Vibrirajuća energija etera koja oblikuje atom iz trenutka u trenutak, oblikuje isto tako i planete, zvijezde i ostatak svemira. Polja Platoničke energije na kvantnoj razini bi se stoga trebala također naći i na makroskopskoj razini vlastitog planeta Zemlje. Mjerilo valnih dužina može biti drugačije, no omjeri interferirajućih valnih dužina etera su isti, omjer je inherentno fiksiran geometrijom Platonovih krutih tijela. Drugi način kazivanja iste stvari, je izrijek kako su atomi, planeti i zvijezde međusobno povezani fraktalnim mustrama Platon-ovih krutih tijela. U ovom ćemo poglavlju demonstrirati kako Platonova kruta tijela također kreiraju energetsku matricu oko Zemlje, koju sada znanstvenici nazivaju "rešetka Zemlje".

Rešetka Zemlje
Niz znanstvenika je radilo na modelu rešetke Zemlje, no prvi je bio Ivan T. Sanderson, koji je pronašao kako postoji dvanaest "Đavoljih groblja" širom svijeta međusobno geometrijski razmještenih. "Đavolja groblja" su trokutasta područja na svijetu o kojima se mnogo izvješćivalo kao mjestima misterioznih nestanaka brodova i aviona bez jasnog razloga. Najpoznatije je "Bermudski trokut"; drugo je poznato kao Đavolje more istočno od Japana. Javljalo se mnogo puta o dilataciji vremena i prostora, što je bilo popraćeno prestankom rada kompasa, mjerača visine, pojavom umjetnih horizonata, gubitkom radio kontakta, te drugim čudnim fenomenima, koje su iskusili mnogi piloti aviona, leteći nad Bermudskim trokutom. Bilo je izvješća o avionima koji su po dolasku pokazivali znakove putovanja kroz drugu vremensku zonu, jer su svi satovi na letjelici kasnili točno za isti interval! Sanderson je uočio kako postoji pet "Đavoljih groblja" u sjevernoj femisferi, pet u Južnoj i dva na polovima, ukupno dvanajst koja tvore točno vrhove ikosahedrona! Tri ruska znanstvenika, Nikolai Goncharov, Vyacheslav Morozov i Valery Makarov su napravili slijedeći korak u konstruiranju rešetke Zemlje. Počevši od Sanderson-ovog rada, dodali su dodekahedron mustri rešetke. Bruce Cathie je nezavisno od drugih otkrio oktahedron i kocku u istančanom energetskom polju Zemlje, a kasnije je takva rešetka nazvana Cathie rešetka. Supruzi znanstvenici William Becker i Bethe Hagens su konačno kompletirali svekoliku simetriju rešetke Zemlje. Becker je profesor industrijskog dizajna na sveučilištu Illiois, Chicago, a Bethe Hagens je profesor antropologije na Governors State sveučilištu u Illinois-u. Počevši od ikosadodekahedron rešetke, dodali su joj specijalni polihedron, koga je razvio istraživač svete geometrije R. Buckminster Fuller. Službeni termin njihove finalne rešetke Zemlje je Unified Vector Geometry 120 Polyhedron - Unificirani 120 polihedron vektorske geometrije ili UVG 120, također zvan "Zemaljskom zvijezdom". Rešetka Zemlje je bila ekstenzivno studirana i pokazuje mnoge začuđujuće činjenice, jer savršeno iscrtava oblike kontinenata, planinske lance, tektonske frakture u Zamljinoj kori, grebene na dnu oceana, mjesta vulkana, te mustre struja oceana. Svi ti geološki učinci i još mnogo toga se može preslikati na rešetku Zemlje. Mustra rešetke Zemlje se pridružuje torzijskim valovima, koji vrtložno ulaze u Zemlju. Iako su torzijski valovi vrlo sičušni, kolektivno postaju vrlo jaki i sposobni su kreirati stvarne geološke učinke koji su prepoznatljivi na kori naše Zemlje. "Đavolja groblja " su smještena na vrhovima ikosahedrona rešetke Zemlje. Na tim se mjestima mogu dogoditi abnormalni vrtlozi tijekom rijetkih interplanetarnih podešavanja unutar našeg Sučevog sustava. Prema David Wilcock-u različite gustoće etera u svemiru kreiraju mnoge različite fizikalne dimenzije. U osnovi postoji osam dimenzija koje su povezane s oktavom; međutim svaka od tih dimenzija može opet imati svojih osam pod-dimenzija. Ta podjela može se nastavljati neograničeno dajući beskonačne dimenzije unutar našeg svemira. Misteriozni nestanak aviona i brodova u Bermudskom trokutu bez ostavljanja bilo kakvih olupina se može objasniti tim vremenskim i prostornim izobličavajućim vrtlozima na vrhovima ikosahedrona. Avioni i brodovi su bukvalno nestali u drugoj dimenziji. Jedan takva vrtložna lokacija na Zemlji gdje se mogu iskusiti fizikalne anomalije je Oregon vrtlog u SAD-u. Vrtlog je otvoren za javnost i poznat je po svojem savijanju prostora i vremena. Čudnovati učinci kao što je skupljanje i istezanje ljudskog tijela zavisno o lokaciji unutar Oregon vrtloga se može osobno iskusiti. Ono što se događa u Oregon vrtlogu dešava se i u Bermudskom trokutu, samo što su učinci znatno jači i mogu dovesti do nestajanja aviona na ovoj razini/ravnini egzistencije.

Projekt Vrata Zemlje
Obzirom na rešetku Zemlje, provedeno je niz znakovitih znanstvenih istraživanja. Za te je eksperimente posebno razvijen uređaj nazvan Vratima Zemlje. Ovaj uređaj može pokupiti energiju torzijskih valova rešetke Zemlje. Dizajn je ekstremno jednostavan, sastoji se od četverostrane piramide na vrhu s produženom invertiranom piramidom na donjoj strani, zajedno s 4 druga tetrahedron oblika na dnu, sve napravljeno od bakrenih "žica". U dizajnu Vrata Zemlje koirštene su kugle od mjedi, koje su bile međusobno povezane šupljim mjedenim cijevima, zalemljenim na kugle. Cijela konstrukcija je žičani kostur, 1,8m visok s osnovicom od 1,10 x 1,10m. Cijela ideja Vrata Zemlje je rezonancija Platonovih geometrija uključenih u žičanom kosturu sa spiralnim torzijskim valovima energije rešetke Zemlje. Cijela konstrukcija je neka vrsta antene ugođene na torzijske valove. Istraživači ju nazivaju "akupunkturnom iglom" zabodenom u energetsku rešetku Zemlje. U višestrukim pokusima, uređaj je bio aktiviran meditacijom projiciranim intencijama ljubavi grupe ljudi prema Vratima Zemlje. Dodani su bili i specijalni zvukovi! Kada se aktivirao uređaj, počele su se pojavljivati svijetlosne kugle, nazvane orb-ima koje se moglo promatrati golim okom i koje su fotografirane i normalnom i infracrvenom fotografijom. Svijetlosne kugle su bile transparentne i izgledale kao da plutaju u zraku. Magnetometar je pokupio jaki signal na 3 metra udaljenosti od Vrata Zemlje u ELF (Ekstra Niske Frekvencije 0 - 100 Hz) području frekvencija. Jaki se pak osnovni signal fokusirao na 7,8 Hz, frekvenciju Schumann-ove rezonancije zajedno s višim harmonicima. Vidovnjake se pozvalo posvjedočiti eksperimentu Vrata Zemlje i oni su objašnjavali kako su se Vrata Zemlje povezala s energetskom rešetkom Zemlje, po aktiviranju Vrata Zemlje i podešavanju na os Sjever - Jug. Aktivacija Vratiju Zemlje je prouzročila tijek kozmičke energije iz svemira, dok se istovremeno ista količina energije kretala iz Zemlje prema gore kroz uređaj prema iskazima motritelja, psihika. Mogli su mjeriti toroidalni energetski vrtlog oko Vrata Zemlje; vrtlog je mjeren u horizontalnoj ravnini oko Vrata Zemlje. Objašnjenje anomalija koje su kreirala Vrata Zemlje je u skalarnim ili torzijskim valovima koji kao sveprisutni u fizikalnom vakumu uzrokuju te anomalne svijetlosne učinke. Neki vjeruju kako Vrata Zemlje stvarno djeluju kao akupunkturne igle, koje ojačavaju i uravnotežuju rešetku Zemlje.

