Križevci su na pragu zelene tranzicije, a do 2030. bit će energetski neutralan grad. Križevci su, kao što se dade naslutiti iz njihova imena, uvijek na nekoj prekretnici. Unazad nekoliko godina ta je prekretnica prometna, a odnedavno i paradigmatska. Križevci su izabrali put tranformacije i zelenih politika, a hoće li tako nastaviti ovisi i o nadolazećim lokalnim izborima. Aktualni gradonačelnik Mario Rajn očekuje ponovno podršku svojih sugrađana i nastavlja put zelene transformacije.

Krajem prošlje godine odlučili ste napustiti HSS i trku za novi gradonačelnički mandat nastaviti kao nezavisni kandidat. Zašto ste napustili stranku?
Moj ulazak u HSS bio je značajno motiviran zelenim politikama jer je HSS u to vrijeme raskrstio s Europskom pučkom strankom i jasno izrazio tendenciju da želi pristupiti tzv. europskim zelenima koji će ove godine postati dominantna europska sila. Nakon parlamentarnih izbora više se ništa nije događalo oko zelenog programa, stranka se počela baviti sama sa sobom, a zelene politike ili politike više uopće nije bilo i sve je ostalo na unutarstranačkom ratu gdje sam ja ostao na margini. Ne volim se zadržavati na mjestima gdje mi nije ugodno pa makar se radilo o samo deset mjeseci.

Mislite li da vam je takva odluka naštetila?
U smislu vjerodostojnosti, odluka da se pridružim HSS-u pa onda izađem iz stranke vjerojatno mi je naštetila. To je politička pogreška i ja od pogrešaka ne bježim. Iskreno, ljepše je učiti na tuđim pogreškama, ali iz pogrešaka učim. Ugodnije mi je biti nezavisan jer sam okružen ljudima koji su slobodno misleći i lakše se organiziramo. Nakon što sam jasno raščistio s HSS-om i ponovno počeo otvoreno razgovarati s ljudima koji čine nezavisnu scenu u Križevcima sve je bilo podređeno organizaciji izlaska na izbore 16. svibnja. I danas stari politički program držim na svojoj web stranici da ljudima bude dostupan i da mogu jasno vidjeti što je obećano i što je i kako napravljeno.

Što se kao ponovni nezavisni kandidat za gradonačelnika učinili po pitanju zelenih politika u Križevcima?
Ono što je najznačajnije jest da su se građani aktivno uključili u zelene politike. Projekt ‘Križevački sunčani krovovi’, a koji su sufinancirali građani bio je prvi i imao je veliki medijski odjek i popularizirao je građansku energiju, no niz stvari je nastao nakon toga. Građani investitori oformili su malu zajednicu i okupili se u Križevački laboratorij inovacija u klimi što je prva lokalna energetska zadruga u Hrvatskoj. Drago mi je što su nastavili promovirati postavljanje foto naponskih panela i surađivati sa stručnjacima, a mi paralelno s tim guramo sufinanciranje projektne dokumentacije, projekata i opreme. Sljedeće godine, a što je dio izbornog programa, iznos prireza koji uprihođujemo namjenski usmjeravamo na zelene tehnologije. U ovom trenutku solariji jesu najpopularniji, no zapadne su zemlje solarizaciju odradile prije petnaestak godina te već razgovaraju o zelenom vodiku tako da mi u Križevcima moramo ubrzati tu etapu i krenuti razmišljati o geotermalnim pumpama za grijanje obiteljskih kuća i našem geotermalnom potencijalu te o zelenoj ekonomiji. Sve to nastojimo uvrstiti i u programe Pučkog otvorenog učilišta i Visokog gospodarskom učilišta jer takva zelena tranzicija zahtijeva stručnjake i certificirane radnike.

Mislite li da je najbolji put provedbe takvih politika zapravo ulaganje u edukaciju građana?
Još smo ranije, prvenstveno preko komunalnog poduzeća i projekata odvajanja otpada, uvidjeli da popularizacija zelenih tehnologija ima najviše smisla na najmlađim generacijama jer generacije koje su odrasle u nekom drugom sustavu i vremenu teško je mijenjati. Potrebno je krenuti od predškolske i osnovnoškolske dobi jer to daje najbolje rezultate. Edukacija je ključan i neizostavan dio promjene paradigme, no vrijeme i tehnologije idu toliko brzo da nam nije dovoljno odgajati cijelu generaciju, nego treba djelovati što je šire moguće.

Postoji mnogo različitih rokova za zelenu tranziciju, od svjetskih i europskih pa do nacionalnih i županijskih. Koji je cilj Križevaca?
Cilj nam je da do 2030. godine postanemo energetski neutralni. U sljedećih deset godina cilj je postaviti najmanje 1000 solarnih krovova na 7000 kućanstava. U suradnji s HEP-om radimo i veliku foto naponsku elektranu što bi moglo biti gotovo do kraja ove godine, a dobro su reagirali i poduzetnici koji su također počeli s proizvodnjom električne energije na krovovima za vlastite potrebe. Tu je najbolja i najznačajnija ušteda. Važno je istaknuti i proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora energije jer je to danas fokus zapadne Europe. Moram još jednom reći da za Europom kaskamo 15 godina tako da moramo ubrzati tu tranziciju i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Veliki nam je problem i lokalni transport jer nemamo javni prijevoz, no želimo da taj prijevoz bude na vodik, a taj bi vodik proizvodili za naše potrebe za što će nam još trebati i elektrolizer i punionica. Mnogo je tu pojmova koje i ja moram naučiti pa se opet vraćamo na edukaciju i nedostatak kadra.

Nedavno ste istaknuli kako se nakon gotovo pola stoljeća znatno uložilo u gradski stadion, obnovu atlestske staze i sportsku dvoranu OŠ Ljudevita Modeca. Je li sada pravo vrijeme za ulaganje u sport i sportsku infrastrukturu?
Ne doživljavam to kao ulaganje u sport jer to često podrazumijeva profesionalni sport kojeg u Križevcima izuzev rukometnog i nogometnog kluba baš i nema, nego kao ulaganje u djecu i mlade. Imamo školu nogometa, vrhunske rezultate atletičara i nadamo se novim olimpijkama i olimpijcima, a trenirati na izrovanoj atletskoj stazi svakako, iz aspekta roditelja ili pedagoškog radnika, nije najbolje rješenje. Na taj način dodatno motiviramo naše sportaše i rekreativce, a pitanje sportske dvorane je bilo pitanje sigurnosti jer su djeca morala hodati preko županijske ceste te sportskih klubova koji nemaju adekvatan prostor za treninge. Netko bi mogao prigovoriti što se u ova vremena značajno ulaže i u prometnu infrastrukturu, a nadvožnjak nije gotov još od 1982. godine čemu može posvjedočiti i naš kolega koji je ove godine otišao u mirovinu i koji za cijelog svog radnog vijeka u upravi nije doživio završetak tog projekta. Sve to spada u funkcioniranje grada, povećanje sigurnosti i temeljne javne usluge koje jednostavno moramo odraditi.

Izazovi budućnosti svakako će biti energetska i prehrambena samodostatnost. Znači li to i buduće jačanje projekta Agrocentra?
Prvo da otklonimo jednu čestu zamku lokalne politike, a to je da temelj svega nije sama građevina. Pandemija je pokazala da se suverenitet neke države definira kroz energiju i hranu. Ključan je kratki opskrbni lanac, maksimalno skratiti put od proizvođača do potrošača što smo već započeli projektom ‘Zdravo Križevci’. Želja je ukloniti posrednika i proviziju i, iako se bojim da je bez provizije dugoročno nemoguće održavati takav sustav, temelji postoje. To je ideja Agrocentra gdje bi se u budućnosti mogla otvoriti i, na primjer, klaonica, jer porazno je da smo mi jedina županija u Hrvatskoj koja nema klaonicu nakon zatvaranja Danice i da mali proizvođači ne mogu konkurirati s velikim igračima.

Uvijek se prije izbora pojačano priča o ulaganju u malo i srednje poduzetništvo. Kakvo je stanje u Križevcima i kakvu je ulogu u svemu odigrala brza cesta?
Najveću ulogu čini školstvo i struktura školstva. Brza cesta je sigurno pohvala, pogotovo zato što se ne naplaćuje, no svjedok sam tome da investitori najprije pitaju za strukturu radne snage i tu se mi moramo značajnije pozicionirati i to prvenstveno na razini županije. Dobili smo Centar kompetentnosti za elektrotehniku i to je potrebno i pohvalno, no mi u županiji nemamo Končar, nego Podravku. Tako da brza cesta sigurno ima ulogu u poduzetništvu, no najprije mislim da je to struktura radne snage. Dobar primjer je Atlantic grupa i dolazak nove tvornice Argete u Kneginec. Mi smo tu pokušali biti aktivni dionici, no kad se postavi pitanje o strukturi radne snage, nemamo pokriće. Dakle, mislim da je uz to u svemu tome ključno i nešto drugo, a to je projekt koji smo uključili u županijski Razvojni sporazum. Grad Križevci priložili su projekt koji bi mogao biti od transformativnog učinka na našu ekonomiju, a to je intermodalni terminal što je još jedan od koncepata koji se često spominje u Europi, a kod nas je tek u začecima. Moderni transport u kontekstu zelenih politika želi što manje vremena provesti na cesti, a što više na elektrificiranu željeznicu. Intermodalni transport tu znači da je cijeli kamion na željeznici, a kad se spusti dolje, nije na cesti više od 300 kilometara. Ako je takav kamion istovremeno pogonjen vodikom, imate klimatski neutralan transport. Mi smo tu između dva velika infrastrukturna projekta, nastavak izgradnje brze ceste i drugog željezničkog kolosijeka, a s ovih 300 kilometara pogađamo i Budimpeštu i Ljubljanu i Vukovar. Mislim da se prema tim projektima trebamo bolje smjestiti na nacionalnoj razini jer na tom cijelom koridoru od Rijeke do Budimpešte nemamo ozbiljne željezničke terminale. Naravno da je to širi kontekst od lokalnog, ali moramo se tu bolje pozicionirati jer smo još 2015. godine na nacionalnoj razini plana čvorišta intermodalnog transporta jasno označeni uz Varaždin i Koprivnicu. Mislim da će tek taj projekt dati puni potencijal brze ceste.

