Održivi razvoj stvara ekonomski rast. Do čak 90% investicija potrebnih kako bismo ostvarili ciljeve zadane Pariškim sporazumom vratit će nam se u obliku novih poslova, rasta vrijednosti i štednje postojećih resursa. No, kako bismo ih ostvarili, ključnu ulogu ima primjena najnovijih tehnologija, zaključak je istraživanja Boston Consulting Grupe. Priključivanjem UN Global Compact inicijativi A1 Hrvatska prepoznaje prilike u suočavanju s klimatskim promjenama i želi pokazati da i kompanije mogu biti pokretači pozitivnih promjena. Zato se obvezao postići potpunu ugljičnu neovisnost do 2030. godine. A1 Hrvatska kao tehnološki lider želi potaknuti zelene promjene u Hrvatskoj i zato proglašava NET ZERO ERU.

Svake godine emitiramo čak 50 milijardi tona stakleničkih plinova, a više od 70 posto emisija dolazi iz prometa, industrija i kućanstava. Promjene se ipak događaju. Procjenjuje se da će u roku od pet godina svako treće novo prodano vozilo biti električno ili hibridno. Poznati brendovi i industrijski lideri poput Pepsija, Microsofta, Formule 1 i Applea obvezali su se postati ugljično neovisni do kraja desetljeća. Najnovija istraživanja pokazuju kako su i potrošači više nego ikada svjesni svojeg utjecaja na okoliš. U suočavanju s klimatskim promjenama ključan je prelazak s fosilnih na obnovljive izvore energije, a ona nikad nije bila isplativija.

Solarna energija sada je najpovoljnija na tržištu, a cijena joj i dalje nastavlja padati. Prvi put u povijesti fosilna goriva nisu najisplativiji izvor energije, zaključak je prošlogodišnjeg izvještaja Internacionalne energetske agencije, prema čijim je izračunima investicija za solarno postrojenje upola niža nego što se dosad mislilo. S razvojem tehnologije i većom potražnjom isplativost investicija u solarnu energiju, bez obzira je li riječ o velikim investitorima ili malim korisnicima, nastavit će rasti.

'Najčešći mit o obnovljivoj energiji jest da nije isplativa. Nedavno sam proučavao projekte za solarne i vjetroelektrane iz 2008. i do danas je cijena fotonaponske ćelije za proizvođača pala 25 puta, a cijena instalacije za krajnjeg korisnika deset puta. Cijena energije iz vjetroelektrana tri je puta jeftinija', ističe doktor znanosti Robert Pašičko, stručnjak za zelenu energiju i docent na Geotehničkom fakultetu.

Danas se investicija u solarnu energiju isplati bez obzira na dostupnost poticaja. Rok povrata investicije u privatne sunčane elektrane je pet do deset godina. Više nije poanta samo u zelenim kilovatsatima. Riječ je o cjelokupnoj transformaciji.

'Zamislite odluku o vožnji električnog automobila vozača taksija. Recimo da za jedan dan potroši cijeli spremnik goriva i benzin plaća 300 kuna. Ako se odluči za električni automobil i još u kući uspostavi punjač za njega, dnevno bi potrošio 32 kune na puni 'spremnik'. Što bi tek bilo da uspostavi vlastitu malu sunčanu elektranu na krovu i sam puni auto?' objašnjava Robert Pašičko.

Sve više građana i kompanija, svjesni utjecaja na okoliš, želi prelazak na obnovljive izvore energije. Do sada su se kao najbolji poticaj, ističe Pašičko, pokazali projekti zajedničkog investiranja ili takozvana građanska energija. Brojni su slučajevi otpora lokalnih zajednica na elektrane iz obnovljivih izvora energije ('NIMBY - not in my backyard'), u kojima lokalna zajednica nema nikakve veze s projektom, pa tako nije niti svjesna benefita. Međutim, čim su građani uključeni u vlasništvo, nitko se ne protivi. Već 2016. građani i građanske inicijative proizvodile su dvostruko više obnovljive energije od komunalnih poduzeća u Njemačkoj. 'Danska, koja 45 posto energije dobiva iz vjetra, ima zakon kojim se pri izgradnji svake nove elektrane građanima mora omogućiti da postanu suvlasnici. Više od 90 posto stanovništva sasvim podržava vjetroelektrane. Vidimo prve zamahe takvom pristupu u Hrvatskoj i vjerujem da će kultura lokalnog suvlasništva tu odigrati ključnu ulogu', napominje Pašičko.

Dobar su primjer dvije grupno financirane sunčane elektrane u Križevcima, u kojima su suvlasnici lokalni stanovnici. Nakon ulaganja od 230.000 kuna u prvu elektranu, građani su novih 170.000 kuna za drugu prikupili u samo dva dana. Prosječna je investicija iznosila 4000 kuna. Jedna je elektrana postavljena u Razvojnom centru i tehnološkom parku, a druga na krovu Gradske knjižnice. Dobivena energija odmah se troši, a nepotrošenu energiju otkupljuje HEP Opskrba. Obje elektrane su u pogonu i ostvaruju godišnje uštede veće od 60.000 kuna. Trenutno je u pripremi velika solarna elektrana u suradnji s Gradom Križevcima i HEP-om od barem 5 megavata, a građani će također biti pozvani da postanu suvlasnicima.

Energetske zadruge u Europi su prisutne godinama. U Njemačkoj ih je više od 900, u Danskoj 1100 i Austriji 300. U Hrvatskoj ih je osam. Rezultat je i velika razlika u broju sunčanih elektrana u Europi. U Njemačkoj ih je postavljeno oko 2 milijuna, a Hrvatskoj je tek 1500 sunčanih elektrana. Ako broj panela stavimo u okvire veličine populacije, Njemačka danas ima 65 puta više sunčanih elektrana od Hrvatske po stanovniku.

'U Hrvatskoj smo na samom početku. Imali smo neke uzlete, ali to nisu bile transformacije koje sad očekujemo. Cijeli sustav mora biti održiv. A broj jedan u Hrvatskoj je zasigurno sunčana energija, koja ima najveći potencijal. Ogroman je interes investitora koji se trenutno procjenjuje na 1000 megavata kapaciteta do 2030., no ja sam siguran da ćemo doći do 1500' procjenjuje Robert Pašičko.

Realizacija od 1500 megavata predstavlja snagu od dvije i pol nuklearne elektrane Krško ili sedam elektrana na ugljen poput Plomina. Za usporedbu, Hrvatska danas ima kapacitete proizvodnje obnovljive energije od 85 megavata. Pašičko procjenjuje, dakle, da je interes investitora čak 20 puta veći od trenutne proizvodnje.

Europska unija lani je postavila kao cilj postizanje ugljične neovisnosti do 2050. i time je njezin stav prema građanima, ali i kompanijama i njihovu poslovanju postao sasvim jasan. Primjerice, 80 posto stakleničkih emisija dolazi iz energetskog sektora, što uključuje promet, kućanstva i grijanje. Taj sektor predstavlja najlogičniji prvi korak u prelasku na obnovljive izvore energije. Za novi financijski okvir do 2027. određeno je da do 37 posto predviđenog budžeta ide u klimatsko neutralni razvoj. Brojne kompanije, gradovi i države to prepoznaju i već su krenule s izradom novih planova i strategija koje će im omogućiti da iskoriste ovu jedinstvenu priliku u transformaciji poslovanja.

'Tu su tri ključna koraka svake kompanije. Prvi je izračunati ugljični otisak cijele organizacije. Drugi je razviti i implementirati strategije kojima ćete ih svesti na nulu. Treći je inspirirati sve u vašoj okolini i cijelom društvu na isto. Potrošači danas ne biraju kompanije na temelju cijena, nego vrijednosti. Traže identifikaciju s okolišnom i društvenom odgovornošću. Još važnije, ljudi pamte. Zato kratkotrajne ili iluzorne strategije ne prolaze, nego se odgovornost i predanost mora vidjeti u samom DNK-u tvrtke, odnosno tome na koji način potiče pozitivne promjene i inovacije', ističe Pašičko.

Globalni lideri već postavljaju ambiciozne standarde. Google je od varaždinske tvrtke Solvis naručio 120.000 solarnih panela za dva podatkovna centra u Kaliforniji, a investicije Bahreina u obnovljive izvore energije osigurale su kraljevini jugozapadne Azije ugovor s Amazonom za njihove najnovije i zelene podatkovne centre.

Lokalne zajednice prepoznaju potencijal sasvim novog i jedva iskorištenog tržišta. Tisuće gradova diljem svijeta obvezalo se postići ugljičnu neutralnost u sljedećem desetljeću.

'Iako smo na začelju, i kod nas se stvari ohrabrujuće kreću. Ključni energetski igrači okrenuli su se održivim alternativama i rezultat toga je 1500 solarnih sustava u Hrvatskoj. S potencijalom koji imamo, važno je podupirati novi pristup temi obnovljivih izvora i motivirati ljude da se informiraju i odluče za opciju koja je na kraju dana najisplativija', zaključuje Robert Pašičko.

 

5 KORAKA DO VLASTITE SOLARNE ENERGIJE

1. Izračunajte uštede na računu za struju

Na stranici nasuncanojstrani.hr saznajte kolike su potencijalne godišnje uštede proizvodnjom vlastite energije postavljanjem sunčane elektrane na krovu. Na primjer, ako živite u Dalmaciji i mjesečni vam je račun za struju 1000 kuna, sa solarnim panelima površine 43 četvorna metra i elektranom snage 6,9 kilovata uštede su gotovo 10.000 kuna godišnje. Povrat početne investicije očekuje se u roku od šest godina, uz smanjenje emisije ugljičnog dioksida jednake trogodišnjoj vožnji osobnog automobila.

2. Priprema projekta sa savjetnicima

Ovisno o tome živite li u stanu ili kući, koja je veličina krova, broj sunčanih dana u godini te o drugim faktorima koji će utjecati na vašu proizvodnju, stručni savjetnici korisnicima pomažu u donošenju svih odluka, a ovlašteni projektant priprema potpuni elektrotehnički projekt. Trošak realizacije projekta u prosjeku je oko 10.000 kuna po kW elektrane (što se smanjuje sa svakim novim kilovatom). Na primjeru spomenute obitelji iz Dalmacije, početna bi investicija iznosila oko 50.000 kuna.

3. Evaluacija projekta

Operator distribucijskog sustava provjerava projekt i, ako je sve u redu, odobrava ga unutar dva tjedna. Priprema ponudu za opremanje obračunskog sustava u domu i zamjene brojila, koja može stajati do 3000 kuna.

4. Pokretanje vlastite male sunčane elektrane

Svu opremu za instalaciju i pokretanje svoje male sunčane elektrane možete nabaviti putem partnerskih tvrtki svojih savjetnika i projektanta. Savjet je instalaciju prepustiti stručnjacima. Uvjeti u kojima su solarni paneli postavljeni iznimno su važni za njihovu efikasnost u generiranju električne energije.

5. Ušteda do 80% već na prvom računu

Sunčanu elektranu možete realizirati u manje od četiri mjeseca od prvog izračuna na nasuncanojstrani.hr. Što prije krenete, prije ćete i ostvariti sve benefite generiranja vlastite energije – od održivosti i neovisnosti o sustavu do ušteda do 80% prosječne mjesečne naknade za struju danas. Očekivani je životni vijek solarnih panela do 25 godina. Za obitelj iz primjera to, uz povrat investicije, znači uštedu do 200.000 kuna.