Imaginarne crte i megalitičke strukture
Začuđujuća istina glede te tematike je što je čovječanstvo znalo o postojanju energetske rešetke, koja je obuhvaćala Zemlju barem već tisuću godina. Rešetka Zemlje je jednostavno ponovno otkrivena u 21. stoljeću Sada postoji neoborivi dokaz kako su 'primitivne kulture' prošlosti, pradavne kulture koje su imale tako 'ograničeno razumijevanje fizike', znale za istančane energije Zemlje i njenu mustru rešetke! U stvari sama je rešetka Zemlje položena u kamenju svuda po svijetu. Rešetku Zemlje čine imaginarne linije koje su označene megalitskim strukturama uključujući dolmene, menhire i krugove kamenja oko Zemlje. Megalitičke strukture su nađene svuda po svijetu oslikavajući precizne lokacije energetskih linija Zemlje. U Engleskom kraljevstvu su mjesta kao Avebury i Stonehenge na primjer smješteni na moćnim imaginarnim crtama - Ley lines. Te se crte nalaze svugdje po svijetu i mnoge su se kulture u prošlosti referencirale na razne načina na energetske crte Zemlje, kao Kinezi, koji su ih zvali zmajevim strujama u staroj Feng-shui vještini, umjetnosti uravnoteživanja i harmoniziranja zemlje. Građenjem pagoda, hramova i kamenih struktura vjerovali su kako pomažu liječenju Zemlje. Feng-shui je Zemlji ono što je akupunktura tijelu: regulira Chi tok, nevidljive eteričke životne sile. Australski Aboridžini referenciraju crte energetske rešetke kao crte sna, koji bi se mogao iskusiti u sanjanju (stanju povišene svijesti). Kada se konačno iscrtala rešetka Zemlje, otkrilo se kako su sve piramide i zigurati (piramide s odrezanim vrhom), kompleksi svetih hramova i krugovi kamenja širom svijeta razmješteni na vrhovima rešetke Zemlje. Spominjemo hram Maya u Yucatan-u, piramide na Giza platou i bijela piramida u Tibetu. Velika Piramida na Giza platou, piramida Khufu (Keops na grčkom) je najvažnija jer je smještena točno na sjevernom polu rešetkaste matrice Zemlje. Razlog zašto je odabran Giza plato za lokaciju Velike Piramide, je činjenica kako je to lokacija s najjačim vrtlogom etera na svijetu. Većina ljudi zna piramide zahvaljujući onima u Egiptu i Meksiku, no piramide su raspršene širom svijeta u Kini, Japanu, Ekvadoru i El Salvadoru, Meksiku (Chichen Itza), Guatemali, Peru-u (Machu Picchu). Neki arheolozi vjeruju kako se piramide mogu naći i u Europi. Nađeni su neprirodni brežuljci prekriveni zemljom koji imaju oblike piramide u Engleskoj kod Silbury Hill-a, u Italiji u Monteveccia-u (3 moguća piramidalna oblika) i Njemačkoj. Mjesto na kojem je izgrađana Velika Piramida je vrlo specijalno; to je jedino mjesto na Zemlji gdje se najduže proteže masa zemlje u odnosu na vodu. Kada se Zemlja okruži kružnicom povučenom kroz Veliku Piramidu, onda je ukupna prekrivenost zemljom u krugu veća od pokrivenosti vodom najveća moguća na Zemljinoj kugli. To je vjerojatno bilo prepoznato u pradavnim vremenima pa je to bio razlog povlačenja meridijana nula stupnjeva. Primarni meridijan je označen jednom od načudnovatijih struktura u svijetu - Velikom Piramidom.

Izgubljeni kontinenti
Edgar Cayce je bio siguran kako Atlantida nije mit, predvidjevši kako će se naći dokaz postojanja mitskog kontinenta Atlantide, kao i kako će se eventualno i sama Atlantida otkriti. Atlantida, prema Edgar Cayce-u, je bila razarana tijekom tri glavna perioda poplava, koji su se protezali tijekom više od tisuću godina. Treće i konačno razaranje je bila kataklizma, pomak polova Zemlje koji je prouzročio potonuće zadnjeg, preostalog imperija Atlantide oko 10.500 godina p.n.e. Uz Atlantidu, Edgar Cayce je spomenuo i postojanje civilizacija Lemuria ili Mu u današnjoj Aziji. Mu je kao i Atlantida bila visoko razvijena civilizacija koja je kolabirala oko 50.000 godina prije Krista. Preživjeli u toj katastrofi su pobjegli u zemlje današnje Kine i Japana. Postojeći je konsenzus povijesničara kako su prve emergirane civilizacije bili Sumerićan-skog i Babilonskog podrijetla. Te su civilizacije nenadano i u relativno kratkom roku emergirale prije nekih 5000 godina iz Kamenog doba. Ako bi se našli ostaci Atlantide, to bi otkriće zasigurno revolucioniziralo naš svijet i bili bi prisiljeni ponovno pisati knjige iz povijesti. Edgar Cayce nije dvoumio oko Atlantide, potpuno precizno 1933. predviđajući kako bi se ostaci Atlantide mogli naći 1968. ili 1969. u blizini obale SAD-a. Točno je locirao na Bimini, otok u Bahamima, gdje bi se vjerojatno trebali naći ostaci hramova ispod muljevitog pijeska oceana. Prema Cayce-u, Bimini je nekoć bio dio izgubljenog imperija Atlantide, imenom Poseidia, Boga mora, koga je spominjao i Platon. Cayce-ovo se predviđanje ostvarilo kada je 1968. civilni pilot leteći preko voda Bimini-ja otkrio podvodne strukture, koje su kasnije postale poznate kao Bimini cesta. To je od ljudi načinjena cesta dužine nekoliko stotina metara, koju je proučavao profesor Manson Valentine sa Sveučilišta Miami i koji je otkrio tu vijest medijima. Od objavljivanja otkrića profesora Valentina, gomila je istraživača pohrlila na Bahame i Kubu kako bi dobili svoj udio u onom što bi moglo biti otkriće Atlantide. Istraživači danas traže ostatke ruševina izgubljene mitske civilizacije Atlantide i Mu ili Lumeria širom svijeta, a neki su već izvjestili o vrlo zadivljujućim nalazima. Udruženje za istraživanje i prosvijetljenje - Association for Research and Enlightenment (A.R.E.), koje održava naslijeđe Edgar Cayce-a, je formiralo tim eksperata koji rone tražeći ostatke Atlantide u vodama oko Kube i Bahama. Našli su veliku podvodnu platformu pokraj Andros otoka u zimi 2003. Pronalazaći hipotetiziraju o mogućem nalazu ostataka ogromne pradavne luke.

U vodama kraj meksičkog poluotoka Yucatan u ljeto 2003. istraživačka grupa koju je vodila ruskinja Paulina Zelitsky je našla misteriozne megalitske strukture na dubini od 600 do 700 metara, koje su nazvali MEGA. U listopadu 2004. ista se grupa vratila na istu lokaciju kako bi istražila ono što vjeruju da je Atlantida Maya. 2001. kolege Pauline Zelitsky su otkrile drugi ogromni zemljani plato u istoj regiji između Yucatan-a i Kube u dubokom usjeku sonarnom tehnologijom, koja pokazuje jasne oblike cesta, zgrada i piramide. Koristeći podvodne robote snimili su slike bijelog pijeska s u centru jasno raspoznatljivim ogromnim strukturama, koje je napravio čovjek.