U utrci ste za novi gradonačelnički mandat. Očekujete li ponovno podršku građana Križevaca? Nastavljate li istim tempom unatoč pandemijskog krizi i rebalansu proračuna?
Da, očekujem i predano radim za to. Kampanja formalno kreće od 1. svibnja, no svaki aktivni gradonačelnik zapravo može reći da je stalno u kampanji. Mi ove godine iz proračuna mlađima od 30 godina vraćamo sav uplaćeni porez, a istovremeno već imamo vidljive utiske 600 radnih mjesta u Križevcima. Djelatnici kompanije Cengiz koja gradi prugu imaju adresu u Križevcima. Prema međunarodnom tenderu ne mogu biti na minimalcu i njihov porez i prirez uprihođuje se u Križevcima. Sve će to pozitivno djelovati na proračun i mislim da će nas to u sljedećih pet godina podići i na višu razinu od dosadašnjeg priljeva, a to mi daje za pravo da mogu planirati jači budući investicijski ciklus koji uključuje ulaganje u školstvo i jedno cijelo novo naselje. To je projekt koji je dio zelenih politika, a koji uključuje potpuno samoodrživo naselje koje je u našem slučaju trenutno projektirano za 1000 novih ljudi. Naravno da sve to nije moguće ostvariti u sljedećem mandatu, no ako se udare jasni temelji imat će transformativni učinak za Križevce.
www.glaspodravine.hr

Najava masovnije proizvodnje C_Two modela, koji je u međuvremenu dobio i svoje novo ime - Nevera, gurnula je Matu Rimca u središte pozornosti domaće javnosti i medija. Nižu se čestitke i projekcije o svijetloj budućnost, no Rimčevi automobili na električni pogon većini su hrvatskih vozača cijenom posve - nedostižni. Stvari, srećom, u mainstream segmentu konvencionalnih limenih ljubimaca stoje bitno drukčije, a aktualni trendovi upućuju na krupne promjene na tržištu. Tijekom 2019. godine u Hrvatskoj je, prema podacima Europske udruge proizvođača automobila (ACEA), prodano manje od dvije tisuće električnih automobila. Navedena se brojka doima još skromnijim kada se uzme u obzir činjenica da ACEA u tu skupinu trpa tri različita tipa vozila. Najrasprostranjenija je svakako skupina vozila s hibridnim pogonom kod kojih se baterija puni autonomno (HEV ili Hybrid Electric Vehicles), a u zbroj ulaze i dvije kategorije automobila koji se mogu izravno puniti na struju - BEV (Battery Electric Vehicles) i PHEV (Plug-in Hybrid Electric Vehicles). Na tržištu na kojem dominiraju benzin i dizel kombinirani udio električnih vozila u 2019. je godini iznosio mizernih 2.8%.

Udio električnih auta u EU gotovo se utrostručio
A onda je došla pandemija i prodaja automobila je zabilježila dramatičan pad, i to ne samo u Hrvatskoj - ACEA navodi kako je prodaja automobila u Europskoj uniji tijekom prošle godine smanjena za otprilike trećinu. U Hrvatskoj je taj pad bio još izraženiji, sa 64.5 na svega 37 tisuća vozila. Pomalo iznenađujuće, i očito zahvaljujući izdašnim državnim subvencijama, pad prodaje je bio limitiran na skupinu automobila koji koriste naftne derivate kao pogonsko gorivo, kako u Europskoj uniji tako i u Hrvatskoj. Otuda i zamjetno izmijenjena struktura prodanih automobila koja, kada su budući trendovi u pitanju, ne ostavlja mjesta nikakvim dvojbama. Jer u samo godinu dana udio električnih vozila (u ukupnoj prodaji novih automobila diljem Europske unije) gotovo se - utrostručio. Shodno tome, udio prodanih automobila pogonjenih benzinom i dizelom u EU je tijekom 2020. godine smanjen s 89.4% na 75.5%, a promjene su vidljive čak i na sitnom i financijski slabašnom hrvatskom tržištu. I dok je tijekom 2019. godine kombinirani udio benzinaca i dizelaša iznosio čak 96.4%, samo godinu dana kasnije ta je brojka smanjena na 90.2%.

Kakva je situacija u Hrvatskoj
Da stvar bude još bolja, trend se (prema istom izvoru) nastavio i u ovoj godini; čak trećina svih prodanih automobila u EU tijekom prvog kvartala pripada jednoj od tri skupine električnih vozila. U Hrvatskoj je korespondirajuća brojka dogurala do 15% (u prvom kvartalu 2020. godine taj je udio iznosio mršavih 5.7%) i prije objave dosad najizdašnijeg natječaja s poticajima za kupnju električnih vozila.

Najprodavaniji električni auti
Podatke o strukturi prodanih automobila prema proizvođačima ponešto je teže iskopati (i brojke se razlikuju, ovisno o izvoru), no Statista otkriva kako je najprodavanijih električni model u Europi (u BEV kategoriji) tijekom prošle godine bio Renault Zoe, s gotovo sto tisuća prodanih primjeraka. Slijede ga Tesla Model 3 (88 tisuća), Volkswagen ID.3 (57 tisuća), Hyundai Kona EV (49 tisuća) te Audi e-tron (36 tisuća) i Volkswagen e-Golf (34 tisuće). Izuzimajući Teslu, redom je riječ o etabliranim, legacy imenima koja prepoznaju čak i potpuni analfabeti kada je riječ o automobilskoj industriji. I upravo taj niz daje naslutiti kako će se stvari razvijati u budućnosti, u skladu s nekoliko ključnih (međusobno isprepletenih) trendova koji karakteriziraju tržište segment prodaje električnih vozila.

Trend je očit
Prvi trend je sasvim očit - prodaja električnih vozila bilježi snažan rast koji će vjerojatno trajati još godinama, a to je pak u izravnoj korelaciji s drugim trendom koji se odnosi na njihov status. Naime, Tesla je već godinama sinonim za električna vozila i do prije nekoliko godina kompanija Elona Muska potpuno je dominirala tom tržišnom nišom. Međutim, vozila koja imaju bilo kakve veze sa strujom i baterijama sada već na velika vrata ulaze u mainstream, a to pak znači da ih praktički svaki spomena vrijedan proizvođač nudi u svom prodajnom asortimanu. Time ujedno električna vozila postaju dostupnija, što pak osigurava nastavak pozitivnog trenda i zatvara se svojevrsni začarani krug u kojem električna vozila postupno prelaze iz (vrlo profitabilne!) premium kategorije u, uvjetno rečeno, robu široke potrošnje.

Sve jeftinija proizvodnja, na tržište ulaze novi igrači
Uostalom, nekoć revolucionarna tehnologija (uključujući i pogon na baterije) postaje sve jeftinija, privlačeći nove i globalno još uvijek nepoznate igrače (i one poznate: svoj ulazak su najavili i Huawei i Xiaomi) koji su u relativno kratkom razdoblju zauzeli dominantne pozicije na domaćim tržištima poput Kine. Takav je kineski BAIC, koji se, prema nekim procjenama, još 2017. godine uspeo na vrh svjetske ljestvice najprodavanijih električnih vozila s modelom BAIC EC 180, a ilustrativan primjer je i BYD Auto, ogranak kineskog giganta BYD-a, osnovanog 1995. godine, koji se u međuvremenu etablirao kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača - baterija. Unatoč klimavoj reputaciji koje se kineski proizvođači zasad teško mogu otresti na razvijenim tržištima, BYD je izrastao u značajnog proizvođača električnih vozila, vrijednog gotovo 80 milijardi dolara, i ugurao se u top 10 ljestvicu najvećih proizvođača automobila (bez obzira na pogonsko gorivo!) prema kriteriju tržišne kapitalizacije (na listi su, naravno, samo proizvođači čije dionice kotiraju na burzi). Razloge treba tražiti u ambicioznim aspiracijama planera iz Komunističke partije, koji do 2030. godine žele povećati udio električnih vozila s aktualnih 5% na čak 40%.

Ugrožena Tesla
Riskirajući gnjev široke baze fanova Elona Muska, neminovan zaključak koji se može izvući iz svega navedenog je da takvi trendovi ozbiljno ugrožavaju pionire poput Tesle. Gomilu start-up kompanija koje se mogu pohvaliti vrtoglavim valuacijama da i ne spominjemo. Njih je na površinu izbacila SPAC groznica, iznjedrivši uistinu smiješne projekcije budućih prihoda i milijarde dolara na papiru, no kompanije koje zasad tek sustavno prže kapital svojih investitora teško se mogu nositi s velikim igračima i njihovim (enormnim) razvojnim budžetima. Doduše, u ovome je trenutku o tome moguće samo špekulirati, što pokazuje ranije spomenuta ljestvica najvećih proizvođača prema kriteriju tržišne kapitalizacije: Tesla i dalje uvjerljivo vodi, unatoč negativnoj izvedbi dionica u ovoj godini, a njezina tržišna vrijednost od gotovo 600 milijardi dolara tek je neznatno manja od kombinirane tržišne kapitalizacije kvarteta velikih (Toyota, Volkswagen, Daimler, General Motors). I to usprkos činjenici da je Tesla prema kriteriju ostvarenih prihoda daleko od vrha ljestvice: i Toyota i Volkswagen bilježe otprilike deset puta veće prihode. Razlika se dijelom može objasniti profitnim maržama, koje su u segmentu električnih vozila bile puno izdašnije, ali se posljednjih godina rapidno tope. Osim široke baze fanova i statusa božanstva koji Elon Musk uživa u određenim krugovima, Tesla je svih ovih godina u prvom redu bila oklada na budućnost; oklada na dominaciju kompanije u brzorastućem segmentu električnih vozila, uz prilično nerealna očekivanja kako za ostale automobilske divove tu nema mjesta. Tome potom treba pridodati i pandemiju, u kojoj se Tesla okoristila statusom tech kompanije, uživajući naklonost mlađih demografskih skupina (vrlo aktivnih na tržištima kapitala u vrijeme lockdowna), a na kraju i sretnu okolnost uključivanja u sastav S&P 500 indeksa. Nakon četiri uzastopna s ostvarenim profitom, Tesla je ispunila jedan od ključnih uvjeta za ulazak u najpoznatiji svjetski burzovni indeks, zbog čega su se dionice kompanije po automatizmu našle u portfelju velikog broja indeksnih fondova. Milijarde dolara utrošene na tu kupovinu katapultirale su cijenu dionica sa 640 dolara vrlo blizu granice od 900 dolara, no pola godine kasnije cijena se ponovo vrti oko 600 dolara, odražavajući nelagodu investitora i ambiciozne ciljeve koje nameće valuacija kompanije.

Tesla bi mogla biti žrtva ogromnih promjena na tržištu
Ugledni Aswath Damodaran je to sažeo otprilike ovako: "Da bi opravdala visoku cijenu dionica, Tesla u idućih deset godina treba prihodima dostići Volkswagen, uz vrtoglave profitne marže kakve ima Apple, s investicijama bez premca u industriji." Zbog toga se konsolidacija u sektoru čini sve izvjesnijom, što bi već kroz nekoliko godina moglo bitno izmijeniti poredak i sastav najvećih proizvođača u segmentu električnih vozila. Sve navedeno, naravno, ne vrijedi za Matu Rimca. Njegova strategija očito podrazumijeva pozicioniranje u ekskluzivnom segmentu vrlo skupih automobila, u kojemu vrijede neke druge zakonitosti, a uz visoke profitne marže, relativno nizak obujam prodaje klizi sasvim u drugi plan.
www.index.hr

