Fair Isle reaps renewable reward
The Scottish island of Fair Isle is benefiting from 24-hour electricity provision for the first time thanks to a new renewable energy system that went live today. The £3.5m project combines three wind turbines and a ground-mounted solar facility with a battery storage system. Previously the island, which is home to 55 people halfway between Orkney and Shetland, only had power from 7.30am and 11.30pm each day. Fair Isle Electricity Company led the development and secured £1.5m funding from the Scottish government’s Low Carbon Infrastructure Transition Programme and £250,000 from Highlands and Islands Enterprise. Scottish Minister for Energy, Connectivity and the Islands Paul Wheelhouse said: “Those of us living on the mainland of Scotland can often take reliable supplies of electricity for granted. This has never been possible for the islanders of Fair Isle. “The reality of having, for the first time in their history, 24-hour supplies of electricity presents exciting prospects for the Fair Isle community, who will not only benefit from access to a reliable electricity supply around the clock, but also now have in place a new cleaner, greener energy system. “This development is yet another example of Scotland’s ability to harness its renewables potential to build a sustainable energy future which will play a significant role in powering our future, and I am proud of the role that the Scottish Government and Highlands and Islands Enterprise have been able to play in providing 50% of the funding for this much needed project taken forward by Fair Isle Electricity Company.” Fair Isle Electricity Company director Robert Mitchell said: “As an important project in a fragile rural area, having reliable renewable power will make a huge difference now and in the future, and we hope that it will encourage more people to come and live on the island. It also provides a great opportunity for more businesses to start here. “The new energy system will be cleaner and greener and will reduce reliance on expensive diesel, hence making living costs more sustainable. It’s an ambitious project and is another step in ensuring that the community of Fair Isle continues to thrive.” Scottish Renewables deputy chief executive Jenny Hogan said: “It's great to see Fair Isle joining the likes of Eigg and Gigha in reaping the benefits of clean, green electricity networks. “This ambitious project combines wind, solar and battery storage in one advanced energy system which will no doubt improve the 55 residents’ quality of life, as well as the economic prospects on the island. “This goes to show the transformational impact such systems can have on the lives of remote communities.”
renews.biz

Prva letjelica na ionski pogon preletjela 60 metara
Letjelica raspona krila 5 metara i mase 2,5 kg, uspjela je preletjeti 60 metara. U 10 pokušaja, let je trajao u prosjeku 10 sekundi, a letjelica je svaki put odradila posao. Ne posjeduje niti jedan klasični pogonski sklop, motor ili pak propeler. Čak nema ni pokretnih dijelova. Nema pokretnih dijelova? Onda ne može ni skrenuti. Da, to je to. Nema skretanja, ali ništa zato. Ima super ionski pogon, koji koristi razliku u energetskim potencijalima koju, uz pomoć molekula zraka, pretvara u potisak. Ionski pogon kažeš? Jel to nešto kao Warp iz Star Treka. Close but no cigar, što bi rekli Amerikanci. Ukratko, električni napon dovodi se u elektrode razapete uzduž krila letjelice. Većina tih elektroda su u obliku žica, a postavljene su okomito na smjer leta. Kroz njih se pušta napon od 20.000 V. U prvoj polovici elektroda stvara se pozitivan, a u drugoj polovici negativan naboj, što stvara razliku potencijala od čak 40.000 V. Prednje elektrode nose pozitivan, a stražnje negativan naboj. Ovaj napon dovoljan je da se ioniziraju atomi dušika iz zraka. Na prednjim, pozitivnim elektrodama, atomi dušika gube elektron i postaju pozitivno nabijeni, te putuju, zbog privlačne suprotne sile, prema stražnjoj elektrodi. Putem udaraju u atome kisika i tako stvaraju strujanje zraka (vjetar). Taj vjetar svojim kretanjem oko krila daje potisak i uzgon zrakoplovu. Letjelica nije savršena, ima dosta mana. Prava poslastica za hejtere. Trenutno leti u gotovo idealnim uvjetima. Tvorci letjelice nadaju se da će kroz sljedećih 10-tak godina ovakva vrsta pogona polako zamijenti električni pogon, barem kad su u pitanju dronovi. Živi bili pa vidjeli.
Izvor: MIT