I dok se provodi konvencionalno istraživanje ronjenjem u potrazi za izgubljenim kontinentom pod vodom, potpuno novo područje arheologije je emergiralo primjenom satelitskih slika iz svemira. Sateliti su otkrili valovitost dna oceana kraj Bahama veličine planina koje su razmještena u geometrijskim mustrama koje bi stvarno mogle odavati piramide. Ta je otkrića izvela kompanija pod nazivom "Satelitska otkrića". Ona pomaže arheolozima i drugim istraživačima u arheološkim ekspedicijama. Kompanija objavljuje e-zine (e-magazine) 'On-line magazin razotkrivenih misterija - Mysteries Unsealed Online Magazine’ na Internetu ažurirajući vijesti o napretku rada istraživača.

Satelitske slike obale Floride, pokazuju ravne crte na dnu oceana koje su dugačke stotine kilometara i sliče kanalima u savršeno ravnim crtama. One moraju biti umjetne zbog svoje nemoguće dužine i pravocrtnosti. Vrlo je malo vjerojatno da bi se takve crte mogle ostvariti tektonskim kretanjem ploča Zemlje, jer su pronađene Zemaljske pukotine koje čak idu okomito na te linije. Slične su crte nađene pod vodom kraj obala Afrike, Južne Amerike, Azora i Europe. Postoji izgleda ogromna megalitska podvodna mreža koja je povezana sa super megalitskim strukturama (piramidama). Konstrukcija je mogla davno biti iznad vode i mogla bi predstavljati ostatke izgubljene civilizacije Atlantide. Digitalno obrađene satelitske slike vjerojatno otkrivaju strukture podvodnih super velikih piramida, mjesta koja izgledaju kao gradovi i druge megalitske strukture. Potrebna su daljnja ispitivanja, no ako se može dokazati kako su strukture umjetne, izgleda kako se Atlantida izdiže. Satelitska otkrića prikupljaju sredstva i pozivaju znanstvenike na daljnje istraživanje tih podvodnih konstrukcija.

1995. kraj obale Japana, blizu Okinawe, su pronađene podzemne strukture koje bi mogle biti ostaci dvorca. Arhitektura je slična arhitekturi dvoraca u blizini na kopnu. Mjesto istražuje profesor Masaki Kimura, biolog mora sa Sveučilišta Ryukyus u Okinawi. Profesor Kimura vjeruje kako struktura mora biti djelo ljudskih ruku izgubljenih civilizacija. Čak su pronašli podvodne ceste, koje dokazuju da su ljudske izrade. Profesor geologije Truaki Ishii sa Sveučilišta u Tokiju sugerira kako strukture moraju datirati negdje oko 8.000 godina prije Krista. Drugi vjeruju kako bi mogle biti znatno starije, čak i 12.000 godina stare.

U ožujku 1995. na drugoj lokaciji u vodama Okinawe ronioci su pronašli ostatke pradavnog grada, koji se prostire na površini od stona kvadratnih kilometara. Nađene su ulice, avenije, strukture lukova, stube isklesane u kamenu koje su spajane. Nekoliko mjeseci kasnije uz obale otoka Yonaguni, 300 milja južnije od Okinawe u plitkoj vodi su nađene čak i ogromne piramide! Vijesti o potonulom gradu i piramidama bile su udarne vijesti više od godinu dana u Japanu, no činjenice su potpuno zanemarene izvan Japana. Špekulacije o pronalsku govore o ostacima legendarne civilizacije Lemuria ili Mu.

15. studenog u Europi su se pojavile naslovne vijesti o otkriću grada Platonove Atlantide, kada je vođa tima američke ekspedicije, Robert Sarmast, na konferenciji za novinare tvrdio kako su našli ostatke Atlantide. Rekao je kako su našli grad s kružnim kanalima upravo onakve kakve je opisao Platon. Vjerovali su kako grad leži 1,5 km ispod morske površine pod metrima morskih sedimenata, 80 km jugoistočno od obale Cipra. Nakon 6 dana istraživanja i sonarnog snimanja područja, vratio se s dokazom o strukturama koje napravio čovjek, uključivo s 3 km dugim zidom, dubokim kanalima i nataloženih korita rijeka. Sarmast kaže kako je uspoređivao 50 naputaka deriviranih iz Platonovih knjiga sa stvarnim nalazištem i time definitivno identificirao nađeno kao grad Atlantide sa svojim utvrđenim brežuljkom - akropolisom. U svojoj ekspediciji je imao članove ekspedicije koja je otkrila olupinu Titanika. Siguran u svoje stajalište od priprema iz 2003. koje su vodile ekspediciji 2004., napisao je knjigu "Otkriće Atlantide - iznenađujući događaj za otok Cipar" (izdavač Origin Press 2003.), koja je već postala uspješnicom među turistima na Cipru.

Primijenjujući istu podvodnu arheološku tehnologiju sonarnog snimanja na dnu mora u vodama Cipra, Indijski Nacionalni Institut Oceanske Tehnologije - National Institute of Ocean Technology (NIOT) je otkrio podvodne geometrijske strukture na dubini od 6 metara u Zaljevu Cambay-a nedaleko obale Gujurat-a. Podvodna arheološka istraživanja koja su uslijedila su otkrila umjetne formacije najmanje dva grada i stvarne artefakte koji su se mogli naći u tim gradovima kao što je keramičko posuđe, nakit i ljudske kosti. To je privuklo veliku pažnju, jer su povijesničari vjerovali kako se radi o jednom od sedam svetih hodočasničkih mjesta pradavne Indije, grad Dwarka, prema Sanskrit literaturi, koje je utemljio Bog Krishna. Grad je bio izgrađen na obalama rijeke, vjerojatno potonuo u more nako smrti Krishne. Otkriće Dwarka je od beskrajne važnosti za kulturu i religiozno naslijeđe Indije, a kod mnogih je to već uklonilo postojeće sumnje o povijesnoj valjanosti Veda tekstova i stvarnom postojanju Krishne.

Diskusije se nastavljaju o starosti tih gradova, a procjene znatno variraju, od rane povijesti do kasnog srednjeg vijeka. Međutim zapadni povijesničari će morati revidirati svoje pretpostavke o početku civilizaije Indije i Indus dolini, na negdje oko 2500 p.n.e zbog posljedica daljnjih ispitivanja. Artefakti, karbon metodom utvrđene starosti od 8.500 do 9.500 godina prije Krista, pronašeni u siječnju 2002. bi mogli biti indikacija kako se radi o gradu mnogo starije civilizacije. Istraživač John Michell, autor knjige "Novi pogled na Atlantidu" vjeruje kako su sve te strukture, kako na kopnu tako i pod vodom, pripadale geomantičkoj tradiciji koja je nekoć bila univerzalno poznata na Zemlji. Michell tvrdi u svojoj knjizi: "Živimo unutar ruševina pradavne strukture, koja nam zbog svoje ogromne veličine do sada bila nevidljiva".

Glavna područja na kojima su nađene piramide su na rešetci Zemlje, zona 0 stupnjeva dužine (Egipat, Giza visoravan), zona 120 stupnjeva dužine (Kukukan, Srednja Amerika, piramide maya i Azteka) te zona 240 stupnjeva dužine (Japan, podvodne piramide). Te tri zone nisu slučajne; one označavaju crte najjače energije na rešetci Zemlje, definirane Platonovim tetrahedron oblikom, piramidom s tri lica! Najvjerojatnije objašnjenje za sve piramide koje su našene pod vodom i na kopnu, je da su naslijeđe izgubljenih civilizacija Atlantide, Mu i Lemuria. Te su civilizacije morale imati znanje etera i rešetke Zemlje.