Troškovi transformiranja elektroenergetskih mreža samo u Europi iznosit će najmanje 2 bilijuna američkih dolara u sljedećih 30 godina. Prema novom PwC-ovom istraživanju, vlade moraju igrati veću ulogu na globalnom energetskom tržištu, bilo izravnim ulaganjima ili kao suinvestitor, kako bi podržale novi energetski sustav u nastajanju. Izvještaj „Inventing tomorrow’s energy system: The road ahead for molecules and electrons” otkriva da će rast obnovljivih izvora, za koje se procjenjuje da će činiti 90 % globalnog energetskog tržišta do 2050. godine, uz povećanje upotrebe vodika, dovesti do zelenijeg, ali znatno složenijeg energetskog tržišta. Elektroni proizvedeni iz obnovljivih izvora napajat će tvornice, grijati i hladiti zgrade, puniti baterije koje će hvatati energiju i postati generatori, a kako elektrifikacija bude pogađala sektor transporta, postat će glavno gorivo za automobile. Dok će vodik povezivati tržišta električne energije i plina, omogućavajući skladištenje velikog obujma, pogon teškog transporta i ogromnu dekarbonizaciju industrijske potražnje za energijom. Slijedom toga, sektori poput nafte i plina, komunalnih usluga i kemijske industrije, koji su trenutačno oštro razgraničeni, počet će tijekom sljedećeg desetljeća konvergirati i oblikovati se u integrirane energetske sustave. Ova ogromna promjena u globalnom energetskom sektoru i akterima u njemu zahtijevat će veću koordinaciju i suradnju između vlada i tržišta kako bi se uspješno radilo na zelenijoj budućnosti. Dr. Raed Kombargi, partner u Strategy& na Bliskom istoku, rekao je: „Od Južne Koreje do SAD-a i Europe, masovni ekonomski poticaj usmjeren je na izgradnju otpornijih i održivih energetskih sustava, pružajući novi priljev ulaganja usmjerenih na jačanje napora u dekarbonizaciji. Budućnost upućuje na puno zeleniji sustav od ovog koji imamo danas i, od pokretanja do primjene, znatno složeniji.” „Razvoj novog energetskog sustava previše je složen da bi se prepustio tržištu. Vlade će morati preuzeti puno aktivniju ulogu u oblikovanju budućnosti i morat će sudjelovati ili izravno ili kao suinvestitor. ” Kako bi se postigli globalni ciljevi emisija, vlade i poduzeća moraju surađivati na novim i neprovjerenim načinima ostvarivanja punog potencijala obnovljivih izvora. Ispravno provođenje energetske tranzicije nije samo presudno s ekološke perspektive, već i ekonomske. Izvještaj procjenjuje da će troškovi transformiranja elektroenergetskih mreža samo u Europi iznositi najmanje 2 bilijuna američkih dolara u sljedećih 30 godina. Također se poziva na predviđanje Međunarodne agencije za obnovljivu energiju koje kaže da će se na prijenos i distribuciju električne energije širom svijeta u godinama do 2050. biti potrebno potrošiti 13 bilijuna američkih dolara. Dr. Raed Kombargi, partner u Strategy& na Bliskom istoku dodao je: „Dok gledamo unaprijed prema budućnosti s niskim udjelom ugljičnog dioksida, sudionici na tržištu morat će iz temelja preispitati tržišni pristup tržištima energije, a ulagači će morati prihvatiti prisutnost „vidljivije ruke“ koja vodi i upravlja energetskom tranzicijom.” „Inovacije počevši od zelenih obveznica, izravnih ulaganja u ključnu infrastrukturu, do široke upotrebe pametnih tehnologija i modernizacije standarda i propisa poslovanja, sve nude vladama širom svijeta priliku pokazati jasnoću, koordinaciju i ambicije u kreiranju politika.”
www.poslovni.hr

Tom Ford nudi nagradu od 1,2 milijuna dolara za izum biorazgradive plastike. Svima nam je dobro poznata činjenica da bi se plastika trebala reciklirati. Upravo zato, boce, vrećice i ostale jednokratne plastične materijale odlažemo u posebne kante predviđene za to. No, ono što mnogi od nas ne shvaćaju jest da se velik dio te plastike zapravo nikada neće reciklirati. Unatoč našoj dobroj namjeri, velik postotak plastike ionako će završiti na odlagalištima otpada, a dio toga će u konačnici završiti u oceanima. Od 11 milijuna metričkih tona plastike koja pluta oceanom, čak 46% je tanka, prozirna, savitljiva plastika od koje su rađene vrećice za sendviče, prozirne folije, omoti i slično. Takva plastika čak i kad je adekvatno odložena, baca se jer može zaglaviti opremu za recikliranje i usporiti proces. Sve to pokazuje kako recikliranje ne može biti savršeno i dostatno rješenje kad je riječ o problemu s plastikom. Krajem prošle godine, Tom Ford najavio je partnerstvo s organizacijom Lonely Whale i njihovim savjetodavnim ogrankom 52HZ za pokretanje nagrade za plastičnu inovaciju. Natjecanje potiče dizajnere, proizvođače i izumitelje na stvaranje biološki razgradive alternative plastičnom filmu. Za razliku od postojeće razgradive plastike, koja se mora kompostirati, biološki razgradiva bi se prirodno razgradila u tlu ili oceanu bez ljudske intervencije, prenosi Vogue. Glavna nagrada iznosi 1,2 milijuna dolara, uz potporu investitora u njenom dostavljanju na tržište do 2025. godine. Poziv na prijavu na natjecanje objavljen je i na službenom Instagram profilu Tom Ford brenda, a natjecanje traje do 24. listopada. “Plastika ulazi u naš život na minutu, ali nastavlja dalje kao otpad i nikada zaista ne nestaje. Fordova nagrada za plastičnu inovaciju prilika je za stvaranje novog početka i promociju rješenja proporcionalnih problemu zagađenja plastikom”, objasnila je dr. Dune Ives, izvršna direktorica Lonely Whalea. U narednim mjesecima, Ford će pregledavati prijave s vijećem sudaca. Surađivat će sa stručnjacima i znanstvenicima koji se bave oceanom, materijalima i razvojem proizvoda, kako bi osigurali da pobjednička prijava može zaista zamijeniti tankoslojnu plastiku. “U svijetu ima toliko kreativnosti, talenta i inovacija, a potrebna je samo jedna nevjerojatna ideja i napor da se iskoristi potencijal kako bi se omogućilo nemoguće. Potaknuo bih sve izumitelje koji osjećaju strast za ono što rade da zaista vjeruju u svoju sposobnost da promijene svijet. Okoliš očajnički treba rješenje za plastični otpad, tako da je na nama da zajedno razvijemo inovativno rješenje koje će okoliš učiniti sigurnijim za generacije koje dolaze”, objasnio je i zaključio Ford.
geek.hr

Findhorn Comunity Foundation smješten je na sjeveristoku Škotske na obalama Sjevernog mora. Sastoji se od 2 dijela, Findhorn parka – eko selo, koje je smješteno nedaleko istoimenog sela Findhorn i Cluny Hill Collegea, udaljenog oko 10-tak kilometara od samoga eko sela. „Eko selo Findhorn poznato je kako lokalno tako i globalno kao pozitivan model ekološkog održivog razvoja. Naš ekološki otisak je najniži ikad izmjeren u industrijskom svijetu, a samo je pola vrijednosti od Britanskog nacionalnog prosjeka. Poslijednji projekt omogućit će nam daljnje smanjenje emisije ugljika kroz instaliranje sistema za grijanje na biomasu za veliko područje koje pokriva Findhorn park (eko selo).“

PONEŠTO O NASTANKU EKO SELA FINDHORN
U studenom 1962. godine vođeni unutrašnjim glasom, Peter Caddy, njegova supruga Eileen, njihova tri sina i prijateljica Dorothy Maclean, naselili su se sa svojom kamp prikolicom u kampu Findhorn Bay, na sjeveroistoku Škotske. Uz pomoć prirodnih elementala i unutrašnjeg vodstva, slijedeće su godine imali nevjerojatno rodan vrt uzgojen na neplodnom pijesku. Pomoć prirode i unutrašnjeg usredotočenja rezultirala je stjecanjem sve većeg znanja, kojim su u slijedećih 4 godine pijesak pretvorili u plodnu zemlju koja ih je obilato darivala zdravim i ukusnim plodovima. Rezultati koje su postizali isključivo proizvodnjom komposta od vlastitog izmeta, morskih algi, lišća, ostataka iz kuhinje i komunikacijom s elementalima prirode, privukla je do kraja šezdesetih godina veliki broj stručnjaka, agronoma, biologa, kemičara i ostalih prirodoznanstvenika iz Velike Britanije koji su u nevjerici promatrali, proučavali, mjerili i istraživali „čudo“ za koje nisu mogli naći razumsko objašnjenje. Velika medijska pozornost rezultirala je širenjem vijesti o „neobičnom“ projektu te je vrlo brzo privukla veliki broj znatiželjnika i istomišljenika. Neki od onih, koji su došli uvjeriti se u istinitost medijskih natpisa, ostali su privremeno ili trajno osnivajući Findhorn Community Foundation. Do kraja 70-ih zajednica je brojala oko 200-tinjak stanovnika, a danas se taj broj popeo do 500. Kroz svoj pedesetogodišnji razvoj, Findhorn Ecovillage se razvio u neobično stabilnu zajednicu sa svim već navedenim elementima ili nivoima održivosti. Bio je i ostao jedan od vodećih eko sela u Globalnoj eko mreži sela (GEN) sa velikim utjecajem i na razvoj lokalne, regionalne i nacionalne zajednice koja se sve više okreće održivom razvoju. Kroz slijedeća poglavlja predstaviti ću posebnosti i uspjehe Findhorna kako u održivom razvoju vlastite zajednice, tako i u njihovom nemjerljivom utjecaju na cjelokupni održivi razvoj na planeti.

ODRŽIVOST
Održivost se u Findhornu ogleda kroz slijedeće podnivoe održivosti:

EKO SELO FINDHORN
Eko selo Findhorn na opipljiv način demonstrira veze između duhovnih, društvenih i ekonomskih aspekata te sintetizira trenutno najbolja razmišljanja o ljudskim staništima. To je model koji se konstantno razvija i koristi kao nastavni resurs za mnoge univerzitete i školske grupe, kao i za profesionalne organizacije te jedinice lokalne vlasti iz cijeloga svijeta. Jedan su od osnivača Global Ecovillage Network (GEN), neprofitne organizacije koja međusobno povezuje vrlo raznolike pokrete autonomnih ekosela u svijetu te njihove projekte. Također, surađuju sa međuvladinim agencijama kako na edukaciji tako i na kreiranju politika za održivi razvoj šireći svoje programe za održivi razvoj. Preliminarni rezultati studije o ekološkom otisku za eko selo Findhorn potvrdili su pretpostavku da su za neko blisko vrijeme eko sela ta koja značajno koračaju naprijed s laganim korakom po Zemlji. Findhorn Foundation Ecovillage projekt dobio je od United Nations Centre for Human Settlements (Habitat) oznaku „Najbolje prakse“.

SOCIJALNI DIZAJN
The New Findhorn Association osnovan je 1999. Godine kako bi zbližio različite organizacije i ljude sa ekoselom u promjeru od 80 km. Organizacija izabire Vijeće na dobrovoljnoj bazi, koje nadzire ispravnost provedbe svih demokratskih procesa unutar NFA. U organizaciji su zaposlena dva „slušača – komunikatora“ čiji je profesionalni zadatak da osluškuju puls zajednice, osiguraju dobrodošlicu novim članovima, podržavaju organizacije i poslovne projekte, osnažuju članove koji potiču nove inicijative i facilitiraju sva događanja koja se zbivaju u zajednici.