TAMNA MATERIJA I TAMNA ENERGIJA
Masa i energija su ekvivalentne fizičke veličine. Energiju je moguće materijalizirati, odnosno transformirati u masu. I obrnuto, masu je moguće dematerijalizirati, odnosno transformirati u energiju. Iznos energije E koji je sadržan u masi m dan je slavnom Einsteinovom formulom E = mc2. Zato u ukupni sadržaj svemira ravnopravno uključujemo energiju i materiju. U materiji je dio energije u masi, a dio u interakcijama čestica. U konačnici se sve može preračunati u energiju. Na temelju današnjih spoznaja, ukupna energijska bilanca svemira je ovakva: oko 5% čini obična tvar, ona od koje su građeni Sunce i druge zvijezde, Zemlja i drugi planeti te od koje smo građeni mi sami; oko 27% čini tamna tvar, čiju prirodu još ne znamo; i oko 68% čini tamna energija, čiju prirodu također još ne znamo. Laike takve tvrdnje mogu razljutiti: Kako to mislite da je 95% svemira nepoznate prirode? Kako uopće možete tvrditi da postoji nešto što još niste opazili? Pa to ste onda sigurno izmislili. Uvjetno, da. Znanstvenici su to "izmislili". Preciznije bi bilo reći da su smislili hipotezu kojom nastoje objasniti neka opažanja. No, tako prirodna znanost uvijek funkcionira. Do teorija, dobro potvrđenih objašnjenja nekih prirodnih pojava, dolazimo tako da najprije postavljamo hipoteze, zamišljene ali provjerljive spekulacija koje bi mogle objasniti neke činjenice, a potom te hipoteze provjeravamo eksperimentima. Opovrgnute hipoteze odbacujemo, a potvrđene prihvaćamo, ali uvijek samo provizorno, dok ih eventualno ne opovrgnu neke nove činjenice. Dakle, tamna tvar i tamna energija jesu hipotetske koncepcije, ali nisu smišljene tek tako, za šalu ili od dosade. Smišljene su kao pokušaji da se objasne neki opaženi fenomeni. Konkretno, jedan od prvih poticaja za ideju tamne tvari bile su rotacijske krivulje galaksija – grafički prikazi rotacijske brzine objekata (uglavnom zvijezda) kao funkcija udaljenosti tih objekata od središta galaksije. Ako glavni doprinos masi galaksije daju zvijezde (svijetli objekti) onda očekujemo da rotacijska krivulja s udaljenošću opada. Ali to nije ono što opažamo. Opaženi oblik rotacijske krivulje ne opada prema rubu galaksije nego je stalan. I to je činjenica koju valja objasniti. Najjednostavnije objašnjenje je ovo: postoji značajna masa u nekim objektima, česticama ili velikim tijelima, koja ne svijetli. I to je tamna tvar. Jedan od glavnih poticaja za ideju tamne energije bilo je opažanje ubrzanog širenja svemira, na temelju opažanja dalekih supernova, velikih zvijezda koje su eksplodirale u jako udaljenim galaksijama. Više o tamnoj energiji, a posebno o traganju za dalekim supernovama, možete pročitati u djelu Richarda Paneka Tamna materija, tamna energija, prvoj knjizi na hrvatskom jeziku koje sustavno obrađuje ovu top-temu suvremene fizike.



NEGATIVNA MASA I STVARANJE MATERIJE
Da se vratimo na Farnesovu teoriju. To što teoretičari neprekidno predlažu nove teorije je više nego u redu. To im je posao. I to što predlažu ideje koje iz perspektive postojećeg znanja izgledaju potpuno šašave (a negativna masa i stvaranje materije definitivno pripadaju toj kategoriji), i to je u redu. Farnes puca visoko i bavi se velikim pitanjima, što je za svaku pohvalu. Njegov izvorni članak pisan je pomalo nonšalantno, što može izgledati simpatično ili iritantno, ovisi kako tome pristupate. Sam je Einstein često pisao na takav način, zato su ga u mladosti smatrali bahatim. Kasnije, kad se pokazalo da je u pravu, bili su mu spremni sve tolerirati. Kad imate pokriće, svašta si možete dopustiti. Onda vas ljudi tretiraju kao simpatičnog otkačenog profesora. A kad nemate, za istu vas stvar tretiraju kao umišljenu budalu. Eto, nije ni znanstvenicima lako. Utješna je doduše činjenica da o njihovim idejama konačni sud ne donose razni ljudi (subjektivnim mišljenjima) nego jedan jedini sudac (objektivnim eksperimentima) – sama priroda. Dario Hrupec docent je na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Osijeku. Bavi se visokoenergijskom gama-astronomijom. Član je međunarodne kolaboracije MAGIC, čiji su Čerenkovljevi teleskopi smješteni na kanarskom otoku La Palmi, i međunarodne kolaboracije CTA, čiji se teleskopi tek grade na La Palmi i Paranalu. Autor je brojnih udžbenika iz fizike te znanstveno-popularizacijskih knjiga "Protiv nadnaravnoga" i "Ažurirani svemir".
www.bug.hr

Velik dio resursa završava kao otpad na odlagalištima, čime se onečišćuje okoliš
U konferencijskoj dvorani hotela Waldinger jučer je održan Međunarodni forum o recikliranju u poslovanju “Uzmi-koristi-recikliraj-ponovno koristi”. Posrijedi je jedna od aktivnosti u projektu MOVECO, koji uključuje partnere iz 11 država (Austrija, Češka, Mađarska, Hrvatska, Bugarska, Slovenija, Crna Gora, Belgija, Francuska, Finska i Srbija). Sudionici projekta su proizvodne tvrtke, istraživačke organizacije, kreatori politika, poslovne potporne institucije te institucije civilnog društva. Kako nam je objasnio prof. dr. sc. Ivan Štefanić, ravnatelj TERA Tehnopolisa, koji se u ovoj priči pojavljuje kao jedan od konzorcijskih partnera, sve veći ekološki problemi današnjice u neodrživom su iscrpljivanju prirodnih resursa te u linearnoj ekonomiji, prema načelu “uzmi-koristi-baci”. Dodao je kako u našem gospodarstvu velika količina resursa završava kao otpad na odlagalištima, koji onečišćuje okoliš toksičnim sastojcima, zbog čega je iznimno važno spriječiti njegov nastanak.D.Celing Štefanić kaže kako je budućnost u cirkularnoj ekonomiji, prema načelu “uzmi-koristi-recikliraj-ponovno koristi”. Uloga konzorcija je pripremanje strateških dokumenata i edukacijskog gradiva te povezivanje relevantnih igrača u široj dunavskoj regiji kako bi tranzicija s linearne ekonomije na cirkularnu bila učinkovitija, brža i jeftinija. Prema njegovim riječima, svi oni koji prije konkurencije budu usvojili načela učinkovite cirkularne ekonomije mogu ostvariti stratešku prednost na tržištu.
www.glas.hr


Značaj integriranog gospodarenja otpadom za održivi razvoj i cirkularnu ekonomiju
Zbog poražavajuće statistike prema kojoj se u Hrvatskoj po glavi stanovnika godišnje proizvodi 403 kg otpada, a na odlagalištima završi 78 % otpada uz vrlo nizak udio recikliranog i kompostiranog otpada od tek 21 %, Studentska sekcija Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa je povodom Dana planeta Zemlje u sklopu projekta „Daj PET za naš planet!“ organizirala predavanje o značaju integriranog gospodarenja otpadom za održivi razvoj i cirkularnu ekonomiju. Studentska sekcija Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa koja djeluje s ciljem pokretanja pozitivnih promjena na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu (FKIT), ali i šire u inženjerskoj zajednici, organizirala je povodom Dana planeta Zemlje, dana 23. travnja, dva zanimljiva predavanja na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u sklopu projekta „Daj PET za naš planet!“. Predavanje „Značaj integriranog gospodarenja otpadom za održivi razvoj i cirkularnu ekonomiju“ održala je dr.sc. Mirela Holy, nekadašnja ministrica zaštite okoliša i prirode, spisateljica i predavačica na Sveučilištu VERN u Zagrebu.

