Administrator

    Administrator

    Arhitektonski studio ALA Architects nedavno je pobijedio na natječaju za projektiranje moderne knjižnice u Helsinkiju, glavnom gradu Finske. Montažna građevina obložena lokalno dobivenom drvenom građom bit će izgrađena u skladu s načelima pasivnog dizajna kako bi se ovom budućem multimedijalnom objektu osigurala maksimalna energetska učinkovitost. Nova knjižnica biti će izgrađena na tri kata. Prvi kat sadržavati će javni prostor za susrete zajedno sa višenamjenskom dvoranom, restoranom i kinom. Na drugom katu će se nalaziti funkcionalni prostor namijenjen održavanju radionica i sastanaka, dok je treći kat zamišljen kao mirni, tradicionalni prostor knjižnice. Montažna građevina obložena lokalno dobivenom drvenom građom bit će izgrađena u skladu s načelima pasivnog dizajna kako bi se ovom budućem multimedijalnom objektu osigurala maksimalna energetska učinkovitost.
    www.poslovni.hr

     

    HD KNJIŽNICA HELSINKI 750 1

    HD KNJIŽNICA HELSINKI 750 2

    HD KNJIŽNICA HELSINKI 750 3

    HD KNJIŽNICA HELSINKI 750 4

    HD KNJIŽNICA HELSINKI 750 5

    HD KNJIŽNICA HELSINKI 750 6

    HD KNJIŽNICA HELSINKI 750 7

    HD KNJIŽNICA HELSINKI 750 8

    HD KNJIŽNICA HELSINKI 750 9

     

    U talijanskom mjestu Toblach nedaleko od talijansko-austrijske granice smještena je ova moderna rezidencijalna vila koju je osmislio lokalni arhitektonski studio Comfort Architecten. Kuća iz daljine izgleda kao da se proteže prema okolnim planinama, dok se na terasama se nalazi niz svjetlarnika koji u unutrašnjost uvode što je više moguće danjeg svjetla. Osim vrhunske izolacije, kuća na krovu ima solarni fotonaponski sustav te je zahvaljujući svim ugrađenim značajkama energetski učinkoviti dom smješten usred slikovitog krajolika talijanskih Alpa. Velika obiteljska kuća organizirana je oko središnjeg dvorišta, dok su različite namjene smještena na različitim katovima. U prizemlju se nalazi ulazni prostor, radna soba i dnevni boravak koji je orijentiran prema atriju. Na sljedećoj višoj razini, do koje se dolazi širokim stubištem, smještena je kuhinja s blagovaonicom, a iznad nje se nalaze spavaće sobe. Na istoj razini nalazi se i mali stan do kojeg je moguće pristupiti preko vanjskog stubišta. Na najvišoj razini nalazi se glavna spavaća soba s otvorenom kupaonicom i garderobom. Posebno osmišljeni dizajn omogućava ulazak dnevnog svjetla u sve dijelove kuće, čak i u podrumske prostorije u kojima se nalaze teretana i wellness područje. Ova kuća izgrađena je korištenjem hibridnog sustava betona i različitih tehnika drvene gradnje. Podrum i dio prvog stropa izgrađeni su uz pomoć armiranog betona, dok je ostatak kuće napravljen uz pomoć drvnih konstrukcija. Korištenjem odgovarajuće izoliranih zidova i stropova te trostrukih stakala i kontrolirane ventilacije, ova kuća dostigla je energetski razred "A" to jest potrošnju od 22 kWh po četvornom metru. Fotonaponski sustav na krovu proizvodi dovoljno struje za cijeli dom čime se dodatno naglašavaju ekološke i energetske komponentne dizajna.
    www.poslovni.hr

     

    HD VILA TOBLACH 750 1

    HD VILA TOBLACH 750 2

    HD VILA TOBLACH 750 3

    HD VILA TOBLACH 750 4

    HD VILA TOBLACH 750 5

    HD VILA TOBLACH 750 6

    HD VILA TOBLACH 750 7

    HD VILA TOBLACH 750 8

    HD VILA TOBLACH 750 9

    Da li će ovo biti prvi neboder izgrađen od recikliranih materijala? Ovaj projekt u Copenhagenu predstavlja dokaz da visoke zgrade ne moraju da budu izgrađene na štetu prirodnog okruženja, kao ni životnog komfora ljudi. Danska arhitektonska tvrtka Lendager Group i TREDJE NATUR su udružile snage kako bi zajedno koncipirale zgradu zvanu CPH Common House, odnosno prvi neboder na svijetu koji bi mogao biti izgrađen recikliranim materijalima. Ispunjen zelenilom u svim svojim dijelovima, zgrada bi imala stepenastu strukturu, a samo na procesu izgradnje izbjegla bi se emisija ugljik-dioksida od procijenjenih 1.174 tona. „Želimo da pokažemo kako se može graditi visoko bez gubitka veze sa povijesnim kontekstom okruženja i čovjekom kao proporcionalnim orijentirom. Strategije održivosti i cirkularnosti uključene su u ovaj projekt od prve skice!“, istakli su za ArchDaily danski arhitekti. Njihov plan je da se iskoristi 17.577 tona recikliranog otpada, u koji pripadaju slomljene pločice i opeke, koji bi se koristili za izradu poda, kao i prozorske okvire koji bi ponovo mogli da se koriste kao reciklirane drvene zidne i podne obloge. Projekt CPH Common House svojim dizajnom omogućava prodor veće količine svjetlosti u unutrašnjost stanova, kao i stvaranje prostora za terasaste zelene površine. Ovaj stambeni kompleks će reciklirati i vodu. Naime, sva kišnica će se sakupljati i koristiti za navodnjavanje biljaka na terasama. Također, planirano je i da se cjelokupan otpad, koji budući stanari budu proizvodili, razdvaja, kompostira i reciklira. Kako bi se uspostavila veza sa postojećim urbanim tkivom, uz objekt je organiziran i poslovni blok površine 30.000 kvadratnih metara, koji ima aktivan odnos sa okolnim gradskim prostorom. Terasasti prostori i prostrano dvorište u podnožju objekta omogućavaju okupljanje lokalnog stanovništva, dok stanari zgrade imaju pristup i privatnim krovnim terasama. Ipak, jedini problem je što ovaj projekt samo prijedlog, a pitanje je i da se on usvoji, da li bi od nadležnih institucija dobio zeleno svjetlo za gradnju. Ideja je svakako veoma zanimljiva, a ako se ovaj neboder izgradi biti će to prvi recikloder na svijetu.
    www.gradnja.rs

     

    HD COMMON HOUSE 750 1

    HD COMMON HOUSE 750 2

    HD COMMON HOUSE 750 3

    HD COMMON HOUSE 750 4

    HD COMMON HOUSE 750 5

    HD COMMON HOUSE 750 6

    HD COMMON HOUSE 750 7

    Projekt Hidroelektrane Rogun u Tadžikistanu započeo je 1976. godine, kada je sovjetski Gosstroy odobrio projektnu dokumentaciju. Za izradu plana Taskentov "hidroprojekt" odgovorio je pozitivno. Od samog početka postalo je jasno da će izgradnja ove hidroelektrane biti vrlo složena. Stanica je trebala biti izgrađena u teškim prirodnim uvjetima Središnje Azije. Projektu Hidroelektrane Rogun prijeti nekoliko čimbenika. Prvo, to je visoka seizmička regija gdje se javljaju mali potresi. Oni nisu problematični za HE, ali ako je neočekivani potres prejak (kao što je bilo davne 1911. godine) može doći do uništenja brane. Drugo, graditelji su morali probiti tunele na krhkim i lomljivim stijenama. Treće, ispod dna rijeke Vakhsh postoji greška koja sadrži erozijsko tlo. Izgled brane može dovesti do propuštanja vode i erozije šavova. Dizajneri HE Rogun morali su razmotriti sve navedene čimbenike. Sovjetski čelnici nisu htjeli odbiti izgradnju brane jer je imala važnu gospodarsku ulogu u životu središnje Azije. Sovjetska izgradnja HE Rogun bila je vrlo teška, hidro-graditelji su uspjeli pronaći rješenja koja su pomogla ublažiti sve akutne probleme. HE Rogun je projektirana na pretpostavci da bi mogla izdržati bilo kakav potres. Zbog toga je tijelo brane izduljeno i složeno strukturirano. Za jezgru se koristi glina i šljunak. To je napravljeno kako bi meke stijene ispunile praznine i pukotine koje nastaju tijekom potresa.

    Početak rada
    Prvi graditelji stigli su u Rogun u jesen 1976. godine. Mjesto za njihov rad izgrađeno je na nadmorskoj visini od preko 1000 metara. Mjesto izabrano za Rogunovu hidroelektranu bilo je sasvim prazno u to vrijeme. Udaljenost između gradilišta i najbliže željezničke stanice iznosila je 80 kilometara. Oprema potrebna za novu infrastrukturu isporučuje se iz cijele zemlje. Hidro turbine i transformatori su proizvedeni u Ukrajini, dok su u dalekom Sverdlovskom napravljeni hidro generatori. Više od 300 sovjetskih poduzeća bilo je odgovorno za izgradnju hidroelektrane Rogun. Grad Rogun, u kojemu su se graditelji stanice smjestili, izgrađen je od nule. Više etažne zgrade, vrtić, škola nisu postojali prije nego što se počeo provoditi ambiciozni energetski projekt. Grijanje zgrada osigurano je električnim kotlovnicama. Graditelji su započeli gradnju hidroelektrane od tunela u labavim, lomljivim stijenama gdje je došlo do velikog pritiska. Nakon grubih radova tuneli su pažljivo betonirani. Ukupno je planirano izvesti 63 kilometara tunela.