EKOLOŠKA GRADNJA
Konstrukcija nula ugljičnih kuća i opremanje već postojećih nudi jedno od najisplativijih i najizravnijih strategija u odnosu na odgovornost prema klimatskim promjenama. Eko selo Findhorn, do danas je podiglo 61 eko kuću te se i dalje rade planovi za nastavak izgradnje objekata koji će respektirajući okoliš nadopuniti ga. Godinama su razvili jedinstveni sistem gradnje, uklopljen u okoliš i energetski vrlo efikasan. Koristeći prirodne i neotrovne materijale kostruirali su „zidove koji dišu“, koji omogućuju tkivu zgrade da u interakciji s ljudima ublaže vlažnost i povećaju kvalitetu zraka. Također, eksperimentirali su i sa izgradnjom kuća od slame, sistem „zemljeni brod“ koristeći pri tome i otpadne automobilske gume. I nadalje se radi na istraživanju inovativnih ekoloških mogućnosti za izgradnju prikladnih za okoliš. Publikacija „Jednostavno gradi zeleno“, prvi britanski tehnički vodič za gradnju ekoloških kuća, temeljen na istraživanjima i iskustvima Findhorna, pomogao je eko selu da postane glavni resursni centar za edukaciju na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Ekološki detalji koji su sadržavaju objekti u eko selu:

* Koriste se pasivne solarne mogućnosti gdje god je moguće kroz orijentaciju i oblik prozora.
* Koriste se solarni paneli za grijanje vode u domaćinstvima.
* Sustav daljinskog grijanja na plin s kondenzacijskim bojlerom i najvećom učinkovitosti goriva.
* Super učinkovita izolacija (U-vrijednosti od 0.2 watt/m² C na krovu, zidovima i podu).
* Niskoenergetske žarulje su svagdje.
* Troslojna stakla (U=1.65 watt/m² C).
* Celulozna izolacija (napravljena od recikliranog papira).
* Neotrovne eko boje i konzervansi za impregniranje drveta.
* Brodski pod napravljen bez otrovnih boja i smola.
* Drvo iz lokalnih šuma.
* Lokalni kamen za zidove, dvorišta i putove.
* Pokrivanje krovova s glinom i travom (slika 25).
* Inovativna konstrukcija „dišućih zidove“ koja omogućava kontroliranu izmjenu zraka i pare i eliminira potrebu za konvencionalnim izmjenjivačima pare i zraka
* Obješeni drveni podovi koji imaju podnu cirkulaciju zraka i ne dovode do stvaranja plina radona.
* Izoliranje strujnih krugova radi smanjenja napona elektromagnetskog polja.
* Štednja vode (tuševi, toaleti s tekućom vodom i samozatvarajuće slavine).
* Skupljanje i recikliranje kišnice za zalijevanje u vrtu.
* Dijeljenjem postrojenja (praona, kuhinja, salona) izbjegavaju se nepotrebna dupliciranja.
* Jednostravne konstrukcije drvenih okvira i detalja, prikladnih za samogradnju.

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
Brojne kuće i zajedničke zgrade imaju ugrađene solarne panele za zagrijanje vode za centralno grijanje. Ujedno, većina zgrada u eko selu koriste pasivnu solarnu energiju kako bi smanjile potrebe za grijanjem, tako što prozore okreću prema jugu, a sjeverne zidove ostavljaju bez prozora i vrata. Četiri turbine na vjetar koje su vlasništvo eko sela, imaju ukupni kapacitet od 750kW, osiguravajući više od 100% potreba zajednice za strujom. Eko selo ima vlastitu električnu mrežu i proizvodnja električne energije iz vjetrenjača provodi se do trafostanice koja mijenja prijenos napona i djeluje kao prekidačka stanica. Kada vjetar puše, električna energija se koristi odmah i ako proizvodnja premašuje potrošnju, višak se izvozi u mrežu. Ako vjetar ne puše, energija se uvozi iz mreže. Općenito, eko selo je proizvođač električne energije i oko 50% proizvodnje izvozi i mrežu te je na taj način to jedan od najunosnijih zelenih poslova eko sela. Ove godine instaliran je i bojler na biomasu koji će smanjiti godišnju emisiju ugljika za 100 tona te uštedjeti eko selu 12.000 funti godišnje za kupovinu fosilnih goriva. Kapacitet bojlera je 250 kW, a koristit će drvenu piljevinu kao gorivo. Pepeo, koji će se svaka dva tjedna čistiti, bit će kompostiran u Cullerne vrtu, gdje se proizvodi najveća količina povrća za eko selo.

EKOLOŠKO PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA
Prvi europski biljni pročišćivač tipa „Living Machine“ postvaljen je u listopadu 1995. godine u Findhornu. Sufinaciran je iz regionalnih razvojnih fondova EU. Ovaj kanalizacijski sistem za tretiranje otpadnih voda konstruiran je da zadovolji potrebe 500 stanovnika sela. U isto vrijeme služi u istraživačke i edukativne svrhe te cijelom svijetu promovira tehnologije ekološkog pročišćavanja vode. Sanacija sustava, liječenje otpadne vode temelji se na principu pristupa „cijelovitom sustavu“ biološke tehnologije koji je ujedno troškovno učinkovit, pouzdan i estetski prihvatljiv projekt. Pristup predstavlja pomak od kemijski intenzivnog tretiranja vode, do usvajanja načela ekološkog inženjeringa. U Living Machine dolaze otpadne vode koje se biološki prerađuju u anareobnim i aerobnim uvjetima u spremnicima u kojima se nalaze različite kolonije bakterija, algi, protozoa, biljaka, zmija i riba koje tvore jedan biocenozni ekološki filter. To je preslika procesa koji se zbiva u prirodi, ali daleko intenzivniji. Na kraju staklenika su spremnici iz kojih voda izlazi dovoljno pročišćena da se može direktno ispustiti u more ili se može ponovo koristiti u domaćinstvima i u vrtu. Ova tehnologija ne zadovoljava samo nove stroge standarde za kanalizacijske odljeve, već je i dosta jeftinija jer ne koristi skupe kemikalije.

EKOLOŠKA PROIZVODNJA HRANE
1994. godine osnovan je EarthShare; poduzeće za poljoprivrednu proizvodnju koje se temelji na organskim, biodinamičkim i permakulturnim principima uzgoja i proizvodnje hrane. Poduzeće ima za cilj povećati lokalnu proizvodnju i potrošnju hrane te povećati kvalitetu prehrane. Trenutno EarthShare proizvodi hranu na oko 5 ha, rasprostranjenih na tri lokacije, uključujući i Cullerne Garden (slika 36) smješten u samom eko selu. Proizvodnja trenutno premašuje potrebe 500-tinjak žitelja, uključujući i goste eko sela, tako da se višak proizvoda plasira u lokalnim trgovinama eko hrane. Poduzeće EarthShare ulaže velike napore u osvještavanju javnosti o negativnim utjecajima i opasnostima koje donosi GMO proizvodnja. Osim ekološkog povrća, na farmi se proizvode i ekološka jaja, mliječni proizvodi i meso. Stoka se drži na otvorenoj paši prema principima prijateljskog okruženja za životinje u kombinaciji s modernim tehnologijama 21. stoljeća.

ODRŽIVA EKONOMIJA
U zadnjih 40 godina eko selo Findhorn razvilo je preko 60 različitih ekonomskih projekata i inicijativa provodeći model vitalne, održive, lokalne ekonomije.

Gospodarstvo zajednice ima slijedeća poduzeća:

* Findhorn Foundation, međunarodni centar za provođenje obrazovnih programa koji godišnje prima oko 3000 polaznika iz cijeloga svijeta
* Phoenix Community Stores – promovira trgovinu s etičkim dobavljačima, inicira politiku kupovine lokalnih proizvoda
* Ekopia – Razvojna grupacija koji promovira etičke investicije u zajednici
* Build One, izgradnja ekoloških kuća
* Findhorn Bay Housing Company, zadužen za infrastrukturni management
* Duneland Limited – tvrtka koja radi na očuvanju, obnovi ekoloških naselja
* Ecovillage International, projektira i kreira programe samoodrživosti za seoska naselja.
* Gaia Education, dizajnira i razvija obrazovne programe i planove za održive zajednice širom svijeta
* Phoenix Bakery ekološka pekarnica
* Findhorn College, nudi daljnju i više obrazovanje o održivosti
* Moray Arts Centre, ohrabruje lokalno studiranje vizualne umjetnosti encouraging the study of the visual arts locally
* Findhorn Bay Holiday Park, nudi smještaj za goste
* Findhorn Pottery dizajnira i izrađuje grnčariju (slika 37)
* Findhorn Flower Essences, proizvodi biljne preparate
* Posthouse Printing – grafički dizajn i tiskanje
* Moray Steiner School, provodi Waldorfsko školovanje za djecu od 3 to 16 godina
* Newbold House, centar za radionice i povlačenja (retreat)
* Ecologia Trust, promovira projekte razmjene s Rusijom
* Erraid Community, pridružena zajednica na zapadu Škotske
* Trees for Life – nagrađen projekt za ekološku obnovu
Većina navedenih poslovnih subjekata djeluju kao dionička društva gdje se svaki pojedinac zajednice odnosi odgovorno prema poslovanju svakog poduzeća u koje je uložio dionice.
Prema godišnjim prihodima koje ostvaruju, nalaze se na drugom mjestu u regiji, iza Royal Air Forcea.

EDUKATIVNI PROGRAMI – EDUKACIJA ZA UNUTRAŠNJI RAST I VANJSKU AKCIJU
Model obrazovanja u eko selu Findhorn predstavlja inspirativno rješenje za iskorjenjivanje siromaštva i degradaciju okoliša uz nisko-utjecajan (low-impact) način života na okoliš, a ujedno visoko podržavajući kulturno-društveni odnos prema okolišu.

Obrazovni programi, koje nudi eko selo Findhorn tijekom cijele godine, bilo na sedmodnevnoj ili višesemestralnoj osnovi, polaznicima nude slijedeća iskustva:

* holistički pristup učenju koji kombinira najbolju edukaciju sa eksperimentalnim učenjem
* osobni i duhovni razvoj
* učenje o vrijednostima života i radne vještine

S obzirom na „cijelo osobni“ pristup edukacija obuhvaća sve aspekte ljudkog života: intelektualne, duhovne, zdravstvene, umjetničke i tehničke te svakom pojedincu ostavlja mogućnost stvaranja vlastite kombinacije za brži rast i razvoj. Pristup edukaciji je individualan grupni sa razvijanjem visokog osjećaja za individualnu jedistvenost, kreativnost i unikatnost te grupnu sinergiju i odgovornost u kojoj svaki pojedinac predstavlja važan kotačić svemirskog mehanizma.

Neka od obrazovnih područja koja se nude polaznicima, a i stanovnicima Findhorna:

* Permakultura
* Lokalna proizvodnja hrane
* Obnovljivi izvori energije
* Zadruge i socijalna ekonomija
* Izgradnja tima i globalno umrežavanje
* Intenzivna ekologija i obnova zemlje
* Ekološka gradnja i inžinjering
* Alternativna pročišćavanja otpadnih voda
* Iscjeljenje kroz umjetnost
* Eksperimentalni tjedan itd.

UJEDINJENI NARODI I EKO SELO FINDHORN
U prosincu 1997. Godine, Ujedinjeni narodi priznali su eko selo Findhorn kao respektabilnu nevladinu organizaciju koja se zalaže za održivi razvoj i zaštitu okoliša. To je bio vrhunac priznanja nakon serije službenih kontakata i uspješno razvijene suradnje između eksperata obje organizacije. Od tada je eko selo prisutno kao partner na svim velikim konferencijama koje UN organizira o održivom razvoju i zaštiti okoliša te aktivno sudjeluje u kreiranju globalnih politika o smanjenju zagađenja i obnovi zemlje.
www.vilin-sapat.com

Što se događa s naftnim kompanijama? Nesklonost ekološki nastrojenih udruga i pojedinaca spram naftaša notorna je činjenica, no svijet koji sve aktivnije pokušava zaustaviti klimatske promjene predstavlja ozbiljnu prepreku profitabilnosti i opasno ugrožava etablirane poslovne modele. U takvom svijetu najveća prijetnja naftnim kompanijama kakve poznajemo postaju sami - dioničari.

Veliki pritisak svećenika
Priča o anglikanskim svećenicima koji su se iz protesta zalijepili (doslovno!) za namještaj u sudnici, prosvjedujući protiv ljudskog utjecaja na klimatske promjene većini će zazvučati simpatično i ne odveć ozbiljno, dovoljno tek za kratak osvrt u kakvom britanskom tabloidu. Doduše, pritisak svećenika još je prošle godine urodio puno konkretnijim plodom, nakon što je Engleska crkva, "iz financijskih razloga", odlučila likvidirati ono malo dionica naftnih kompanija koje je u njenom portfelju ionako bilo moguće naći samo u tragovima. Crkva je kao motiv za likvidaciju navela rizike koji takve investicije predstavljaju za portfelj, očito aludirajući na ESG (Environment, Social, and Governance) principe društveno odgovornog poslovanja zbog kojih se naftne kompanije na tržištima kapitala polako pretvaraju u ugroženu vrstu.