Moć piramida
Što je tako posebno u vezi s piramidama? Zašto ih nalazimo svgdje po svijetu i zašto na rešetki Zemlje? Egiptolozi nam govore kako su Egipćani gradili piramide koje su služile kao grobnice za faraone. Međutim nikada nisu nađene mumije u Velikoj piramidi, nazvanoj po Khufu (Keopsu) faraonu za koga se pretpostavlja da je u njoj pokopan. U kasnijim godinama Egipta piramide su građene sa znatno manjom kvalitetom od enigmatske Velike piramide i te su piramide sigurno bile izgrađene kao mjesta ukopa. Međutim niz arheologa sada vjeruje kako su ranije piramide, kao ona na Giza visoravni, služile potpuno drugoj svrsi. Kako bi pronašli razloge građenja piramida, 20 velikih piramida je izgrađeno na 8 različitih lokacija u Rusiji nakon 1990. Građene su pokraj Moskve i u Ukrajini. Sve su konstruirane iz fiber-stakla; najveća je visoka 44 metra i teška 55 tona. Istraživanja na tim piramidama su provođena više od desetljeća pod nadzorom Aleksandra Goloda, direktora poduzeća Obrane iz Moskve. Mnogi su ruski znanstvenici bili uključeni iz redova poznatih ruskih akademika, te iz područja medicinskih znanosti, biofizike i fizike. Prikupili su mnogo podataka, koji indiciraju kako piramide pokazuju do sada nepoznatu 'moć piramida'. Istraživanja otkrivaju kako piramide mogu povećati moć imunog sustava organizma za poboljšavanje zdravlja. Agrikulturno sjeme postavljeno pokraj piramide od 1 do 5 dana daje povećanje uroda od 30% do 100%. Ruska je vojska mjerila vertikalu energije odmah iznad piramide pa do nekoliko kilometara u zrak do kuda se ta energija protezala. Stvarno začuđujuće je i poboljšanje ozonskog sloja na području piramide, te potpuni nestanak seizmičkih aktivnosti u tom području. Izvješća su potvrđena od strane Ruske Akdemije nafte i plina. Drugi zbunjujući učinak moći piramida je onaj koji se izgleda djeluje na ljudsku svijest. Provođeni su eksperimenti na 5000 kriminalaca u zatvorima u Rusiji, koji su potajno dobivali hrani zasoljenu i popaprenu s induciranom energijom piramida. Proučavanja pokazuju kako je unutar nekoliko mjeseci unutar zatvora kriminal skoro nestao, a svekoliko se ponašanje zatvorenika poboljšalo. Testirani si i lijekovi nakon što su bili izloženi moći piramida i njihov se potencijal povećao, dok su nuspojave nestale. Testovi su provođeni i s radioaktivnim otpadom nuklearnih centrala, koji su pokazali redukciju razine zračenja nakon izloženosti moći piramida unutar samih piramida. Obična se voda nije smrzavala i do 40 stupnjeva ispod nule, i zadržavala je svoje tekuće stanje godinama. Sintetizirani dijamanti su postali tvrđi i čišći! Svi ti učinci dokazuju realnost moći piramida i Rusi su bili uvjereni u njihovu moć, pa je Aleksandar Golod uspio uvjeriti rusku vladu 1998. da uzme uzorke kristalizirane supstancije energizirane unutar piramida na palubu MIR svemirske stanice za dobro svemirske stanice, te za općenito dobro svijeta! Drugo iznenađujuće izvješće o moći piramida dolazi od gospodina Kirti Betai-a. U Agri u Indiji, Kirti Betai je izgradio 36.000 malih piramida i postavio ih u posebnu konfiguraciju, formirajući sustav izliječenja. Energijom piramida. Utemeljio je Daya Dhaar Centar Samo-pomoći, ne-profitnu organizaciju. Liječenje piramidama je besplatno i bez rezervacija raspoloživo svakomu. Gospodin Betai je već pomogao desecima tisuća ljudi, koji su posjetili njegov centar. Tvrdi kako su se dogodila 'čudesna' izliječenja neizliječivih bolesti, te poziva znanstvenike na proučavanje njegovog rada. Izgradio je konstrukciju kako bi se izliječio od zastoja jetre i bubrega nastalog krivom terapijom lijekova. Među svojim pacijentima je i njegova supruga koja je patila od kronične astme. Tvrdi kako je izliječio ženu s dijagnosticiranom mišičnom distrofijom u tretmanu koji je trajao dvije godine. Kada je ušla u program nije mogla samostalno stajati na nogama, no nakon dvije godine mogla stajati 5 minuta. Uzorci krvi su pokazivali izliječenje od bolesti.

Rekapitulacija
Grčka riječ za piramidu je 'pyramidos', koja se sastoji od riječi 'pyr' u znaćenju 'vatra' i 'amid' u znaćenju 'u sredini'. Tako piramida u stvari znaći 'vatra u sredini'. Rusko istraživanje je pokazalo kako je moć piramida stvarno 'vatra' u unutrašnjosti piramide. Oblik piramide izgleda djeluje kao antena za spiralizirajuće torzijske valove. Pretpostavlja je kako piramida fokusira torzijske valove iz rešetke Zemlje u svoj centar. Megalitičko kamenje i strukture smještene na meridijanima rešetke Zemlje su akupunkturne igle u energetsko tijelo Gaia-e, kao što je to demonstriralo istraživanje s uređajem Vrata Zemlje. Pretpostavlja se kako su megalitske infrastrukture izgradile napredne pradavne civilizacije kako bi nas zaštitile od kozmičkih utjecaja, te stabilizirale auru i polja energije etera Zemlje. Postoje podrobni dokazi koji sugeriraju kako je megalitske infrastrukture koristila civilizacija Atlantide za stabiliziranje kretanja tektonskih ploča, koje su bile uzrokom zemljotresa i vulkanskih aktivnosti širom svijeta. Međutim stanovnici Atlantide nisu mogli spriječiti pomak polova, koji je vjerojatno vodio uništenju Atlantide. Sva otkrića spomenuta u ovom poglavlju pokazuju kako nužno moramo re-evaluirati i ponovno promišljati svaku knjigu, koja je pisana o ljudskoj povijesti. Ako još uvijek niste uvjereni u postojanje visoko civiliziranih kultura prije naše sadašnje civilizacije, bacite samo pogled na slijedeće hijeroglife, nađene na zidu egipatskog hrama u Abydos-u. Nije potrebna velika imaginacija kako bi vidjeli od lijeva na desno helikopter, podmornicu, UFO i avion. A što mi stvarno znamo o Egipčanima? U slijedećm ćemo poglavlju pogledati najintrigantnije i najmisterioznije konstrukcije ikada napravljene od čovjeka, Veliku piramidu na Giza visoravni i vidjeti kako su znanstvenici počeli rješavati tu enigmu. Indikacije su kako se Velika piramida ne smije pridruživati Egipčanima, već stanovnicima Atlantide.
www.soulsofdistortion.nl