    Tuneli i brane
    Za deset godina izgradnje osnovna hidroelektrana Rogun praktički se nije promijenila, jer je cijelo vrijeme utrošeno na izradu tunela. Kako bi ubrzali rad i uštedjeli novac odlučeno je da se ne koriste klasični kamioni za kamenolome već velike transportne trake. Prema riječima stručnjaka, tako je riznica uspjela uštedjeti oko 75-85 milijuna rubalja. Izgradnja brane počela je 1987. godine 27. prosinca i rijeka Vakhsh bila je zatvorena. Godine 1993. visina skakača već je bila 40 metara, a duljina tunela dosegla je 21 kilometar. Stanice za transformatore i strojarnice bile su gotovo potpuno spremne. Međutim, posao nikada nije bio dovršen. Zbog urušavanja SSSR-a i nastanka ekonomskih problema te drugih čimbenika gradnja je bila zustavljena.

    Nezgoda 1993
    Godine 1993. HE Rogun pretrpjela je ozbiljne štete. Nekoliko godina nakon zatvaranja korito rijeke Vakhsh je srušilo zaštitne konstrukcije. Razlog tome bio je najsnažnija poplava zabilježena na rijeci. Kao rezultat poplave nedovršeni tuneli za pročišćavanje otpadnih voda i prostorije strojarnice bili su poplavljeni. Naravno svaka hidroelektrana mora se nositi s opterećenjima čak i ako su uzrokovane nenadmašnim poplavama. Tijekom analize štete postalo je jasno da se katastrofa ne bi dogodila da su pravilno odrađene organizacijske jedinice. Danas je HE Rogun kolovoz 2016. u fazi pripremnog rada te ima i druge vlasnike međutim 1987. godine formalni kupac bio je Tajikglavenergo. Postoji spor između ove tvrtke i uprave za graditeljstvo. Kao rezultat toga Ministarstvo energetike SSSR-a uklonilo je s posla ljude koji su prethodno bili odgovorni za ispunjenje rokova. Zbunjenost je doveli su do greške u propuštanju rijeke koje se dogodilo prerano. Organizatori su žurili bojeći se sloma, ali vrijeme je pokazalo da je takva žurba bila pogrešna.

    Slični incidenti
    Hidroelektrana Rogun najčešće se uspoređuje s drugom hidroelektranom u Tadžikistanu - Nureku. Ova hidroelektrana je pokrenuta 1979. godine. Tijekom operacije korištenja došlo je do nekoliko manjih nesreća. Mnogo bolnija je usporedba hidroelektrane Rogun sa Sayano-Shushenskaya. Posljednja nezgoda bila je izrazito negativne prirode kada je poginulo 75 ljudi. Graditelji i izvođači hidroelektrane Rogun uvjereni su da su preuzeli u obzir iskustvo iz tih katastrofa, a postrojenje više neće biti suočeno sa izvanrednim situacijama kao što se dogodilo 1993. godine.

    Moderna pozornica
    Zbog teške situacije u Tadžikistanu izgradnja HE Rogun je zamrznuta na deset godina. Tek 2004. godine vlasti zemlje potpisale su sporazum s ruskim Rusalom o nastavku izgradnje postaje. Na trošak tvrtke potopljene su dvorane isušene međutim daljnja suradnja stranaka izazvala je ozbiljne probleme. Tvrtka i vlada nisu se složile oko tehničkih aspekata projekta uključujući visinu brane i njegovu vrstu dizajna. U 2007. godini ugovor s Rusalom je prekinut. Nakon toga vlasti su odlučile završiti izgradnju hidroelektrane zatraživši pomoć od Svjetske banke. U 2010. godini potpisan je sporazum o međunarodnom ispitivanju projekta dok je financijer bila švicarska tvrtka. Osnovana je otvorena dionička tvrtka "Rogun HE" koja danas nastavlja izgradnju hidroelektrane.

    Nezadovoljstvo Uzbekistana
    Gotovo je dovršena HE Rogun čiji je kapacitet 3.600 megavata. U zgradi je instalirano šest hidrauličkih jedinica, a nakon završetka brana će stvoriti novi spremnik. Visina HE je 335 metara ako se projekt dovrši hidroelektrana će postati najviša na svijetu. Prema riječima stručnjaka, troškovi gradnje za dovršenje su više od 2 milijarde dolara. Stanje hidroelektrane Rogun sada se kritizira iz mnogo različitih kutova. Glavni prigovori se svode na odabir lokacije brane, tj. Rizicima koji su bili poznati i u sovjetskim vremenima. Međutim, odgovorne osobe tvrde da muljeviti tokovi i muljeviti procesi te seizmička aktivnost i drugi prirodni čimbenici neće na bilo koji način oštetiti hidroelektranu. Najviše kritika čuje se od strane vlasti Uzbekistana jerje rijeka Vakhsh pritoka Amu Darja, koji teče kroz područje Uzbekistana. To znači da promjena jednog toka može utjecati na ekološku situaciju u susjednoj republici. Vlada Uzbekistana nekoliko je puta izrazila neslaganje s međunarodnim povjerenstvima koja su proglasile da HE još uvijek može biti dovršena.

    Ekološki faktor
    Moguće kršenje operacije ili izgradnje hidroelektrane Rogun može prouzročiti ekološke i socijalne rizike. U Uzbekistanu, gdje Amu Darya teče, situaciju pogoršava isušivanje Aralovog mora, uzrokovano nepravilnom upotrebom prirodnih resursa u sovjetskoj eri. Izgradnja brana uvijek pridonosi ubrzanju erozije tla. Još će više problema stvoriti poplave zemljišta koje se nalaze na području predloženog spremnika. Promjena režima tokova rijeke utjecat će ne samo na protok, već i na temperaturni režim. Rezervoari su akumulatori u kojima se talože organske i mineralne naslage. Oni obogaćuju tlo, ali utječu na plodnost u donjim tokovima rijeke (tj. U Uzbekistanu). Atom i konzorcij Sporovi potiču prijedloge za alternativa rješenja energetskih i ekoloških problema regije. Dakle, Uzbekistan je pokušao dovesti Rusiju i Europsku uniju da sudjeluju u novom projektu o izgradnji nuklearnih elektrana, koji bi mogli pokriti potrebe nekoliko centralnih azijskih zemalja (čak uključujući Pakistan, Afganistan i Indija). Do sada, ova inicijativa nije dovela do rezultata. Naravno, u takvom globalnom pitanju, odluke donose službenici. Međutim, pravi stručnjaci, prije svega ekolozi, vjeruju da je sukob oko elektrane previše politiziran. Problem je u tome što svaka zemlja pripada rijeci kao sastavni dio dok su svi vodni resursi središnje Azije međusobno povezani unutar jednog riječnog sustava koji vodi do Aralskog mora. Zato ekolozi predlažu stvaranje energetskog konzorcija, koji osim Tadžikistana i Uzbekistana treba uključivati ​​Kazahstan, Kirgistan, Turkmenistan i Afganistan. Međutim, do sada nisu poduzeti konkretni koraci u ovom smjeru.

    Rogun i Sarez
    Neki protivnici izgradnje elektrane Rogun nude usmjeravanje resursa na drugi projekt koji se odnosi na Jezero Sarez. 1911. godine nakon katastrofalnog potresa i urušavanja stijena došlo je do stvaranja prirodne branom koja je blokirala tok rijeke Bartang i stvoreno je jezero također pripada Amu Darya bazenu. Ako iz nekog razloga (npr, zbog ponovljenih potresa) prirodna brana kobira ogroman val će doći do Aralskog mora što će uzrokovati nepopravljivu štetu mnogim gradovima triju zemalja (Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan). Mnogi okolišni stručnjaci predlažu korištenje resursa Jezera Sarez za energetske svrhe čime je republika spasila od manjka i okončavala sukob sa svojim susjedima. Podupiratelji projekta Sarez uvjeravaju da se u više od sto godina razvila ekološka ravnoteža, što znači da se vodeni resursi mogu koristiti bez oštećenja prirode. U slučaju Roguna, okoliš potresa tek treba testirati, čak i ako se pištanje u pogon odvija po svim pravilima.

    Važnost hidroelektrane
    Već dugi niz godina Tadžikistan ima ozbiljnih problema s izvorima energije ugljikovodika. Konkretno, brojni sukobi s Uzbekistanom i "plinski ratovi" susjeda povezani su s tim problemom. Zato je Rogunova hidroelektrana tako važna za Republiku koja ima konstantan energetski deficit. Tadžikistan sam štiti projekt takvim argumentima. HE Rogun se već 40 godina izgrađuje zajedno s prekidima i nameće zemlji obvezu koja u elektranu ulijeva sve svoje resurse.
    nsokote.ru

     

    HD BRANA ROGUN 750 1

    HD BRANA ROGUN 750 2

    HD BRANA ROGUN 750 3

     

     

     

    Rogun, HE - kada će Tadžikistan imati vlastitu električnu energiju?
    Moderni čovjek ne može zamisliti život bez električne energije. Ali električna energija daje priliku da se osigura svakodnevni život nacije te i razvoj državnog gospodarstva. Čak i u poslijeratnom razdoblju prva stvar koju su sovjetske vlasti počele obavljati u zemlji jest izgradnja i rehabilitacija hidroelektrana. Tadžikistan je zemlja smještena u središnjoj Aziji. Prije toga, zemlja je bila dio SSSR-a. Ona nema vlastiti pristup moru, a područje se nalazi u podnožju Pamira. Država je bogata mineralima, ali budući da je 93% cjelokupnog teritorija u planinama, izvlačenje resursa je teško. Infrastruktura je slabo razvijena, a granice zemlje su daleko od euroazijskih prometnih tokova, ali to nije glavni problem republike.