 

STRUČNJAK ODGOVARA NA TOP 5 NAJGUGLANIJIH PITANJA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE U 2020.

Zašto je obnovljiva energija važna?
Klimatske promjene brojne su internacionalne organizacije proglasile najvećim rizikom za ljude u povijesti. Vodeći faktor klimatskih promjena globalno je zatopljavanje uzrokovano stakleničkim emisijama. Čak 80% emisija proizlazi iz energetike, odnosno prometa, industrije i kućanstava. Obnovljivi izvori energije jedino su održivo rješenje za suočavanje s klimatskim izazovima i sprečavanje daljnjeg rasta posljedica od klimatskih promjena. Europa je nedavno odlučila postati klimatski neutralan kontinent do 2050., a novi američki predsjednik Joe Biden najavio je da će ukupna proizvodnja električne energije u SAD-u do 2035. prijeći na proizvodnju bez stakleničkih plinova.

Zašto je obnovljiva energija skupa?
Radi se o mitu utemeljenom na zastarjelim informacijama. Energija iz solara i vjetra danas je najpovoljnija, pod uvjetom da se instalira u dobrim uvjetima. Solarna energija danas je deseterostruko povoljnija nego prije deset godina, a energija iz vjetra povoljnija je triput. Pritom se ne radi samo o isplativosti elektrana i korištenja nego i o transformaciji cijele infrastrukture poput prijelaza prometa na obnovljive izvore ili o novom izvoru energije na otocima, koji će, na primjer, omogućiti desalinizaciju mora umjesto prijenosa vode s kontinenta, prelazak vozila i grijanja na obnovljivu energiju i značajno smanjiti druge troškove. Sve je više primjera energetskih zadruga u kojima zajednice dijele troškove investicije i instalacija, pa tako i benefite. U Hrvatskoj su takvi projekti realizirani u Križevcima, Pleternici, Varaždinu i Krku.

Zašto je obnovljiva energija održiva?
Energija i resursi dolaze iz prirode, ne s tržišta, i ako ih ne koristimo pametno, naći ćemo se u problemu. To je najbolje bilo vidljivo tijekom posljednje ekonomske krize, kada je cijena nafte naglo porasla i sustav se raspao. Uslijedio je razvoj zelenih tehnologija koje omogućavaju dugoročan razvoj bez nepovratnog uzimanja resursa od budućih generacija. Prilike za razvoj u obnovljivu energiju nikad nisu bile dostupnije; čak 37% svih europskih fondova do 2027. bit će usmjereno na klimatski neutralan razvoj. Globalna pandemija velika je prilika za održiv i konkurentan razvoj ekonomije i društva.

Koji obnovljivi izvori energije postoje?
Stručnjaci za energetiku smatraju da sve kreće od učinkovite upotrebe energije – održive potrošnje. Gradnja kuća, industrija ili vozila koje najučinkovitije troše energiju prvi su korak prema održivosti. Razne oblike obnovljivih izvora počelo se istraživati ovisno o potencijalu regije. U planinskim zemljama hidroelektrane su najbolje, na Islandu je to geotermalna energija, u regijama s poljoprivredom to su bioplinska postrojenja, a u regijama sa šumama to je energija biomase. Razvijaju se i mnoge inovativne tehnologije, primjerice energija valova, podmorskih struja, plime i oseke. Danas su to prije svega vjetroenergija i Sunčeva energija, koja najbrže raste jer je najisplativija i najjednostavnija. Solarne panele na krov kuće moguće je postaviti u samo jednom danu, a megavatnu solarnu elektranu u samo nekoliko tjedana.

Koja je obnovljiva energija najbolja?
Održiva potrošnja je top obnovljiva energija. Energija koju nismo niti trebali potrošiti jer smo energetski efikasno postavili projekt, proizvod ili uslugu. Za energiju koju moramo utrošiti, najbolji obnovljivi izvor ovisi o lokaciji, postojećim potencijalima, mogućnostima za lokalno zapošljavanje i razvoju lokalne ekonomije. Pokazalo se da je hidroenergija donedavno bila najvažniji obnovljivi izvor električne energije. U kišnim je godinama gotovo pola električne energije bilo proizvedemo u hidroelektranama. Zatim je drugi val bio vjetroenergija, koja je donedavno bila najekonomičnija. Sunčana energija ima najveći trend rasta. Danas je solarna energija najisplativija energetska investicija za proizvođače i potrošače. Održivo investiranje generalno je postalo manje rizično i, prema dosadašnjim projekcijama, postajat će sve stabilnije ulaganje na svim tržištima. Obnovljiva energija zapošljava u Hrvatskoj nekoliko tisuća ljudi: od proizvodnje solarnih panela do korištenja šumskog otpada ili poljoprivrednih ostataka.

 

TEHNOLOGIJE KOJE ĆE SPASITI SVIJET

1. Senzori pokazuju isplativost

Temelj primjene novih tehnologija u sektoru obnovljivih izvora energije čine napredni senzori koji mogu istovremeno precizno izmjeriti više parametara i proslijediti ih u mrežu povezanih uređaja. Na temelju tih podataka detektirat će poželjne obrasce i nagle promjene te moći oblikovati kratkoročne i dugoročne prediktivne modele. Izvještaj Global Market Insights za 2019. pokazuje da će potražnja za obnovljivim izvorima energije biti jedan od glavnih pokretača tržišta senzora. Osnovni su primjer senzori za detekciju količine Sunčeve energije ili snagu vjetra. Sofisticiraniji senzori mogu na temelju već generiranih podataka procijeniti kada bi uvjeti trebali biti povoljniji za efikasnu pohranu energije. IBM razvija sve naprednije senzore, a posljednji model uz ažuriranje svakog sata nudi pregled vremenskih prilika na području od četiri kilometra udaljenosti od samog senzora.

2. IoT tehnologija za efikasnu distribuciju među korisnicima

Internet stvari omogućava funkcioniranje pametnih mreža na svim tržištima. IRENA, Međunarodna agencija za obnovljivu energiju, analizirala je četiri ključna područja u kojima će to omogućiti značajne benefite. Prvo, omogućiti će preciznije planiranje i kontrolu proizvodnje. Distribucija pametnog upravljanja i pristup podacima u realnom vremenu mogu značajno podići efikasnost elektrana i spriječiti potencijalne probleme. Drugo, distribucija će biti stabilnija i pouzdanija. Analiza velikih količina podataka o svim dijelovima mreže omogućiti će pametnije upravljanje, spriječiti opterećenja i prepoznati buduće potrebe u distribucijskoj mreži. Treće, energija će biti demokratizirana, efikasnija i automatiziranija. Postavljanjem solarnih panela ili manjih vjetrenjača na kuće i u vrtove, građani od korisnika postaju proizvođači energije, a pametni sustavi će omogućiti najefikasniju distribuciju energije između njih. Na kraju, cijelo će tržište biti optimizirano. Na primjer, ako jedna korisnica proizvodi više energije nego što joj je potrebna, ostatak će prodati na tržištu energije i tako osigurati optimalnu potražnju i potrošnju.

3. Blockchain će transformirati sektor

Stručnjaci ističu potencijal blockchain tehnologije za potpunu transformaciju energetskog sektora. Blockchain bi omogućio razmjenu energije između građana proizvođača bez potrebe za posrednikom poput velikih tvrtki proizvođača i distributera. IFC, Međunarodna financijska korporacija, jedna od pet ustanova unutar Svjetske banke, prepoznala je spremnost tržišta za sljedeće inovacije blockchain tehnologijom u sektoru obnovljive energije: sustav certificiranja izvornosti obnovljive energije, sustav naplaćivanja komunalnih naknada, programi za odgovor na potražnju, mreže za punjenje električnih automobila, transakcijski energetski sustavi.

 

INOVACIJE KOJIMA SE VESELIMO

1. Energija iz sjene

Tim znanstvenika sa Singapurskog nacionalnog sveučilišta razvio je generator energije iz efekta sjene. Struju generira kontrast u iluminaciji prelaskom iz osvijetljenog prostora u onaj u sjeni. Njihovo je otkriće objavljeno u znanstvenom časopisu Energy & Environmental Science prošle godine te smatraju da će novootkriveni obnovljivi izvor energije imati ključnu ulogu u napajanju uređaja koje koristimo svakodnevno i posvuda nosimo sa sobom. Mobiteli redovito prelaze iz svijetla u sjenu, pa bi u budućnosti tako mogli i sami proizvoditi energiju potrebnu za njihovo korištenje.

2. Pametne cigle

Veliki potencijal cigli u zadržavanju topline opće je poznat, no doktor znanosti Julio D'Arcy sa Sveučilišta Washington istražio je njihov potencijal u pohranjivanju električne energije. Hematit, tvar koja ciglama daje njihovu prepoznatljivu narančastu boju, ujedno može poslužiti kao elektroda. U radu objavljenom u časopisu Nature Communication D'Arcy objašnjava kako je ciglu sa 8% hematita pretvorio u bateriju koja može izdržati i 10.000 ciklusa punjenja i pražnjenja s čak 90% efikasnosti, bez straha od vanjskih utjecaja kiše ili promjena u temperaturi.

3. Solarne stanice u svemiru

Kako bismo energiju iz Sunca generirali 24 sata dnevno, što je trenutno jedan od glavnih izazova korištenja Sunčeve energije, nastala je ideja o izgradnji solarnih platformi. One bi energiju generirale u Zemljinoj orbiti i pohranjivale ju u velikim spremnicima kojima bi bila dopremljena do nas. Najveći problem u realizaciji takvih platformi je razvoj tehnologije za pohranu i distribuciju energije. Međutim, Europska svemirska agencija već je u potrazi za financiranjem izrade i testiranja potrebne tehnologije.

 

TVRTKE KOJE ČINE RAZLIKU

Najveća svjetska korporativna inicijativa za održivost

1. Amazon, začetnik inicijative The Climate Pledge

Globalni lider u IT i retail industriji 2019. pokrenuo je inicijativu kojom se obvezuje transparentno izvještavati o vlastitom okolišnom i društvenom utjecaju, eliminirati emisije ugljika i ulagati u dekarbonizaciju društva. Do sada se Amazonu pridružilo još 13 svjetskih industrijskih lidera. Ključni ciljevi: 100% potrošnje energije iz obnovljivih izvora do 2025., investirati 2 milijarde dolara u Climate Pledge fond za razvoj tehnologija i usluga za dekarbonizaciju emisija, uložiti 100 milijuna dolara u projekte pošumljavanja i klimatska rješenja.

2. Ikea, lider climate positive pokreta

Švedski proizvođač namještaja uzor je u transformiranju poslovanja na održive poslovne prakse. IKEA je 2015. pokrenula Home Solar s proizvodima za vlastite sunčane elektrane na sedam tržišta. Iste je godine IKEA Hrvatska postavila vlastitu sunčanu elektranu na krov za potrebe trgovine. Ključni ciljevi: 100% potrošnje energije iz obnovljivih izvora, prelazak na proizvodnju 100% cirkularnih proizvoda, 100% obnovljivi ili reciklirani materijali u proizvodnji do 2030.

