bez potrebe za promjenom automobila i cjelokupne prometne infrastrukture.

U kojoj mjeri se ovaj plan podudara sa zahtjevima Europske unije o zaštiti okoliša po pitanju ciljeva do 2030. i 2050?

U potpunosti smo poštovali klimatsku regulativu i propise o obnovljivim izvorima energije. Naše kompanije članice investirale su i razvile mnoge tehnologije za niskougljičnu energiju i snažno podržale određivanje cijena za emisiju ugljika. Rafinerijska industrija EU-a također je odavno podržala klimatske ambicije Unije, priznavanjem da se poslovanje ne može nastaviti na uobičajen način i da je neophodno poduzeti odlučne korake prema klimatskoj neutralnosti. Mi smo podržali Pariški sporazum, komunikaciju ‘Čisti planet za sve’ Europske komisije i ciljeve klimatske neutralnosti do 2050. – ‘Green Deal’ EU-a. Naša Vizija za 2050. , predstavljena 2018., utvrdila je posvećenost naše industrije u doprinosu globalnim naporima u rješavanju problema klimatskih promjena nastavkom smanjivanja emisije CO2 i proizvodnjom goriva s niskim udjelom ugljika koji će Europi donijeti značajnu društveno-ekonomsku korist.

Rafinerija u Sisku gotovo sigurno više nikad neće prerađivati naftu. Koliko ona može postati važan faktor za razvoj biogoriva u ovom dijelu Europe?

S novom regulativom, potreba za biogorivima raste i zato mislim da je biorafinerija u Sisku koja bi mogla proizvesti bioetanol druge generacije iz biomase dobar plan. Takvo postrojenje, iako postoji primjerice u Italiji, trenutno nema veliku konkurenciju na tržištu, međutim investicija od oko 250 milijuna eura može se financirati samo ako će u potpunosti biti profitabilna. Takav proizvod mora biti konkurentan tradicionalnim fosilnim gorivima, usprkos tome što je cijena sirovina veća, a tehnologija još k nije dobro razvijena i nije dovoljno jeftina. Iz tog razloga potrebni su fondovi EU-a, ali i podrška vlasti. Ovaj projekt mogao bi biti od velikog značaja za razvoj biogoriva s obzirom da će ovo biti prvo postrojenje za biogoriva druge generacije regiji i u Mol Grupi. S obzirom na trendove, ulaganje su u takav pogon i njegovo poslovanje neophodni.

Koliko je važna poljoprivreda koja je prilagođena za razvoj biogoriva, npr. kao izvor sirovine i kako procjenjujete situaciju u tom pogledu u regiji i Hrvatskoj?

Izuzetno je važna jer bez nje ne možete očekivati da ćete imati dovoljno sirovine. Koliko znam , u Hrvatskoj postoji dosta zemlje koja se ne koristi ili koja se djelomično koristi. Na sisačkom području napušteno poljoprivredno zemljište moglo bi biti pogodno za uzgoj miskantusa, biljke koja se koristi za proizvodnju biogoriva druge generacije. Ina je prije nekoliko godina posijala miskantus kako bi testirala mogućnosti za razvoj biorafinerije. Dvije žetve već su završene, a rezultati su potvrdili da je ova biljka dobra sirovina za proizvodnju bioetanola druge generacije. Zamislite da se ovo zemljište da u zakup poljoprivrednicima koji bi mogli uzgajati tu biljku i imali bi tržište ili biorafineriju gdje bi je mogli prodavati. S jedne strane to im daje sigurnost jer znaju da će biti plaćeni za svoj proizvod, a s druge otvaraju nova radna mjesta i razvija se proizvod koji je tražen. To direktno utječe na lokalnu zajednicu i kvalitetu života lokalnih ljudi. Dakle, da, poljoprivreda prilagođena razvoju biogoriva jedan je od najvažnijih koraka kada je riječ o proizvodnji biogoriva.

Mislite li da su propisi o proizvodnji, prodaji i upotrebi biogoriva na razini Europske unije te posebno Hrvatske dobro regulirani ili imate prijedloge o tome kako bi ih se moglo poboljšati? Koje su glavne zapreke snažnijoj prisutnosti biogoriva na tržištu?