    Problemi s električnom energijom
    Unatoč činjenici da oko 60% svih odvodnih voda u Srednjoj Aziji dolazi u Tadžikistan zemlja zimi praktički pada u tamu u doslovnom smislu. U republici nema razvijenih velikih depozita ugljikovodika koji bi se koristili u elektranama stoga je očigledan nedostatak električne energije. Lokalne vlasti nameću ograničenje potrošnje energije za stanovništvo i poduzeća, posebno za male poduzetnike. Prema nezavisnim stručnjacima, potencijalna rezerva hidroelektrana zemlje trenutačno iznosi 300 TWh. Na primjer, u Turkmenistanu ta brojka iznosi samo 20 TWh. Dugotrajna je izgradnja hidroelektrane Rogun, Tadžikistan koje je postala najveća dugoročna konstrukcija na svjetskoj razini. Radovi na izgradnji elektrane započeli su 1976. godine dok je nakon raspada Sovjetskog Saveza rad u Rogunu zaustavljen. 1993. godina nije bio uspješna za izgradnju elektrane jer je došlo do snažne poplave, a pomoćna brana bila je isprana. Kao rezultat toga, sve građevine podignute u to vrijeme bile su poplavljene. Godine 2004. započeo je drugi pokušaj izgradnje hidroelektrane Rogun. Ali sada 2017. nema temeljitih promjena usprkos glasnim uvjerenjima lokalnih vlasti o neposrednom pokretanju elektrane.

    Opće informacije
    HE Rogun nalazi se na rijeci Vakhsh, na mjestu gornje faze Vakhshk kaskade. Prema projektu elektrana bi trebala biti tipa nasipne brane visine 335 metara. Ako se izgradnja dovrši HE će biti najviša u cijelom svijetu. Prateće zgrade operative kao građevinski tuneli se moraju osposobiti kao i postaje stanice pod zemljom i transformatorska soba. Planirani kapacitet iznosi 3600 MW. U prosjeku bi elektrana trebala proizvesti 17,1 milijardi kWh. Brana bi trebala formirati veliki rezervoar Roguna koji će također pružiti funkcije navodnjavanja, tj. omogućiti će navodnjavanje oko 300 tisuća hektara.

    Stručno mišljenje
    Čak su i sovjetski dizajneri tvrdili da izgradnja hidroelektrane u Rogunu ne samo da će riješiti probleme pružanja električne energije u cijeloj zemlji već će ukloniti deficit vode diljem Amu Darya bazena. Rješenje ovog problema omogućiti će navodnjavanje oko 4,6 hektara zemljišta. Postoje podatci da je krajem 1990. godine stanica bila gotovo polu spremna. Izgradnja je provedena uz podršku SSSR koji je također bio zainteresiran za HE pa je uspio razviti još 240.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Nakon raspada SSSR-a, izgradnja HE Rogun počela je izazivati zabrinutost republika koje se nalaze u donjem području. Provedeno je međunarodno složeno ispitivanje projekta. Svjetska banka konzultirala se o zadatcima projekta (rujan 2008.-rujan 2009.). Unatoč javnim izjavama o neslaganju s izgradnjom Uzbekistana komisija je došla do sljedećih zaključaka: daljnja izgradnja i rad hidroelektrana je moguć, ali samo pod uvjetom da se usvoje promjene projekta radi ublažavanja utjecaja na okoliš. Brana u selu Rogun je najbolje rješenje, koje će zahtijevati najmanje izdataka i omogućiti će zemlji električnu energiju. Biti će potrebno ponovno izgraditi nekoliko naselja koja se nalaze u nižim točkama. Dakle, HE Rogun daje više prednosti Tadžikistanu i zemljama koje se nalaze u nižim područjima od negativnih posljedica. Također treba razmotriti još dva čimbenika. Prvo, zaključci međunarodne komisije potpuno se podudaraju s mišljenjem sovjetskih dizajnera. Drugo, nema potrebe ni tražiti nikakve političke implikacije u zaključke stručnjaka tih godina. Uz električnu energiju za cijelu populaciju zemlje gradnja će dati poticaj razvoju industrije u regiji. A to su nova radna mjesta, povećanje interregionalnog i međudržavnog robnog prometa. Prema najnovijim procjenama, dovršetak izgradnje koštati će zemlju 2,2 milijarde dolara.

    Što se sada događa?
    Tko sada gradi hidroelektranu (Rogun)? Do danas nastavak izgradnje vodi talijanski izvođač Salini Impregilo. Uprava tvrtke osigurava da će prva jedinica kapaciteta od 600 megavata biti pokrenuta već 2018. godine. Druga se planira pokreniti 2019. godine dok ih je šest u projektu. Potpuno lansiranje HE planira se već 13 godina. Osim toga, izgradnja HE u 2017 provodi se u potpunom vakuumu podataka. Šef države Emomali Rahmon prilično svjesan napretka "izgradnje stoljeća" jer je prethodno rekao da će prvo puštanje biti do početka 2017., ali najsnažnije poplave spriječile su to.
    nsokote.ru

     

    HD BRANA ROGUN 750 4

    HD BRANA ROGUN 750 5

    Više od 50 tisuća ljudi traži zabranu plastičnih vrećica u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je od siječnja na snazi obavezna naplata laganih plastičnih vrećica za nošenje (do 50 mikrona), uz iznimku tzv. vrlo laganih za koje treba stajati obavijest "Vrećice koristite štedljivo". Ova odredba na brojnim mjestima se ne provodi uopće ili je provedba neadekvatna. Greenpeace smatra da će jedino zabrana bitno popraviti situaciju, stoga su pokrenuli peticiju koju je potpisalo više od 50.000 ljudi. Zbog loše kvalitete plastične vrećice se kratko koriste, zbog niske cijene dijele se nekontrolirano, okolišu nanose štetu, a jednostavno je zamijeniti ih alternativama. Jedino će zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje bitno popraviti situaciju, poručuju iz Greenpeacea, stoga su pokrenuli peticiju kojom traže njihovu zabranu. Tijekom nekoliko mjeseci peticiju je potpisalo više od 50.000 ljudi. To pokazuje da unatoč njihovoj sveprisutnosti, raste svijest o štetnosti vrećica i jednokratne plastike općenito. "Ljudi zapravo žele da se svoj toj silnoj plastici stane na kraj, da ih se prestane na svakom koraku nutkati vrećicama i zatrpavati plastičnom ambalažom. Građanke i građani su složni u tome da je potrebno sistemsko rješenje te pokazuju iskrenu volju da u svakodnevnom životu potraže alternativu", poručila je Petra Andrić, Greenpeceova voditeljica kampanje.
    h-alter.org

    Link na Greenpeace peticiju!

    Recimo NE plastičnim vrećicama!
    Svijet se utapa u jednokratnoj plastici. Njezina proizvodnja raste iz godine u godinu, a goleme količine te plastike završavaju u okolišu te ugrožavaju život brojnim životinjskim vrstama. Početkom 2019. u Hrvatskoj je stupila na snagu obaveza naplate laganih (običnih) plastičnih vrećica za nošenje. Iz obaveze naplate izuzete su tzv. vrlo lagane vrećice, koje bi trebale služiti kao primarna ambalaža. Za takve vrećice propisana je obaveza isticanja natpisa: “Vrećice koristite štedljivo!” Greenpeace je tijekom siječnja i veljače obišao čitav niz prodajnih mjesta te utvrdio da se na brojnim mjestima odredba o obaveznoj naplati ne provodi ili se pak kao “obične” dijele najtanje vrećice, što je u suprotnosti sa smislom i ciljem propisa. Tamo gdje se provodi, naplata vrećica je simbolična pa nije izgledno da će ta mjera dovesti do ozbiljnog smanjenja. U Greenpeaceu smatramo da se na ovaj način neće postići željeni cilj, odnosno drastično smanjenje korištenja plastičnih vrećica u Hrvatskoj. Hrvatska vlada izabrala je najlakši put, što očito donosi i najslabije rezultate. Problem treba rješavati na izvoru: vrijeme je da stanemo na kraj najezdi jednokratne plastike! Zahtijevamo da Hrvatska donese odgovornu odluku i zabrani jednokratne plastične vrećice!
    act.greenpeace.org

    Link na Greenpeace peticiju!