Elektrana u New Yorku viškom struje rudari bitcoine. Elektrana na prirodni plin Greenidge Generation sav višak električne energije koji proizvede preusmjerava u sedam tisuća računala kojima rudari kriptovalutu. Iz kompanije Greenidge Generation koja vodi elektranu na prirodni plin u malenom mjestu Dresden američkoj saveznoj državi New York, otkrili su svoj novi projekt kojim proizvedeni višak struje pretvaraju u zaradu. U prostore elektrane su, naime, na površinu od nešto preko 6.000m2 instalirali čak 700 računala sa samo jednim zadatkom – rudarenjem bitcoina. Postrojenje može povući oko 14 MW električne energije, a plan je u budućnosti ga nadograditi na snagu od čak 106 MW ukoliko se nađu novi ulagači. Elektrana je smještena u prostoru prerađenom od nekadašnjeg rudnika, nekada je radila na ugljen, a investicija u dodatak za rudarenje bitcoina iznosila je, zajedno s infrastrukturom i strojevima za rudarenje, 65 milijuna dolara. Iz kompanije kažu da su zauzvrat dobili postrojenje kojim su trenutačno u stanju izrudariti oko 5,5 bitcoina, odnosno zaraditi oko 50.000 dolara svakog dana. Isplativost projekta po trenutačnoj cijeni bitcoina kreće se, dakle, na razini od oko 3,5 godine – u idealnoj situaciji u kojoj ulaganja u električnu energiju nemaju, odnosno koriste već postojeću struju koja je višak u proizvodnji. Ova elektrana struju dobiva iz prirodnog plina i radi 24 sata na dan. Jednako tako rade i računala za rudarenje i napajaju se energijom izravno iz njezinog izvora. Ovaj tip elektrana poznat je po tome da često proizvodi višak energije koji nije potreban u elektrodistribucijskoj mreži i potom ga mora prodati na tržištu drugim kupcima. Za slučaj da takvih nema, često se događa da je višak jednostavno potrati, pa su u Greenidge Generationu pronašli način kako ga monetizirati.
www.bug.hr

Rudarenje bitcoina pretvara američko jezero u "vruću kupelj"
Jedno od jezera u američkoj saveznoj državi New York moglo bi biti nepovratno uništeno, kažu lokalni stanovnici, i to zbog kompanije koja u njegovoj blizini ima veliko postrojenje za rudarenje kriptovaluta. Ljetna sezona na jezerima Finger Lakes, skupini od jedanaest izduženih jezera na sjeveru američke savezne države New York, obično se sastoji većinom od nautičkog turizma, ribolova, plivanja i kušanja lokalnih vina. Međutim, izvještava NBC News, ove godine u blizini najvećeg se tamošnjeg jezera, Senece, odvija i nova aktivnost – prosvjedi ispred velike elektrane pogonjene prirodnim plinom. Naime, ovom elektranom upravlja tvrtka Greenidge Generation koja je povećala snagu i kapacitet elektrane, no ne kako bi proizvodili struju za lokalnu zajednicu i puštali je u elektroenergetsku mrežu. Naprotiv, ova kompanija proizvedenu električnu energiju pretvara u novac tako što njome napaja veliku farmu od najmanje 8 tisuća računala za rudarenje kriptovaluta. Za hlađenje, pak, koriste vodu iz jezera Seneca, i vraćaju je, značajno zagrijanu, natrag u jezero. Prosvjednici, većinom lokalni stanovnici, tvrde da će se njihovo jezero na ovaj način pretvoriti u "vruću kupelj". Službeno, Greenidge Generation ima dozvolu povući iz jezera preko 526 milijuna litara vode na dan, a vratiti preko 511 milijuna litara natrag. Pritom najviša temperatura vode prilikom povratka smije ljeti dosezati 42°C, a zimi 30°C – što su temperature kao u bazenima u kakvim toplicama, ako ne i više. Rudarenje bitcoina u ovoj elektrani traje već godinu i pol. U ožujku ove godine za rudarenje je Greenidge trošio 19 megavata, a do kraja ove godine planira taj kapacitet povećati na 45 megavata, te ga povećavati i dalje. Ako se to nastavi u ovoj elektrani, imat će to nesagledive posljedice po jezero Seneca i njegov okoliš. Velik utjecaj ova aktivnost ima i na stakleničke plinove. Krajem prošle godine, prema službenim podacima, emisije CO2 iz ovog postrojenja iznosile su preko 243 tisuće tona, višestruko više nego kada je elektrana proizvodila struju samo za prodaju distributerima. Greenidge, naravno, niječe optužbe za uništavanje okoliša. U svojim priopćenjima ističu kako su prosječne temperature vode koju ispuštaju unutar dozvoljenih granica, te kako sve rade u skladu sa zakonima. Isto tako, napominju i da su, što izravno što posredno, otvorili preko 180 radnih mjesta, kao i da su plaće kod njih dvostruko više od prosjeka za usporedive radnike u ovoj saveznoj državi.
www.bug.hr

U Iranu će elektrane smjeti rudariti kriptovalute
Nije rijetkost da se ljudi dosjete elektranu pretvoriti u postrojenje za rudarenje kriptovaluta i tako unovčiti višak energije. Zaželi li netko to učiniti u Iranu, moći će takav plan i realizirati. Iranska kompanija za proizvodnju i distribuciju energije, Tavanir, objavila je kako će elektrane u toj zemlji od sada moći biti prenamijenjene, ili pak djelomično orijentirane, za rudarenje kriptovaluta. Smještanje računalnih sustava za rudarenje u elektrane nije neobično, niti su se oni prvi toga sjetili – naime, u svijetu već postoje aktivni pogoni u kojima se višak proizvedene električne energije pretvara u bitcoine i druge digitalne valute, te se tako ostvaruje dodatna zarada. Poželi li neka elektrana u Iranu pokrenuti neki sličan projekt, morat će za to podnijeti zahtjev tamošnjem Ministarstvu industrije, rudarenja i trgovine, te se složiti s naknadama koje su određene za rudarenje kriptovaluta. Dozvolu će navodno nakon toga moći dobiti. Rudnici kriptovaluta sve više niču u Iranu. Glavni razlog za to jest činjenica da je tamo potrošnja električne energije subvencionirana od strane vlasti, pa je struja vrlo jeftina. Kriptorudari tako mogu proći s tek 1 do 5 dolarskih centi po kilovatsatu, što je cijena kakvu će vrlo teško dobiti drugdje u svijetu. Cijene struje, pak, rastu ljeti i do četiri puta, no Tavanir najavljuje da će rudarima kriptovaluta tada smanjivati naknade. U Iranu je nedavno pokrenuto 14 "farmi" za rudarenje kriptovaluta, svaka od kojih ima kapacitet od oko 300 MW. Osim toga izdano je još oko tisuću dozvola za rudarenje, dok je obavljanje takve aktivnosti bez službene dozvole ilegalno.
www.bug.hr

Mostar dobiva prvi objekt građen u skladu s ekološkim standardima. Za ideju i realizaciju tog projekta zaslužni su učenici i nastavnici Koledža ujedinjenog svijeta iz Mostara. „Gradimo rezidenciju Koledža ujedinjenog svijeta - UWC-a koja se nalazi u Šantićevoj ulici u Mostaru. Ovaj objekt će život učiniti ugodnijim, bit će jeftiniji za održavanje i prikladniji za okoliš. Ujedno, buduće generacije učenika UWC-a će stjecati navike da efikasno koriste energetske resurse. Kako smanjiti zagađenje zraka, vode, ali i uštedjeti novac. Na zgradu će biti ugrađeni solarni paneli koji će služiti za zagrijavanje vode i proizvodnju struje", kaže Dženan Hakalović, direktor ove ustanove. Mostar će, naime, zahvaljujući sjajnoj ideji učenika i nastavnika UWC-a dobiti prvu „zelenu zgradu", odnosno objekt građen uz poštivanje standarda zaštite okoliša i ekoloških zahtjeva. Njihov projekt nagrađen je priznanjem „Zayed Sustainability Prize" u Ujedinjenim Arapskim Emiratima za izvanredna rješenja u kategorijama: zdravlje, hrana, energija, voda i globalne srednje škole. Za implementaciju projekta, nagrađenog u natjecateljskoj kategoriji srednjih škola, stigla je i nagrada u iznosu od 100.000 američkih dolara. Sedam učenika mostarskog Koledža ujedinjenog svijeta pripremalo je ovaj projekt. Među njima i učenici II razreda Laura Karas iz Danske, David Busley iz Njemačke i Joseph Knight iz Velike Britanije. Ovo troje učenika koji u Mostaru žive dvije godine bilo je u prilici proputovati kroz BiH. Oni u razgovoru za Deutsche Welle ističu kako postoje veliki potencijali, kao i da „prelijepu prirodu u BiH" treba očuvati. Cilj im je, kako kažu, da ovim primjerom pokažu kako se to može. Oni se nadaju da će objekt, koji će biti dovršen u sljedeća dva mjeseca, služiti kao primjer boljeg načina života.