Potpora kroz propise vrlo je važna za razvoj biogoriva i to ne samo u Hrvatskog nego svugdje. Kako bi se stvorili potrebni preduvjeti za proizvodnju biogoriva, potrebna je adekvatna i sveobuhvatna legislativa koja će pokriti sve aspekte proizvodnje, transporta i upotrebe biogoriva. Legislativa je potrebna i za stvaranje nacionalnog programa za proizvodnju i iskorištavanje biomase te za stvaranje preduvjeta za niskougljično tržište biogoriva. Drugim riječima, propisi na svim područjima i razinama moraju biti stabilni i usklađeni na duge staze kako bi se osigurao povrat ogromnih ulaganja.
www.poslovni.hr

Električna Tesla zasjala je u prerađenoj izvedbi bez krova. Autoindustrija je posljednjih godina možda izgubila dizajnerske mašte, ali se talijanski majstori još uvijek drže. Jedna od takvih kuća gdje su standardi dizajna vrlo visoki je Ares Design. U njoj su spremni i sposobni za sve, pa i da bezličnu formu učine oku itekako zanimljivom. Njihov najnoviji projekt je prikazan ovog tjedna, a radi se o unikatu. Kabriolet je nastao na osnovi serijskog automobila Tesla Model S od kojeg je vlasnik htio napraviti poželjni veliki kabriolet. U tu svrhu je morao biti uklonjen krov, ali i stražnja bočna vrata, no tvrtka iz Modene tu nije stala. Uklanjanjem B nosača i stražnjih bočnih vrata dobiveno je na fluidnosti bočnih linija, ali je otežan pristup stražnjoj klupi. Manje je i mjesta iza jer negdje treba smjestiti i mekani platneni krov. A kako se automobil ne bi uvijao u Aresu su odlučili ojačati automobil na ključnim pozicijama, ispod kokpita i stražnjih sjedala. Inače, straga su zbog manjka prostora ugrađena potpuno nova sjedala. Tu nisu stali, pa su većinu interijera presvukli istom ledeno bijelom kožom izuzetne mekoće. Kontrastnu ulogu dobili su narančasti detalji, a konačan rezultat je besprijekoran. O pogonu u Aresu ne govore pa se može pretpostaviti kako je ostao isti. Prevedeno to znači da su performance uslijed dodanih masa nešto lošije. S druge strane, vlasnik je dobio unikat kojem će vrijednost samo rasti. Kako se radi o unikatu rađenom za naručitelja autor je odlučio konačnu cijenu zadržati za sebe. U svakom slučaju ovakve preinake nisu nimalo jeftine, baš kao ni automobili ovih karakteristika. Ako ste pak zainteresirani za ovakvu preradu, možete im se javiti. Kažu da su otvoreni za sve upite i željni ponoviti ovakvu preradu još koji put.
www.index.hr

Zamisao o tzv. riječnom tramvaju, koja je sinula prof. dr. sc. Željku Hederiću i ekipi s osječkog FERIT-a, trebala bi uroditi morskim plodom u Splitu – najvećim svjetskim jedrenjakom s tri jarbola, na električni pogon. Na struju! Uskoro će, kažu u škveru, na "Brodosplitovim" navozima početi gradnja trojarbolne škune, potpuno "zelenog" broda koji će pogoniti električni motori, a baterije će se puniti plovidbom. Reklo bi se, bez ikakve emisije, odnosno ugljikova otiska u okolišu. Još je zanimljivije da se radi o projektu razvoja brodskog pogona iz programa IRI2, koji Europska unija sufinancira iznosom od 60 posto vrijednosti. No, odgovorni ne iznose o kojim svotama je riječ. Nositelj je DIV Grupa, u čijem vlasništvu je splitsko brodogradilište, a partneri iz znanstvenoistraživačke zajednice su spomenuti FERIT te splitski FESB. Rad na projektu počeo je prije gotovo godinu dana – lani u veljači, a trajat će ukupno tri i pol godine. Splićani su već napravili "Klaru", klasičnu trojarbolnu škunu, ali su htjeli i nešto modernije, htjeli su unaprijediti projekt. Mi smo, s druge strane, na fakultetu u Osijeku razvijali projekt "riječnog tramvaja", jer imamo Dravu. A vi imate more! Sve se temelji na principu korištenja hidrokinetičke energije – kaže nam prof. Hederić.