Održivi razvoj kao nadkoncept
Predavanjem na navedenu temu, dr.sc. Mirela Holy nastojala je objasniti odnos između održivog gospodarenja otpadom i cirkularne ekonomije. Naime, iako se cirkularna ekonomija ili kružno gospodarstvo često pojednostavljeno poistovjećuje s unaprijeđenim sustavom cjelovitog gospodarenja otpadom, ona je mnogo više od toga. Održivo gospodarenje otpadom predstavlja preduvjet za implementaciju koncepta cirkularne ekonomije te je tek jedan od njezinih elemenata. Prema riječima dr.sc. Mirele Holy, ukoliko se građanima na jednostavan način želi objasniti odnose među konceptima, onda treba reći kako je održivi razvoj, koji počiva na ravnoteži društvene pravde, ekonomskog razvoja te zaštite okoliša i prirode, zapravo strateški okvir ili nadkoncept. Pritom je cirkularna ekonomija gospodarsko rješenje za provedbu ideje održivog razvoja na području gospodarstva, a gospodarenje otpadom jedna od taktika kojom se cirkularna ekonomija provodi u praksi.

Kreativne industrije su najbrže rastući sektori u EU
Ideja cirkularne ekonomije razvila se kao revolucionarni koncept ekonomije za 21. stoljeće koji potpuno drukčijim pristupom gospodarskim procesima daje odgovore na globalnu krizu okoliša. Cirkularna ekonomija se temelji na obnovljivim načelima i suprotna je linearnoj ekonomiji konzumerističkog društva koji odlikuju hiperproizvodnja i najčešće jednokratna upotreba te brzo bacanje proizvoda. Za razliku od linearne, cirkularna ekonomija pretpostavlja višestruko ili mnogostruko korištenje proizvoda na više različitih načina te njihovo recikliranje po svršetku uporabnog vijeka, nakon čega se tako dobiveni elementi ili sirovine koriste za izradu novih proizvoda. „Zemlje koje brže i prije realiziraju tranziciju koncepta linearne u cirkularnu ekonomiju, kojoj se okreće sve veći dio svijeta, bit će u daleko boljem položaju u budućnosti“, istaknula je dr.sc. Mirela Holy. „Primjena cirkularne ekonomije u nacionalnim gospodarstvima utječe na rast produktivnosti i stvaranje novih radnih mjesta, kao i na uštede koje se u EU procjenjuju na 600 milijardi eura godišnje.“ Najbrže rastući sektori su upravo kreativne industrije, koje u zemljama EU ostvaruju i najveće prihode, što je dr.sc. Mirela Holy potkrijepila i primjerima iz modne i građevinske industrije.

Nužnost tranzicije na cirkularnu ekonomiju
Kada se govori o budućnosti naše zemlje, Hrvatska mora nužno odraditi tranziciju na cirkularnu ekonomiju, no to neće biti moguće bez uspostave integriranog sustava gospodarenja otpadom. Nažalost, u našoj zemlji, ističe Holy, ne postoji politička volja za uvođenje održivog sustava gospodarenja otpadom, a otpad se u većini gradova i općina još uvijek neobrađen odlaže na odlagalištima. Uglavnom ne postoji primarna selekcija otpada, a Hrvatska još uvijek nema ni burzu otpada. Zbog nepridržavanja obaveza preuzetih iz strategije i EU direktiva najvjerojatnije ćemo morati plaćati kaznene penale Europskoj komisiji, kako zbog nepridržavanja rokova iz direktive iz 2013., tako i onih ih 2016. godine. Stoga, tvrdi Holy, ozbiljno trebamo pristupiti rješavanju problema otpada, čiji su EU ciljevi smanjenje otpada, njegovo selektivno prikupljanje, obrada, oporaba i recikliranje, termička obrada i odlaganje intertnog otpada.

Integracija kao temeljna ideja 21. stoljeća
Dr.sc. Mirela Holy zaključila je svoje predavanje isticanjem važnosti implementacije održivog razvoja: „Čim prije pristupimo realizaciji smjernica održivog razvoja, imat ćemo od toga više koristi kao država i društvo. Održivi razvoj daje nam mnogo mogućnosti za razvoj gospodarskih grana koje ne ugrožavaju okoliš, no potrebno ih je pametno osmisliti. Također, održivi razvoj nije moguće postići bez aktivnog sudjelovanja svih čimbenika, jer on jača našu odgovornost prema široj zajednici. Implementacijom održivog razvoja pristupamo globalnim integracijskim procesima, a upravo će integracija biti temeljna ideja 21. stoljeća.“