3. A1 Hrvatska, član UN Global Compact inicijative

Vodeći tehnološki lider i pružatelj najbolje mobilne mreže u Hrvatskoj krajem prošle godine potpisao je UN Global Compact, najveću svjetsku korporativnu inicijativu za održivost, u kojoj je više od 12.000 kompanija iz više od 160 država diljem svijeta. Ključni ciljevi: potpuna ugljična neutralnost do 2030., razvoj pametnih rješenja za ostvarenje zelene ekonomije, digitalizacija i edukacija djece i roditelja o internetskoj sigurnosti. U A1 Hrvatska 48 baznih stanica i odašiljača napaja se iz alternativnih izvora: 'solarne energije i energije vjetra. Telekomunikacijska industrija, iako nije veliki zagađivač, veliki je potrošač električne energije. Ulaganjem u napredne sustave hlađenja (tzv. free cooling sustave) baznih stanica, kojima se smanjuje potrošnja klimatizacijskih uređaja, te ulaganjem u solare i vjetroturbine za napajanje baznih stanica A1 Hrvatska smanjuje svoj ugljični otisak za više od 840 tona godišnje. Kompanija ima certifikate za održivo poslovanje ISO 14001, 9001, 27001 i OHSAS 18001 te Izvještaj o energetskom pregledu velikih kompanija. U A1 Hrvatska posvećuju iznimnu pozornost društvenoj odgovornosti i održivom poslovanju promičući učinkovitije, prihvatljive i održivije načine rada i života i kroz svoja poslovna rješenja, a u 2021. A1 Hrvatska kreće s prelaskom na zelenu energiju.

 

Prilog je napravljen u skladu s najvišim profesionalnim standardima u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i A1 Hrvatska, u suradnji s agencijom za premium sadržaj i tehnologiju 01 Content & Technology – C3 Croatia.

Izvori: IRENA, Internet of Thing: Innovation Landscape, 2019; IFC, Using Blockchain to Enable Cleaner, Modern Energy Systems in Emerging Markets, 2018; GM Insights, Current Sensor Market Size, 2019; D'Arcy et al., Energy storing bricks for statitionary PEDOT supercapacitors, 2020; TechXplore, Solar power stations in space could be the answer to our energy needs, 2020; Zhang et al., Energy harvesting from shadow-effect, 2020; Wierling et al., Statistical Evidence on the Role of Energy Cooperatives for the energy Transition in European Countries, 2018, IEA, World Energy Outlook, 2020; Our World in Data, Sector by sector: where do global greenhouse gas emissions come from?, 2020
www.jutarnji.hr

Drvo je jedan od najstarijih građevinskih materijala. U proizvodnji lijepljenog lameliranog drva ono je i osnovni materijal. Funkcionalne su mogućnosti koje pružaju konstrukcije od lijepljenog lameliranog drva takve da se može smatrati da drvo kao tradicionalan materijal pruža mogućnosti novih graditeljskih izazova i da se nameće kao jedan od građevnih materijala budućnosti. Elegancija forme, harmonija oblika i toplina ambijenta karakteristike su suvremenih arhitektonskih projekata u drvu. Promatrajući građevine izvedene u tehnici lijepljenog lameliranog drva, ono svakako zaslužuje naziv plemenitog materijala. Lijepljeno lamelirano drvo je građevinski materijal dobiven od tankih drvenih elemenata podjednake širine (dasaka) postavljenih jedan preko drugog, sljepljenih u međusobnim spojnim ravninama određenim vrstama ljepila pod određenim uvjetima i predstavlja najčešče štapasti element konstrukcije praktično neograničenih dimenzija poprečnog presjeka i dužine. Ovako dobiveni materijal ima mehaničke karakteristike koje su ujednačenije od mehaničkih karakteristika masivnog drveta-materijala od kojeg je lijepljeno lamelirano drvo nastalo. Izrada elemenata konstruktivnog sistema ili cijele konstrukcije objekta je strogo kontrolirani tehnološki postupak. Odvija se u našoj tvornici lijepljenih lameliranih konstrukcija tako da su elementi konstrukcije od lijepljenog lameliranog drva industrijski proizvod standardne kvalitete.

Lamelirano drvo se proizvodi od:
Četinarskog drva (jela, smreka, bor, ariš i sl.)
Bjelogoričnog drva (hrast ili bukva).

Lamelirano drvo proizvodi se prema normi HRN EN 14080:2006 slijedećim klasama kvalitete odnosno čvrstoće:
GL 24 h, GL 28 h, GL 32 h
GL 28 c, GL 32 c

Debljine lamela se kreću od 10 pa sve do 40 mm. Lamelirano drvo po obliku može biti konstantnog ili promjenjivog poprečnog presjeka, te ravno ili lučno. Estetski efekt konstrukcije od lameliranog drva je izvanredan i daje poseban ton današnjoj arhitekturi. Objekti izvedeni u ovoj tehnici se nameću svojim izgledom, skladnošću forme i toplinom interijera. Za razliku od ostalih industrijskih proizvoda drvne industrije pod pojmom lijepljenog lameliranog drva podrazumijeva se isključivo proizvod nastao međusobnim lijepljenjem drvenih lamela sa paralelnim smjerom pružanja drvnih vlakanca.

Značajnije karakteristike lameliranog drva
Veliki rasponi
Naprezanja pri kojima dolazi do loma uslijed tlačne sile paralelne sa pravcem vlakanaca jednaka su naponima loma najviših klasa betona koje se danas upotrebljavaju u graditeljstvu. Normalni naponi loma drveta kreću se u granicama od 40,0 do 80,0 MPa zavisno o vrsti drva (četinari ili listače). Kada je u pitanju vlačna čvrstoća onda se drvo može uspoređivati i sa nekim metalima, jer rezultati ispitivanja pokazuju da do loma epruvete od drva bez greške dolazi i pri naponu od 180 MPa. Zbog dobrih karakteristika lijepljenog lameliranog drva moguće je izvođenje konstrukcija raspona čak i preko 100 m.

Vlastita težina
Vlastita težina ugrađenog drva iznosi oko 600 kg/m3. Vlastita težina armiranog betona je 2500 kg/m3, što jasno pokazuje da je udio iskorištenja naprezanja poprečnog presjeka uslijed opterećenja od vlastite težine najmanje četiri puta manji kod drva nego kod betona u štapovima istih dimenzija. Ovo može biti od velikog značaja kod konstruiranja sistema velikih raspona i malog pripadajućeg opterećenja, naročito sa ekonomskog stajališta.

Dimenzije
Razvojem tehnologije ljepila ograničene dimenzije konstrukcijskih elemenata od drva nisu više problem. Danas se može napraviti element od drva sa visinom poprečnog presjeka od par metara i sa dužinom i do 50 m. Prijevozi dugačkih nosača (od 30-50m) nisu problematični zbog velike težine nego samo zbog velike dužine i visine.

Neograničena sloboda oblikovanja
Lijepljeno lamelirano drvo može biti ravno ili zakrivljeno. Moguće su kombinacije ravnih i zaobljenih dijelova grede. Arhitektima i konstrukterima na raspolaganju stoji vrlo veliki broj kombinacija u oblikovanju konstrukcije.

Otpornost na požar
Slobodno se može reći da su u pojedinim slučajevima drvene konstrukcije neuništive u požaru. Protupožarnu otpornost građevinskih konstrukcija karakeriziraju dva kriterija: zapaljivost materijala i ponašanje materijala u požaru. Međutim razlika u materijalima postoji samo u njihovom ponašanju u periodu koji prethodi pojavi kritičnih razornih temperatura. Čelik već pri temperaturi od 550 0C koja je daleko od točke topljenja čelika gubi sve svoje mehaničke karakteristike i prestaje biti građevinski materijal. Ova pojava ima za posljedicu naglo gubljenje modula elastičnosti te dolazi do urušavanja objekta iako čelik nije zapaljiv materijal. Armirani beton koji isto tako nije goriv materijal pri povišenoj temperaturi počinje pucati, runiti se uslijed smanjenja čvrstoće, te se jako deformira. Drvo u požaru gori. Međutim, drvo pri gorenju ne mijenja bitno svoja mehanička svojstva i to je kvalitativna razlika u odnosu na beton i čelik. Pretvaranje drva u sloj ugljena teče vrlo sporo 0,4-0,8 mm/min. To znači da pri velikim požarnim temperaturama za vrijeme od 1 sata drveni nosač izgubi 4 cm po svom opsegu. Kod velikih poprečnih presjeka kakvi su u pravilu presjeci u lameliranom drvu ovo oslabljenje dimenzija ne predstavlja nikakvu opasnost od urušavanja konstrukcije.

Otpornost u agresivnim sredinama

Farme
Prednosti koje odlikuju lijepljeno lamelirano drvo prepoznate su i pri izvedbi poljoprivrednih objekata. Otpornost na agresivan utjecaj amonijaka i drugih agensa prisutnih u poljoprivrednim objektima, ekonomičnost izgradnje i održavanja čine drvene konstrukcije od lijepljenog lameliranog drva idealnim materijalom za izgradnju poljoprivrednih objekata poput farmi krava, farmi svinja, peradarskih farmi, objekata za proizvodnju stočne hrane.

Bazeni
Lijepljeno lamelirano drvo svoju je primjenu našlo i kao konstruktivni materijal pri natkrivanju bazena namijenjenih rekreativnom i športskom plivanju. Ljepilo koje se koristi u proizvodnji odlikuje vodootpornost, vatrootpornost te otpornost na većinu kemijskih utjecaja. Iz tog razloga lijepljeno lamelirano drvo čini dobrim izborom konstruktivnog materijala u prostorima s povećanom koncentracijom klora. Razvoj tehnologije proizvodnje lameliranog drva omogućuje svladavanje sve većih raspona pa ga sve češće možemo vidjeti kao sastavni dio konstrukcija koje natkrivaju bazene.
www.drvene-konstrukcije.hr

Ivan Čermak nakon prodaje Croduxa slovenskom Petrolu otkrio koji su mu sljedeći potezi: "Gradit ćemo termoelektranu koja će biti totalno zelena energija". Na početku godine posebno je odjeknula jedna vijest iz gospodarstva. Ivan Čermak prodao je maloprodajni lanac Crodux slovenskom Petrolu. Umirovljeni general Ivan Čermak čini se pronašao je dobar recept. Ovo je već treći put da je ni iz čega podignuo lanac benzinskih postaja i na vrhuncu rada ih prodao. Otkrio nam koji su mu sljedeći pothvati. "Gledajte, to je jedan logičan potez, nema više prostora na tržištu za širenje, dolazi dio kad veliki kupuje manjeg. Prodaja je u tijeku, dogovorili smo manje-više sve, mislim da će trajati negdje od 6 do 9 mjeseci", rekao je Čermak. Čeka se odluka regulatora. Iako je iznos transakcije tajan, navodno je riječ o 200 milijuna eura. Čermak je ovo napravio treći put po iskušanom receptu. Izgradio je uspješnu tvrtku i na vrhuncu je prodao. Novi vlasnik zadržat će oko 1300 sadašnjih zaposlenika. Preuzimanjem 91 Čermakove benzinske postaje slovenska kompanija imat će više od 200 prodajnih mjesta u Hrvatskoj. Umirovljeni general, koji je u naftnom biznisu na međunarodnom tržištu, ima velike planove i u Hrvatskoj. "Gradit ćemo termoelektranu koja će biti totalno zelena energija, nećemo ispuštati uopće CO2 u zrak, paralelno ćemo proizvoditi vodik, na domaćem tržištu ćemo širiti terminale, radit ćemo velike građevinske projekte", kazao je Čermak. Hrvatska uvozi sirovu naftu za preradu i utoliko je energetski ovisna, no možda se bude li sreće i to promijeni, kaže Čermak. "Mi se nadamo, s obzirom da imamo i koncesije za bušotine za plin i za naftu, da možda i mi nešto nađemo pa će vjerojatno Hrvatska moći biti neovisnija o uvozu koji ima sada." U svakom slučaju, ovako velika transakcija na početku godine za koju se svi nadaju da će donijeti oporavak, možda ohrabri i druge na veći korak.
dnevnik.hr