A onda opet tih nekoliko milijuna, ili u najboljem slučaju desetaka milijuna funti, iz perspektive naftnih kompanija doima se posve trivijalnim - tržišna kapitalizacija Velike Petorke (Royal Dutch Shell, BP, Exxon Mobil, Total, Chevron) uvjerljivo prelazi pola bilijuna dolara. Koliko su im doista naškodile preporuke Engleske crkve, ili pak po naftaše negativno intonirana enciklika Pape od prije nekoliko godina? Možda ne previše, no ovo je tjedan trijumfa zelene agende, u kojem smo dobili priliku nazrijeti budućnost u kojoj naftnoj industriji ozbiljno prijeti izgon na (ekonomske) margine.

Prvi je udarac stigao nešto ranije, još sredinom svibnja, u obliku šokantnog izvješća Međunarodne agencije za energetiku (IEA), organizacije osnovane nakon naftnog šoka 1973. godine kako bi štitila interese potrošača (a time posredno i naftne industrije). U izvješću pod nazivom "Net Zero by 2050: A roadmap for the global energy system", IEA je predstavila sveobuhvatnu energetsku strategiju kojom bi se globalno zatopljenje, drastičnom redukcijom emisija štetnih plinova, svelo na podnošljiv rast temperature od 1.5 °C, navodeći pritom kako ostvarenje tog cilja ne uključuje nove investicije u opskrbu naftom i prirodnim plinom.

Drugim riječima, bilo kakvi novi projekti, ambiciozne najave vađenja nafte iz oceanskih dubina ili zaleđenog Arktika, u tom scenariju postaju - nepotrebni. A to je sasvim u suprotnosti s procjenama Exxon Mobila koje govore o potrebi investiranja između 12 i 17 bilijuna dolara kako bi se zadovoljila potražnja za fosilnim gorivima do 2040. godine.

Umjesto toga, Agencija priziva povećanje investicija u obnovljive izvore energije s aktualna dva na pet bilijuna dolara godišnje (riječ je o investicijama na globalnoj razini), i na taj način zapravo označava početak kraja ere fosilnih goriva. Slučajno ili ne, projekcije se poklapaju s jednim od obećanja aktualnog američkog predsjednika koje se odnosi na potpunu eliminaciju emisija ugljičnog dioksida do 2050. godine.

U obrazloženom scenariju, cijene fosilnih goriva na duži rok bilježe značajan pad, dok bi udio nafte, ugljena i prirodnog plina u proizvodnji električne energije tijekom idućih tridesetak godina naprosto trebao - iščeznuti. Teško je precizno izmjeriti utjecaj bombastičnog izvješća, no prognoze koje redovito objavljuje IEA obavezno su štivo za proizvođače (kako države, tako i naftne kompanije), ali i za investitore širom svijeta, i na duži rok ih je sve teže pomiriti s kapitalnim projektima naftnih kompanija. Pritisak brojnih aktera, pa i crkvenih krugova na Starom kontinentu, uključujući i one simpatične svećenike s početka priče, očito počinje davati vrlo konkretne rezultate, jer sada je već moguće nazrijeti postupno izumiranje naftne industrije, koje bi moglo imati dalekosežne posljedice na globalnoj razini.

Nemali broj zemalja u razvoju ovisi upravo o proizvodnji nafte i plina
Kako ekonomske tako i političke, jer nemali broj zemalja u razvoju, od Iraka i Libije do Nigerije i Venezuele, u značajnoj mjeri ovisi upravo o proizvodnji nafte i plina, a IEA predviđa rapidno smanjenje potražnje, a time i pad prihoda. Kao prikladna ilustracija može poslužiti tvrdnja Financial Timesa kako bez izdašnih prihoda od proizvodnje nafte Irak ne bi imao ni za plaće državne administracije. A to, naravno, znači i temeljito miješanje karata u geopolitičkoj sferi. "Svijet ima izbor - suočiti se s opasnim rastom emisije štetnih plinova, ili u potpunosti obustaviti investicije vezane uz eksploataciju fosilnih goriva", stoji u izvješću koje će mnogim naftašima zapeti u grlu.

Kao da to nije dovoljno, nizozemski je sud ovoga tjedna naložio kako Royal Dutch Shell mora do 2030. godine smanjiti emisije ugljika za čak 45%. I s tim mora započeti odmah, čak i "nauštrb komercijalnih interesa koji ne mogu biti iznad ljudskih prava", navodi se u presudi. Riječ je o tek prvoj etapi pravosudne trakavice započete još u svibnju 2018. godine, kada je kolektivnu tužbu (sa čak 17 tisuća potpisa) podnio Milieudefensie, nizozemski ogranak Prijatelja zemlje, kako bi prisilio naftnu kompaniju da emisije štetnih plinova svede u okvire Pariškog sporazuma. Na povijesnu presudu Shell će, sasvim je izvjesno, podnijeti žalbu, ali to ne odgađa izvršenje, dok kompaniju prisiljava na bitno aktivniju ulogu u borbi protiv klimatskih promjena (umjesto aktualnog plana koji se u velikoj mjeri oslanja na neprovjerenu carbon capture tehnologiju spremanja ugljičnog dioksida).

Pravosudni presedan
Što je još važnije, riječ je o pravosudnom presedanu koji naftne kompanije čini vrlo ranjivima i mogao bi pokrenuti pravu lavinu sličnih tužbi te ih učiniti odgovornima ne samo za vlastitu proizvodnju, već i za emisiju štetnih plinova koja proizlazi iz aktivnosti potrošača. Dio analitičara već nudi paralele s prvim valom nepovoljnih presuda s kojima se svojedobno suočila duhanska industrija, danas također protjerana na društvene margine, osuđena na defenzivnu strategiju limitiranja štete.

I dok se Shell našao na meti neprijateljski nastrojenog pravosuđa (i još manje naklonjenih aktivista), Exxon Mobil i Chevron su ovoga tjedna zadobili ozbiljne udarce od pete kolone iz vlastitih redova. Čak 61% glasova dioničara Chevrona, unatoč protivljenju uprave, podržalo je prijedlog smanjenja Scope 3 emisije štetnih plinova, čime se odgovornost proizvođača proširuje i na segment konzumacije proizvoda koje prodaju (poput benzina). Prijedlog ne predviđa konkretne ciljeve, ali predstavlja neugodnu pljusku upravi i uopće, uobičajenoj retorici naftnih kompanija koje odbijaju preuzeti odgovornost za emisije štetnih plinova proizašle iz aktivnosti krajnjih korisnika (potrošača). A moglo je biti još i gore, no prijedlog kojim se uprava poziva da sastavi analizu utjecaja "Net Zero 2050." scenarija na poslovanje, kao i onaj o objavljivanju detaljnih informacija o lobističkim aktivnostima kompanije, dobili su ovoga puta samo 48% glasova dioničara.

Nešto kasnije, aktivistički hedge fond zanimljivog imena (Engine No. 1), koji drži mizernih 0.02% vlasničkog udjela, uz podršku institucionalnih investitora kao što je BlackRock, uspio je progurati dva nova člana u upravu Exxon Mobila (u igri su čak četiri mjesta od ukupno 9, a za preostala dva člana glasovi se još uvijek prebrojavaju). Treba li posebno naglašavati, predloženi članovi uprave zagovaraju ubrzanu energetsku tranziciju i zaokret u smjeru smanjenja štetnih plinova, te veće investicije u obnovljive izvore energije. Šokantan rezultat glasovanja dioničara rezultat je višemjesečne agresivne kampanje relativno malog hedge fonda koji je uspio namaknuti potporu velikih igrača, uvjerivši ih kako politika ignoriranja globalnog zatopljenja za Exxon Mobil predstavlja egzistencijalni rizik. Engine No. 1 je zaradio ogromnu količinu reputacijskih bodova jer je doista riječ o rijetkom podvigu koji će poslužiti kao inspiracija i brojnim drugim, aktivistički nastrojenim hedge fondovima.

Čemu panika?
Da stvar bude još zanimljivija, aktualni predsjednik uprave Darren Woods je nezadovoljnim dioničarima uoči glasanja već ponudio niz koncesija (najavljujući smanjenje emisija ugljičnog dioksida), sve kako bi spriječio ulazak uljeza u upravu. To na kraju ipak nije bilo dovoljno, zbog čega bi ovo mogao biti ključan katalizator promjena, jedan od onih događaja nakon kojih više ništa neće biti isto. Teško je uopće opisati šok i nevjericu promatrača i analitičara, koji ovakav razvoj događaja nisu očekivali niti u najluđim snovima. Ili još bolje, teško je precijeniti utjecaj ovotjednih zbivanja na budućnost naftne industrije.

Doduše, takav je zaključak teško izvući na temelju svježih reakcija investitora. Promatrajući zbivanja na tržištu kapitala, kao da se nije dogodilo ništa bitno: dionice naftnih kompanija nisu se prometnule u istaknute gubitke, zadržavši se u krdu, u skladu s prevladavajućim raspoloženjem investitora i izvedbom burzovnih indeksa. Ako je tomu tako, otkud ta panika?

Recentno nezadovoljstvo koje su iskazali dioničari nedvojbeno je uvod u tektonske promjene u sektoru. I nemojmo se zavaravati - nezadovoljstvo je samo dijelom motivirano zelenom agendom, negativnom percepcijom industrije, ljubiteljima drveća i ekološki osviještenim investitorima. Nije samo riječ o političkom oportunizmu. U ovoj je priči ključna činjenica da se radikalan (i globalan) zaokret u smjeru obnovljivih izvora energije negativno odražava na poslovne rezultate naftnih kompanija - izvlačenje novih količina crnog zlata iziskuje ogromne troškove, a imperativ značajne redukcije štetnih emisija dodatno smanjuje profitabilnost takvih projekata.

Od početka 2020. godine do danas, S&P 500 indeks je, unatoč dramatičnom padu u prvoj fazi pandemije, namaknuo rast vrijednosti od oko 30%, dok energetska komponenta indeksa (S&P 500 Energy) još uvijek tavori na negativnom teritoriju. Prikladan izgovor za takvu divergenciju je spektakularan pad cijena sirove nafte tijekom prošle godine, no cijena se u međuvremenu oporavila i trenutno je u plusu od oko 10%.

Da i ne govorimo o neusporedivo manje laskavoj usporedbi s dionicama velikih hi-tech igrača, pored kojih se dionice naftnih kompanija doimaju tromo i neatraktivno. I dok Guardian slavi najnoviji razvoj događaja, urednici Wall Street Journala spremno staju u obranu naftne industrije, odbijajući tezu o sudnjem danu. Prema njima, niz poraza tek je refleksija enormnog političkog pritiska "progresivnih snaga koje se dodvoravaju anti-naftnoj kliki iz Washingtona". Uzgred budi rečeno, navodi se u editorialu, Exxon Mobil je samo tijekom ove godine u plusu od oko 40% (mjereno rastom cijene dionica), što je jednako kredibilan podatak kao i onaj o značajnom zaostatku u odnosu na S&P 500 indeks od početka 2020. godine.