Status projekta izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Biljane Donje
Po svršetku predavanja dr.sc. Mirele Holy, Dino Perović, direktor i član Uprave tvrtke Eko d.o.o. za gospodarenje otpadom Zadarske županije, održao je predavanje pod nazivom „Status projekta izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Biljane Donje“. U uvodnoj riječi, Dino Perović je istaknuo kako je i sam nekadašnji student Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu i sadašnji student poslijediplomskog doktorskog studija te izrazio nadu kako će svojim predavanjem i iskustvom na području hrvatskog sustava centara za gospodarenje otpadom uspjeti prenijeti problematiku njegove izgradnje i funckioniranja na primjeru izgradnje CGO Biljane Donje. CGO Biljane Donje obuhvaća sve jedinice lokalne samouprave s područja Zadarske županije te dio jedinica lokalne samouprave s područja Ličko-senjske županije, a sam projekt uključuje izgradnju Centra za gospodarenje otpadom i izgradnju tri pretovarne stanice. Prihvatljivi troškovi projekta iznose 377.326.793,56 kuna bez PDV-a, a financira se bespovratnim sredstvima EU u visini od 70,652 % iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u visini od 19,348 % te lokalnim udjelom sredstava Zadarske županije te gradova i općina na području Zadarske i dijela Ličko-senjske županije u visini od 10 %. Najveći dio sredstava namijenjen je za projektiranje i izgradnju budućeg CGO Biljane Donje, zatim za usluge nadzora nad izgardnjom, usluge tehničke pomoći, usluge odnosa s javnošću, nabavku opreme te za izgradnju i nadzor nad izgradnjom pretovarnih stanica.

Dugotrajan proces realizacije projekta
Projekt izgradnje CGO Biljane Donje započeo je sada već daleke 2006. godine i to donošenjem Plana gospodarenja otpadom Zadarske županije te izmjenama i dopunama Prostornog plana Zadarske županije, dok je sljedeće 2007. godine provedeno hidrogeološko istraživanje mikrozone potencijalne lokacije. Sama tvrtka Eko d.o.o. osnovana je 2008. godine, a 2009. godine izrađeni su idejno rješenje Centra i Studija o utjecaju na okoliš te predan zahtjev za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša. Novo tehničko-tehnološko rješenje izrađeno je 2010. godine te je izvršena druga revizija Studije o utjecaju na okoliš, a u skladu s Ministarstvom zaštite okoliša izvršene su druga, treća i četvrta revizija Zahtjeva za utvrđivanjem objedinjenih uvjeta zaštite okoliša. Iste godine održana je javna rasprava i prezentacije Studije o utjecaju na okoliš i Zahtjeva za utvrđivanjem objedinjenih uvjeta zaštite okoliša u Zadarskoj županiji. Sljedeće 2011. godine nakon što je izvršena studija izvedivosti projekta s analizom troškova i koristi, dolazi do prekida postupka u objedinjenom postupku procjene utjecaja na okoliš do rješavanje pitanja moguće izvedbe zahvata s obzirom na položaj vodozaštitne zone, a odustaje se i od tehničko-tehnološkog rješenja s bioreaktorskim odlagalištem. Izmjena i dopuna Studije utjecaja na okoliš izvršene su 2012. godine te je nastavljen objedinjeni postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš i utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, a Rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša dobiveno je 2014. godine.

Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan je 2016.
Lokacijska dozvola za CGO Biljane Donje izdana je 2015. godine, a objavljeni su i prvi postupci javne nabave. Sljedeće godine dorađena je Studija izvedivosti projekta s analizom troškova i koristi, konačno potpisan Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt izgradnje CGO-a, kao i ugovor za „Pružanje usluge savjetovanja u odnosima s javnošću za projekt izgradnje CGO-a“. Prošla je godina obilježena dugotrajnom javnom nabavom, kako odlukama o poništenjima postupaka, tako i ponovljenim postupcima, dok su u tekućoj godini završeni postupci evaluacije za „Pružanje usluge nadzora nad izvođenjem radova na izgradnji pretovarnih stanica“ i za „Izvođenje radova na izgradnji pretovarnih stanica“ te je u tijeku donošenje Odluka o odabiru najpovoljnijih ponuditelja. U tijeku je, također, žalbeni postupak u otovrenom postupku javne nabave za „Projektiranje i izvođenje radova CGO Biljane Donje“. Po svršetku predavanja povela se rasprava u kojoj je sudjelovalo više studenata, a podijeljeni su i pokloni sponzora, mahom pčelinji i biljni proizvodi lokalnih OPG-ova, kao i brojevi časopisa za popularizaciju znanosti Reaktor ideja, koji mjesečno izdaje Studentska sekcija HDKI. R.I. / Ekovjesnik