ENERGIJA VJETRA
Evo slikovitog primjera: voda teče preko turbine koja stoji i hidroenergiju pretvara u električnu. U slučaju našeg broda, more "stoji", a jedrenjak ide, guran snagom vjetra u jedrima. Naravno, vrti mu se vijak, odnosno propela, stvarajući struju. Kaže profesor da se na taj način – iz energije vjetra, odnosno jedra kao turbine koja pogoni brod – može dobiti od četiri do šest čvorova relativne brzine broda u odnosu na more, što daje moment zakretu vijka kao turbine generatora. Stručno bi se reklo: hidrokinetička rekuperacija energije vjetra u električnu energiju baterije. Primjerice, vjetar brodu daje energiju za brzinu od deset čvorova, a mi je reduciramo na šest čvorova i razliku spremamo u bateriju. Ja to zovem – oranje mora. Od naših znanstvenih ideja inženjeri će izvesti tehničko rješenje – ističe osječki profesor. Kada ne bude koristio jedra, brod će pogoniti dva elektromotora, pojedinačne snage od po 150 kilovata. Njih će napajati sustav baterija koje se kontinuirano pune iz različitih izvora. Kada postigne brzinu plovidbe od šest čvorova, brodu će trebati samo 60 kilovata snage, što je za brod od 500 bruto tona prilično nezamjetna snaga, tumače u "Brodosplitu". Brod će biti opremljen s 30 tona baterija, čiji je kapacitet, slikovito rečeno, kao da imate 60 Teslinih automobila. Preciznije, radi se o kapacitetu od maksimalno 2300 kilovatsati, što osigurava više od 50 sati krstarenja isključivo na pohranjenu struju, kada nema vjetra. Zbog sigurnosti plovidbe, brod će imati i dva dizelska agregata koji bi se uključivali samo u slučaju potrebe, ali će vjerojatnije zahrđati od nekorištenja – naglašava naš sugovornik. Ono što će splitski jedrenjak izdvajati od sličnih plovila jest sljedeće: brod će pri plovidbi na jedra puniti baterije, ali na vrlo domišljat način. Koristit će se sustav već spomenutih brodskih vijaka s promjenjivim usponom i posebnom geometrijom krila, koji će – za jedrenja – služiti kao hidroturbina. U "Brodosplitu" objašnjavaju da će taj "reverzibilni vijak" puniti baterije u potpalublju. Sve bitne informacije skupljat će se i nadzirati na zapovjednomu mostu. Od meteoroloških podataka, kako bi zapovjednik znao gdje je najpovoljniji vjetar, do svih ostalih brodskih sustava i pogona, zaliha struje u baterijama, rada motora, solarnih panela, vjetroelektrana, tople vode, potrošnje energije... S jednog mjesta upravljat će se i nadzirati svi "prihodi" i "rashodi" energije na brodu – kažu u splitskom škveru.

SOLARNA ELEKTRANA
Stručnjaci splitskog FESB-a, na čelu s prof. dr. Brankom Klarinom, rade na sustavu jedrilja i njegovoj robotizaciji, vjetroturbinama i fotonaponskim panelima. Na pramcu i krmi "zelenog" jedrenjaka planirane su dvije vertikalne vjetroturbine koje će opskrbljivati brod strujom dok je u luci ili na sidrištu. Na krovu nadgrađa bit će postavljena fotonaponska solarna elektrana. Ekipa prof. Klarina pozabavit će se pitanjem kako iz solarne fotonaponske elektrane izvući i pohraniti toplinu postupkom hlađenja panela, da bi bili učinkovitiji u proizvodnji električne energije. Fotonaponski paneli najučinkovitije rade na temperaturi od 20 Celzijevih stupnjeva, ali na njihovoj površini za sunčana dana moguće je da bude i 80 stupnjeva, pa se višak topline može iskoristiti za grijanje vode. Jedrenjak će tako, kažu škverani, biti opskrbljen strujom, toplinom i vodom iz potpuno obnovljivih izvora: svu će energiju dobiti – već smo spomenuli – bez ikakve emisije ugljikova dioksida. Ukratko, nema troškova goriva i napajanja pogonskih strojeva, kao i svih uređaja unutar broda, klimatizacije te kuhinje – kaže prof. Hederić, predstojnik FERIT-ova Zavoda za elektrostrojarstvo i voditelj Laboratorija za električne strojeve i hibridne pogonske sustave, ističući da je električni pogon triput učinkovitiji od dizelskoga.