Zašto više ne koristimo prirodne izvore?
Vizija budućnosti ovih mladih naraštaja je u novim tipovima stambenih objekata, škola i vrtića, koji teže puno većoj energetskoj efikasnosti. A kako je Mostar jedan od najsunčanijih gradova na Balkanu, njih, kao i mostarske stručnjake, zabrinjava to što sunčeva energija ovdje nije iskorištena na pravi način. „Ekološki održivo projektiranje zgrada odgovor je na zagađenja okoliša koja uzrokuje gradnja. A taj problem je sve izraženiji. Riječ o bespravnoj i neplanskoj gradnji, jer cijela naselja su izgrađena na klizištima i u vodozaštitnim zonama, kuće su bez fasada... Pogledajte Mostar i bit će vam jasno. U posljednjih 30 godina izgrađena su cijela naselja na obroncima brda oko Mostara, na mjestima gdje nije dozvoljena gradnja. Tako je širom države. Problem je i što je sunčeva energija na ovom području potpuno neiskorištena. Vidite li gdje solarne panele?! Nažalost, nema ih. A trebali bi biti na svakom mostarskom krovu", kaže za DW Adnan Selahović, profesor ekologije i zaštite okoliša.

Nerazumijevanje vlasti
Vlast i nadležni nemaju veliko razumijevanje za ekološku gradnju i očuvanje okoliša, ističu u nevladinoj organizaciji „Centar za promociju civilnog društva" iz Sarajeva. Navode da to dokazuje i podatak da su na osnovu odluka raznih razina vlasti posljednjih godina izgrađeni brojni objekti na nekadašnjim izletištima i u parkovima prirode, kao i mini-hidroelektrane na rijekama, čime je značajno poremećen prirodni sklad. „Donosioci odluka u BiH, nažalost, ne prepoznaju okoliš kao važnu temu. Oni čak doprinose degradaciji okoliša, kao npr. pogoduju investitorima kod izgradnje mini-hidroelektrana, gdje najveću korist ima sam pojedinac-investitor, a gotovo nikakvu lokalna zajednica. Često omogućuju izdavanje okolišnih dozvola bez zadovoljavanja pravne i sadržajne procedure. Ostaje vječito pitanje zašto je to tako? Možda jedan od razloga leži u činjenici da je bosanskohercegovačko društvo u značajnoj mjeri korumpirano i da sve funkcionira na tom principu, tako da naši političari ne vide neku veliku privatnu dobit u projektima zaštite okoliša, jer ti projekti obično dolaze izvan BiH. S druge strane, da bi se stanje okoliša popravilo, potrebne su radikalne promjene, koje niti jedan političar nije spreman poduzeti zbog mogućeg gubitka potencijalnih glasova", ističe Sabina Jukan, savjetnica za zaštitu okoliša u Centru za promociju civilnog društva.

BiH zaostaje za susjedima u „zelenoj gradnji"
Posljednjih godina u Hrvatskoj je sagrađeno nekoliko zelenih zgrada. Jedan od takvih objekata je i nova zagrebačka zračna luka. U ovoj državi propisana je obaveza da glavni projekt zgrade, koji se prilaže uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole koji bude podnesen nakon 01. siječnja 2020., mora biti izrađen u skladu s odredbama za zgrade gotovo nulte energije - s nultom neto energetskom potrošnjom i nultom neto emisijom ugljikovog dioksida godišnje. I u Srbiji je pokrenuto nekoliko projekata ekološke gradnje. Ove godine, kako su najavili iz te zemlje, u glavnom gradu Srbije biće otvorena tri velika objekta izgrađena po sustavu koji doprinosi energetskoj efikasnosti i očuvanju okoliša. Sva tri objekta su u privatnom vlasništvu: „Ušće Tower Two", „Navigator Business Center 2" i „BEO Shopping Center". Bosna i Hercegovina je država koja najviše zaostaje kada je riječ o takozvanoj zelenoj gradnji.Rezultat je to nedovoljne i nerazvijene državne strategije, te rascjepkanosti nadležnosti, od nižih jedinica lokalne samouprave, preko gradova, kantona, entiteta do državnog nivoa.
www.dw.com

Planirana je izgradnja prve karbonski neutralne zgrade u Kanadi. Zgrada bez betona i čelika: Objekt edukativnog karaktera u Torontu biti će izveden u drvetu. College Centennial u Ontariju, koji ima tradiciju dugu preko 100 godina, uspostavio je suradnju sa firmama DIALOG, Smoke Architecture i EllisDon kako bi došli do inovativnog rješenja njihove nove centralne zgrade koja ne samo da će biti izvedena od drveta već će to biti prva karbonski neutralna zgrada u Kanadi. „Željeli smo da podignemo ljestvicu za sve buduće objekte. Mi gledamo na održivost i inkluzivnost kao na potpuno povezane ideje i željeli smo objekt koji demonstrira taj ključni odnos.“, rekao je Craig Stephenson, predsjednik i izvršni direktor collega Centennial. „Ovaj projekt će biti jasna demonstracija kako objekti za visokoobrazovne institucije mogu dati važan doprinos smanjenju štete po životnu sredinu, eliminiranjem emisije CO2.“, istaknuo je Craig Applegaht iz firme DIALOG. Koristeći konstruktivne elemente od drveta, umjesto čelika ili betona, što je u skladu s održivom vizijom collega, projekt će biti prestavljen i kao prvi visokoobrazovni objekt u Torontu koji je napravljen od drveta, piše ArchDaily. Na površini od 13.500 kvadratnih metara, kako novih tako i renoviranih prostora, objekt će sadržati unapređene akademske prostore s fleksibilnim učionicama, koje podržavaju aktivno učenje. Također, objekt će imati i nove laboratorije, kao i brojne neformalne prostore za suradnju i druženje. U centralnom dijelu objekta postojati će lokalni zasadi kako bi se dodatno osnažila ideja o autohtonoj zajednici, biofiliji i održivosti. „Širenje koledža sa stogodišnjom tradicijom svima nama pruža predivnu priliku za izgradnju održivih struktura koje nisu samo funkcionalne, već nude pomoć kritičnim izazovima koje uzrokuju klimatske promjene.“, rekao je Geoff Smith, izvršni direktor EllisDon. Planirano je da objekat bude izveden do 2023. godine.
www.gradnja.rs