 

Ivan Čermak prodao Crodux slovenskoj kompaniji

Crodux Derivati Dva je u 2019. godini ostvario 5,64 milijarde kuna prihoda od prodaje i neto dobit od gotovo 143 milijuna kuna, a imao je 1.150 zaposlenika. Slovenski Petrol preuzeo je u potpuno vlasništvo hrvatsku tvrtku za trgovinu naftom i naftnim proizvodima Crodux Derivati Dva, u vlasništvu Ivana Čermaka, objavio je u petak Petrol. Tu transakciju, kojom je Petrol dobio 91 benzinsku postaju u Hrvatskoj, još moraju odobriti nadležne agencije za zaštitu tržišne utakmice. Iz Petrola su izvijestili da su sporazum potpisali u utorak, a transakcija će biti zaključena po ispunjavanju svih uvjeta, među kojima je i odobrenje regulatora. Crodux Derivati Dva je u 2019. godini ostvario 5,64 milijarde kuna prihoda od prodaje i neto dobit od gotovo 143 milijuna kuna, a imao je 1.150 zaposlenika. S Croduxovim benzinskim postajama, Petrol će imati više od 200 prodajnih mjesta te će se njegov tržišni udjel u Hrvatskoj povećati s 13 na 23 posto. U jugoistočnoj Europi Petrol će tako sada raspolagati sa 601 prodajnim mjestom. S tim preuzimanjem, iz Petrola ističu da će pokriti neka važna područja u Hrvatskoj, gdje su bili manje prisutni ili uopće nisu imali svoja prodajna mjesta. “Obujam poslovanja na hrvatskom tržištu omogućit će da na to tržište prenesemo uspješan model koji je uspostavljen u Sloveniji”, priopćili su iz Petrola. Preuzimanje Croduxa najveća je transakcija Petrola u zadnjih 10 godina i predstavlja najveće jednokratno povećanje broja prodajnih mjesta u povijesti te kompanije. Vrijednost posla nije navedena. Po pisanju slovenskih Financi, u prošlosti se spominjao iznos od 200 milijuna eura, no tada su u Croduku smatrali da je to premali iznos. Po neslužbenim informacijama iz novina, Petrol je uspio smanjiti cijenu prošle godine zbog lošijeg poslovanja Croduxa tijekom pandemije Covida-19.
www.poslovni.hr

Za geotermalne izvore kod Karlovca ove godine još samo "papiri", iduće prva istražna bušotina - koštat će više od 28 milijuna kuna. GeotermiKA je dozvolu za istraživanje geotermalnih izvora za Karlovac 1 dobila u prosincu 2019., a vrijedi 5 godina. Novi koraci ka "Jetiju", kako je gradonačelnik Damir Mandić nazvao geotermalne izvore kod Karlovca, iako to još ne vidimo, ipak se čine, a nakon što ove godine GeotermiKA ishodi potrebnu dokumentaciju, ono što slijedi iduće bit će i okom vidljivo - prva istražna bušotina.

GeotermiKA je, podsjetimo, tvrtka što ju je Grad osnovao upravo zbog istraživanja i eksploatacije geotermalne vode geotermalnog polja Karlovac za potrebe postojećeg toplinskog sustava grada koja očekuje i potporu EU fondova za proizvodnju električne energije za javne objekte u gradu - zdravstvene ustanove, škole, dječje vrtiće, objekte gradske uprave i javnu rasvjetu. U prosincu 2019. godine dobila je dozvolu za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru Karlovac 1. Dozvola je izdana na pet godina, do 2. prosinca 2024. godine. GeotermiKA je potom počela aktivnosti vezane za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru Karlovac 1 i lani već odradila popriličan posao.

- U procesu smo razvoja poslovnih suradnji i istraživanja mogućnosti za suradnju s raznim tvrtkama, a isto tako usko surađujemo sa ministarstvima i tijelima javne uprave. Proveden je natječaj za analizu i interpretaciju postojećih seizmičkih podataka te zaključen ugovor s izvođačem radova vrijedan 145.000 kuna, rekao je za KAportal direktor Vlatko Kovačić.

Dodaje da je elaborat završen u lipnju prošle godine. Analizom i interpretacijom određene su lokacije za dva para bušotina (dvije proizvodne KaGT-1, KaGT-3 i dvije utisne KaGT-2 i KaGT-4) te geološka osnova za istražnu bušotinu Karlovac Geotermalna 1 (KaGT-1).

- U listopadu i studenom, uz pomoć Grada proveli smo javnu nabavu za dokumentaciju: Idejni projekt izrade istražne geotermalne bušotine i izgradnje bušotinskog radnog prostora za smještaj bušaćeg postrojenja, Elaborat o zaštiti okoliša za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš, Idejni projekt građenja bušotinskog radnog prostora, kaže nam Kovačić.

Ugovor je potpisan te je u tijeku izrada dokumentacije. Vrijednost ugovora je 386.250 kuna.

- Zajedno s Gradom i Gradskom toplanom za 2021. dobili smo sredstva za izradu dijela dokumentacije na EU natječaju European City Facility (EUCF) u vrijednosti 450.000 kuna. U 2021. godini planiramo završiti svu preostalu potrebnu dokumentaciju za izradu prve istražne bušotine KaGT-1, te ishoditi lokacijsku dozvolu za prvu istražnu bušotinu KaGT-1. U Proračunu Grada Karlovca za nastavak radova osigurano je 1,100.000 kuna, kaže nam još direktor Geotermike.

Najavio je da je ove godine od potrebne dokumentacije/elaborata za daljnji tijek projekta planirana izrada glavnog naftno rudarskog projekta istražne bušotine KaGT-1, glavnog projekta građenja bušotinskog radnog prostora KaGT-1, te sva dokumentacija potrebna za izgradnju i druge istražne bušotine KaGT-2. Procijenjena vrijednost dokumentacije je veća od 2,000.000 kuna.

Iduće godine, pak, projekt će dobiti i fizičke obrise jer "procijenjena vrijednost izgradnje/bušenja prve istražne bušotine KaGT-1 je 28,300.000 kuna u 2022. godini".

- Pred nama je puno toga što možemo i trebamo učiniti za svoj grad od kojeg živimo i za kojeg smo odgovorni. Vjerujemo da ćemo zajedno postići da Karlovac svima nama bude ugodan i energetski neovisan grad, a kao takav bit će nam najveća nagrada, zaključio je Kovačić.

Koliki su potencijali geotermalnih izvora, je li voda doista, kako se očekuje, toplija od 160 stupnjeva i ostale karakteristike, pokazat će prva bušotina i istraživanja iduće godine. A onda će biti i izvjesnije hoće li se voda, osim za toplinsku i električnu energiju, u sljedećim fazama, što je još dalja budućnost, koristiti za zagrijavanje sportsko-rekreacijskog centra, odnosno, bazena, te u poljoprivredi.
kaportal.net.hr

Američki proizvođač automobila General Motors promijeniti će logo i pokrenuti će marketinšku kampanju za električna vozila (e-vozila) kako bi se predstavio u novom svjetlu: kao kompanija koja proizvodi vozila koja ne zagađuju okoliš i to isključivo samo električna vozila. Stari logo bijela slova "GM" na plavoj pozadini zamijenit će plava slova "gm" na bijeloj pozadini zaokružena plavom bojom. To je najveća promjena znaka od 1964. godine. Iz kompanije su također naveli da će do 2025. godine svjetlo dana ugledati novih trideset vozila na baterije. Nova kampanja, izvjestili su, treba da predstavi njihovu progresivnu viziju budućnosti. Krajem prošle godine, GM je objavio da se približava otkriću nove kemije baterija koje će za manje od pet godina cijenu električnih vozila učiniti jednako pristupačnom kao što je cijena vozila s motorima s unutarnjim sagorijevanjem. Neka vozila će moći prijeći i više od 700 kilometara s jednim punjenjem baterija i ubrzavati će od nule do 100 kilometara na sat za samo tri sekunde. Kompanija je obećala da će do 2025. godine investirati 27 milijardi dolara u proizvodnju vozila na baterije. Investitori na burzi sve više se zanimaju za kompanije koje proizvode električna vozila. Dionice kompanije Tesla uzletjele su 800 posto prošle godine, a tržišna vrijednost te kompanije prešla je 800 milijardi dolara. Tržišna vrijednost General Motorsa porasla je u isto vrijeme tek neznatno i iznosi 61 milijardu dolara.

 

General Motors razvio jeftinije, "zelenije" i fleksibilnije baterije za vozila
Velikim ulaganjima u tehnologiju GM želi na tržište vrlo agresivno donijeti svoje električna vozila. Put prema tome počinje sa sasvim novim baterijama koje su predstavili ovoga tjedna. Američki General Motors ovoga je tjedna u svojem kampusu u gradu Warrenu (američka savezna država Michigan) okupio stotine svojih zaposlenika, ali i investitora, distributera, predstavnika medija i drugih zainteresiranih kako bi im predstavio svoju novu strategiju. Kompanija, naime, planira uložiti velike napore i kapital u agresivan nastup na tržištu električnih vozila. Ono što nazivaju "potpunom transformacijom" i "povijesnim potezom" trebalo bi donijeti novi vid poslovanja u kojem će električna vozila biti izrađivana na profitabilan, ali i ekološki prihvatljiv način. Kako bi se taj cilj ostvario, u GM-u su naumili započeti s najvažnijim dijelom električnih vozila kad govorimo o cijeni i ekologiji – baterijama. Njihove nove Ultium baterije modularne su i omogućavaju slaganje u različite konfiguracije unutar vozila. U slučaju da se sastavi baterijski set od 200 kWh, on bi mogao prosječnom automobilu omogućiti i do 650 kilometara autonomije – što je među boljima na tržištu.Kontinuirano ulaganje u ovaj tip baterija trebao bi ostvariti još jedan cilj – dovesti trošak njihove proizvodnje na ispod 100 američkih dolara po kilovatsatu, što nitko do sada nije uspio učiniti. Trenutačno se troškovi baterija za vozila kreću na razinama, u najboljem slučaju, od oko 150 USD/kWh. Osim troškovne efikasnosti baterije tipa Ultium imat će i vrlo nisku razinu kobalta, oko 70% manju nego u sadašnjim baterijama, što će osim "zelenih" bodova GM-u donijeti dodatno smanjenje troška baterija. Kad je riječ o električnim automobilima, GM će već ove godine na tržište lansirati modele Chevrolet, Cadillac, GMC i Buick u električnim izvedbama. 20. svibnja trebao bi službeno biti predstavljen električni Hummer (sa spomenutim Ultium baterijama), a sljedeće će godine na tržište već stići i novi Bolt EV i još devet drugih električnih vozila istog proizvođača.
www.bug.hr