Stvari, međutim, izgledaju ponešto drukčije u širem vremenskom kontekstu: čak i kad zanemarimo činjenicu da je indeks (na krilima hi-tech sektora!) izvedbom prešišao dionice naftnih kompanija u svega nekoliko godina (što bi upućivalo na kratkoročan fenomen koji se možda i ispravi), dioničari teško mogu živjeti na staroj slavi i još dugo ignorirati činjenicu da je Exxon Mobil renesansu proživljavao još davne 2014. godine. Sve nakon toga teško može zadovoljiti dioničare, bili oni skloni ekološki nastrojenim klanovima ili ne.

Naftne kompanije polako tonu u opskurnost (ili barem tako grafikon sugerira) i već se neko vrijeme čini da ih samo radikalna prilagodba može učiniti dugoročno održivima (u kontekstu profitabilnosti). Jer rezultat njihovog plesa na žici i balansiranja između dva svijeta, onog u kojem fosilna goriva uživaju status strateške stavke i onog u kojem nafta postaje posve irelevantna, dioničare teško može zadovoljiti. A to je puno veći problem od Prijatelja zemlje.
www.index.hr

GE razvija koncept plutajuće vjetroturbine koja prkosi uraganima i valovima oceana. Većina sličnih ideja pala bi na na prvom ispitu: ono što pluta oceanima podložno je nepredvidivim vremenskim uvjetima. No, General Electric misli da je pronašao rješenje ovog problema. General Electric (GE) ima plan kako transformirati budućnost obnovljive energije. Njihov najnoviji koncept predviđa razvoj i komercijalnu izgradnju plutajućih vjetroturbina koje bi energiju prikupljale od vjetrova koji pušu iznad površine dubokih i nemirnih oceanskih voda, piše u kompanijskom blogu.

Prilagođavanje postojećih turbina
Ideja se čini dobrom no pitanje je može li takva plutajuća vjetroturbina uopće preživjeti u nemirnim vodama dubokog oceana? Činjenica je da GE projekt ne započinje od nule nego u ovu svrhu namjerava iskoristiti i preraditi već postojeću vjetrenu turbinu snage 12 MW kakve se koriste na priobalnim platformama. Plutajuće vjetroturbine kolosalne su strukture koje bi trebale iskoristiti činjenicu da je više od dvije trećine Zemlje prekriveno vodom. Ideja da se na otvorenim morima i oceanima generiraju velike količine energije nije nova, no mnogi prethodni prijedlozi pokazali su se preskupima da bi se ozbiljno shvatili. Većina naizgled dobrih ideja pala je već na prvom ispitu: ono što pluta oceanima podložno je velikim valovima koji demoliraju sve pred sobom, kao i snažnim vjetrovima koji često razvijaju snagu uragana. No, GE misli da se ti izazovi mogu prevladati pomoću naprednih upravljača turbina koje bi izradili u suradnji s tvrtkom Glosten. Zajedničkim snagama oni bi podigli naprednu plutajuću konstrukciju u koju bi integrirali najveću raspoloživu vjetroturbinu, višu od dvije zagrebačke katedrale.

Automatizirani upravljački sustav
Američko ministarstvo energetike već je ovom projektu dodijelilo tri milijuna dolara. Projekt je trenutno vidljiv na zaslonima računala, a pokažu li simulacije i modeliranja da je ova ideja ostvariva, GE će izgraditi i prototip u realnom svijetu. Dakako, to je lakše najaviti nego stvarno učiniti. Razvoj i izgradnja vjetroelektrana sposobnih da plutaju po uzburkanim vodama dubokog oceana nalik je "postavljanju autobusa na visoki stup, gdje će stabilno stajati unatoč vjetrovima koji pušu sa svih strana", objašnjava voditelj projekta Rogier Blom. Dizajn ove plutajuće vjetroturbine i nije toliko različit od ostalih vjetroturbina izravno pričvršćenih na morsko dno. Razlika je u tome što bi plutajuća platforma turbinu podizala iznad vode, a kontrolni sustav bi podešavao položaj platforme dok se njiše na valovima. GE želi spojiti svoj dizajn već postojeće turbine od 12 MW s platformom i novim automatiziranim upravljačkim sustavima. Ideja je da računala povezana sa senzorima optimiziraju vrijeme odziva i učinkovitost u skladu s vjetrovima i valovima koji udaraju o platformu. Plutajuća turbina trebala bi automatski mijenjati položaj u skladu s očekivanim naletima vjetrova i valova tako se ne prevrne i ne potone u dubine.
www.bug.hr

 

Warren Buffet i Bill Gates odabrali su mjesto na kojem će izgraditi nuklearni reaktor nove generacije. "Ovo je naš najbrži i najjasniji put da postanemo negativni za ugljik", rekao je guverner Wyominga Mark Gordon. Tvrtka za napredne nuklearne reaktore milijardera Billa Gatesa TerraPower i PacifiCorp odabrale su Wyoming za pokretanje prvog projekta reaktora hlađena natrijem na mjestu zatvorenog postrojenja na ugljen, rekao je u srijedu guverner države. TerraPower, koju je osnovao Gates prije otprilike 15 godina, i elektroenergetska tvrtka PacifiCorp, u vlasništvu Berkshire Hathawaya Warrena Buffeta, najavile su da će točno mjesto demonstracijskog postrojenja reaktora hlađena natrijem znati do kraja godine. Neki takve male napredne reaktore, koji rade na drugačija goriva od tradicionalnih, smatraju tehnologijom koja može nadomjestiti povremene izvore energije poput vjetra i sunca za smanjenje emisija koje uzrokuju klimatske promjene. "Ovo je naš najbrži i najjasniji put da postanemo negativni za ugljik", rekao je guverner Wyominga Mark Gordon, čija je država najveći proizvođač ugljena u zemlji. Projekt sadrži brzi 345-megavatni reaktor, čije bi hlađenje rastopljenim natrijem moglo povećati snagu na 500 MW tijekom najveće potrebe za energijom. TerraPower je prošle godine objavila da će postrojenje koštati oko milijardu dolara. Krajem prošle godine američko Ministarstvo energetike dodijelilo je TerraPoweru 80 milijuna dolara početnih sredstava za demonstraciju tehnologije natrija, te obećalo da će tvrtki u sljedećim godinama dodijeliti dodatna sredstva. "Ova vrsta čiste energije potrebna nam je u mreži 2030-ih", rekao je novinarima. Stručnjaci za nuklearnu energiju upozorili su da napredni reaktori mogu imati veće rizike od konvencionalnih. Gorivo za mnoge napredne reaktore moralo bi se obogaćivati ​​mnogo višom stopom od konvencionalnog goriva, što znači da bi lanac opskrbe gorivom mogao biti privlačna meta za militante koji žele stvoriti sirovo nuklearno oružje. Rečeno je i da će postrojenja smanjiti širenje rizike, jer smanjuju ukupni nuklearni otpad. Osim dovođenja električne energije bez ugljika na mrežu, senator iz Wyominga John Barrasso rekao je da bi izgradnja demonstracijskog projekta mogla podići nekadašnju aktivnu industriju rudarstva urana u državi.
www.jutarnji.hr

 

 

Bill Gates i Warren Buffett pokreću izgradnju nuklearne elektrane nove generacije
Tvrtke pod patronatom dvojice milijardera u američkoj će saveznoj državi Wyoming, u jednoj napuštenoj termoelektrani na ugljen, pokrenuti izgradnju nuklearke s revolucionarnom novom tehnologijom. Američki milijarderi Bill Gates i Warren Buffet još su jednom udružili snage, ovoga puta u području energetike. Njihove tvrtke TerraPower, koju financira Gates, te PacifiCorp u vlasništvu Buffetta, objavile su kako će zajedno pokrenuti demo projekt izgradnje novog nuklearnog reaktora u američkoj saveznoj državi Wyoming. Reaktor će biti izgrađen u sklopu jedne napuštene termoelektrane na ugljen, a trebao bi poslužiti kao dokaz koncepta nove tehnologije nuklearnih elektrana. Službeni naziv reaktora i tehnologije je Natrium, a ona je osmišljena kako bi ostvarila proizvodnju energije na ekološki prihvatljiv način, povećala stabilnost elektroenergetske mreže i omogućila budućnost energetike bez emisija stakleničkih plinova. Osim što će biti demo projekt, on će u konačnici dovesti do potpuno funkcionalne nuklearne elektrane na kojoj će se ispitivati funkcije, dizajn i konstrukcija tehnologije Natrium. Projekt uključuje izgradnju 350 megavatnog reaktora hlađenoga natrijem, zajedno sa sustavom toplinskog skladištenja energije taljenjem anorganskih soli. Ova tehnologija pohrane viška proizvedene energije u stanju je, prema potrebi mreže, privremeno povećati snagu elektrane na 500 MW, u trajanju od najviše pet i pol sati. To je, pojašnjavaju, dovoljno za napajanje oko 400.000 kućanstava. Varijabilni output ove nuklearke znači da se ona može dobro nadopunjavati s drugim obnovljivim izvorima energije te ubrzati dekarbonizaciju u proizvodnji struje. Tehnologija Natrium revolucionarna je i po tome što pojednostavljuje tradicionalno kompleksan dizajn nuklearnih reaktora i čini ga modularnim, smanjujući trošak njihove izrade, a istodobno povećava njihovu pouzdanost i sigurnost u radu. Do sada je razvoj ove tehnologije američko Ministarstvo energetike subvencioniralo s 80 milijuna, Kongres je iz federalnog proračuna izdvojio 160 milijuna dolara, uz mogućnost povećanja u narednim godinama. Ukupni trošak projekta trebao bi biti oko milijardu dolara, pa je za pretpostaviti da ostatak ulaganja dolazi od Gatesove i Buffettove kompanije.
www.bug.hr

 

 

Bill Gates gradi čistu nuklearnu elektranu
Tvrtka osnivača Microsofta i TerraPowera dobila potporu guvernera za gradnju Natrium elektrane u Wyomingu. Tvrtka TerraPower koju je osnovao Bill Gates koji je u njoj predsjednik uprave, u suradnji sa tvrtkom PacificCorp i vladom države Wyoming, objavila je kako uskoro planira započeti gradnju novog tipa nuklearne elektrane takozvane Natrium tehnologije, a demonstracijski reaktor će se sagraditi na području ugašene elektrane na ugljen. "Zajedno s PacificCorpom gradimo električnu mrežu budućnosti u kojoj će napredne nuklearne tehnologije omogućiti stvaranje novih poslova", navodi CEO TerraPowera Chris Levesque. "Natrium tehnologija osmišljena je kako bi riješila izazov s kojim se komunalne službe suočavaju dok rade na povećanju pouzdanosti i stabilnosti električne mreže istodobno ispunjavajući ciljeve dekarbonizacije i smanjenja emisija". Projekt sadrži 345 MW brzi reaktor hlađen natrijem sa sustavom pohrane energije koji se temelji na taljenju soli. Takva tehnologija pohrane može po potrebi povećati snagu sustava na 500 MW dulje od pet i pol sati, što je ekvivalent energiji potrebnoj za napajanje oko 400.000 domova. Ovaj inovativni dodatak omogućuje Natrium postrojenju da se neprimjetno integrira s obnovljivim izvorima i mogao bi dovesti do brže, isplativije dekarbonizirane proizvodnje električne energije", navodi TerraPower u svojem priopćenju. Natrium reaktor je tehnologija koju su razvili TerraPower i GE Hitachi Nuclear Energy, a uz tvrtku PacificPower, u gradnju demonstracijske Natrijum elektrane će se uključiti tvrtke Bechtel, Energy Northwest, Duke Energy i brojne druge te razna sveučilišta i nacionalni laboratoriji.
www.vidi.hr

 

 

Zaboravite sve što ste znali o hiperautomobilima. Iz Rimac Automobila objavili su da lansiraju produkcijsku verziju svoje druge generacije hiperautomobila s nazivom Rimac Nevera. Iz zemlje Nikole Tesle stiže kompanija čiji novi auto okreće naglavce sve što ste mislili da znate Google. Facebook. Amazon. Jedna od najfascinantnijih stvari o digitalnom svijetu u kojem živimo je da su tehnološki titani koji njime dominiraju naizgled došli niotkuda i ne tako davno. Stari poredak se brzo poremetio. Tradicionalni brendovi daju sve od sebe jer električna revolucija uzima ozbiljan zamah, ali iz zemlje Tesle - Nikole, ne proizvoda Elona Muska - dolazi kompanija čiji novi automobil okreće naglavce sve što ste mislili da znate o hiperautomobilima. Ako i dalje smatrate da električnim vozilima nešto nedostaje, pripremite se za promjenu. Zauvijek.