Ovo umjetno kreirano drvo moglo bi biti izvor zdravih namirnica usred gradske vreve. Sa željom da kreiraju revoluciju na polju poljoprivrednog uzgoja u urbanim sredinama, grad New York i norveški studio Framlab su razvili projekat Glasir. Ovaj prijedlog vertikalnog uzgoja biljaka karakterizira konceptualni dizajn koji štedi prostor i omogućava postavljanje i u najgušćim gradskim sredinama. Glasir predstavlja spoj pametne tehnologije, senzora i održivih sistema poput solarnih panela i kolektora kišnice, kako bi se optimizirala proizvodnja povrća i pritom se minimalizirao štetan utjecaj na okruženje. Naziv Glasir nastao je po uzoru na natprirodno drvo iz norveške mitologije, a cilj njegovog stvaranja je odgovor na procjene Svjetske zdravstvene organizacije da će do 2025. godine polovica svjetske populacije živjeti u takozvanim “water stress” područjima, odnosno zonama koje imaju problem nedostatka slatke vode za ispunjenje ljudskih i ekoloških potreba. Studio Framlab razvio je Glasir kao odgovor na klimatske probleme zahvaljujući kojem bi se gradskim četvrtima osigurao lokalan uzgoj svježih proizvoda tijekom čitave godine. Glasir je opremljen samoregulirajućim sistemom, koji se grana poput drveta i zauzima na pločniku prostor manji od 1×1 metar u osnovi, kao i jedno omanje ulično drvo. Glasir sistem se sastoji od deset osnovnih modula, od kojih su pet moduli rasta, tri su proizvodna, a dva pristupna modula. Svi moduli su međusobno povezani i šalju potrebne informacije jedni drugima, zahvaljujući umjetnoj inteligenciji. Senzori usmjereni na zaštitu životne sredine, prate i procjenjuju uvjete na lokaciji, poput sunčevog zračenja, temperature i jačine vjetra, s ciljem optimiziranja uslova rasta, piše Inhabitat. Čitav sistem se može sastaviti u različitim konfiguracijama, kako bi se prilagodio potrebama zajednice kojoj služi. Svaki modul sastoji se od integriranog solarnog panela, elektromagnetskog konektora, CLT nosača, sistema za navodnjavanje, aeroponičnog sistema, panela od polikarbonata kao i aluminijumskog okvira. Osim što proizvodi hranu, Glasir je usmjeren i na dodatno očuvanje životne sredine, te zahvaljujući fotonaponskim ćelijama stvara dovoljnu količinu energije za svoje potrebe. Osim toga, postoji i sistem za prikupljanje kišnice, koja se čuva i pročišćava pa zatim i koristi i za navodnjavanje u proizvodnim modulima. Vanjska ovojnica modula je obložena titanijum-oksidom koji pomaže u pročišćavanju zraka od zagađivača.
www.gradnja.rs

Solarni paneli, kao i što im kaže ime, tehnički ne rade noću, ali kalifornijski istraživač tvrdi da je našao način da generira energiju dugo nakon zalaska Sunca. Jeremy Munday, profesor elektrotehnike i računalnog inženjeringa na Sveučilištu u Kaliforniji, Davis, radi na prototipu panela za koji kaže da bi mogao učiniti upravo to, prenosi CNN. Njegovo istraživanje nedavno se pojavilo u časopisu ACS Photonics. Iako su solarni paneli hladni objekti usmjereni prema vrlo vrućem i svijetlom Suncu kako bi apsorbirali svjetlost i generirali električnu energiju, Mundayovi bi radili obrnuto: njegove termoradiativne ćelije zagrijale bi se i okrenule bi se prema hladnom noćnom nebu koje je mnogo hladniji objekt od panela. Vrući objekt u odnosu na okolinu zračiti će toplinom kao infracrveno svjetlo. „Obična solarna ćelija proizvodi struju upijajući Sunčevu svjetlost, što uzrokuje pojavu napona preko uređaja i struju koja teče. U ovim novim uređajima umjesto toga emitira se svjetlo te struja i napon idu u suprotnom smjeru, ali i dalje generirate energiju”, istaknuo je Munday. „Morate koristiti različite materijale, ali fizika je ista.” Ako prorade, paneli bi mogli zadržati proizvodnju električne energije bez potrebe da se pohranjuje višak električne energije u solarne baterije ili se oslanjajte na elektrane na fosilna goriva. Solarni paneli ne proizvode energiju noću ili kada je Sunce zašlo. Umjesto toga, oni nastavljaju opskrbljivati strujom putem mrežnog mjerenja, u kojem se višak struje prenosi na javnu elektroenergetsku mrežu često pokretanu fosilnim gorivima kako bi se nadoknadili troškovi. To se događa kada solarni paneli proizvedu više struje nego što je potrebno jednoj kući u jednom danu. Ostali solarni paneli skladište višak struje za napajanje preko noći, iako baterije mogu biti skupe. „Solarne ćelije ograničene su time što mogu raditi samo tijekom dana, dok ovi uređaji mogu raditi 24/7, što je stvarna prednost”, izjavio je Munday CNN-u. „Nitko ne želi izgubiti struju kada Sunce zađe.” Prototipovi već proizvode 50 vata električne snage po četvornom metru, samo oko 25 posto od onoga što tradicionalni solarni paneli mogu proizvesti tijekom dana. Tako da ima još ograničenja na kojima treba poraditi prije nego izum zaživi u potpunosti.
www.poslovni.hr

Multiverse (poznat još pod nazivom meta-universe) je skup mogućih višestrukih svemira, koji uključuje i Svemir u kojem se mi nalazimo i čini našu fizikalnu realnost. Poznatiji je pod nazivom paralelni svemir. Struktura multiversa, priroda svakog pojedinog multiversa unutar njega, te veze između pojedinih svemira koji ga čine ovisi o posebnim hipotezama o multiversima. Postoji li paralelni svemir ili je paralelni svemir samo fikcija? Postojanje paralelnih svemira nije znanstveno dokazano, ali postoje hipoteze u fizici i filozofiji, a kao element često se koriste u serijama i filmovima znanstveno-fantastične tematike. Postojanje paralelnih svemira postavlja i brojna znanstvena, filozofska, a neki će reći, i teološka pitanja.

Hipoteze o postajanju paralelnih svemira u fizici

Sudeći prema Maxu Tegmarku, drugi svemiri direktna su posljedica naših kozmoloških promatranja. U svibnju 2003. Tegmark je u časopisu “Scientific American” objavio članak pod nazivom “Parallel Universes” (Paralelni Svemiri), a u tom članku predstavlja čistu i sažetu sliku od ideji paralelnih svemira. Tegmark čak i daje taksonomiju paralelnih svemira organiziranih po razinama.

Razina I. – Otvoreni paralelni svemir koji sadrži i pretpostavku da identičnu kopiju samoga sebe možete pronaći na oko 10 na 10115 metara.

Razina II. – Teorija balona Andrea Lindea. U kaotičnoj inflaciji, druga termalizirana područja mogu imati različite efektivne fizikalne konstante, dimenzionalnosti i čestični sastav. Pomalo iznenađujuće, ova razina uključuje i Wheelerovu teoriju oscilirajućeg svemira.

Razina III. – Everettova interpretacija brojnih svjetova, puno poznatija pod engleskim nazivom many-worlds interpretation (MWI). To je, u načelu, interpretacija kvantne mehanike koja pretpostavlja postojanje paralelnih svemira, koji su svi međusobno identični, ali postoje u različitim mogućim stanjima. Općenito se smatra kako je ovaj model zapravo konzervativno proširenje standardne kvantne mehanike, i u sklopu kvantne mehanike, ne dovodi nas do nekih novih rezultata. Povijesna je ironija, međutim, kako je ova teorija kroz povijest smatrana najkontraverznijom od svih postavljenih.

Razina IV. – (Konačna Tegmarkova “grupna teorija”). Drugačije matematičke strukture daju drugačije temeljne jednadžbe u fizici. Tu svoje mjesto pronalazi i M-teorija. Općenito govoreći, Razina IV je najšira i sveobuhvatna ideja o paralelnim svemirima te stoga ne postoji Razina V.

Otvoreni paralelni svemir
Alexander Vilenkin, Jaume Garriga i drugi nedavno su ustvrdili kako postoji neograničen broj područja prostora koja su jednake veličine kao i naš vidljivi svemir. Što to konkretno znači? To bi značilo da ukoliko krenete u nekom smjeru i ne zaustavljate se, stalno biste dolazili na neko novo područje. Ova pretpostavka počiva na teoriji da je u nekoj fazi u prošlosti tvar bila tako raspodijeljena da je bila gotovo posvuda jednolika po prostoru, te se kasnije kondenzirala kako bi stvorila objekte dovoljne gustoće – one koje bi kasnije uzrokovali Veliki prasak (Big bang). Dakako, to onda znači da bi u nekom ogromnom prostoru imali ne samo jedan Veliki prasak, nego mnogo više njih koji bi međusobno bili dovoljno udaljeni. Čitav taj splet bi se mogao prikazati kao brojni otkucaji srca ili titranje atoma u kristalima. Dakle, umjesto jednog Velikog praska i universa (jedan svemir), imali bi kolekciju svemira – multiverse (paralelni svemir).