Otok Krk potvrdio kretanje u smjeru energetske neovisnosti
Na koji se način otoci mogu okrenuti obnovljivim izvorima energije, kako aktivno u čitavu priču uključiti građane te na koji način kapital u vidu očuvane prirode iskoristi za razvoj lokalne ekonomije, neke su od tema međunarodne konferencije pod nazivom 100% obnovljiva energija na otocima - važnost uključivanja građana kroz energetske zadruge, koja se od 17. do 19. listopada odvija u gadu Krku - Hotelu Dražica. Konferenciju su zajednički organizirali Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u suradnji s Trgovačko-komunalnim društvom Ponikve d.o.o. i Energetskom zadrugom Otok Krk, uz podršku europskog projekta REScoop 20-20-20. Sve više otoka i lokalnih zajednica kreće prema ideji da svoje energetske potrebe u cjelosti ostvare iz obnovljivih izvora. Dosadašnja iskustva potvrđuju kako to pridonosi lokalnoj ekonomiji i stvaranju novih poslova, energetskoj, a kasnije i ekonomskoj neovisnosti te razvoju turizma kroz zeleno brendiranje. Otoci i ruralni krajevi, koji se suočavaju s iseljavanjem, na ovaj način uspijevaju okrenuti takav trend. Naime, uvođenjem novih i inovativnih tehnologija privlače se mladi obrazovani ljudi, čime se javlja dodatna prilika za razvoj. Cilj konferencije, koja je okupila mnoge stručnjake iz brojnih europskih zemalja, jest razmjena znanja i iskustava vezanih uz slične inicijative. Kao prvi na Jadranu, ali i cijelom Mediteranu, Krk ima realnu mogućnost da do 2030. godine postane otokom koji u atmosferu ne ispušta plinove koji ugrožavaju klimu i okoliš. Da Krčani, po pitanju očuvanja okoliša, zaista misle ozbiljno svjedoči podatak kako je otok Krk najbliže ostvarenju ciljeva, zacrtanih na državnoj razini, koji nalažu da se do 2020. godine u Hrvatskoj odvojeno prikuplja 50% otpada, kao i minimalno 75% biootpada od ukupne količine biorazgradivog otpada. Naime, na Krku se već danas odvojeno prikuplja više od 40% otpada, a već osam godina za redom kompostira se i sav odvojeno prikupljeni biorazgradiv otpad, što znači da će otočani zacrtane ciljeve ostvariti i prije 2020. godine. Do početka sljedeće turističke sezone bit će dovršena i sanacija odlagališta otpada Treskavac, čime će priča o otpadu biti u potpunosti zaokružena. Želja da otok Krk u potpunosti iskoristi svoje resurse vidljiva je i u činjenici da vodoopskrbni sustav otoka Krka ima gubitke između 20 i 25 % što predstavlja prosjek Europske unije, dok je hrvatski prosjek visokih 45%. Osim iz prezentiranih podataka misiju kojom se vode Krčani potvrđuje i Energetska zadruga, inače prva u Hrvatskoj osnovana u srpnju 2012. godine, i to s primarnom zadaćom educiranja stanovnika i poduzetnika s područja otoka te njihova uključivanja u projekte korištenja obnovljivih izvora energije. Prvog dana konferencije, 17. listopada, tako su organizirane radionice na kojima su, raspravljajući o mnogim bitnim temama (Poslovni modeli energetskih zadruga, Pravni okvir za zadruge u Hrvatskoj, Implikacije hrvatskih energetskih politika za razvoj energetskih zadruga, Europski fondovi - prilike za energetske zadruge, Barijere i rješenja za razvoj energetskih zadruga u Hrvatskoj), sudjelovali predstavnici energetskih zadruga s područja Hrvatske. Uloga energetskih zadruga, pritom je istaknuto, vrlo je važna jer pomaže svim zainteresiranima u složenim postupcima uvođenja obnovljivih izvora i mjera energetske učinkovitosti. Naime, takva asocijacija predstavlja subjekt upućen u sve relevantne postupke koji, u ime svojih članova, može dogovoriti različite povoljne modele financiranja i uvođenja određenih vrsta obnovljivih izvora energije, surađujući pritom s pojedincima, udrugama, institucijama, poslovnim subjektima i jedinicama lokalne i regionalne samouprave kojih se tiče njezino djelovanje. Drugi dan, 18. listopada, sudionike ovog međunarodnog energetskog skupa najprije je u svoje, ali i ime okupljenih načelnika otočnih općina, pozdravio krčki gradonačelnik Darijo Vasilić, dodavši kako se otok Krk opredijelio za održivi razvoj postižući u glavnim infrastrukturnim područjima stopostotnu autonomiju što znači da se autonomno zbrinjavaju otpadne vode, u cijelosti osiguravaju potrebe za pitkom vodom iz vlastitih izvorišta, a kada je u pitanju otpad Krk je prvi u Hrvatskoj po njegovoj primarnoj selekciji i sortiranju. Kada se razgovara o energiji, zadovoljstvo mi predstavlja činjenica, priznaje Vasilić, da je UNDP zajedno sa svojim partnerima baš u gradu Krku organizirao ovu važnu međunarodnu energetsku konferenciju, ali i podatak da smo mi na tom planu izradili strategiju Otok Krk - otok s 0% emisije CO2 koja je omogućila da se dosad realiziraju mnogi konkretni projekti. Volio bih ovom prilikom naglasiti, zaključuje Vasilić, da je lokalna politika otoka Krka čvrsta u svome opredjeljenju u smislu inzistiranja na održivm razvoju sa željom da naš otok svojim stanovnicima u cijelosti zadovolji potrebe za hranom, energijom i vodom. U nastavku konferencije Dirk Knapen, predstavnik REScoop-a (Renewable Energy Sources Cooperatives), inače federacije grupa i zadruga građana usmjerenih na inicijative vezane uz korištenje obnovljivih izvora energije, predstavio je navedenu asocijaciju, njezinu strukturu i ciljeve/zadaće s naglaskom na najbolje primjere iz prakse (Ecopower, Middelgrunden, EW Scönau, Energy4all). Nadalje, Salvador Suàrez iz Tehnološkog instituta Kanarskih otoka predstavio je španjolski otok El Hierro, energetski posve obnovljiv otok s izgrađenim vjetroelektranama i reverzibilnim hidroelektranama koje višak energije spremaju u rezervoare vode koja proizvodi električnu energiju dok nema vjetra. Raspravljalo se potom o ostalim energetski neovisnim otocima kao što su škotski Eigg (Lynda Mitchell) i danski Samsø (Erik Christiansen), ali i pilot otocima koji su krenuli prema energetskoj neovisnosti poput Sifnosa u Grčkoj (Alexandros Filippidis), Mallorce i Menorca u Španjolskoj (Alexandre Durant i Rafa Munoz) te Krka kao prvog jadranskog otoka koji je također odabrao kretanje u smjeru (sam)održivosti. Posljednji dan konferencije, 19. listopada, rezerviran je za predstavljanje strategije Otok Krk - otok s 0% emisije CO2 te diskusiju tijekom koje će se raspravljati o mogućnostima za postizanje njezinih ciljeva. Konferenciju je 18. listopada pratila i radionica o obnovljivim izvorima energije organizirana u Osnovnoj školi Fran Krsto Frankopan koju su za krčke školarce priredili Bernard Delville, Vents d' Houyet i Filip Brničević.
www.grad-krk.hr