Naravno, čuli ste za hrvatski start-up Rimac, a ako redovito čitate TopGear.com, znate i izvršnog direktora i osnivača kompanije Matu Rimca. Kao i u slučaju Stevea Jobsa, Marka Zuckerberga, Jeffa Bezosa ili Muska, i oko Mate je stvoren određeni kult ličnosti, dijelom i zato što internet voli takve stvari, ali uglavnom zbog činjenice da je njegov mozak veličine planeta i ne prestaje raditi sve dok se ne ostvare ideje koje mu se vrte po glavi.

U ovom slučaju radi se o novoj Neveri, donedavno poznatoj kao C_Two, stroju koji cilja na stratosferu unatoč tome što dolazi iz zemlje bez ijedne autohtone automobilske industrije i s četiri milijuna stanovnika.

Prikladno ime
Krenimo kroz glavne činjenice. Imenovanje automobila uvijek je nezgodno i Nevera ne funkcionira u potpunosti na engleskom jeziku, ali nevera je oluja s električnim nabojem koja se neočekivano pojavljuje nad Mediteranom i može se obrušiti na hrvatsku obalu brzinom do 250 kilometara na sat. Prikladno, dakle, iako ponešto ležernije od svog novog imenjaka na četiri kotača.

Arhitektura automobila obuhvaća litij-mangan-nikalnu bateriju u obliku slova H sa 6960 ćelija, kapaciteta 120 kW, smještenu po sredini poda automobila i iza kokpita. Postoje četiri površinski montirana motora s permanentnim magnetima koji pokreću svaki kotač pojedinačno. Postignuto je najnaprednije vektoriranje okretnog momenta ikad s 1914 konjskih snaga i 2360 Nm okretnog momenta. Ako zvuči slično postavkama Pininfarina Battiste, to je zato što Rimac, među ostalim, opskrbljuje Pininfarinu, Aston Martin, Ferrari, Hyundai, Koenigsegg i Porsche.

Par prijenosnika s jednom brzinom povezan je s prednjim i stražnjim kotačima. Nevera ima doseg od 547 kilometara WLTP, a kad je priključena na 500 kW punjač, potrebno je 19 minuta da bi se prazna baterija napunila do 80 posto.

Velike stvari od čovjeka čija prva obiteljska kuća nije imala tekuću vodu
Najveća brzina trebala bi biti 415 km/h, ali glavni Rimčev testni vozač Miro Zrnčević priznaje da, unatoč vrlo rigoroznom testnom programu, još nisu dosegnuli spomenutu brzinu. Ono što znamo je da do 96.5 km/h ubrzava za 1.85 sekundi, a do 160.9 km/h za 4.3 sekunde i prelazi 402 metra za 8.6 sekundi. O da, do 300 km/h stiže za 9.3 sekunde, što Neveru čini malo bržom od suvremenog F1 bolida. Uzmite u obzir i to da je teška 2150 kg. A ako se pitate kako uopće obuzdati takvu masu, do toga ćemo doći uskoro.

Rimac planira proizvesti 150 vozila po cijeni od 1.7 milijuna funti. Ovo su prilično velike stvari od čovjeka čija prva obiteljska kuća nije imala tekuću vodu ili struju i koji je u biznis krenuo kad je električni pogon ugradio u stari E30 BMW serije 3. Bilo je to 2008. godine. Kada ga je Top Gear intervjuirao početkom 2019. godine, Rimac je imao 500 zaposlenika. Sada ih ima 1000, a uskoro će na periferiji Zagreba biti postavljeni temelji novog kampusa od 200.000 četvornih metara, u kojem će biti smješteno 2500 djelatnika, s naglaskom na obrazovanju i zdravstvenoj skrbi, koliko i na tehnologiji.

Rimčevo znanje o baterijama, inverterima i e-motorima toliko je napredno da kompanija gotovo sve stvara sama. Zato Mate Rimac nadmašuje sve ostale. U tome se krije i ono što privlači ulagače. Ipak, Mate tvrdi da Nevera nije samo demonstracija stručnosti njegove kompanije. Apsolutno je posvećen stvaranju hiperautomobila koji se može nositi s etabliranim velikim imenima, kako kvalitetom i izvedbom tako i performansama. Veliki dio novog sjedišta posvećen je proizvodnji Nevere.

Ne radi se ni o čemu prepoznatljivom od prije
I premda je Nevera u određenoj mjeri oblikovno poznata, ne radi se ni o čemu prepoznatljivom od prije. S obzirom na ogroman potencijal izvedbe automobila, oblik u velikoj mjeri diktiraju aerodinamika i potrebe hlađenja, premda i dalje sadrži Rimčevu karakterističnu "kravatu" na bočnoj karoseriji.

"Još od 17. stoljeća kravata je simbol hrvatske snage i identiteta", kaže kompanijski direktor dizajna Adriano Mudri, iako i ova značajka ima svoju funkciju i služi kao usisnik zraka za stražnje sustave hlađenja.

Na Neverinom tijelu - difuzorima, usisnicima, razdjelnicima i radijatorima - neumorno je radila vojska CFD stručnjaka kako bi postigla 34-postotno poboljšanje zračne učinkovitosti u usporedbi s prethodnim prototipovima. Prednji profil poklopca motora, poklopac podvozja, stražnji difuzor i stražnje krilo mogu se pomicati neovisno, a prelazak s "high downforce" na "low downforce" način rada povećava potisnu silu za 326 posto.

Smještanje svih tih baterija nije bilo nimalo jednostavno, stoga oni koji su uključeni u stvaranje automobila tako elegantnog izgleda zaslužuju sve pohvale. Rimac je želio nešto što je jednostavno za upotrebu, sa solidnom H-točkom i natprosječnom vidljivošću za super automobil.

Leptir-vrata otvaraju se prema krovu slično kao kod Forda GT i za ulazak i izlazak ne trebate biti sovjetski gimnastičar ili majstor joge. Pogled naprijed je pregledan, automobil je lako postaviti na cestu, vidljivost straga nije loša. A kad ta vrata zatvorite, zatvaraju se zvučnom konačnošću vrata ćelije u bjeloruskom pritvoru. Gledate li Neveru u pokretu, još više ćete cijeniti nijanse njezina oblika.

Brzina koju je teško pretočiti u riječi
Razbijmo jedan mit - kod brzih automobila ne vrti se sve samo oko brze vožnje. Da je stvar samo u tome, Rimac Nevera bila bi na prvom mjestu parade. Ali nas jednako zanima kako, zašto i što se događa na tom putu, kao i rezultat. Nevera je zaista zapanjujuće brza. Brza na način koji je teško pretočiti u riječi, bilo dok sjedite u njoj i pokušavate shvatiti što se događa s vašim umom, tijelom i dušom kad stisnete gas ili nekoliko dana kasnije, dok pišete o tome. Brza tako da ne istiskuje samo zrak iz pluća već očne jabučice gura u stražnji dio duplji.

Manje od tri sekunde do 96 km/h je brzina koja se nekim ljudima čini prilično neugodnom. Ispod dvije sekunde nagnalo bi nekog neiskusnog da zaplače. Nevera je izuzetno emocionalno iskustvo. Mogla bi nadmašiti trenutačno vodeće hiperautomobile.

Top Gearova vožnja kulminirala je kratkom utrkom na malom aerodromu negdje u Hrvatskoj, na pisti koja je jedina moguća lokacija za nasilni potisak što ga Nevera može razviti. Pokretanje je prilično jednostavno, nastavlja Top Gear. Odaberite način vožnje na okretnom upravljaču najbližem desnoj ruci na postavljenoj ploči, držite nogu na papučici kočnice nekoliko sekundi, a zatim otpustite i pritisnite papučicu gasa.

Vrijeme prestaje postojati
Sljedećih 10 ili 15 sekundi jednostavno ispari. Vrijeme prestaje postojati. To je poput znanstvenog eksperimenta. Ili možda čarobnog trika. Što god bilo, treba to ponoviti. Zatim proći i treći put da bismo shvatili je li ono što se dogodilo prva dva puta bilo stvarno.

Nevera koristi 77 zasebnih ECU-a (kontrolnih pogonskih modula), a milijuni kodnih linija nagurani su oko njezina tijela za manje vremena nego što mislite. Zaista je teško shvatiti kako sve to funkcionira, ali ono što Top Gearov novinar može potvrditi je da je Nevera izvan piste i na uobičajenim cestama jednako uvjerljiva. Ovo je očito važno. Vozite li je u jednom od manje agresivnih načina rada, ostavljat će vrlo razuman dojam, primjerice Bentley Continental GT-a.

Ovjes je postavljen na dvostrukim koljenima s elektronički kontroliranim prigušivačima i aktivnom visinom vožnje, pa je podnošljivo udoban pri svakodnevnim brzinama, iako povremeno ima problema zbog iznenadnih površinskih nedostataka i rupa

Potpuno električni upravljač Nevere prilično je dobro kalibriran i omogućuje ulazak automobila u zavoje jednim linearnim pokretom. Nije preplavljen prirodnim osjećajem. Postoji sedam različitih načina vožnje, a Sport je optimalan ako želite najzanimljiviju svakodnevnu vožnju, izoštrena gasa, kočnica, ovjesa i upravljanja. Range je očito štedljiviji s energijom, Track sve okreće na 11, Custom omogućuje miješanje i kombiniranje, dok Drift u osnovi šalje sav okretni moment na stražnju osovinu ako se želite pozdraviti sa svojim Michelin Pilot Sportsom. Top Gearov reporter pokušao je i to na pisti i bio je to dokaz da netko u Rimcu, vjerojatno i sam Mate, ima snažan smisao za humor, ali i da su njegovi softveraši nevjerojatno pametni. Stvar jednostavno pleše.

Tajni sastojak je, naravno, vektorizacija okretnog momenta, đavolski složena postavka koja učinkovito pretvara Neveru u pet automobila u jednom. Ovakav pristup mogao bi izazvati oblik shizofrenije, ali rezultat je izvanredna širina. To se zove Rimac All-Wheel Torque Vectoring (R-AWTV 2) i učinkovito zamjenjuje redovite ESP i sustave kontrole proklizavanja, radeći prediktivno i odgovorno 100 kalkulacija u sekundi.

Uraganska snaga
Na zavojitoj planinskoj cesti Neveru je jednostavno voziti, primjerice kao Porsche 911 Turbo, ali s triput većom snagom. Ova uraganska sila nije iznenađenje, ali okretnost, staloženost i pametno upravljanje svakako jesu. Nevera se doima pola tone lakšom nego što jest, poput automobila s niskim težištem i optimalnom raspodjelom težine (baterija teži 700 kg).