     

    Ne plastičnim vrećicama!
    Iako su naše bake i djedovi u cijelome svojem životu koristili tek nekoliko trajnih torbi, uspijevajući obavljati kupovinu u gradovima bez problema, danas se svakodnevno nemilice troši mnoštvo plastičnih vrećica koje su izrazito štetne za okoliš. Zbog proizvodnje plastičnih vrećica troše se prirodni resursi i energija, a kasnije pridonose gomilanju smeća, guše životinje u morima i nagrđuju plaže. Hrvatska bi, kao turistička zemlja, trebala na primjeru drugih država koje su zbog zagađenosti uvele zabranu plastičnih vrećica, naučiti da ne trebamo uništavati vlastite prirodne ljepote i čistu prirodu plastičnim vrećicama. Važno je da se edukacijom i zabranom plastičnih vrećica ili njihovom naplatom potiče građane da kupuju i koriste stvari koje će im trajati dulje te da koriste vrećice višekratno, a ne jednokratno. Samo u 2008. u Europi je proizvedeno 3,4 milijuna tona plastičnih vrećica, što je težina oko 2 milijuna automobila. Svake godine u svijetu se potroši preko 500 milijardi plastičnih vrećica, od kojih se zbog visokih troškova reciklira manje od 1%. Ostalih 99% završava u prirodi (morima, oceanima, rijekama i jezerima) gdje ubijaju stotine tisuća životinja koje ih zamijene za hranu. Kada jednom proguta plastične vrećice, životinja ih ne može probaviti tako da one ostaju u crijevima. Tamo sprječavaju probavu hrane i uzrokuju vrlo sporu i bolnu smrt. Gotovo 200 morskih vrsta (kitova, dupina, kornjača) umire na taj način, a česta su meta i ptice, do kojih vjetar nanese plastične vrećice. Procjenjuje se da oceanima pluta 4 milijuna tona plastike, a ona čini 10% cjelokupnog morskog otpada! Plastične vrećice uzrokuju i velike ekološke probleme jer se desetljećima raspadaju na manje dijelove te se na kraju raspadnu u plastičnu prašinu, vrlo nepoželjnu u okolišu jer kontaminira ekosustave i završava u našoj hrani i vodi. Alarmantna je činjenica da samo toksični dim koji nastaje pri paljenju plastike ubija stotine ljudi svake godine, a plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla. Manje plastičnih vrećica također bi značilo i manju ovisnost o nafti jer se rade od polietilena, termoplastike dobivene preradom nafte. Iako predstavnici industrija koje se bave preradom plastike i gume navode kako se za proizvodnju plastičnih vrećica koristi manje resursa nego za papirnate vrećice, činjenica je da je razgradnja papirnatih vrećica neusporedivo brža i manje štetna za okoliš. No, nije cilj koristiti jednokratne vrećice, niti plastične niti papirnate, već one koje se mogu višekratno koristiti. Jedna platnena torba može se godinama višekratno koristiti, za razliku od plastičnih vrećica koje se svakodnevno nemilice troše i bacaju u ogromnim količinama, a njihova razgradnja traje jako dugo i šteti okolišu.

    Što s recikliranjem?
    Recikliranje plastičnih vrećica neekonomično je i teško provedivo. Niti znatno povećanje recikliranja ne rješava problem njihove neumjerene proizvodnje zbog koje se troše golemi resursi i otrovne kemikalije. Prerada jedne tone plastičnih vrećica stoji 20.000 kuna, dok dobivena sirovina vrijedi svega 160 kuna, što znači da je vrećicu skuplje reciklirati nego proizvesti novu.Mnoge su zemlje aktivno počele raditi na rješavanju problema plastičnih vrećica. 2011. godine povjerenik EU za okoliš Janez Potočnik izjavio je kako se razmatra mogućnost uvođenja zabrane plastičnih vrećica u sve zemlje EU, kao i druge opcije - dodatni porez na plastične vrećice ili zakonsku obavezu da se kupcima naplaćuju. Također, nama susjedna Italija od 2011. godine nudi kupcima samo biorazgradive vrećice od tkanine ili papira. Irska je 2002. prva u Europi uvela porez na njih, a do danas im je potrošnja pala za 90%. Kina, Izrael, Kanada, Južna Afrika, Australija te gradovi San Francisco, Los Angeles, Mumbai i drugi, zabranili su uporabu plastičnih vrećica ili će to uskoro učiniti. Južna Afrika, Irska, Tajvan, Bangladeš, Butan, Ruanda i Zanzibar primjeri su zemalja u kojima su uvedene novčane kazne za one koji rabe te neekološke vrećice.

    Promjena je u našim rukama!
    U Hrvatskoj se svijest o njihovoj štetnosti tek budi. Prijatelji životinja već godinama upozoravaju na ogromne ekološke štete i životinjske žrtve koje su posljedica masovnog korištenja plastičnih vrećica. Čestim kampanjama educiraju javnost o zaštiti okoliša dijeleći informativne letke i besplatne platnene vrećice. 'Vrećko', plastično čudovište, djeci na razumljiv i zabavan način objašnjava posljedice neekoloških vrećica, a instalacijom 'Oceani nekad i sad' ukazalo se na drastične promjene u izgledu oceana i njihovom izumiranju. Kada bi ih svaki peti građanin Hrvatske prestao koristiti, sljedeća generacija zatekla bi u prirodi 199.588.499.000 manje plastičnih vrećica!Samo jedna platnena torba zamijeni i do 1000 plastičnih vrećica, a čovjek može uštedjeti i preko 22.000 plastičnih vrećica samo ako se odluči za ekološku alternativu. Zabranom plastičnih vrećica spasile bi se stotine tisuća životinja, sačuvali prirodni resursi i očuvali ekosustavi.Platnene torbe su praktične, ekološke i trajne. Odbacite plastične vrećice i zamijenite ih platnenima - tako pridonosite stvaranju čišćeg, zdravijeg svijeta, bez nasilja prema životinjama i prirodi.
    prijatelji-zivotinja.hr

    Veliki podvig, ali i sramota: Istraživači su stigli na dno svijeta, no šokirati ćete se kad vidite što su ondje pronašli. U najdubljem zaronu podmornicom koji je čovjek ikad napravio, teksaški poduzetnik i istraživač pronašao je i nešto čemu se doista ni u najcrnijim scenarijima nije nadao i nešto što se može pronaći svakodnevno na cesti – smeće. U sklopu dokumentarne serije na Discovery Channelu objavljen je video najdubljeg dosad zabilježenog zarona podmornice s ljudskom posadom. Umirovljeni mornarički časnik, teksaški investitor i istraživač Victor Vescovo specijalnom je podmornicom zaronio na nevjerojatnih 10.928 metara dubine u Tihom oceanu, točnije Marijanskoj brazdi, koja je ujedno i najdublje mjesto na Zemlji. Vescovov zaron srušio je prethodni rekord, postavljen još 1960. godine, za punih 16 metara. Teksaški je istraživač na dnu Marijanske brazde i tamo gdje čovjek prethodno nikad nije bio, pronašao dosad nepoznate morske vrste, ali i posve neočekivanu stvar. Među novim vrstama antropoda, prozirnim "morskim svinjama" i drugim novim i uzbudljivim stvorenjima iz oceanskih dubina Vescovo je uočio i uglate metalne ili plastične predmete, a jedan od njih na sebi je imao i natpis. "Bilo je vrlo razočaravajuće vidjeti očite tragove ljudskog onečišćenja u najdubljoj točki oceana", rekao je Vescovo u intervjuu, prenosi agencija Reuters. Zagađenje svjetskih oceana i mora plastikom doseglo je epidemiološke razmjere te se procjenjuje da je u njih dosad bačeno preko 100 milijuna tona takvog otpada, prema podacima iz Ujedinjenih naroda. Znanstvenici su tragove mikroplastike pronašli čak u probavnom sustavu morskih sisavaca koji obitavaju u dubinama, poput kitova. Vescovo se međutim nada da će njegovo neugodno otkriće ljudskog otpada na najdubljoj točki svijeta ipak podići ljudsku svijest o potrebi za zaštitom oceanskog dobra i nužnosti svjetskih vlasti da strože i učinkovitije provode postojeće regulative o zaštiti mora ili da donesu one koje će biti učinkovitije. "Ne govorimo ovdje o velikom bazenu za prikupljanje otpada, iako se tako odnosimo prema tome", naglasio je Vescovo, govoreći o potrebi zaštite svjetskih mora i oceana. U posljednja tri tjedna njegova je ekipa četiri puta zaranjala u Marijansku brazdu, a to je ujedno i treći put da ljudska ekspedicija zaranja u predio Marijanske brazde koji se zove Challenger Deep. Vescovo nije jedina javna osoba koja se odvažila na tu avanturu. Prije njega to je učinio i slavni holivudski redatelj kanadskih korijena James Cameron još 2012. godine. Cameron je tad podmornicom zaronio na 10.908 metara dubine, odnosno 20 metara manje od Vescova.
    dnevnik.hr