U prirodi postoji nekoliko vrsta geotermalnih izvora. Neki od njih su izvori vrlo visokih temperatura, u pravilu iznad 120°C ili 150°C , koji se mogu koristiti za proizvodnju električne energije u geotermalnim energanama, a izvori s nižim temperaturama, od 60°C ili 80°C, pa i viši, pogodni su kao izvori tople vode pogodne za iskorištavanje u toplinskim sustavima gradova ili za zagrijavanje staklenika za uzgoj voća i povrća. Upravo ta činjenica geotermalnoj energiji daje dodatnu važnost, pa ona, osim energetskog potencijala, dobiva i konkretnu gospodarsku vrijednost koja može dati zamah razvoju lokalne zajednice.

Hrvatska tvrtka Geoen s turskim partnerom MB Holding priprema gradnju prve hrvatske geotermalne elektrane koja će proizvoditi električnu energiju uz pomoć vrele vode iz geotermalnih izvora. Dragan Jurilj, osnivač i vlasnik Geoena, upozorava kako u domaćoj javnosti vlada posve pogrešno uvjerenje da se energetski projekti u Hrvatskoj razvijaju vrlo sporo isključivo zato što ih koči spora administracija, prekompliciran postupak ishođenja potrebnih dozvola ili pak otpor lokalne zajednice. „Ništa od toga nije točno. Najveći izazov pred kojim se nađe investitor i nositelj projekta gradnje energetskih postrojenja je trenutak kada sa svim ishođenim dozvolama dođe u financijsku instituciju, banku i zatraži sredstva za svoj projekt. Tada nastaje pravi i istinski zastoj. To me ne čudi s obzirom da se tržište energije u Hrvatskoj otvorilo neposredno prije nadolazeće globalne financijske krize. Banke su nakon toga postale iznimno konzervativne kod plasmana i preuzimanja rizika i od nositelja projekta traže izrazito visoka vlastita učešća, ali i iskustvo koje potencijalni domaći nositelj projekta, bar kada je geotermalna energija u pitanju, nema. Banke su postale preoprezne i danas više nisu spremne preuzeti gotovo nikakve rizike projekta. Uz veliko učešće u investiciji, od nositelja projekta se traži i da pruži dodatne garancije iz već uhodanog i postojećeg poslovanja“ tvrdi Jurilj. Shvatio je, kaže, na vrijeme da ovakve projekte u nas nije moguće realizirati bez strateškog partnera koji zadovoljava sve kriterije koje traže banke.



A takvog je partnera našao u turskom investitoru MB Holdingu, tvrtki s golemim iskustvom u istraživanju i eksploataciji geotermalnih izvora. Vlasnik MB Holdinga, Muharrem Balat, ujedno je i predsjednik Svjetske geotermalne asocijacije, a tvrtka posjeduje ukupno pet geotermalnih energana. Balat je, prema Juriljevim riječima, prepoznao uspavani potencijal hrvatskih geotermalnih rezervi, te je ušavši u tvrtku Geoen, koja je nositelj ovog projekta, odlučio krenuti u projekt Velika Ciglena. Na ruku im je išla i činjenica da je Ministarstvo gospodarstva ne tako davno Ini oduzelo istražne koncesije na kopnu, prvenstveno zbog neaktivnosti, a neka od tih polja pokazala su i geotermalne potencijale. U ovom je trenutku projekt je osigurao sve potrebne dozvole za gradnju, potpisani su i ugovor o koncesiji i ugovor o otkupu cjelokupne proizvedene električne energije s HROTE-om, te je gradnja prve hrvatske geotermalne elektrane upravo u tijeku. Buduća geotermalna elektrana sastoji se od dvije iscrpne bušotine Velika Ciglena 1 (VC 1) i Velika Ciglena 1A (VC 1A), međusobno udaljene nekoliko stotina metara, dok su utisne bušotine VC 2 i Patkovac 1 od iscrpnih bušotina udaljene između dva i tri kilometra. Vrela se voda u proizvodnoj bušotini VC 1 crpi s dubine od čak 4.700 metara, a u bušotini VC 1A s oko 3.000 metara dubine. Utisna bušotina Patkovac 1 duboka je između 2.800 m i 3.000 m, a utisna bušotina VC 2 oko 3.000 metara. Temperatura vode koja će se iskorištavati za proizvodnju električne energije na samim proizvodnim bušotinama VC 1 i VC 1A kreće se oko 175 °C. Dovoljna međusobna udaljenost proizvodnih, odnosno iscrpnih bušotina i utisnih bušotina u koje se iskorištena voda, koja je toplinu putem izmjenjivača već predala mediju u primarnom krugu elektrane, vraća u podzemlje osigurava ponovno zagrijavanje geotermalne vode do potrebne temperature, ali i održavanje stabilnog tlaka unutar bušotine. Geotermalna voda tako u neprekinutom nizu cirkulira od proizvodne bušotine, predaje svoju toplinu mediju, vraća se u utisnu bušotinu i ponovno zagrijava u sloju vrućih stijena, nakon čega cijeli proizvodni proces započinje ponovno. Jurilj napominje kako je za optimalno funkcioniranje elektrane i očuvanje tlaka i temperature unutar bušotine važno da iskorištena geotermalna voda koja se putem utisne bušotine vraća u podzemlje ne bude hladnija od 70 °C. Ako je voda hladnija, dolazi do postepenog hlađenja geotermalne vode i pada tlaka unutar bušotine, te je takva bušotina za nekoliko godina neupotrebljiva. Jurilj tvrdi kako je očekivana izdašnost ležišta u Velikoj Cigleni, prema dosadašnjim eksperimentalnim bušenjima, ne samo potvrđena nego i uvelike premašena, i to zahvaljujući iskustvu inženjerskog tima turskog investitora koji je dodatnim stimulacijama ležišta poboljšao njegove karakteristike. Na temelju novih rezultata istraživanja povećali su planiranu snagu buduće elektrane sa 4,7 MWel na sadašnjih 15 MW, od čega ćemo u mrežu moći isporučivati 10 MWel. Velika Ciglena će tako biti ne samo prva hrvatska, nego i najveća europska ORC geotermalna elektrana. Ipak se za geotermalne elektrane kaže da su to dragulji u sektoru obnovljivih izvora energije, jer su jako rijetke i izvedbeno jako zahtjevne