 

Početkom 1990-ih pokrenut je treći val električnih vozila. Još uvijek prerano…

Bilo je to vrijeme uvođenja prvih strožih ekoloških standarda, koje su krenule 1992. normom Euro 1, katalizatora i bezolovnog benzina. Dosta se proizvođača primilo prerade svojih malih vozila u električna. Neki se sjećaju modela Fiat Panda Elettra, ali najuspješniji među neuspješnima bio je Peugeot 106 Electrique (1995.). Energiju su čuvale Ni-Cd baterije, doseg mu je bio oko 100 km, a najveći i gotovo jedini kupac francuska vlada. Time je ostao na proizvedenih šest tisuća. U razvoj električnih automobila za tržište najjače se uključio General Motors, tada vodeći proizvođač automobila na svijetu te je 1996. predstavljen GM EV 1. Ali, ako ste gledali dokumentarac “Tko je ubio električni auto”, vjerojatno ste prepoznali i glavnog glumca GM EV1. Nakon sedam godina uništili su više od tisuću napravljenih vozila i time razljutili mnogo zadovoljnih korisnika, koji su automobile imali u dugoročnom najmu. Unatoč neočekivano dobrom odzivu tržišta, odgovorni u General Motorsu su zaključili da je proizvodnja neisplativa i time raspalili terariju urote. Nakon toga, nastalo je novo zatišje, dugo gotovo dva desetljeća. Novi zamah, treća revolucija električnih automobila pokrenut je 2010., intenzivnim razvojem litij-ionskih baterija, koje su omjer kapaciteta i mase povećali na, donedavno nezamislivih 780 Wh/kg (tip karbonsko-monofluoridne), dvadeset puta veći nego kod olovnih. Električna su vozila “dobila krila”. No zbog velikih proizvodnih troškova, prvenstveno u dobivanju litija i proizvodnji baterija te povećanoj potražnji za aluminijem i bakrom, koji generiraju i velika zagađenja izravno (u proizvodnom procesu) i neizravno (velikoj potrošnji struje), ne mogu “pošteno” konkurirati klasičnim. Proizvodni su troškovi po vozilu otprilike dvostruko veći nego kod klasičnih, ali koji također, zbog uvođenja sve strožih ekoloških normi, bitno poskupljuju. No i od takvih, koji zadovoljavaju najstrože ekološke norme Euro 6d, koje nastupaju 2021., električni su automobili 50 posto skuplji u proizvodnji. Problem je i u globalnom zagađenju, jer se u “čistu” bilancu električnih automobila ne računaju emisije u rudnicima litijske rudače, proizvodnje čistog litija te potom proizvodnje baterija i na kraju zahtjevno zbrinjavanje. Riječ je ovdje o novom svjetskom poretku, koji ne preza od ekoloških “muljaža”, jer se globalnim poticanjem i nelojalnim forsiranjem električnih automobila direktno udara na zemlje koje uvelike žive i ovise od naftnih prihoda (Rusiju i arapski svijet). Usto, države će dijeljenjem poticaja moći utjecati i na tržište tokove, kontrolirati stanovništvo… Neće baš svatko moći dobiti poticaj za električni automobil, bez kojih su takva vozila preskupa i neisplativa.
autoportal.hr

Najava Javnog natječaja za mjeru Ulaganja u vinarije i marketing vina. Obavještavamo sve zainteresirane da će Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objaviti Javni natječaj za podnošenje prijava za dodjelu sredstava iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2019.-2023. za mjeru Ulaganja u vinarije i marketing vina (u daljnjem tekstu: Ulaganja) u veljači 2021. godine.

Predmet Javnog natječaja je dodjela sredstava iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje 2019.-2023. (u daljnjem tekstu: Nacionalni program) sukladno uvjetima propisanim Pravilnikom o provedbi mjere Ulaganja u vinarije i marketing vina iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2019.-2023. (Narodne novine br. 21/2019 i 21/2020) (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

Prihvatljive aktivnosti i troškovi su troškovi izgradnje/poboljšanja, stjecanja (kupnje) nepokretne imovine radi prenamjene u vinarije i/ili prezentacijske i/ili prodajne objekte uključujući i kupnju zemljišta kao jedne od aktivnosti u okviru projekta s ciljem izgradnje vinarije i/ili prezentacijskog i/ili prodajnog objekta, troškovi kupnje novih strojeva i opreme do iznosa njihove tržišne vrijednosti, opći troškovi povezani s izgradnjom/poboljšanjem, stjecanjem nepokretne imovine i troškovima kupnje novih strojeva i opreme, troškovi kupnje ili razvoja računalnih softvera i kupnje patenata, licencija i autorskih prava te registracije zajedničkih žigova, a u skladu s člankom 33. stavkom 1. točkom a), b), c) i d) Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/1149 od 15. travnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu nacionalnih programa potpore u sektoru vina i izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 555/2008 (SL L 190, 15.7.2016.) (u daljnjem tekstu: Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1149) i Listom prihvatljivih troškova iz Priloga I. Pravilnika.

Korisnici mjere Ulaganja u vinarije i marketing vina su: poduzeća u sektoru vina (vinarije – fizičke ili pravne osobe upisane u Vinogradarski registar u trenutku podnošenja prijave) koja se bave proizvodnjom ili prodajom proizvoda iz dijela II. Priloga VII. Uredbe (EU) 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007, organizacije proizvođača vina, udruženja dvaju ili više proizvođača ili sektorske organizacije.

Razina potpore iznosi do 50% prihvatljivih troškova i ovisi o veličini Podnositelja (za mikro, mala i srednja poduzeća maksimalna potpora iznosi 50%, za velika poduzeća s manje od 750 zaposlenih ili prometom manjim od 200 milijuna EUR potpora iznosi 25 % dok za ostala velika poduzeća potpora iznosi 24%).

U slučaju izmijene Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. godine o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (L 347/671 od 20. prosinca 2013) i izmjena Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje 2019. – 2023. Agencija za plaćanja može primijeniti povoljnije uvjete u pogledu stope sufinanciranja projekta.
www.apprrr.hr

Blizu smo prijelomne točke automobilske industrije. Stručnjaci smatraju da će se prekretnica i početak masovnog prijelaza na e-vozila dogoditi kada cijena električnih vozila bude jednaka ili slična benzincima. Iako su električna vozila i dalje skuplja od sličnih modela s benzinskim motorima, razlika u cijeni sve je manja, a sve smo bliži trenutku kada će ta cijena za slične modele električnih vozila i automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem biti ista. Najskuplja komponenta električnih vozila je baterija, a kako je cijena baterija sve niža, to se odražava i na pad cijena samih automobila s električnim motorima. Cijena baterija tijekom posljednjeg desetljeća pala je za skoro 90 posto, a taj pad, dakle, nastavit će se i dalje. Dok je 2010. godine prosječna cijena pri proizvodnji litij-ionske baterije iznosila čak 1100 dolara po kWh, danas ona iznosi samo 137 dolara. Kako bi se cijena e-vozila izjednačila s benzincima, ta cijena mora nastaviti s padom, a prema stručnjacima cifra koju je potrebno dostići iznosi 101 dolara. Dakle kada cijena proizvodnje baterije bude iznosila 101 dolar po kWh, cijene električnih automobila bit će usporedive s vozilima sličnih karakteristika koje pokreću motori s unutarnjim izgaranjem. To će se desiti, prema istraživanju Bloomberga, tijekom 2023. godine i upravo bi taj trenutak trebao predstavljati prijelomnu točke automobilske industrije. Za takvu se promjenu već neko vrijeme pripremaju velike kompanije i tradicionalni proizvođači automobila koji su također postali svjesni kako će izgledati budućnost tržišta te da su benzinci i dizelaši vrsta pred izumiranjem. To se, naravno, neće dogoditi preko noći i još će se dugo vremena kupci odlučivati za “sigurne” klasične automobile s kojima se neće morati brinuti oko dosega baterije i lokacije punionice, jer su benzinske postaje na svakom koraku. No osim pada cijena, budućnost donosi i napredniju tehnologiju koja će omogućiti bolje baterije i veći doseg vozila, a možemo očekivati i otvaranje brojnih stanica za punjenje. Hrvatska udruga vozača električnih vozila “Strujni krug” zalaže se, među inim, za postavljanje punjača za e-vozila u rasvjetne stupove u blizini parkirališta. Ako bi se njihov naum ispunio, Hrvatska bi mogla dobiti brojne nove punjače koji će biti lako dostupni i koji bi, zajedno s nižim cijenama vozila, mnogim Hrvatima uvelike trebali olakšati odluku o kupovini automobila s električnim motorima.
Izvor: BMW Blog

 

U Kini će nastati grad potpuno kontroliran umjetnom inteligencijom. Stanovnici grada za sada poznatoga kao Cloud Valley bit će konstantno praćeni, kako bi se sva gradska infrastruktura prilagođavala njihovim navikama, željama i potrebama. Uvijek do sada kada se govorilo o pametnim gradovima mislilo se na određene uređaje, senzore, infrastrukturne projekte i slična rješenja koja olakšavaju kretanje i općenito život u gradovima. Međutim, kineski projekt Cloud Valley ima plan potpuno promijeniti način na koji razmišljamo o tom pojmu, i to tako što će u okviru njega nastati doslovno – pametni grad. Ovaj projekt vode kineska tehnološka kompanija Terminus i danski arhitektonski studio BIG. Pametni grad smjestit će se jugozapadno od kineskog "običnog" grada Chongqinga, a bit će riječ o kvartu površine oko 120 hektara koji će funkcionirati po principu poluotvorenog kampusa. Unutar njega će tehnologiji biti prepušteno baš sve što može biti automatizirano. Tako će, primjerice, roboti posluživati hranu i piće u kafićima i restoranima, promet će biti autonoman, a sve će u tolikoj mjeri biti podređeno stanovnicima da bi se čak i stolice u uredima trebale samostalno kretati i pripremati za sastanke, ili se pospremiti natrag na mjesto nakon sastanaka. Cijeli grad bit će premrežen senzorima koji će pratiti navike stanovnika, prepoznavati ih, otvarati im vrata (tamo gdje je pojedincu pristup dozvoljen) i tako dalje. Prozori na kućama automatski će se zatamnjivati ili postajati prozirni, ovisno o tome je li vrijeme za spavanje, a svaka kuća imat će i virtualnog asistenta koji će stanarima pripremati hranu, predlagati koju odjeću da nose (ovisno o, naravno, vremenskim prilikama) i slično. Cijelim će gradom, dakle, upravljati neki oblik umjetne inteligencije, a stanovnicima će biti prepušteno tek da tamo žive i rade, uživajući u svim pogodnostima. Kada nakon posla, recimo, skoknu u lokalni bar, robot za šankom znat će točno kakvo piće im poslužiti. Kreatori projekta kažu da bi Cloud Valley trebao biti realiziran nekad tijekom naredne tri godine. Ovo je tek jedan od 500-tinjak sličnih projekata koji bi u narednim godinama trebali niknuti diljem Kine.
www.bug.hr

 

Vijeće za inkluzivni kapitalizam pape Franje je pokušaj da se četiri stoljeća stari sustav koji uništava Zemlju promijeni. U utorak 8. prosinca 2020. u Vatikanu je osnovano Vijeće za inkluzivni kapitalizam, povijesno novo partnerstvo između najvećih svjetskih kompanija i Vatikana. Vlasnici i menadžeri tvrtki s više od 200 milijuna radnika iz 163 zemlje, pod moralnim vodstvom pape Franje i kardinala Petera Turksona, koji vodi dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja u Vatikanu, odlučili su se založiti za temeljnu reformu kapitalizma. Odnosno za „izgradnju pravednijih, sveobuhvatnijih i održivih ekonomskih temelja, koji će učiniti kapitalizam manje socijalno i ekološki štetnim, za dobro cijelog čovječanstva”. Članice Vijeća složile su se da kapitalizam valja pretvoriti u “sveobuhvatniji instrument za cjelovito ljudsko blagostanje”.