    Istraživač u Marijanskoj brazdi pronašao je i plastične vrećice
    Victor Vescovo i njegov istraživački tim oborili su novi rekord i uspjeli zaroniti i istražiti Marijansku brazdu. Osim dosad neviđenih morskih vrsta, na dnu su pronašli i plastični otpad. Američki istraživač Victor Vescovo spustio se gotovo do najdublje točke na svijetu, Marijanske brazde u Tihom oceanu. Proveo je četiri sata istražujući dno uz pomoć podmornice koja je napravljena kako bi izdržala veliki pritisak zbog dubine. Pronašao je morska stvorenja, ali i plastični otpad. Ovo je treći put da su ljudi uspjeli dosegnuti ekstremne oceanske dubine. Vescovo i njegov tim zaronili su pet puta na dno tijekom ekspedicije. Osim podmornice, robotski lenderi poslužili su za istraživanje udaljenog terena. Svi smo neopisivo uzbuđeni zbog ovoga što smo upravo učinili - rekao je Vescovo. Podmornica i njezin matični brod zajedno s iznimno talentiranom ekspedicijskom posadom iskoristili su pomorsku tehnologiju i uzdigli je na višu razinu iskoristivši je u istraživanju najdubljeg i najtežeg područja oceana - kaže američki istraživač. Poručnik američke mornarice Don Walsh i švicarski inženjer Jacques Piccard prvi su se spustili na dno Marijanske brazde 1960. godine u podmornici Bathyscaphe Trst. Prilikom obaranja novog rekorda dostizanja samog dna Marijanske brazde, s posadom bio je i Don Walsh. Čestitam Victoru Vescovu i njegovom izvanrednom timu na uspješnom povijesnom istraživanju u području Marijanske brazde. Prije šest desetljeća Jacques Piccard i ja imali smo čast zaroniti na isto mjesto. U ovim godinama čast mi je biti pozvan na mjesto moje mladosti - rekao je Walsh za BBC news. Tim vjeruje da je otkrio četiri nove vrste rakova poput škampa nazvanih amfipodi. Osim toga otkrili su stjenovite izdanke žarko-šarenih boja za koje se pretpostavlja da su nastale od mikroorganizama na morskom dnu. S površine uzeli su uzorke za istraživanje. Osim veličanstvenog podvodnog svijeta nažalost se mogao vidjeti i negativan utjecaj čovječanstva, odnosno hrpa plastičnog otpada na dnu Marijanske brazde. To je nešto s čime se ekspedicije koje koriste lendere često susreću. Milijuni tona plastike svake godine završe u oceanima, ali se malo zna o tome gdje točno završavaju. Znanstvenici sada planiraju testirati stvorenja koja su prikupili kako bi ustanovili sadrže li mikroplastiku. Nedavne studije pokazuju kako je to široko rasprostranjen problem, čak i za bića koja žive na velikim dubinama.
    www.24sata.hr

    Razvija se nova investicijska platforma za fotonaponske elektrane u Hrvatskoj. "Sunce na dlanu" naziv je nove investicijske platforme kojoj je cilj povezati pravne osobe i tvrtke zainteresirane da na svom krovu podignu fotonaponsku elektranu s domaćim i inozemnim investitorima u takva postrojenja, ESCO tvrtkama i poduzetnicima. Platforma će biti dvojezična (hrvatski i engleski) a funkcionirat će na komercijalnoj bazi. Cilj je da poveže ljude i potakne bržu realizaciju fotonapona u Hrvatskoj, a zanimljivo je da će od početka biti otvorena i investitorima izvan Hrvatske. Taj ambiciozni projekt, koji bi trebao startati početkom lipnja, a neće poznavati nacionalne granice, razvijaju REGEA, SAP i Experta. U prvom planu su projekti solarne energije, jer kada se na istoj lokaciji troši glavnina na krovu proizvedene energije, takvi projekti su isplativi bez ikakvih kapitalnih poticaja. To je u Hrvatskoj trenutno moguće u javnim institucijama i komercijalnim pogonima različitih vrsta, hotelima, industrijskim zonama itd, a postoji namjera prijave na platformu i privatnih vlasnika objekata (npr. višestambene zgrade), onda kada to zakoni u Hrvatskoj budu dopuštali, rekao nam je ravnatelj REGEA-e Julije Domac.

    Projekti u fotonaponu se brzo isplate i bez poticaja
    On pojašnjava da postoji značajan interes za instalaciju fotonapona jer je u međuvremenu došlo do porasta svijesti građana i lokalnih samouprava, koje konačno mijenjaju svoju politiku prema obnovljivcima, a oprema je u međuvremenu pojeftinila pa su projekti znatno brže isplativi nego prije. Hrvatska je s manje od 60 MW instaliranog fotonapona na samom začelju u Europskoj uniji, a potencijali su zbog dobre insolacije znatno veći nego u sjevernim zemljama. To je prepoznala i nacionalna elektroprivreda HEP koja je već pokrenula velik broj većih projekata diljem zemlje te brojni poduzetnici koji su za FN elektrane dobili i investicijske poticaje iz EU fondova. Platforma je svojevrsni digitalizirani informacijski centar s bazama podataka s detaljnim informacijama i podacima o projektima, a kroz nju se mogu definirati ugovorni odnosi te agregirati projekti u veće investicijske pakete. Ambiciozno, u konačnoj fazi, platforma bi omogućavala ulaganja i većim institucionalnim investitorima, ali i građanima, koji bi u konačnici sami prijavljivali svoje projekte.

    Izvozni proizvod
    U REGEA-i je danas održan još jedan sastanak koji je okupio dizajnere platforme i potencijalne korisnike, poput nekih bolnica u Zagorju, Hrvatske pošte i Muzeja suvremene umjetnosti, a među njima je bio i direktor tvrtke Solarni projekti Hrvatska Marino Franinović. Riječ je o tvrtki koja je do sada uspješno realizirala stotinjak većih projekata i nudi rješenja ključ u ruke te održavanje. "Zainteresirani smo za ovu platformu jer smatramo da može zaokružiti cijelu priču kad je riječ o investitorima i korisnicima. Da demistificiramo, solari su u međuvremenu postali vrlo isplativi. Dok je ranije kW instalacije koštao nekoliko tisuća eura danas se oprema može dobiti za za 600-800 eura/kWh. Građani na svojim krovovima bez poticaja investiciju u fotonapon mogu isplatiti za pet do šest godina, a tvrtke koje instaliranu 300 do 400 kW na svom krovu i troše svu proizvedenu energiju uloženo će isplatiti za šest do sedam godina", kaže Franinović. Direktorica SAP-a Sonja Popović za naš portal kaže da je inicijativa za razvoj aplikacije došla od REGEA-e a riječ je o potpuno novoj ideji koja se sada "brusi" u suradnji s korisnicima. Tog informatičkog diva zanima takvo rješenje prodavati i izvan granica.

    Projekt OB Zabok
    Julije Domac ne sumnja u uspjeh i hvali se činjenicom da je nedavno potpisan dva milijuna kuna vrijedan ugovor za gradnju fotonapona snage 500 kW na krovu OB Zabok, koja će biti prva bolnica u Hrvatskoj koja električnu energiju dobiva iz obnovljivih izvora, po ESCO modelu. "Vjerujem da ćemo u startu imati digitaliziranu bazu u kojoj će biti bar 10 milijuna kuna vrijednih projekata, a do kraja godine nam je cilj da to bude i stotinu milijuna", kaže Domac koji priželjkuje da u bazi u konačnici 80% projekata čine projekti građana. Predviđa se da pilot faza platforme započne 6. lipnja a riječ je o konceptu koji je već uspješno primijenjen u Europi i Singapuru.
    www.energetika-net.com