Obzirom na trenutnu fazu izgradnje i opremanja buduće geotermalne elektrane, postrojenje će, prema Juriljevim riječima, u probni rad biti pušteno na samom početku 2017. godine kada bi iz energane trebali poteći prvi megavati električne energije. Prođe li eksperimentalni rad prema planu, u puni proizvodni pogon Velika Ciglena će krenuti u ožujku ili travnju iduće godine. Turski i hrvatski partneri su tijekom do sada obavljenih rudarskih radova istražili, provjerili i reinterpretirali postojeće geološke podatke koje su dobili od Ministarstva gospodarstva na lokacijama na kojima imaju istražne koncesije – a to je, uz Veliku Ciglenu, još četri istražne lokacije – te su najavili izradu posve nove studije o geotermalnom potencijalu Hrvatske. Jurilj kaže da planiraju napraviti i nove geotermalne mape koje će Vladi pokazati stvarni geotermalni potencijal Hrvatske. Naime, došli su do saznanja da u Hrvatskoj postoji puno veći geotermalni potencijal za proizvodnju i električne i toplinske energije nego se to do sada predpostavljalo. Zajedno sa MB Holdingom na svojih pet geotermalnih polja na kojima eksploatiraju i istražujemo geotermalnu vodu, u prvom investicijskom valu planiraju izgraditi 100 MWel geotermalnih elektrana i niz pratećih gospodarskih sadržaja.

„Vrijednost investicije gradnje geotermalne elektrane u Velikoj Cigleni, zajedno s rudarsko-geološkim radovima, iznosi 60 milijuna eura. No bez obzira na visinu investicije, dugoročno je isplativije ulagati u gradnju geotermalnih elektrana. Trošak proizvodnje električne energije u postrojenju u kojem kao pogonsko gorivo koristite vruću vodu je višestruko niži od troška proizvodnje struje uz plin ili ugljen kao pogonsko gorivo. Za 1 MWh proizvedene električne energije iz plina danas treba platiti 770 kn. Pritom dobrim dijelom plin i uvozimo, pa uz trošak imamo i odljev novca iz države. A 1 MWh proizvedene električne energije iz geotermalnog izvora košta 15 kn i još je to domaći resurs koji ne uvozimo, novac ostaje u državi i ravnomjerno ge dijele lokalna zajednica, županija i ministarstvo“ tumači Jurilj temelje na kojima se zasniva procjena isplativosti ulaganja u gradnju geotermalne energane.

Kada se nakon nekoliko godina vrate sredstva uložena u gradnju postrojenja, proizvodnja električne energije iz geotermalne elektrane daleko je jeftinija i isplativija od one dobivene iz termoelektrane na fosilna goriva, navodi dalje Jurilj i dodaje da realizacija investicije geotermalne elektrane u početku ovisi o poticajima, ali zato takvi objekti nakon toga imaju prednost nad svim drugim oblicima energije. Geotermalna energija se pravilnim korištenjem može neograničeno dugo eksploatirati i dugoročno Hrvatskoj može donijeti gospodarski preporod, a stanovnicima jeftinu električnu i toplinsku energiju. A tu je i još jedna važna činjenica koju ne smijemo zanemariti. Geotermalne elektrane su stabilan izvor električne energije za elektroenergetsku mrežu, jer isporučuju struju kontinuirano 24 sata dnevno kroz cijelu godinu i mogu biti izvrstan nadomjestak elektranama na sunce i vjetar, čiji rad značajno ovisi o vremenskim uvjetima.
www.energetika-net.com

Energetske zadruge – model koji koristi lokalnoj zajednici
Radi se o efikasanom načinu na koji bi lokalna zajednica mogla preuzeti kontrolu nad lokalnim energetskim resursima i spriječiti dominaciju velikih investitora. Naime, kada govorimo o obnovljivim izvorima energije jedan od čestih prigovora jest da prilikom realizacije projekata kao što je izgradnja hidroelektrana sama lokalna zajednica gotovo često nema nikakve koristi od takvih projekata. Robet Pašičko iz Zelene energetske zadruge kaže da se radi se o trendu da se građani sami udružuju i financiranju projekte kao što su fotonaponske eletrane na školama, male hidroelektrane u selima ili formiraju zajedničko biopostrojenje koje bi bilo u vlasništvu građana. Prema njegovim riječima u Hrvatskoj je u dvije godine osnovano 12 energetskih zadruga od kojih je nekih 5-6 napravilo prve projekte. “Na otoku Krku imamo zadrugu gdje su svih sedam općina, zainteresirana udruženja, građani i Grad Krk zajedno odlučili krenuti u ovu priču. Donesena je i strategija kojom je planirano da će do 2030. Krk biti energetski samoodživ. Već su izgradili fotonaponsku elektranu od 130 KW. Ove godine su kupili 11 punionica za isto toliko električnih automobila koje možete putem aplikacije locirati i koristiti po gradu. Ideja je ta da se udruže svi koji imaju isti interes”, navodi Pašičko. U Hrvatskoj sada razvijaju neto mjere za fotonapon kako bi se građanima isplatilo postaviti fotonaponske panele na svoj krov.