Miro i njegovi suradnici još uvijek podešavaju kočenje, no radi se o sofisticiranim stvarima. Elektrohidraulični pojačivač kočenja sa simulatorom osjećaja papučice raspoređuje kočionu silu između tradicionalnih frikcijskih kočnica - karbonsko-keramičkih 390 mm Brembo sprijeda i straga - i električnog pogonskog sklopa, ovisno o tome što je toplinski optimalno u određenom trenutku. Još jedan čarobni trik. Možda i ne iznenađuje što Nevera nudi najveću količinu regenerativnog kočenja od bilo kojeg električnog vozila koje je trenutačno u prodaji. To također znači da se možete voziti krivudavom cestom u načinu rada s jednom pedalom, iako, što brže idete, više vjerujete kočnicama. Ovdje očito još treba raditi na miješanju trenih zaustavljača s regenom, ali nije daleko od optimalnog.

Zatim je tu Neverina šasija, u potpunosti izrađena od karbonskih vlakana - krov, integrirano kućište baterije i stražnji podokvir - što joj daje torzijsku krutost LMP (Le Mans Prototyp) automobila. Zapravo, Rimac tvrdi da je to najkrući cestovni automobil ikad napravljen, a uz torzijsku krutost od 70.000 Nm/stupanj (otprilike dvostruko krući od Lamborghini Aventadora), to ne treba osporavati. Rezultat toga su neobična škripa i stenjanje - ugljikova vlakna mogu stvoriti neobične akustične anomalije - ali uglavnom je jasno koliko je Nevera fenomenalno dobro napravljena i učinkovita. Da, želja je posegnuti za mjenjačem na volanu, a priroda pogonskog sklopa uvijek uklanja sloj interakcije. Ne zvuči kao V12. No, kao što možete zamisliti, dostupnost gotovo 2000 stručno kalibriranih konjskih snaga to nadoknađuje. I zapravo zvuči jako dobro autentična mješavina raznih zvukova i znanstvene fantastike. Znači, ne tako daleko od Chirona.

Problemi? Odabir pogona, još jedan okretni izbornik smješten lijevo od upravljača, može malo sporo reagirati dok se pomiče s P na D. Na tome se radi. Vozačko sjedalo i središnji spremnik za stvari škripe, pa bi možda Alcantara bila bolja od kože. Činjenica je da je struktura Nevere toliko kruta da još uvijek progone NVH duhove u stroju.

Unutrašnjost izgleda sjajno
Rimac je i ovdje napravio odličan posao. Pa, uglavnom. Još jednom, gotovo je sve napravljeno u samoj kompaniji, od glavnog informacijsko-zabavnog sustava i kompletnog softvera do kvaka na unutarnjim vratima i ventilacijskih otvora. Sve je izrađeno od aluminija i izgleda sjajno. Volan se dobro osjeća u rukama, a pokazivači na tipkama smješteni su na Ferrarijev način. Postoje tri TFT zaslona visoke rezolucije za softver i grafiku. Glavni se može konfigurirati, prikazuje sve potrebne informacije, kao i neke stvari koje nisu neophodne, ali ih je zabavno imati. Postoji i zaslon zakretnog momenta u stvarnom vremenu, koji pokazuje kako se svaki kotač nosi s tim, potom g-metar i razna ostala očitanja koja je teško procesuirati u pokretu.

Središnji zaslon nudi infotainment, telefon, navigaciju, kontrolu klime (HVAC je jedina posuđena komponenta, a dolazi od Audija R8), a tu možete i podešavati sjedala. Top Gearov novinar radije bi imao ručno podešavanje.

Mate Rimac je zaljubljenik u podatke, pa središnji zaslon također sadrži Neverinu telemetriju, koja se može preuzeti na prijenosno računalo ili pametni telefon. Mate to radi na pisti i veselo govori gdje je Top Gearov reporter najintenzivnije ubrzavao, u kojem je načinu vozio i koliko je snage iskoristio. Rimac je razvio vlastiti M2M podatkovni sustav kako bi vlasnicima omogućio da analiziraju performanse vožnje, mjerne podatke i preglede karata na svim uobičajenim platformama, a bit će i povremenih bežičnih ažuriranja. Povrh svega, tu je i AI vodič za vozače, koji koristi 12 ultrazvučnih senzora, 13 kamera i šest radara spojenih na najnoviji operativni sustav NVIDIA Pegasus za vožnju na kružnim stazama u stvarnom vremenu, kako bi vozači mogli postići savršenu liniju, te točke kočenja i ubrzanja. Teško da postoji povezaniji hiperautomobil od ovog.

Ali ima i analognih dijelova. Glavni upravljački sklop pogona izrađen je od aluminija, kao i izbornik načina rada i treći koji omogućuje podešavanje opterećenja i raspodjele okretnog momenta. Mate kaže da nije zadovoljan interakcijom i osjećajem dodira, a akcija još uvijek nije sasvim profinjena. Ovo je, naravno, predserijski automobil, ali analogne funkcije ipak su bolje od svakodnevne tiranije zaslona osjetljivih na dodir.

Nico Rosberg već naručio svoj primjerak
Potpišete li kupnju 1.7 milijuna funti vrijednog električnog vozila, dobit ćete nepodijeljenu pažnju proizvođača. Bit ćete u uglednom društvu jer svjetski prvak u Formuli 1 Nico Rosberg već je naručio svoj primjerak. Odaberite GT, Signature ili Timeless specifikaciju ili po vlastitoj mjeri. Klijenti su se ovih dana uputili u Hrvatsku kako bi isprobali predserijske automobile, a Rimac je uspostavio globalnu mrežu zastupnika na 19 mjesta širom svijeta. Kompanija u sljedeće tri godine planira proizvoditi 50 automobila godišnje.

S obzirom na to da je fokus na njegovim kolosalnim performansama, lako je zaboraviti da je ovo automobil s nultom emisijom. Nakon što je Top Gearov novinar uživao u testnoj vožnji, zaključio je kako je bolje prebaciti se na Range način rada i malo zauzdati stvari do odredišta. No, čak i smanjenim tempom Nevera je i dalje vrlo zabavna, besprijekoran GT.

Prtljažni prostor ograničen je na 100 litara iza kokpita, iznad središnje baterije. Samo meke torbe, a ne koferi.

Konačna ocjena
Ovdje se može mnogo toga reći. Ovo je prvi pravi hiperautomobil s potpuno električnim pogonom, a Rimac Nevera zasigurno nudi pionirski osjećaj. Ovaj auto brži je od Bugatti Chiron Sporta na 400 metara, a tempo je intergalaktički. No, najsnažniji ICE automobili generiraju golemi karakter, a upravo su njihovi motori i buka ono što najčešće ostaje u sjećanju. Čak i najviše visoke performanse mogu postati jednodimenzionalne.

No, Top Gear je sretan što možemo izvijestiti da je interakcija s Neverom na više razina i da nadilazi ideju kako su joj primarni fokus jedinice, nule i algoritmi. Čini se kao automobil koji su konstruirali i razvili ljudi koji nisu samo ispred tehnološke i softverske krivulje već imaju urođen osjećaj i za hardver.

Kad se sve to zbroji dobit ćemo automobil koji nije samo izuzetno zabavan već se čini i pravom prekretnicom. Zamislite Rimca kao svojevrsnog techno Paganija, s isto toliko usredotočenosti na umjetnost koliko i na umjetnu inteligenciju. I ne zaboravite da ova kompanija ima i puno drugih stvari. Na kakvom su putu ovi momci...
www.index.hr

 

Spiegel: ‘Mate Rimac je svjetionik nade automobilske industrije koji će spasiti Porsche od Tesle. Od ‘Muska s Balkana‘ kako mu tepaju Nijemci, očekuje se mnogo u narednim godinama, piše Njemački tjednik Der Spiegel.

Njemački tjednik 'Der Spiegel' dotaknuo se našeg poslovnjaka i inovatora Mate Rimca velikim člankom u kojem je objašnjena njegova pozicija da pripremi velike kompanije poput Porschea za budućnost električnih automobila. Istaknuto je i da su Rimac Automobili osnovani prije deset godina u garaži, u kontrastu s činjenicom da je Rimac nedavno zaposlio svojeg tisućitog zaposlenika.

33-godišnji Mate je jedan od najpoželjnijih partnera automobilske industrije, s obzirom na to da ga i šef VW-a Herbert Diess i čelnik Hyundai-Kije Chung vjeruju kako ih samo on može 'spasiti' od ustaljenog proizvođača EV-ova Elona Muska. Upravo je po njemu Rimac dobio nadimak – 'Elon Musk s Balkana', od kojeg se očekuje da 'gurne' VW u baterijsku eru.

'Tvrtka radi na najsnažnijem električnom automobilu na svijetu i želi korporacije poput Volkswagena i Hyundai-Kije osposobiti za borbu protiv Tesle - no utičnica za punjenje električnih automobila ne može se naći na parkiralištu za posjetitelje Rimac Automobila u Svetoj Nedelji. Rimčeva tvrtka je vjerojatno prebrzo narasla za to', objašnjava njemački tjednik.

'Radna snaga raspoređena je na pola tuceta lokacija u blizini glavnog grada Hrvatske, Zagreba. Ali uredi, laboratoriji i druge prostorije previše su uske. Čak i bez covid mjera teško je držati distancu – pa čak i u glavnom sjedištu, koje je sa svoja dva kata bez zasljepljujućih staklenih ili aluminijskih fasada jednostavnije od nekih autokuća'.

Zaista, od Rimca se očekuje mnogo u narednim godinama, zbog čega Der Spiegel opisuje kako je od nikoga postao 'svjetionik nade u automobilskoj industriji'. Uz to, dodaje se kako je priča još nevjerojatnija ako pogledamo činjenicu da Rimac dolazi iz Hrvatske.

Naime, 'cijela bivša Jugoslavija prilično je nevažno mjesto na svjetskoj automobilskoj karti', iako je 200 kilometara od Svete Nedelje nekoć rođen izumitelj izmjenične struje Nikola Tesla – čije prezime Musk koristi na svojim automobilima.

No Rimac nije nimalo nalik Musku. 'On ne tvrdi da će spasiti svijet električnim automobilima', dodaje Der Spiegel. Iako je osnovni razlog njegovog uspjeha napredovanje s tehnologijom električnih automobila, on ne vjeruje da su EV-ovi rješenje za klimatske probleme. 'Pravi ključ za sniženje emisija štetnih plinova su maksimalno iskorišteni kapaciteti za prijevoz putnika', što se, prema Rimcu, može postići autonomnim vozilima koje koriste sustav tako da taksiji i Uberi više ne ostaju bez putnika.

Pozornost je dobilo i pitanje koje se tiče ostanka Rimca u Hrvatskoj. Glasnogovornica tvrtke priznaje kako 'nedostatak osoblja i prostora stvara probleme. U Hrvatskoj nije lako pronaći automobilske stručnjake – posebno one koji su upoznati s električnim pogonima i baterijama, a za profesionalce iz inozemstva postoje atraktivnija mjesta od Svete Nedelje'. Svejedno, 'prema Forbesu, Rimac Automobili su međunarodno novoosnovano poduzeće u zemlji sa zaposlenicima iz 35 različitih zemalja', navodi Der Spiegel.

Konačno, njemački tjednik zaključuje kako je u interesu velikih korporacija da mladom poduzetniku osiguraju što veću razinu slobode i fleksibilnosti. 'Menadžeri poput Herberta Diessa iz VW-a, ili Olivera Blumea iz Porschea ne bi trebali stavljati Rimca na kratki povodac, tako da još uvijek može malo ispuštati paru – kao u njegovim divljim godinama'.
www.jutarnji.hr