Vijest o novoj inicijativi pape Franje preko noći je dobila naziv „odbor za reformu kapitalizma”, a među osnivačima Vijeća su šefovi najvećih svjetskih tvrtki poput Bank of America, BP, EY, Johnson & Johnson, Salesforce i Visa. Članice su i investicijske skupine Calpers, State Street i TIAA, zajedno s Fordovim i Rockefellerovim fondacijama, glavnim tajnikom OECD-a Angelom Gurríjom i Markom Carneyem, posebnim izaslanikom UN-a za financiranje klimatskih promjena.

Obraćajući se članovima Vijeća, papa Franjo je istaknuo kako je “hitno potreban ekonomski sustav koji je pošten, pouzdan i sposoban odgovoriti na najdublje izazove s kojima se suočava čovječanstvo i naš planet. Prihvatili ste izazov tražeći načine da kapitalizam postane sveobuhvatniji instrument cjelovite ljudske dobrobiti”. Poglavar Rimokatoličke crkve posebno je oštro kritizirao idolopoklonstvo ostvarivanja profita kao jedinom svrhom poslovanja, nazivajući nesputano slobodno tržište “đavolskom balegom.”

Marcie Frost, izvršna direktorica Calpersa, obećala je da će njen kalifornijski mirovinski fond i ostali osnivači vijeća služiti kao influenceri koji će nastojati nagovoriti tvrtke s kojima surađuju, da se uključe u rad Vijeća. Frost očekuje da će inicijativa donijeti značajne promjene vezane uz zaštitu okoliša, socijalnu politiku i upravljanje tvrtkama. Lynn Forester de Rothschild, osnivačica Vijeća i upravljačka partnerica Inclusive Capital Partneri izjavila je da je potrebna hitna akcija kako bi se reformiralo tržište kapitala. Ustvrdila je da je kapitalizam omogućio golem globalni prosperitet, ali je također ostavio iza sebe puno siromaštva, doveo je do degradacije planeta te je izgubljeno povjerenje u društvu.

Mogu li jedan papa i jedno vijeće reformirati društveni sistem koji u četvrtom stoljeću svog postojanja nikad nije bio moćniji, ali i razorniji za brojne društvene zajednice i pogubniji za jedino mjesto koje čovjek ima za život, planetu Zemlju? I što inicijativa znači za pontifikat pape Franje i katoličku crkvu u cjelini?

Papini stavovi o kapitalizmu i potrošačkom društvu bili su konzistentni i vrlo kritični od samog početka njegovog pontifikata, a što predstavlja kontinuitet iz vremena kad je bio nadbiskup Buenos Airesa. U Argentini je iz prve ruke mogao vidjeti posljedice sve većeg razdvajanja vrlo bogatih od vrlo siromašnih, što je utjecalo i na njegovu socijalni nauk, kaže Neven Pelicarić, Veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici.

- U apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium još na početku svojeg pontifikata 2013. godine Sveti Otac nam poručuje: „Porast razine siromaštva na globalnoj razini svjedoči da nejednakost prevladava nad skladnom integracijom ljudi i nacija“ koja bi morala biti „sposobna odgovoriti na najradikalnije izazove s kojima se čovječanstvo i planeta suočavaju".

U svom govoru prilikom posjeta Boliviji 2015., ističe Pelicarić, Papa je upozorio kako se siromašne zemlje ne smiju svesti na izvore sirovina i jeftine radne snage za razvijene zemlje. Naglasio je kako siromašni imaju "sveto pravo" na zaposlenje, smještaj i zemlju. „Ne bojmo se to reći: želimo promjene, stvarne promjene, strukturne promjene", rekao je Papa, osuđujući sustav koji je "nametnuo mentalitet dobiti pod svaku cijenu, bez brige za socijalnu isključenost ili uništenje prirode“.

- Ne treba na ovom mjestu, vjerujem, niti podsjećati na sad već općepoznatu brigu ovog Pape za zajedničko naslijeđe čovječanstva, koje je sadržao u enciklici Laudato Si', prvoj enciklici kojoj je on sâm bio idejni začetnik (2015.) i time praktički ponovno lansirao globalni interes za ekološke teme. Diljem svijeta sad se upravo ta enciklika – čiju smo petogodišnjicu upravo proslavili – proučava u kontekstu nove znanstvene discipline „integralne ekologije“ - kaže naš veleposlanik koji početkom godine, istekom mandata, odlazi na Pantovčak kao savjetnik za vanjsku politiku predsjedniku Milanoviću.

- U svojoj ovogodišnjoj enciklici Fratelli Tutti o ljudskom bratstvu i harmoničnom suživotu svih vjerskih zajednica, papa Franjo osuđuje "magične teorije" tržišnog kapitalizma koje se nude "kao jedino rješenje za društvene probleme", zanemarujući kako ti mehanizmi „ne rješavaju nejednakost koja dovodi do novih oblika nasilja koji prijete tkivu društva". Aktualizirajući upravo ovaj trenutak u kojem se čovječanstvo nalazi, Papa nastavlja: "Krhkost svjetskih sustava pred pandemijom pokazala je kako se ne može sve riješiti tržišnom slobodom."; "Nužno je imati proaktivnu ekonomsku politiku usmjerenu na 'promicanje gospodarstva koje favorizira proizvodnu raznolikost i poslovnu kreativnost' te omogućava otvaranje, a ne ukidanje radnih mjesta." Papa je također ponovio svoj uobičajeni poziv za preraspodjelu bogatstva, rekavši kako bi oni koji imaju puno "trebali time upravljati za dobro cijele zajednice". Izrazio je, dodaje Pelicarić, i nadu da će globalna pandemija koronavirusa, koja je ubila više od milijun ljudi širom svijeta, potaknuti preispitivanje globalnih prioriteta. "Jednom kada ova zdravstvena kriza prođe, najgori mogući odgovor bit će zaroniti još dublje u grozničavi konzumerizam i nove oblike egoističnog samoodržanja".

- Ovdje, dakle, vidimo kratak podsjetnik na razmišljanja i dosadašnji magisterij pape Franje na ovu temu. Vijeće za inkluzivni kapitalizam zamišljeno je kao pokret svjetskih čelnika poslovnog i javnog sektora s ciljem pronalaska pravednijih ekonomskih modela koji bi svakoj osobi omogućili pristup resursima i ostvarivanju njenih potencijale te doprinijeli iskorjenjivanju siromaštva. Mogli bismo reći, jedan oblik javno-privatnog partnerstva. Novi ekonomski model mora biti u mogućnosti pravodobno odgovoriti na izazove koji su nametnuti čovječanstvu i planeti – govori Pelicarić, pojašnjavajući strukturu i ciljeve papinskog Vijeća.

- U programu se navodi kako je kapitalizam izvukao milijarde ljudi iz siromaštva, ali mnogi su ostali zanemareni, a planet je platio visoku cijenu. Ovaj problem smatra se moralnim imperativom koje čovječanstvo mora razriješiti kako bi krenulo naprijed.

Na čelu Odbora, nazvanog "Inclusive Capital Partners", njegov je predsjednik Ajay Banga, bivši predsjednik uprave Mastercarda. Sastoji se od 27 članova koji se nazivaju "Čuvarima". Među članovima čija se ukupna tržišna vrijednost procjenjuje na 2,1 bilijuna dolara s 200 milijuna zaposlenih nalaze se velika imena svjetskih financija, Rockefellera, Rothschilda, Fergusona, Laudera i grupacije kao što su Mastercard, Bank of America, Ford Foundation, Johnson & Johnson.

Oni se, dodaje Pelicarić, obvezuju na konkretna postignuća koja vode jednakim mogućnostima za sve, pravednoj raspodjeli sredstava, dugoročno ekološki održivoj proizvodnji i uključivom gospodarstvu. Konkretno, obveze se odnose na četiri glavne grupe: ljudi (dostojanstvo i jednakost, zdravlje i blagostanje, vještine za budućnost); planeta (zagađenje zraka, dostupnost pitke vode, dostupnost resursa, klimatske promjene, gubitak prirode, otpad); principi vladavine (etičko ponašanje, kvaliteta upravljačkih tijela, angažman dionika, ciljevi upravljanja, perspektive rizika i mogućnosti); napredak (zajednica i socijalna vitalnost, zaposlenost i generacijsko bogatstvo, inovacije u cilju boljih proizvoda i usluga).

- U začetku ideje o osnivanju Vijeća često se kao primjer navodila globalna ekonomska kriza iz 2008. godine i kasnija recesija kao dokaz o nestabilnosti postojećeg modela. Međutim, činjenica je kako je krizu izazvao financijski sektor („pumpanje kredita“ od strane banaka). Lekcija je bila brzo naučena, većina razvijenih država uvela je puno strože kontrole nad bankama, propisala veće iznose osiguranja za rizična ulaganja te smo relativno brzo dočekali oporavak uz povijesno nizak postotak ekstremno siromašnih.

- Valja ipak napomenuti kako prema standardima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ekstremno siromaštvo konstantno pada zadnjih 25 godina (2020. godina bi trebala biti izuzetak uslijed pandemije COVID 19). Dakle – iako je to možda zbog sve veće razlike između vrlo bogatih i vrlo siromašnih teže prepoznati – statistički, svijet ipak bolje živi danas nego na početku tisućljeća, a što nije samo prosjek, već uključuje i one najsiromašnije među nama.