MOGUĆNOST DA GRAĐANI POSTANU I VLASNICI I PROIZVOĐAČI ELEKTRIČNE ENERGIJE
Ovaj trend je već prisutan u drugim zemljama EU. “Tako danas u jednoj Poljskoj i Velikoj Britaniji dođete u Ikeu i kupite fotonaponski panel koju samo uključite u utičnicu i za sedam minuta ste postali vlasnik i proizvođač vlastite energije”, navodi Pašičko. Dodaje da će u sklopu projekta na razvoju energerskih zadruga u BiH raditi stručnjaci koji će predložiti izmjenu zakonske regulative u oblasti energetike. S njima će pokušati doći do preporuka koje bi mogle unaprijediti situaciju u ovoj oblasti. Naime, najbitnija star je, smatra naš sugovornik, da postoji regulativa koja dozvoljava korištenje obnovoljivih izvora na ovakav način i koja je poticajna za građane koji žele sami proizvoditi svoju energiju. “Slovenci su napravili priču oko godišnjeg obračuna napona čime su osigurali da se građanima isplati postaviti fotonaponske panele. Kada to napravite ljudi će ići u tom smijeru i postati, ne samo potrošači nego i proizvođači”, navodi on. “Projekt je krenuo i u BiH. Ideja nam da se jave općine, udruge i svi koji su zainteresirani da se jedan takav projekt realizira u njihovoj lokalnoj zajednici. Rado ćemo sa njima krenuti u tu priču, ali mora postojati interes lokalne zajednice za to”, kaže naš sugovornik.

POTREBNA IZMJENA ZAKONSKE REGULATIVE
Iskustva Cipra pokazuju da je, nakon što je donesena regulativa, skoro preko noći, 80.000 kućanstava stavilo fotonopone. Švedska je uvela nultu stopu poreza na svu energiju proizvedenu iz fotonapona. Prema riječima Vedada Suljića, voditelja odjela za okoliš konzultantske kompanije CETEOR-a, u EU je prisutan trend da se u energetske projekte ulaže sve više kapital građana. Za razliku od tog trenda bh. građani još uvijek novac drže u bankama. Naime prema podacima Centralne banke bh. građani imaju nekoliko milijardi KM štednje u bankama. Suljić smatra da država i biznis modeli moraju smisliti način na koji će privući ta privatna sredstva. Dodaje da podatak da 12 milijuna građana EU sami proizvode svoju električnu energiju govori da je to moguće uraditi ako se donesu potrebni propisi. Azrudin Husika, predstavnik nevladine organizacije REIC, koja se bavi edukacijom vezanom za okoliš i održivi razvoj, navodi da su energetske zadruge jedan od alata kako maksimizirati postojeće poticaje koji se u BiH dodjeljuju za korištenje obnovljivih izvora energije.

LOKALNA ZAJEDNICA GOTOVO ČESTO NEMA NIKAKVE KORISTI OD PROJEKATA OIE
”Sada imamo priličan nonsens jer svi mi plaćamo naknade za energiju iz obnovljivih izvora, a sa druge strane te naknade idu investitorima koji su dosta bogatiji od građana od kojih se uzima ta naknada. Tu sada ostaje pitanje koliko koristi građani u lokalnim zajednicama imaju od toga što investitori koriste obnovljive izvore energije u njihovoj zajednici te da li se u tim zajednicama bolje živi?”, navodi Husika dodajući da bi u tom smislu energetske zajednice mogle maksimizirati te učinke jer bi ta sredstva ostala u lokalnim zajednicama i korist bi imalo lokalno stanovništvo. Ističe da imaju oni već imaju dva konkretna projekta za formiranje građanskih energetskih zadruga. Naime, u selu Nemili kod Zenice imaju ideju da razvijaju energetsku zadrugu. “Ideja nije došla od nas nego od lokalnog stanovništva. U planu je uspostava logističko-sabirnog centra za biomasu koji ćemo razvijati zahvaljujući tehničkoj pomoći Fondacije Heinrich Boll, a cilj će biti da se nabavka i ugovaranje radi prema energijskom sadržaju a ne, kao što je sada rasprostranjena praksa, da se nabavka vrši prema masi i zapremini. Drugi primjer je proizvodnja bioplina iz više farmi kod Prijedora”, naveo je on.

GRAĐANSKO UDRUŽIVANJE U ENERGETSKE ZADRUGE TREND U EU
Građansko udruživanje u energetske zadruge trend u EU. Države ga svojim propisima i potiču. Markus Bohnert, predstavnik jedne takve zadruge iz Njemačke, kaže da je njihovo iskustvo u ovoj oblasti pozitivno te da je njihovo selo jedno od onih koji većinu energije osigurava iz obnovljivih izvora. Članovi zadruge, koji su stanovnici tog sela, vlasnici su čitavog lanca opskrbe energijom. Uložili su oko 6, 4 milijuna eura u kongeneracijsko postojenje na koje se grije selo, a imaju i fotonaposke ćelije. Ove projekte su financirali kreditnim sredstvima, a dio je bio iz subvencija. Podsjetimo, u Njemačkoj trenutno postoji oko 1.000 energetskih zadruga, a u Danskoj je oko 70 posto energetskih objekta u vlasništvu građana. Podaci također pokazuju da su građani EU uložili u energetske objekte oko 30,5 milijuna eura sredstava pa se okretanje ovakvom načinu može očekivati i u BiH. Naravno, stručnjaci ističu da je za pokretanje ovakvog trenda potrebno donijeti propise koje će potaknuti ovakav energetski zaokret.
http://energis.ba