KLASA NEOGRANIČENE PLOVIDBE

"Električna" škuna bit će duga 63,5 i široka 10 metara.
Visina do glavne palube je 5,35 metara.
Trup i nadgrađe bit će čelični, a jarboli od aluminijske legure.
Promjer svakog od dvaju vijaka trebao bi biti dva metra.
Jedrenjem će se nadopunjavati 70 posto kapaciteta baterije.
Jedrenjak će se graditi na platformi već postojećeg trojarbolnog škunera "Klara" iz "Brodosplitove" flote putničkih brodova za komercijalni turizam. Imat će klasu neograničene plovidbe. Drugim riječima, moći će se otisnuti kamo poželi.
Tijekom sezone, plovit će Jadranskim morem i uz grčke obale, a izvan sezone Karibima i drugim turističkim destinacijama, poručuju iz "Brodosplita".
Idejni i glavni projekt jedrenjaka realizirat će tvrtka "Marine Energy Solutions DIV". Planirano je da zaplovi i bude u punoj funkciji do kraja iduće godine.
Iz škvera još ne otkrivaju kolika je vrijednost broda i tko će ga financirati. Bit će dio vlastite putničke flote iz sastava "Brodosplit-Plovidbe", namijenjen čarteru.
more.slobodnadalmacija.hr

Hrvatska se opredijelila za klimatski neutralno gospodarstvo do 2050. Za potrebe 'zelene tranzicije' hrvatska Vlada osigurala je u višegodišnjem financijskom okviru Europskoj unije 9,15 milijardi eura i to će biti pokretač ukupnog ubrzanog razvoja države, poručio je premijer Andrej Plenković sudionicima konferencije Hanza Medije 'Energetika 2021. upravljanje zelenom tranzicijom' koja je u hotelu Esplanade okupila vodeće menadžera, stručnjake i poduzetnike u energetici.

Podsjetivši da ukupni iznos na koji Hrvatska računa u predstojećem sedmogodišnjem proračunskom planu EU doseže 24,5 milijarde eura, Plenković je upozorio kako na programe Unije koji se odnose na regionalni razvoj i kohezijsku politiku otpada 9,15 milijardi eura.

To je 16 posto prošlogodišnjeg BDP-a Hrvatske, to je najviši udio među članicama Europske unije. Koncept našeg energetskog razvoja mora se temeljiti na novim i čistim tehnologijama, inovacijama i istraživanjima, a sredstva koja smo osigurali kroz regionalni razvoj i kohezijsku politiku EU omogućit će nam tu 'zelenu tranziciju' – poručio je premijer koji se u skup u Esplanadi uključio videovezom.

Klimatski neutralno gospodarstvo
Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, nastupivši na prvome od dva panela na današnjoj konferenciji, podsjetio je da se Hrvatska opredijelila za klimatski neutralno gospodarstvo do 2050..

U ostvarenju spomenutog cilja suočit ćemo se s čitavim nizom izazova, od osiguranja novih kapaciteta prijenosa energije, preko povećanja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije do izvora financiranja svih tih pothvata - upozorio je ministar Ćorić. Nadovezavši se pitanje buduće prijenosne mreže, predsjednik Uprave HOPS-a Tomislav Plavšić otkrio je kako su u desetogodišnjem planu razvoja HOPS-a predviđene investicije u nove prijenosne mreže i upravljanje njima.

Pripremamo se za energetsku tranziciju u prijenosu, tu su veliki izazovi ali i prilike. Znamo što nam je činiti - poručio je Plavšić na panelu na kojem su, uz ministra Ćorića i Plavšića, sudjelovali i članica uprave ENNA Grupe Sabina Škrtić, direktor strateškog poslovanja i javnih poslova Ine Hrvoje Glavaš i voditelj usluga poslovnog savjetovanja u PwC-u Hrvatska i za sektor energetike jugoistočne Europe Mislav Slade Šilović uz moderiranje glavnog urednika za gospodarstvo Hanza Medije Marka Biočine.

Velike investicije HEP-a
Kada su u pitanju investicije naših najvećih energetskih kompanija u zelenu tranziciju, na skupu je predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić, prije svega, podsjetio na istovrsna ulaganja HEP-a u proteklih godinu dana.