    Platforma 'Sunce na dlanu' - prvi projekti vrijedni 10 milijuna kuna
    Primjerice, nafta i motori s unutrašnjim izgaranjem su trebali donijeti slobodu kretanja, ali su u paketu došle i katastrofalne klimatske promjene, geopolitičke podjele i ratovi. Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske pokreće platformu Sunce na dlanu kojom će, u suradnji sa softverskom tvrtkom SAP, povezati investitore i vlasnike krovova-zgrada koji su ujedno i kupci električne energije. U razgovoru za Poslovni dnevnik ravnatelj REGEA-e, Julije Domac, otkrio je o kakvoj je platformi riječ, koje su prednosti digitalnih tehnologija u svijetu energetike i koliko smo ambiciozni po pitanju nove strategije energetskog razvoja Hrvatske. Možete li pojasniti ideju platforme Sunce na dlanu? Ideja je povezati investitore i vlasnike krovova-zgrada koji su ujedno i kupci električne energije. Platforma definira ugovorne odnose na siguran i transparentan način te omogućava agregiranje projekata u investicijske pakete. Platforma funkcionira bez obzira na granice - investicijski paketi mogu se slagati s projektima iz različitih država. U konačnoj fazi, platforma bi omogućavala ulaganja za velike institucionalne investitore poput mirovinskih i investicijskih fondova i izravno za građane. Ovom platformom želimo u svijet energetike prenijeti sve današnje prednosti digitalnih tehnologija i načina razmišljanja 21. stoljeća, a ideja je nastala prošlog ljeta u razgovoru s grupom španjolskih poduzetnika koji su pitali - kako nam možete pomoći da dođemo na hrvatsko tržište? Početak rada platforme očekujemo početkom lipnja. Vrijednost prvih projekata koji će se na njoj naći bit će više od 10 milijuna, a očekujem da ćemo već za 2-3 mjeseca imati i više od 100 milijuna kuna vrijednih projekata. Platforma je usmjerena na solarnu energiju odnosno fotonaponske elektrane, iako će se u kasnijoj fazi moći koristiti i za druge projekte koji se na sličan način mogu financijski vrednovati - npr. proizvedena toplinska energija, ostvarene financijske uštede i slično. Kako je došlo do suradnje sa SAP-om? Gotovo slučajno. Ali to i je pravi život, često se najbolje stvari pokreću uslijed sretne kombinacije pravih ljudi koji se nađu pravom mjestu u pravo vrijeme. Nakon toga, slučajnost i improvizaciju treba izbjegavati, upravo suprotno općem mišljenju koje je kod nas rašireno. SAP je sigurno jedan od globalnih lidera u području naprednih digitalnih rješenja i nama vrlo poželjan tehnološki partner. Uvijek je dobro surađivati i raditi s partnerima od kojih se može učiti - to je najbolji način da napredujete i da se usavršavate. Čvrsto vjerujem da se najbolji projekti i pravi iskoraci mogu napraviti samo - multidisciplinarno. Uvijek treba slušati i druge struke i pokušati razumjeti različite poglede na isti problem. Takvu kulturu komuniciranja i rada trebamo razvijati u Hrvatskoj. Što donose digitalne tehnologije u energetici? Optimist poput mene odgovorio bi bez razmišljanja - donose jako puno i sve će se promijeniti nabolje. U energetici treba ipak biti malo oprezan. Primjerice, nafta i motori s unutrašnjim izgaranjem su trebali donijeti slobodu kretanja, ali su u paketu došle i katastrofalne klimatske promjene, geopolitičke podjele i ratovi, ekstraprofiti naftnih kompanija. Nuklearna energija je trebala donijeti ogromnu količinu čiste energije, ali je u paketu donijela i oružje za masovno uništenje, smrtonosna zagađenja radijacijom i troškove sanacije katastrofa koji se mjere u milijardama dolara. Digitalne tehnologije u kombinaciji s obnovljivim izvorima mogu donijeti potpunu demokratizaciju proizvodnje energije i situaciju u kojoj je baš svaki pojedinac na kugli zemaljskoj i proizvođač i trgovac energijom. Zamislite koja je to prilika za ublažavanje siromaštva i izjednačavanje imovinskih razlika!? Sljedećih desetljeća digitalne tehnologije mogle bi učiniti energetske sustave diljem svijeta potpuno povezanim, pouzdanim i što je najvažnije - održivim. Digitalizirani energetski sustavi u budućnosti mogu identificirati tko treba energiju i dostaviti je u pravo vrijeme, na pravom mjestu i uz najniže troškove. No digitalizacija također donosi sigurnosne i rizike gubitka privatnosti. Čuvena pitanja protivnika obnovljivih izvora - što ako vjetar ne puše i što kad po noći kad sunce ne sja, digitalizacijom postaju posve bespredmetna. Uvijek negdje vjetar puše! Sunce uvijek negdje sja ili je njegova energija uskladištena u baterijama. Digitalnim tehnologijama brzog odziva ta je energija jednostavno dostupna i koristi se kad i gdje treba. Globalna ulaganja u digitalnu infrastrukturu i softver za električnu energiju porasla su za više od 20 posto godišnje od 2014., dosegnuvši 47 milijardi dolara u 2016.Ova digitalna ulaganja u 2016. bila su gotovo 40 posto veća od ulaganja u proizvodnju električne energije na plin u svijetu, 34 milijarde dolara, i gotovo jednako ukupnom ulaganju u elektroenergetski sektor Indije - 55 milijardi dolara. Energetska tranzicija će se događati usprkos strategiji Hrvatska energetska strategija dokument je kojim bi se trebali 'udariti' temelji i stvoriti jasan plan i vizija gdje planiramo biti do 2050. Koliko je po Vašem mišljenju to dobro napravljeno? Razočaravajuće je vidjeti da se na čak 718 stranica prve dvije knjige hrvatske energetske strategije nove ideje i promjene donose na kapaljku. Za usporedbu - slovenska Strategija energetske politike do 2030. (s vizijom do 2050.) napisana je na 17 stranica. Austrijska Klimatsko-energetska strategija do 2030. stala je na svega 92 stranice, a obje su ove zemlje nedavno na najvišoj razini iskazale ambiciju da postanu 100 posto obnovljive. Energetska tranzicija u Hrvatskoj očito se neće događati zbog ove Strategije nego ovoj Strategiji usprkos.
    www.vecernji.hr

    Hyundai Motor i Kia Motors zajedno su uložili 80 milijuna eura (oko 600 milijuna kuna) u Rimac Automobile, a cilj suradnje je ubrzati prijelaz Hyundai Grupe na "čistu mobilnost", izvijestili su u utorak iz hrvatske automobilske kompanije. Ugovor o suradnji u ponedjeljak su u sjedištu Rimac Automobila u Svetoj Nedelji potpisali osnivač tvrtke Rimac Automobili Mate Rimac te izvršni potpredsjednik Hyundai Motor Groupa Euisun Chung. Hyundai Motor Group je globalna korporacije s oko 250 tisuća zaposlenika diljem svijeta, u sklopu koje se nalazi i Kia Motors. Prema priopćenju, Hyundai Motor će u Rimac Automobile investirati 64 milijuna eura, a Kia Motors 16 milijuna eura. Hyundai Motor, Kia Motors i Rimac Automobili će usko surađivati ​​kako bi razvili električni sportski automobil sa središnje smještenim pogonom sportske marke Hyundai N te hibridno vozilo visokih performansi s pogonom na vodik i električni pogon, navodi se u priopćenju. "Hyundai Motors Company ovom suradnjom želi ubrzati svoj prijelaz na čistu mobilnost i pozicionirati se kao globalni lider u pokretanju ove promjene u industriji", navodi se u priopćenju. Jedna od ključnih mjera za postizanje tog prijelaza je, kako se ističe, elektrifikacija kojoj se Hyundai Motor Group predano obvezala sa 44 elektrificirana modela planirana do 2025. godine. Izvršni potpredsjednik Hyundai Motor Grupe Euisun Chung izjavio je da su Rimac Automobili inovativna tvrtka s izvanrednim sposobnostima u električnim vozilima visokih performansi. "Njihovi startup korijeni i bogato iskustvo u suradnji s proizvođačima automobila u kombinaciji s tehnološkom snagom čine Rimac idealnim partnerom za nas. Radujemo se suradnji s Rimcem na našem putu prema čistoj mobilnosti", poručio je Chung u priopćenju. Rimac je poručio da su vrlo impresionirani vizijom Hyundai Motor Grupe i njenim brzim i odlučnim inicijativama te kako vjeruju da će ovo tehnološko partnerstvo stvoriti maksimalnu vrijednost za obje tvrtke i klijente. "Rimac je još uvijek mlada i relativno mala, ali brzorastuća tvrtka. Vidimo snažnog investitora i tehnološkog partnera u Hyundai Motor Grupi i vjerujemo da će ova suradnja osnažiti položaj Rimac Automobila kao dobavljača tehnologije elektropogona za partnere u industriji", poručio je Rimac, osnivač tvrtke iz Svete Nedelje koja razvija i proizvodi ključne sustave elektropogona za mnoge svjetske automobilske tvrtke, a trenutno zapošljava više od 500 ljudi. Iz hrvatske tvrtke tako poručuju da su se etablirali kao lider u tehnologiji električnih vozila visokih performansi i kao proizvođač električnih sportskih automobila. "Tvrtka nastavlja isporučivati tehnologiju električnog pogona i baterijskih sustava brojnim partnerima u industrijski, uključujući i Hyundai Motor Group, kako bi im omogućili brži prijelaz prema električnoj budućnosti industrije", ističu iz Rimac Automobila. U povodu suradnje s južnokorejskom tvrtkom Mate Rimac je na Facebooku poručio da je cilj formiranje tehničkog partnerstva kojim će tvrtke surađivati na dva električna vozila visokih performansi do 2020. godine.Inače, Mate Rimac je krajem travnja najavio da još jedna veliki investitor ulazi u njegovu firmu. Rimac Automobili rade s cijelom europskom auto industrijom, najjačim kompanijama. Firme s kojima rade često imaju veće prihode od hrvatskog BDP-a, primjerice Hyundai četiri puta veće, rekao je Rimac na "Croatia e-mobility foruma" održanom 30. travnja.
    www.tportal.hr


    Mate Rimac više nije većinski vlasnik Automobila Rimac
    Mate Rimac u tvrtki ima vrlo moćne partnere i razvija se u pravom smjeru. Nakon objave o investiciji Hyundai Motor Group u Rimac Automobile vrijednoj 600 milijuna kuna Lider je doznao kako je Hyundai time kupio i određeni vlasnički udio, ali iz svetonedeljske tvrtke nije precizirano koliko pod izlikom kako nisu u mogućnosti iznositi detalje dogovora. Međutim, izvršni direktor Rimac Automobila Mate Rimac u intervjuu za Jutarnji otkriva kako više nije većinski vlasnik tvrtke koju je osnovao 2008. godine u svojoj garaži. "A što se vlasništva tiče, sada držim 47,7 posto. Kineski Camel group je na 14 posto, Hyundai na 11 posto, Porsche 10 posto, Kia 2,7 posto i ostalo su manji udjeli dosadašnjih ulagača iz 2012. i 2013. godine" – kazao je Rimac. Uskoro bi i zaposlenici mogli dobiti suvlasnički udio u tvrtki koji neće prelaziti sedam posto. "Upravo radimo na tome, svi zaposlenici će dobiti udjel. Dosad je ESOP bio za njih porezno nepovoljan. Vjerojatno će im ići ukupno sedam posto, od čistačice do direktora, ali neće svi dobiti jednak dio" najavio je osnivač Rimac Automobila čija je procijenjena vrijednost trenutno viša od 500 milijuna eura. Doznaje se i kako se planira izlistati na burzi tek kada ‘brojke firme budu na razini’.
    www.energetika-net.com