Slijedom navedenog, brojni kritičari Papinih pogleda na ekonomiju pitaju se zašto išta mijenjati te smatraju njegove zahtjeve nerealnima. Papa, međutim, iznosi ispravne argumente o rastućoj nejednakosti te naglašava kako resursi moraju biti dostupni svima. Činjenica je kako je kapitalizam proizveo golemu količinu materijalnog bogatstva koje nije ravnomjerno raspoređeno, kaže Pelicarić. Nove tehnologije imaju jedinstven potencijal za razvoj društva, ali nisu dostupne svima. Sustav je uspio smanjiti broj gladnih u svijetu, ali postavlja se pitanje da li je u ovim vremenima rapidnog napretka to dovoljno, te da li osnovne potrebe stanovništva ipak nadilaze jedan obrok dnevno (sic!). Sustav u kojem 1 posto stanovništva posjeduje većinu resursa i stvara monopole koji sprječavaju pojedinca da potpuno slobodno nastupi na tržištu sa svojim idejama i inovacijama ne može se nazvati pravednim. Dovoljno je sagledati stanje u IT industriji gdje nekoliko tehnoloških divova svojim tržišnim položajem i financijskom snagom preuzima praktički sve inovacije, dok se nezavisni pojedinci svode na prodavače ideja u obliku startupa, koje su prisiljeni prepustiti bez da mogu iskoristiti njihov puni potencijal.

- Valja napomenuti i da Papine poruke nisu revolucionarne. On ističe, primjerice, da se ne može smatrati kako je privatno vlasništvo apsolutna i nedodirljiva kategorija. Međutim, niti jedna od europskih država nema apsolutnu zaštitu privatnog vlasništva i predviđa mogućnost izvlaštenja u svrhu javnog interesa. Velik dio razvijenih država brani stvaranje monopola kako bi zadržali slobodno tržište na kojem svi mogu sudjelovati. Neminovno je kako moramo zaštiti resurse naše planete ako ih namjeravamo učiniti dostupnima cjelokupnom društvu. I to načelo polako postaje općeprihvaćeno (dovoljno je osvrnuti se na europski Green New Deal). Čak i dio financijskog sektora već godinama upozorava na neodržive troškove klimatskih promjena koje će biti daleko veće od transformacije proizvodnje u ekološki prihvatljiv oblik – navodi veleposlanik i upozorava:

- Mehanizmi, dakle, postoje. Valja ih samo dosljedno primijeniti. Papa se zalaže za pravedniji sustav, ali ipak unutar postojećeg sustava kapitalizma. Njegove ideje ne pozivaju na rušenje sustava, i tako uspijeva za saveznike dobiti moćna imena globalne industrije, jer smatra da je to partnerstvo ključno za uspjeh inicijative. Valja naglasiti kako je svakako novost što je odlučio za katoličku Crkvu osigurati vrlo aktivnu ulogu u reformama. Vatikan nije samo kritičar, on je sada i aktivni partner. Ne postoje sankcije za nepoštivanje preuzetih obveza članova Vijeća, ali sudjelovanje Vatikana i Pape svakako doprinosi vidljivosti ove inicijative, a time stvara i pritisak da se preuzete obveze shvate ozbiljno – zaključuje Pelicarić

Povjesničar Dragan Markovina, poznat po svojim ljevičarskim stavovima i kritici katoličke crkve, inicijativu 84-godišnjeg Svetog Oca smatra u potpunosti u skladu s njegovom dosadašnjim iskoracima napravljenim na čelu Rimske crkve.

Od kada je izabran, Papa Franjo je napravio nevjerojatnu količinu stvari za koje čak i najzlonamjerniji moraju priznati da su u interesu katoličke crkve da napravi neki iskorak. Možemo govoriti o tome je li izbor ovoga pape, slično kao i izbor Obame, bio neki PR-trik kardinala koji su ga birali, znajući da im je ugled u mnogome poljuljan u svijetu, kao što je ugled SAD-a bio prilično poljuljan s Buschevom administracijom, ali čak i kad bi bilo tako, nakon niza ovih godina, to postaje suštinski nebitno. Evidentno je da je papa čovjek koji dolazi iz jednog siromašnog argentinskog miljea koji, bez obzira na to što nije bio jedna od istaknutijih ljudi u teologiji oslobođenja, očito jest čovjek koji je imao doticaj s ulicom i koji vrlo vjerojatno iskreno misli ovo što radi. Također je činjenica da takav kakav je papa mora nailaziti na niz otpora jer katolička crkva je visoko hijerarhizirana institucija, prilično bogata i utjecajna i suštinski se jako razlikuje od onoga što propovijeda. Posebno to nailazi na otpore u hrvatskoj katoličkoj crkvi što je postalo do te mjere groteskno da, praktički, samo što ga nisu izopćili – smatra Markovina misleći na brojne kolumniste ne samo u mainstream medijima nego i u Glasu koncila koji često kritiziraju Papu Franju, uglavnom iz nacionalističkog diskursa.

No s obzirom na imena koja se pojavljuju u Vijeću, predstavnike najstarijih „old money” obitelji, milijardere, megakorporacije, je li Sveti otac pokrenuo presedansku inicijativu?

- Mislim da jest presedan, ali iz dva razloga. S jedne strane tu se sretno spojio papin background, to što dolazi s ulice, i što razumnije realne probleme siromašnih ljudi kojih je sve više i sve teže žive. S druge strane posljednjih godinu-dvije dana dogodilo se da su brojni multimilijarderi sami davali izjave kako će se svijet, ako se uskoro ne promijeni ovakav radikalni tip kapitalizma, urušiti. I da će se njihova „carstva” urušiti, jer će jaz između sirotinje i njih samih biti toliki da će biti neodrživ. Dakle, došlo je do svijesti ljudi koji imaju nevjerojatne količine novca da je na kraju i njima na štetu ako se svijet nastavi razvijati u ovakvom neoliberalnom kapitalizmu. To je, pretpostavljam, možda i Papu nagnalo na ideju da s takvim profilom ljudi, koji su to osvijestili, stupi u kontakt. Suštinski je čak i nebitno koji su njihovi motivi ako će to proizvesti nekakav humaniji svijet – kaže Markovina koji u papinoj inicijativi vidi isto ono što Thomas Piketty zagovara u svoje dvije posljednje knjige („Kapital u 21. stoljeću” i „Kapital i ideologija”).

- To je na neki način pripitomljavanje kapitalizma sa socijaldemokracijom starog kova, kejnzijanskom, a ne s nekom socijalističkom ili komunističkom revolucijom, ili s nečim sličnim. Očito je da su se ljudi koji dolaze s potpuno različitih političkih i interesnih spektara i intelektualnih backgrounda, našli na istoj ideji. To ohrabruje, ali hoće li to biti išta više od popisa lijepih želja? Prije par godina bih sigurno rekao da neće, a nakon ove pandemije mislim da hoće. Zato što je sada svakom čovjeku, pa i onima koji ne prate svjetske odnose, tko nije obrazovan i unatoč onima koji vole teorije zavjere, sada jasno da ako se klimatski ovako nastavi urušavati zemlja, a time i život na zemlji, da on neće potrajati. Mislim da je zahvaljujući ovoj pandemiji lako moguće da papina ideja i cijelo to promišljanje kako civilizirati današnji kapitalizam ima puno veće šanse da uspije nego što je imala prije – procjenjuje Markovina.

No koliko je papina ideja reformiranog kapitalizma bliska marksističkoj teoriji dijalektičkog materijalizma? Odnosno trenutka povijesnog razvoja kapitalističkih društvenih odnosa kada kvantiteta prelazi u (novu) kvalitetu? Kada bi kapitalizam trebao prijeći u pravedniji i humaniji sustav, u „kapitalizam s ljudskim licem”, neki „demokratski socijalizam”?

- U smislu samog promišljanja problema to jeste marksistički način, ali se zapravo ne radi o raspravi o stvaranju dodatne vrijednosti, nego o preraspodjeli bogatstva, ono što su socijaldemokratske vlade uvijek radile. Duboko sam uvjeren da papa i ljudi koje je imenovao u vijeće polaze iz sasvim različitih početnih pozicija, što ne znači da će završiti na drugoj točki. Mislim da je to bitan korak i da je to ključno. Ako je to tako, onda se više ne očekuje nekakvo filantropsko i karitativno ponašanje od ljudi koji imaju novaca jer to nikada nije rješenje. Nije rješenje da, primjerice, Gates, koji ima tko zna koliko novaca, osniva zaklade. Nije to loše, iako ja to doživljavam kao neko pranje savjesti ili nešto slično. Ovo je sasvim drugo, ovo je šira slika i to je potpuna promjena načina funkcioniranja i razmišljanja. Ne dakle karitativno djelovanje, nego djelovanje koje bi promijenilo sistem. Ja bih volio da sistem u nekoj bliskoj perspektivi bude socijalistički, ali, naravno, očekivati da će se bez visokog stadija kapitalizma, koji je došao do kraja, stvoriti društveni i ekonomski preduvjeti za socijalizam, to je nemoguće. Socijalizam je moguć samo kada ima ozbiljne količine novca koje će financirati socijalizam ili društvo koje je na to spremno – mišljenja je Markovina, koji ne vidi dugovječnost papine inicijative. Naprotiv, boji se da bi njegovim odlaskom priča o reformi kapitalizma, što se tiče Vatikana, mogla biti završena.

Ponovit ću ono što sam rekao na početku, mislim da je papa potpuni eksces u crkvi. On je po mome sudu izabran na tu poziciju kao autsajder, pretpostavljam da je on bio jedan pozitivan PR da se vrati povjerenje crkve među ljude i da se predstavi kao socijalnija institucija nego što jest. Bojim se da to neće biti duga vijeka nakon njegovog odlaska, volio bih da me budućnost demantira, ali nisam siguran.

Jednako je skeptičan prema utjecaju Vijeća za inkluzivni kapitalizam na stanje u katoličkoj crkvi i na hrvatski kapitalizam:

- Mi imamo tipični ortački kapitalizam, nemamo previše ljudi koji imaju toliko novaca. Bio je Todorić pa smo vidjeli kao je završio. Emil Tedeschi se ponaša na način koji govori da ima razvijenu tu svijest, javno podupire solidarnost i čitav niz karitativnih djelovanja. Mislim da on sigurno ima kapaciteta da razumije jedan takav pristup, ali koliko je kapitalista u Hrvatskoj generalno na takvoj razini svijesti ne znam. Ne znam bismo li mogli spojiti njih nekoliko. Branko Roglić, teško, on daje vrlo neoliberalne intervjue u posljednje vrijeme. Ali puno veći problem u Hrvatskoj od kapitalista je crkva. Hrvatska crkva je potpuno retrogradna, napadaju papu iz nacionalističkih motiva. Oni o ovim temama niti ne razmišljaju. Za njih to niti ne postoji. Tužno je to, ali je tako. Institucija je to koja pliva u novcu i imovini, realno bi svi ljudi u Hrvatskoj mogli živjeti tako da nitko nije gladan, kada bi crkva doista vodila socijalnu politiku na bilo koji način, poručuje Markovina.

Umirovljeni profesor sociologije religije i prvi hrvatski veleposlanik u Vatikanu, Ivica Maštruko, Vijeće za inkluzivni kapitalizam ne smatra iznenađenjem niti predstavlja iznimku u dosadašnjem pontifikatu pape Franje. Inicijativu doživljava kao kontinuitet poznatih papinih stavova o svim socijalnim i društvenim pitanjima, a vrijeme izlaska u javnost smatra znakom zrelosti same inicijative, odnosno papinog „osjećaja da unutar katoličke crkve ima kritičku grupu koja bi to mogla podržati i na tome raditi”.