U rad smo pustili sunčanu elektranu Vis priključne snage 3,5 megavata te započeli izgradnju sunčanih elektrana Obrovac, snage 7,35 megavata, i Cresa od 6,5 megavata. Najavio je Barbarić nastavak investicija u sunčane elektrane Marići i Kaštelir 2 u Istri, te sunčane elektrane u gospodarskim zonama Stankovci i Vrlika. U planu je, prema riječima prvog čovjeka HEP-a, još 11 sunčanih elektrana ukupne priključne snage 120 megavata koje će ovo javno poduzeće izgraditi u suradnji s općinama i gradovima. Barbarić je kao najveću investiciju HEP-a kad su u pitanju sunčane elektrane izdvojio Korlat snage 75 megavata i vrijednosti 480 milijuna kuna.

Do kraja 2030. planiramo imati oko 700 megavata snage u vjetroelektranama i sunčanim elektranama, te za 50 posto povećati OiE u vlastitom energetskom miksu – naznačio je Barbarić. Posebno investicijsko poglavlje, prema riječima predsjednika Uprave HEP-a, su hidroelektrane. U revitalizaciju hidroelektrana, prema istome izvoru, HEP će uložiti 3,6 milijardi kuna. Kad su u pitanju izvori HEP-ovih investicija, Barbarić je, među ostalim, upozorio da je HEP iz EU fondova do sada povukao oko milijardu kuna potpora.

I INA se okreće zelenoj tranziciji
Direktor strateškog poslovanja i javnih poslova Ine Hrvoje Glavaš, iznoseći investicijske planove te kompanije u zelenoj tranziciji, otkrio je kako se projekt Inine bio rafinerije dobro razvija uz trenutno traženje izvora financiranja za zatvaranje financijske konstrukcije.

Naftno-plinski biznis i u idućih desetak godina bit će naša glavna preokupacija, a investicija u riječkoj rafineriji najveća stavka ulaganja. No, okrenuti smo i zelenoj tranziciji. Nije lako balansirati između velikog broja investicija koje kompanija poput Ine ima u poslovnim planovima - upozorio je Glavaš.

Predsjednik Uprave Agencije za ugljikovodike (AZU) Marijan Krpan otkrio je kako se vrijednost investicija po četiri dozvole koje je AZU nedavno izdao za iskorištavanje geotermalnih kreće oko 100 milijuna kuna.

Projekt energane u Cigleni razuvjerio je nevjerne Tome u Hrvatskoj kako je i u nas moguća proizvodnja električne energije iz geotermalnih izvora. Pripadajući potencijal u nas je ogroman, osobito u Podravini - kazao je prvi čovjek AZU na drugom panelu konferencije posvećenom investicijama u zelenoj tranziciji. Uz Krpana u panelu su sudjelovali i potpredsjednik zajednice obnovljivih izvora energije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Tonći Panza, predsjednik Uprave i vlasnik Solvisa Stjepan Talan, predsjednik Udruge H2 Ivica Jakić i Direktor Crodux energetike Branko Radošević, uz moderiranje glavnog urednika za gospodarstvo Hanza Medije Marka Biočine.

Solvis je do sada uložio oko 20 milijuna eura. Iza nas je desetak godina rada, prvih pet godina je bilo izuzetno teško jer se pokazala pogrešnom procjena da će Hrvatska slijediti trendove u primjeni solara. Nadamo se da ćemo u budućnosti početi ubirati plodove spomenutih ulaganja - kazao je vlasnik Solvisa Stjepan Talan. Osvrnuvši se na nedavno osigurani ugovor s Googleom o isporuci solara, Talan je ocijenio kako se radi o ugovoru koji će stabilizirati pozicije tvrtke na inozemnom tržištu.

"Green deal"
Ivica Jakić upozorio je kako 'Green deal' u svjetskoj energetici predstavlja prekretnicu.

Tko se ne prilagodi Green dealu, može praviti izlaznu strategiju, neće ga biti. Hrvatska ima velike potencijale u iskorištavanju vodika u energetici, ali moramo biti oprezni u priključivanju obnovljivih izvora energija na prijenosnu mrežu - ustvrdio je Jakić. Podsjetio je da vodik nije izvor nego prijenosnik energije te da su dalekovodi u izlaznoj strategiji zemalja poput Njemačke.

Vodik je prilika da postanemo izvoznik, umjesto što smo sada uvoznik energije - zaključio je Jakić. Kao dvije ključne točke u razvoju hrvatske strategije primjene vodika u energetici Jakić je naznačio luke u Vukovaru i Zadru.

Direktor Crodux energetike Branko Radošević upozorio je kako zelena tranzicija ima svoju cijenu i to, naglasio je, u vrijeme kada energetika više ne donosi profite kao nekada.