    Koliko razumno koristimo Zemlju zbog osobnih interesa? Više od 40 posto zemljišta sada je poljoprivredno ili urbano, a samo 13 posto oceana i 23 posto zemljišta još se kvalificira kao "divlje" i često je jako zabačeno ili neproduktivno. Poharani ekosustavi, zagađena voda i zrak, stotine tisuća vrsta kojima prijeti izumiranje... "Velik dio prirode već je izgubljen, a ono što je ostalo i dalje propada". Tako glasi alarmantan zaključak skupine UN-ovih stručnjaka za bioraznolikost (IPBES) koji su se ovaj tjedan sastali u Parizu, navodi se u nacrtu izvješća od 1800 stranica koje je France Presse dobio na uvid. Voda, hrana, energija, tekstil, minerali, lijekovi... Priroda čovjeku daje neprocjenjiva bogatstva. Poljoprivredna proizvodnja koju omogućuju plodna tla i kukci oprašivači kontinuiranom je porastu, a ulov ribe porastao je zadnjih pola stoljeća za 50 posto. Više od dvije milijarde ljudi koristi drvo kao izvor energije. Između 25 i 50 posto farmaceutskih proizvoda potječe iz prirode. Biljke i mikroorganizmi imaju ključu ulogu u filtriranju vode i zraka. Uz to, biljke i oceani upijaju više od polovice emisija CO2 koje su krive za klimatske promjene. Čovjek iskorištava i zagađuje prirodu više nego ikada. Rezultat toga je da "75 posto kopnenog okoliša, 40 posto pomorskog i 50 posto vodenih tokova danas pokazuje značajne znakove degradacije", navodi se u nacrtu izvješća. Više od 40 posto zemljišta sada je poljoprivredno ili urbano, a samo 13 posto oceana i 23 posto zemljišta još se kvalificira kao "divlje" i često je jako zabačeno ili neproduktivno. "Više od trećine zemljišta i tri četvrtine vodenih resursa koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i uzgoj stoke", po dokumentu. No degradacija tla smanjila je poljoprivrednu produktivnost na više od 20 posto površina, što pogađa više od tri milijarde ljudi. A poljoprivreda se i dalje širi, posebice "na štetu tropskih šuma". Između 1990. i 2015. površine pokrivene šumama u svijetu smanjile su se za oko šest posto, sa 4,28 milijarda hektara na 3,99 milijarda. Budući da gotovo 60 posto svjetskog stanovništva živi u gradovima urbanizirana područja udvostručila su se od 1992., zauzimajući ponajprije savane i prerije. Zagađenje je teže procijeniti, ali korištenje gnojiva raste.Više od 80 posto voda koje se koriste na planetu završava u okolišu bez prethodnog pročišćavanja, a istodobno se "u vode svake godine baca 300 do 400 milijuna tona teških metala, otapala, otrovnog blata i drugog otpada". Tako "40 posto ljudi na svijetu nema pristup čistoj i pitkoj vodi". Oceani, u kojima svake godine završavaju milijuni tona plastike, ne stoje bolje. Sedamdeset tisuća brodova za industrijski ribolov pokriva "barem 55 posto mora". A "gotovo 75 posto glavnih ribljih fondova" danas je iscrpljeno ili previše izlovljeno. Znanstvenici procjenjuju da na planetu živi oko osam milijuna životinjskih i biljnih vrsta. No prati se stanje samo vrlo malenog broja njih. Gotovo 25 posto od oko 100.000 vrsta koje je analizirala Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) za svoj poznati crveni popis klasificirano je kao vrste kojima prijeti izumiranje, a 872 vrste izumrle su u zadnjih 500 godina. No tekst IPBES-a daleko je dramatičniji: između 500.000 i milijun vrsta navodno je trenutačno u opasnosti. Na osnovi višestrukih procjena stanja vrsta, "vjerojatno je da najmanje milijunu biljnih i životinjskih vrsta danas prijeti izumiranje", navodi se u nacrtu izvješća. Koristeći drugu metodu predviđanja koja se temelji na nestanku staništa, znanstvenici dolaze do vjerojatno "razumne" brojke od pola milijuna, među kojima je više od 3000 kralježnjaka i više od 40.000 biljnih vrsta. Te vrste su "uvjetno mrtve", jer su vjerojatno već "osuđene na nestanak" zbog štete nanesene njihovim staništima. Nacrt izvješća spominje također "općenito smanjenje" životinjskih populacija, kako na kopnu tako i u moru, iako se istraživanja fokusiraju na kralježnjake. Naglašava se i smanjenje genetičke raznolikosti.
    metro-portal.hr

     

    Jeste li pročitali zastrašujuće izvješće UN-a? Milijun vrsta prijeti izumiranje zbog ljudi!
    Ljudsko društvo je pod nezamislivom prijetnjom od gubitka prirodnog života na Zemlji. U tlu, u morima, na nebu... Razorni utjecaj ljudi na prirodu ogoljen je u neporecivom i opsežnom izvješću UN-a. Milijunima životinjskih i biljnih vrsta SADA prijeti izumiranje. Prirodne površine se smanjuju, broj živućih biljnih i životinjskih vrsta smanjuje se brzinom koju do sada nismo vidjeli, a naša je potreba za sve više hrane i energije glavni pokretač svega. Ovakav se tok stvari može zaustaviti, navedeno je u istraživanju, ali će trebati “transformativnu promjenu” u svakom aspektu interakcije ljudi s prirodom. Od pčela koje oprašuju naše usjeve, do šuma koje zadržavaju poplavne vode, izvješće otkriva kako ljudi razaraju same ekosustave koji podržavaju njihova društva. Tri godine u nastajanju, ova globalna procjena prirode koristi 15.000 referentnih materijala, a sastavila ih je Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES). Radi se o izvješću na 1.800 stranica! Kratak, 40 stranica dug “sažetak za političare”, objavljen na sastanku u Parizu početkom tjedna možda je najsnažnija optužnica o tome kako su ljudi tretirali svoj jedini dom. Izvješće kaže da, iako je Zemlja oduvijek patila od djelovanja ljudi kroz povijest, tijekom posljednjih 50 godina ove ‘ogrebotine’ postale su duboki ožiljci. Svjetska populacija udvostručila se od 1970., globalna ekonomija je porasla četiri puta, dok se međunarodna trgovina povećala 10 puta. Da bi hranili, obukli i dali energiju ovom rastućem svijetu, šume su posječene zapanjujućom brzinom, posebno u tropskim područjima. Između 1980. i 2000. godine izgubljeno je 100 milijuna hektara tropskih šuma, uglavnom od stočarstva u Južnoj Americi i plantaža palminog ulja u jugoistočnoj Aziji. U još gorem stanju od šuma su močvare, a samo 13% onih koje su bile prisutne 1700. godine još uvijek postoje u 2000. godini.

    Naši su se gradovi brzo proširili, a urbana se područja od 1992. udvostručila.
    Izvješća ovih znanstvenika opisuju turobnu sliku planeta koji je opustošen stalno rastućom ljudskom populacijom, čija nezasitna konzumacija uništava prirodni svijet. Globalna stopa izumiranja vrsta “već je nekoliko desetaka do stotina puta veća nego što je bila, u prosjeku, kroz posljednjih 10 milijuna godina”, prema Međuvladinoj platformi za znanost i politiku o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES), UN-ovog odbora, čije je izvješće napisalo 145 stručnjaka iz 50 zemalja. Smanjivanje staništa, iskorištavanje prirodnih resursa, klimatske promjene i zagađenje glavni su pokretači uništavanja vrsta i prijete izumiranjem više od 40% vodozemaca, 33% koraljnih grebena i više od trećine svih morskih sisavaca, navodi se u izvješću IPBES, a to je samo dio. “Zdravlje ekosustava o kojem ovisimo i mi i sve druge vrste pogoršava se brže nego ikad”, izjavio je Sir Robert Watson, predsjednik IPBES-a, dodajući kako je “preobražavajuća promjena” potrebna za spas planeta. Izvješće dolazi šest mjeseci nakon što je Međuvladin panel UN-a o klimatskim promjenama (IPCC) upozorio da svijet ima manje od 12 godina kako bi izbjegao katastrofalne razine globalnog zatopljenja. Na isti način na koji izvješće IPCC-a stavlja klimatsku krizu na politički dnevni red, autori IPBES izvješća nadaju se da će ono pogurati gubitak prirode pod globalno svjetlo reflektora.

    Upravljanje zemljom
    Kao i kod klimatskih promjena, ljudi su glavni krivci štete u biološkoj raznolikosti, mijenjajući 75% Zemljine površine i 66% morskih ekosustava od predindustrijskih vremena, navodi se u izvješću. U izvješću se naglašava katastrofalan učinak rasta stanovništva i rastuće potražnje za to stanovništvo. Navodi se kako se svjetska populacija više nego udvostručila (sa 3,7 na 7,6 milijardi) u posljednjih 50 godina, a bruto domaći proizvod po osobi je četiri puta veći.  Više od trećine svjetske površine i 75% zaliha slatke vode koriste se za uzgoj usjeva ili stočarsku proizvodnju. “Vrlo mali dio planeta nismo značajno promijenili”, izjavila je za CNN Sandra Diaz, koautor izvješća i profesorica ekologije na Sveučilištu u Córdobi. “Moramo djelovati kao upravitelji života na Zemlji.” Diaz je kazala kako su zemlje na sjevernom dijelu planeta posebno odgovorne za oštećenja prirode zbog njihove “neodržive” razine potrošnje, posebno kada je riječ o ribolovu i sječi. U 2015. trećinu morskih zaliha izlovljavalo se na neodrživim razinama, a količina sirovog drva koja se sjekla povećala se za gotovo polovicu od 1970. godine, s time da je do 15% nezakonito rezano, navodi se u izvješću. Zagađenje mora plastikom povećalo se deset puta od 1980. godine, s prosjekom od 300-400 milijuna tona otpada koji se godišnje odlaže u svjetske vode. Zagađenje koje ulazi u obalne ekosustave proizvelo je više od 400 “mrtvih zona” u svjetskom oceanu, što je ukupno veće područje od Ujedinjenog Kraljevstva. U tim područjima je voda u tolikom nedostatku kisika da jedva podržava morski život.