Katolička crkva nije jedinstvena, a posebno je ugrožena novim religijskim pokretima. Primjerice, teologija oslobođenje u Latinskoj Americi, teologija rižinih korijena koja se razvijala na azijskom području, pa crna teologije. Čak i kod nas u bivšoj Jugoslaviji, mariborski biskup Vekoslav Grmič je bio svojevremeno razradio tezu o teologiji samoupravljanja. Katolička crkva je u krizi jer novi kršćanski pokreti ugrožavaju oficijelnu crkvu. Očito je papa osjetio da se unutar crkve nije ništa radilo na oživotvorenju poruka Drugog vatikanskog koncila, čiji je temelja orijentacija bila „Aggiornamento”, odnosno posadašnjenje crkve u suvremenim uvjetima djelovanja – podsjeća Maštruko.

- U osnovi papine inicijative, u duhu teologije oslobođenja, na koju se on istina izravno ne vezuje jer to ne želi, je promjena društvenih i političkih režima i načina funkcioniranja svijeta. Papa u tome vidi temeljnu ulogu i poruku svijetu za katoličku crkvu. Valjda je i njemu potpuno jasno da se zapadni svijet i kapitalističko društvo teško mogu promijeniti akcijom novih religijskih pokreta ili utjecajem same katoličke crkve, ali mogu biti jedan od katalizatora tih promjena. Naime, papa zna da katolička crkva mora zadržati kritičku notu u odnosu na političke sisteme. Ta kritička nota može biti s konzervativne pozicije ili otvorenog kritičkog pristupa koji zahtijeva promjene. Katolička crkva i religija u biti moraju biti u funkciji pomirenja i interakcije između sistema, odnosno države i društva. Pri tome papa vjerojatno polazi od toga da kršćanski odgoj, kršćanske poruke i kršćanska doktrina predstavljaju na neki način kršćanske (katoličke) društvene kontrole. Odnosno, discipliniranje naroda za opće dobro, što je doduše jedan paternalistički odnos, ali zahtjev je zapravo nametnut od samih teologa i vladalaca.

Izbor članova vijeća, predstavnici globalnog kapitala i elitizam inicijative, neki su kritičari ocijenili primjerenom „karizmi” njenog nositelja, crkve kao globalne i bogate (kapitalističke) institucije, koja cijeloj priči daje potrebnu dozu licemjerja. Maštruko ne bježi od toga...

- Problem je što je katolička crkva hijerarhija, a demokracija unutar crkve je hereza. To je piramida na čijem vrhu je papa kao namjesnik Kristov i funkcionira na drugačijoj osnovi nego demokratsko društvo. Zato i postoji kritika unutar same katoličke crkve s novim religijskim pokretima i novim bazičnim kršćanskim zajednicama koji jednu takvu hijerarhiju i ponašanje žele rušiti iz same katoličke crkve. Prigovor o licemjerju je opravdan, ali crkva se u svojim okvirima ne može toliko promijeniti jer bi izgubila bilo kakvu mogućnost utjecaja. Katolička crkva bi u tom slučaju išla stazama protestantiziranja političkih i crkvenih struktura i, dakako, i pozicije koju ima u društvu. A time bi i sam papa izgubio utjecaj koji ima na društvo.

Koliko je u takvoj atmosferi gubitka globalnog utjecaja, smanjenja broja vjernika, duboko potresena dugogodišnjim pedofilskim skandalima, papina želja za reformom kapitalizma prilika da se crkva na pozitivan način vrati u globalni fokus? Je li to papin pokušaj njene reafirmacije, poglavito uloge moralnog predvodnika nakon ozbiljno narušenog kredibiliteta?

- Katolička crkva je u krizi, a to kažu i oni sami unutar crkve. Ne samo zbog novih religijskih pokreta, nego uopće zbog njene strukture i djelovanje, a to se osjeća i kod nas. Zato će ova papina inicijativa doživjeti kritike i unutar crkve, ne izravne i otvorene, ali u svakom slučaju neprihvaćanja kod velikog broja ljudi iz same hijerarhije.

Kako će reagirati hrvatski biskupi?

- Rekao bih, na tipično domobranski način. Oni će to prihvatiti, ali neće provoditi – ironičan je Maštruko koji također smatra da Vijeće za inkluzivni kapitalizam neće dugo potrajati nakon odlaska pape Franje.

- S obzirom na hijerarhiju i druge otpore unutar crkve, mogla bi nestati, no pitanje je. Naime, papa je dijelom uspio promijeniti izbornu strukturu odnosno dio kardinala koji će birati novog papu, tako da se promijenio sastav izborne baze za novog papu s obzirom na njihovu orijentaciju, geografski raspored, porijeklo i stavove u odnosu na one koji su birali zadnja dva pontifeksa. Imenovanjem novih kardinala papa nastoji više ići na perifernu crkvu i kadrovski utjecati na profil pape koji će ga naslijediti. Sasvim sigurno, novi će papa imati novu politiku i novi pristup, ali ne od dogmi i temeljnog naučavanja katoličanstva, već u nekim aspektima. Vidjet ćemo, no nisam optimist. Inicijativu vidim kao pokušaj da se svetoj vodici dade stvarni učinak. A znamo, kako kažu, od svete vodice ni štete ni koristi. Dakle, do nekih izmjena će doći, ali ovo je samo pokušaj da se svetoj vodici dade nekakva mogućnost stvarnog djelovanja. Ne vjerujem da će inicijativa promijeniti svijet, ali pridonosi stvaranju atmosfere, katalizatora političkih, društvenih, ekonomskih i financijskih promjena u svijetu. To je mali doprinos, nije jako značajan, ali nije ni beznačajan, jer stvara raspoloženje, utjecaj na opću atmosferu u svijetu i društvu, zaključuje Ivica Maštruko.

Papa Franjo i teologija oslobođenja
- Može se praviti usporedba između ponašanja sadašnjeg pape i njegovih prethodnika, ali praktički od prve enciklike Lava XIII., Rerum Novarum, iz 1891. godine, koja je definirala socijalnu doktrinu katoličke crkve, crkva se bavila socijalnim, a time i političkim pitanjima. Na Drugom vatikanskom koncilu također imamo neke inicijative koje govore o drugačijoj pristupu socijalnoj i političkoj doktrini, potom papinske enciklike od Pavla VI., do Ivana Pavla II i Benedikta XVI. koji su samo dijelom govorili o tim pitanjima. Za razliku od njegovih prethodnika, papa Franjo je drugačiji. I Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. željeli su, uz povremene izlete, zadržati kontinuitet ponašanja katoličke crkve – objašnjava Maštruko.

Za inicijativu pape Franje indikativno mu je njegovo iskustvo iz Latinske Amerike. Naime, dok je kao Jorge Maria Bergoglio obnašao različite biskupske dužnosti, Latinska Amerika je bila središte teologije oslobođenja koja se kritički odnosila prema ulozi crkve i njenoj otvorenoj suradnji s vojnim diktaturama na vlasti u brojnim južnoameričkim zemljama, od kojih su neke bile izrazito profašističke.

- Indikativno je da je papa prošle godine skinuo sankcije svećeniku Ernestu Cardenalu, jednom od predstavnika teologije oslobođenja, na koje ga je osudio Ivan Pavao II. Cardinal je svojedobno dospio u središte zanimanja kad je postao ministar kulture u Nikaragvi. Osim njega, tu su značajni teolozi oslobođenja, franjevci Leonardo i Clodovis Boff, zatim biskup Helder Camara koji je inzistirao na promjeni društveno političkog stanja u Južnoj Americi i pravednost za siromašne i obespravljene. Ivan Pavao II. je baš Camari 1985. zabranio obavljanje službe, iako je Ivan Pavao ima posebno iskustvo s pokretom Solidarnosti u Poljskoj. Tu je i nadbiskup Oscar Romero koji je proglašen blaženim, heroj za Latinsku Ameriku, borac za pravdu. U tom kontekstu, smatra Maštruko, Papa Franjo je „apsolutno čovjek kontinuiteta”.

- To je kontinuitet Latinske Amerike iz koje on dolazi, gdje su brojne bazične zajednice alternativne teologije, od Brazila, Nikaragve, Gvatemale, a kasnije Argentine i Čilea, kao oblik nezadovoljstva politikom ponašanja katoličke crkve. Sam naziv „teologija oslobođenja” datira iz sredine 70-tih godina prošlog stoljeća, a uvriježio se kao termin po knjizi Gustava Gutierreza, i postavlja temeljeno pitanje može li kršćanska vjera promijeniti društvo. Premda nije bio pripadnik teologije oslobođenje, čak je i kritički govorio o njoj, jer se kasnije na teologiji oslobođenja razvija teologija revolucije, papu Franjo očito nije mogao zaobići stvarnosnu situaciju koju je živio u Latinskoj Americi. Zato za njega katolička crkva mora biti na strani siromašnih, a temeljni posao je zalaganje za ugrožene socijalne grupe. Boff je nakon izbora Franje za papu rekao kako očekuje da će ovaj papa promijeniti crkvu i da će za razliku od njegovih prethodnika, Benedikta i Ivana Pavla, koji su željeli zadržati kontinuitet, Franjo početi reformirati crkvu – ocjenjuje Maštruko, koji se u svojim prvim knjigama „Klasni mir katoličanstva” i „Izazov alternativnih teologija”, bavio socijalnim naukom crkve i teologijom oslobođenja.
zadarski.slobodnadalmacija.hr

Robot koji će napuniti električnog Volkswagena. Osim koncepta naprednih brzih punionica električnih vozila koje će postati dijelom infrastrukture neophodne za daljnji razvoj e-mobilnosti, Volkswagen je razvio i autonomne robote koji će vozačima priključivati vozila na punjač prema potrebi. Divizija Volkswagen Group Components predstavila je ovoga tjedna svoje prve funkcionalne prototipe “vizionarskog” projekta na kojem rade već neko vrijeme – robota za autonomno punjenje električnih automobila. Njihov Mobile Charging Robot zamišljen je da “živi” na parkiralištima i u javnim garažama, gdje će se moći autonomno kretati od stanice za punjenje do automobila kojem je potrebno dopremiti električnu energiju. Robot bi tako pronašao “žedan” automobil te do njega dopremio mobilnu bateriju. U suradnji s elektroničkim sustavima automobila znao bi gdje treba doći, ovaj bi mu na vrijeme otvorio poklopac priključka za punjenje, a roboti bi potom samostalno “uštekao” punjač u njega. Sve to odvijalo bi se bez ikakve ljudske interakcije. Jedan mobilni robot bio bi u stanju opslužiti više automobila, dovlačeći do njih baterije prema potrebi. Nakon priključivanja više automobila, ugrađeni komunikacijski sustav dojavio bi mu kada je koji od njih napunjen, pa bi se vratio do njega, iskopčao punjač i otpremio ga natrag u bazu. Volkswagenov koncept vlastitih brzih DC punionica bit će ponuđen na tržištu početkom sljedeće godine. Njihov dio u budućnosti moći će biti i ovakvi roboti, koji će sada, nakon što su sklopljeni funkcionalni primjerci, proći kroz još nekoliko faza razvoja i pripreme za komercijalno lansiranje.
www.autonet.hr