U kapacitete koji će smanjiti emitiranje štetnih plinova u atmosferu moramo početi investirati već sada. Crodux energetika je kroz projekt kombinirane elektrane investicije od 420 milijuna eura developer, mi ćemo osmisliti projekte i osigurati njihovu isplativost, a država mora osigurati povoljno ozračje za investicije - smatra Radošević.

Potpredsjednik zajednice OIE pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Tonči Panza ustvrdio je kako investicije u energiji vjetra traju pet do sedam godina što je, smatra, nedopustivo.

Imamo situacije da se od investitora traže nadopune studija utjecaja na okoliš za investicije gdje su već odobrene građevinske dozvole. Prepoznali smo kao udruga pri HGK takve probleme i na njih upozorili državne institucije - naznačio je Panza.

Plan po regijama
Stjepan Talan ukazao je na potrebu da se planovi za budući razvoj prijenosne mreže električne energije predstave u odnosu i na regije.

Kada govorimo o investicijama, mi smo u Solvisu u planiranju svojih ulaganja bili vrlo obazrivi prema mogućnostima državne administracije da apsolviraju zahtjeve investitora. Moramo imati na umu da se proizvodnja solara, nakon što je iz Europe otišla na Daleki istok, sada nastoji vratiti u Europu. I u Americi tu proizvodnju pokušavaju vratiti k sebi - kazao je vlasnik Solvisa. Osvrnuvši se na mogućnosti hrvatske ekonomije da osigura opremu potrebnu za solare, Talan je naveo kako se u početku Solvis namirivao od domaćih nabavljača za oko 40 posto svoje proizvodnje te da to, ustvrdio je, više nije slučaj zbog gašenja proizvodnje u dijelu tvrtki.

Nadovezujući se na ulogu države u potpori investitorima, Ivica Jakić napomenuo je kako će uvijek biti onih koji su protiv neke investicije, ali da, istaknuo je, država mora sagledati što je pretežiti interes zajednice. Pritom je Jakić naveo primjer Njemačke koja je osigurala velikom proizvođaču električnih automobila Tesli sve što je potrebno za njihove tvornice u blizini Berlina.

Energetska tranzicija je započela i ona će se nastaviti a kompanije koje ju nastoje primijeniti moraju biti disciplinirane i ustrajne u njezinu provođenju - upozorio je u uvodnome izlaganju na skupu voditelj usluga poslovnog savjetovanja u PwC-u Hrvatska i za sektor energetike jugoistočne Europe Mislav Slade-Šilović. Govoreći o budućim investicijama u energetici, Slade-Šilović, među ostalim, upozorio je na važnost ulaganja u distribuciju.

Do 2030. oko 400 milijardi eura bit će uloženo u novu distribucijsku mrežu kako bi se iz novih izvora energija mogla dovesti do potrošača - naznačio je konzultant PwC Hrvatska.

Potpora Hrvatskoj iz Bruxellesa
Uključivši se videovezom u konferenciju, povjerenica Europske komisije za energetiku Kadri Simson izrazila je u prvom redu izraze potpore Hrvatskoj i njezinim stanovnicima pogođenim potresima u ožujku i prosincu prošle godine. Zatim je napomenula da su pandemija koronavirusa i lockdown dočekali Komisiju u ovom sastavu praktički odmah na početku rada i u trenutku objave cilja o ostvarivanju klimatski neutralnog gospodarstva Europe do 2050.

Veliki izazovi s kojima smo se suočili u prošloj godini nisu umanjili našu ustrajnost u ostvarivanju zadanih ciljeva dekarbonizacije, nego, štoviše, dodatno su nas upozorili na važnost sigurne opskrbe energijom i zamjene fosilnog goriva onim iz obnovljivih izvora - rekla je povjerenica EK za energetiku. Skrenula je pozornost na investicijski plan oporavka EU od posljedica koronakrize, koji je, naznačila je, s 1800 milijardi eura najveći investicijski plan u povijesti.

- Oko 30 posto tog budžeta bit će usmjereno na zeleni plan Unije - istaknula je Kadri Simson. Pritom je izrazila uvjerenje da će iz europskog budžeta plana oporavka Hrvatska moći financirati obnovu zgrada stradalih u potresu primjenjujući, napomenula je, i ciljeve zelenog plana EU.
www.jutarnji.hr