    NIJE PREKASNO!
    Unatoč zlokobnoj slici “nije prekasno da se nešto učini, ali jedino ako počnemo sada, na svim razinama: od lokalne do globalne”, rekao je Watson, dodajući kako bi to zahtijevalo preispitivanje ekonomskih sustava i pomak u političkom i socijalnom načinu razmišljanja. Diaz je kazala kako bi vlade sada trebale provesti drastične promjene kako bi izbjegle “groznu budućnost” koja će se pojaviti za 10-20 godina, kada bude ugroženo stanje hrane i klime. Klimatske promjene već su doprinijele gubitku biološke raznolikosti poticanjem ekstremnijih vremenskih događaja i porastom razine mora te će pogoršati krizu tijekom sljedećih desetljeća, navodi se u izvješću. U izvješću se navodi da možemo poboljšati održivost u poljoprivredi planiranjem krajobraza tako da oni pružaju hranu i istovremeno podržavaju vrste koje tamo žive. Ostali prijedlozi uključuju reformu opskrbnih lanaca i smanjenje rasipanja hrane. Što se tiče zdravih oceana, u izvješću se preporučuju učinkovite ribolovne kvote, određena zaštićena područja i smanjenje onečišćenja koje se, među ostalim, odvija iz kopna u more.

    U opasnosti smo od gubitka vitalnih usluga ekosustava koje su nam potrebne za život
    Rachel Warren, profesorica za globalne promjene i biologiju okoliša na Sveučilištu East Anglia, izjavila je CNN-u da bi se vlade trebale usredotočiti na “obnovu uništenih ili degradiranih ekosustava autohtonim vrstama, jer to u isto vrijeme pomaže u rješavanju problema gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena.” “Biološka raznolikost podupire usluge ekosustava kao što su oprašivanje, prevencija poplava, pročišćavanje vode i zraka te očuvanje tla. U opasnosti smo od gubitka vitalnih usluga ekosustava koje će imati velike negativne posljedice za ljudsku civilizaciju“, kazala je. Guenter Mitlacher, direktor međunarodne politike biološke raznolikosti pri Svjetskom fondu za divlje životinje (WWF), rekao je: “Naša generacija je prva generacija koja posjeduje alate kojima možemo vidjeti kako su ljudi mijenjali Zemlju na svoju vlastitu štetu. Ujedno smo i posljednja generacija koja ima priliku utjecati na smjer mnogih od tih promjena. Sada je vrijeme za djelovanje, ne s pola srca i postepeno, nego drastično i smjelo.” Izvješće IPBES-a dolazi pred dva summita na visokoj razini u 2020. godini na kojima će svjetski lideri povećati svoje ciljeve zaštite klime i zaštite okoliša. Tada će Kina biti domaćin UN-ove konvencije o biološkoj raznolikosti kako bi postavila nove 20-godišnje ciljeve i kada oni koji su potpisali Pariški sporazum iz 2015., kojim su odlučili zadržati globalno zatopljenje na manje od 2 stupnja razlike, budu preispitali svoje obaveze.
    rijekaonline.hr

    U Njemačkoj su sela i gradovi predvodnici u borbi protiv klimatskih promjena. Jedan načelnik želi smanjiti emisiju CO2 - otvaranjem seoske prodavaonice i prodajom regionalnih proizvoda. No to nije tako jednostavno. Seoska trgovina u Grafenaschau izgleda kao većina kuća u malom bavarskom selu. Ima veliki kosi krov sa širokim strehama, građena je od drveta i kamena. Stil je tipičan kao što su za ovaj posebni dio Njemačke tipične kožne hlače, bijelo pivo i bijela kobasica. "To je alpsko-seoski, ali nije 'jodlerstil'. Nismo željeli da to bude pretjerano bavarski", šali se Hubert Mangold dok srdačno pozdravlja ljude na putu ka prodavaonici. On se pokušava diplomatski izraziti, ali zapravo misli na kuće sa šareno obojenim prozorskim kapcima na kojima je svega pomalo previše. No nisu samo zgrade koje odražavaju običaje i jaku povezanost s regionalnim identitetom ove njemačke savezne zemlje. Većina ekoloških proizvoda koji se ovdje nude dolazi iz bližeg okruženja i biva proizvedena na tradicionalan način. Gradonačelnik Mangold, ležerno odjeven u kratke hlače od trapera i kariranu košulju ističe što je u ponudi: kravlje mlijeko, rakija i liker iz obližnje tvornice, sezonsko voće i povrće iz regije i vrlo traženo, tradicionalno samljeveno brašno. "Svakog tjedna moramo kupovati dodatno brašno jer doslovno nestane s polica", objašnjava živahno Mangold na svom jakom dijalektu. Razlog za oduševljenje postoji: Mali supermarket je otvoren prije nekoliko mjeseci i u izgradnji je od kako je posljednja seoska prodavaonica prije nekoliko godina zatvorena. Brojni stanovnici sela su sretni da ne moraju više stalno voziti 10 kilometara u obližnji grad Murnau. "Super je da postoje regionalni proizvodi", kaže jedna žena koja je upravo srela prijateljicu te kaže kako je i to jednostavno super i za seosku zajednicu jer uvijek sretneš nekoga. To je bolje i za okoliš - tema koja i Mangoldu leži na srcu. "To sve je blisko povezano s klimatskim promjenama. Ranije su ljudi najmanje jednom tjedno u kupovinu morali voziti u Murnau. Sada ljudi mogu ostaviti auto. Svaka vožnja za Murnau znači emisiju CO2", kaže gradonačelnik.

    Lokalne akcije
    Klima i zaštita okoliša su u središtu pažnje brojnih projekata u bajkovitom selu sa 600 stanovnika. Gradska uprava želi zahvaljujući solarnoj energiji od Grafenschaua stvoriti energetski neovisno mjesto. Stoga je uredila cvjetne livade kao mjesto za insekte i pčele i postavila košnice u kojima se proizvodi med koji je moguće kupiti u seoskoj prodavaonici. Postoje brojne slične priče u ovom dijelu Bavarske gdje građani pokušavaju učiniti svoja sela i gradove održivim. Niz općina radi skupa na zajedničkim ekološkim projektima primjerice na prelasku na regionalnu, zelenu energiju kako bi do 2035. godine postali neovisni o fosilnim gorivima. "Prije svih male općine žele ovdje preuzeti pionirsku ulogu", kaže Florian Diepold, povjerenik za zaštitu klime u Garmisch-Partenkirchenu, okrugu blizu njemačkih Alpa. "Postoje brojni mali projekti kao ovaj u Grafenschauu sa seoskom prodavaonicom i pokušaj da se proizvodi vlastita energija."

    Neočekivani izazovi
    No projekt kako seosku prodavaonicu postaviti na noge sa sobom nosi i izazove. "Naravno da se upravo na početku mora više raditi jer nema čvrstih struktura. Moramo sami mnogo više organizirati", kaže Diepold. Cijene za svaki proizvod moraju biti dogovorene sa poljoprivrednicima i dobavljačima u regiji i upisane na blagajni. Proizvodi se naručuju ručno. Ne postoji standard, nema jedinstvenog sustava za sve različite dobavljače organskih proizvoda. "Moraš se pobrinuti da dobiješ tvoju narudžbu, moraš sam pokupiti stvari. To je mnogo posla", potvrđuje Mangold. No nekoliko ljudi u selu uvijek priskoči u pomoć i pobrine se za to da je sve "klimatski neutralno". "Povrće primjerice kupujemo iz rasadnika u Münchenu", kaže gradonačelnik. "Imamo nekoga tko svakako tamo mora voziti i on dovozi i povrće. Pokušavamo spriječiti dodatnu emisiju CO2, to je ideja", kaže gradonačelnik. No tu je još i financijski rizik. Posao pripada stanovnicima sela, neki su dioničari i osobno su pogođeni ukoliko projekt propadne. Mangold vjeruje da država i zemlja moraju moći učiniti više da bi podržali općine u borbi protiv klimatskih promjena. "Bez sumnje je visoka politika u ovom slučaju zaspala. Ono što zaista trebamo je bolje financiranje i da nas savezna pokrajina Bavarska podrži", kaže Mangold. I povjerenik za zaštitu klime Diepold kaže da je najveći dio onoga što općine rade za klimu potpuno dobrovoljno i da nedostatak podrške sa savezne razine i iz saveznih zemalja vodi do toga da i njihove mogućnosti ostaju ograničene.

    Očuvanje seoskog života
    Vrativši se u dućan Mangold kupuje kavu i kolač od šljiva - specijalitet tipičan za ovu regiju i šali se sa jednom mladom ženom koja uzima njegovu narudžbu. On je, kao i većina ljudi u selu, ovdje proveo gotovo cijeli svoj život. Neki odlaze na određeno vrijeme na studiranje ili rade na drugom mjestu, ali brojni dolaze natrag da bi svoju djecu odgajali u Grafenschauu: "Ljudi se stalno vraćaju. Gdje bi inače još željeli živjeti? Okolina ovdje je sjajna", kaže Mangold. I on želi da tako ostane. Posljednjih godina, tako on kaže, su sve češće imali posla s ekstremnim vremenskim uvjetima, uključujući obilne kiše i klizišta. "Najbolje što možemo uraditi jest da se borimo protiv uzroka klimatskih promjena i da ljude ohrabrujemo da postanu dobar primjer u zaštiti klime", kaže Mangold.
    www.dw.com

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503