Teorija balona
Nastanak našeg svemira kao jednog od “balona” multiversa je po prvi put kao ideja predložen od strane Andrea Lindea. Zanimljivo je da se ova teorija poprilično dobro uklapa u danas široko prihvaćenu teoriju inflacije (širenja). Koncept “svemirskih balona” uključuje ideju nastanka svemira (mnoštva njih) iz tzv. kvantne pjene “roditeljskog svemira”. Na vrlo malim skalama, ova pjena je nemirna i podložna je brojnim energentskim fluktuacijama, a ove fluktuacije mogu tada kreirati manje balončiće ili čak crvotočine (još jedan u nizu objekata u modernoj kozmologiji koji još nisu otkriveni, a za čije postojanje ima veći broj hipoteza). Ako su spomenute energetske fluktuacije male, nastat će balon, malo će se proširiti, potom opet stegnuti i nestati. No, ako su fluktuacije veće od neke određene kritične vrijednosti, maleni balončić će se razviti, proširiti i to će potrajati dovoljno dugo da bi se tvar i kasnije, galaktičke strukture mogle stvoriti. Bilo bi to jedno rođenje svemira.

Veliki prasak, Veliki stisak… pa onda opet…
Sudeći prema nekim teorijama, pojava Velikom praska označava samo početak perioda širenja, nakon kojeg redovito uslijedi period stezanja. Dale, nakon Velikog praska, dolazi do Velikog stiska (Big bang vs. Big crunch). Prvi je ovu ideju oscilirajućeg svemira uporabio John Wheeler, te prema njoj, svemir proživljava čitav niz beskonačnih serija oscilacija – svaka započinje Velikim praskom i potom se sve sažme u Velikom stisku. Premda je ovaj model dugo vremena bio napušten i gotovo zaboravljen, danas ponovno zaživljava kao ciklički model u tzv. “brane” kozmologiji.

Interpretacija brojnih svjetova – kvantna fizika
U svijetu interpretacija kvantne fizike, Hugh Everettova interpretacija brojnih svjetova (many-worlds interpretation, MWI) zauzima posebno mjesto. Osim ove, najpoznatija i vjerojatno najprihvaćenija je tzv. Kopenhaška interpretacija kvantne fizike. Paralelni svemir koji proizlazi iz MW interpretacije ima dijeljeni vremenski parametar. U većini formulacija, svi svemiri koji čine Multiverse su strukturno gledano, identični i premda u njima vladaju jednaki fizikalni zakoni i jednake su vrijednosti fundamentalnih fizikalnih konstanti, oni ipak mogu postojati u različitim stanjima. Također, informacije između svemira NE MOGU putovati, te je time stanje ukupnog multiversa povezano sa stanjima svakog pojedinačnog svemira kroz princip kvantne superpozicije.

M-teorija
Ova teorija pretpostavlja postojanje bitno drugačijih svemira koji se sastoje od 11 dimenzija i kao dodatak teoriji superstruna poznata je pod nazivom M-teorija. Prema M-teoriji, naš svemir i svi ostali su nastali u sudarima između membrana u 11 dimenzionalnom prostoru. Za razliku od paralelnih svemira u kvantnom smislu MW interpretacije, ovi svemiri mogu imati međusobno potpuno različite zakone fizike – sve može biti moguće.

Argumenti protiv teorije o paralelnim svemirima
To nije znanost.
Kritičari tvrde da nema empirijskih korelacija i mogućnosti provjere kod ovakvih teorija te su, zbog toga, bez čvrstog fizičkog dokaza i moraju se smatrati nepotvrdljivima, trenutno izvan metodologije znanstvenog istraživanja koje bi ih potvrdilo ili osporilo. Stoga su više teorijsko-matematičke i metafizičke nego znanstvene u prirodi. Ali Tegmark ističe: moderno mjerenje mikrovalnog pozadinskog zračenja i raspodjele materije preko velikih skala bi moglo utvrditi ili srušiti dva stupa teorije mnogostrukih svemira: neograničenost svemira i teoriju kaotične inflacije.

To je loša znanost.
Neki su tvrdili da je posao znanstvenika da daju temeljna objašnjenja promatranih fenomena bez toga da daju reference na promatrače. Bijeg prema antropičkim principima čini “lijeni izlaz iz problematike” stvari kao što su fino podešavanje parametara u relaciji postojanja života. Leonard Susskind tvrdi da je neki oblik višestrukih svemira neizbježan, s obzirom na trenutno stanje fizike i da su efekti promatrača neizbježni te bi se kao takvi morali uzeti u obzir u drugim znanostima.

Alternativni svemiri narušavaju načelo Occamove britve.
Postulirati beskonačnost neviđenih i nevidljivih svemira samo da bi se objasnio naš, čini se kao da višak “prtljage” tjeramo do ekstrema. Tegmark odgovara: “Zajedničko obilježje sve četiri razine višestrukih svemira je da najjednostavnija i raspravno najelegantnija teorija uključuje paralelne svemire sama po sebi. Da bi se poreklo postojanje tih svemira, mora se zakomplicirati teorija dodavanjem eksperimentalno nepodržanih procesa i ad hoc postulata: konačni svemir, kolapsi valne funkcije i ontološka simetrija. Naše razmišljanje se stoga svodi na ono koje smatramo najtrošnijim i najneelegantnijim: puno svjetova ili puno riječi.” Paradoksalno, scenarij višestrukih svemira je više restriktivan nego onaj jednog svemira.

Postoji samo jedan mogući svemir.
Tu i tamo se raspravlja o tome da je promatrani svemir jedini mogući pa je razgovor o ostalim svemirima ipso facto besmislen. Einstein je dao ovu mogućnost kada je razmišljao o tome je li svemir mogao biti drugačiji ili ne postojati uopće. Nada se katkad izriče tako da kad se postigne potpuno unificirana fizikalna teorija, ispast će da postoji jedinstveno “rješenje” koje odgovara promatranom svemiru.

Mjerenja finog podešavanja su besmislena.
Glavna opservacijska potpora hipotezi višestrukih svemira dolazi iz antropičkog principa: svemir kojeg promatramo je biološki pogodan inače ga ne bismo promatrali. Što se tiče te tautologije, dok osjetljivost biologije do oblika zakona fizike i kozmoloških početnih uvjeta ima neku očitu dogmatičnost, s druge strane, mnogi ključni parametri u fizici nemaju snažnu potporu u biologiji. Druga kritika finog podešavanja je da, što se nas tiče, mogu postojati još temeljitiji zakoni pod kojima parametri fizike moraju imati svoje vrijednosti. Prema tome, s obzirom na takav zakon, nije nemoguće da poznati parametri fizike padaju u raspon dozvoljavanja života.

Višestruki svemiri samo prebacuju problem na jednu razinu više.
Zagovaratelji višestrukih svemira često nemaju jasnu viziju odabira vrijednosti parametara u konačnom sastavu. Ako postoji “zakon svih zakona” ili meta-zakon koji opisuje kako se dodjeljuju vrijednosti parametara od jednog do drugog svemira, onda smo samo osnovni problem kozmologije prebacili na višu razinu, jer moramo objasniti od kuda bi dolazio meta-zakon. Nadalje, skup meta-zakona je beskonačan pa smo samo preveli problem iz “zašto ovaj svemir?” u “zašto ovaj meta-zakon?”. Malo se koristi nalazi u uvođenju beskonačnog broja svemira kada bi bilo jednostavnije postulirati jedan svemir sa jednim principom. U Tegmarkovoj ekstremnoj teoriji višestrukih svemira, problem je nadmudren jer u tom slučaju svi mogući meta-zakoni opisuju realno-postojeće višestruke svemire.

Problem lažnog svemira.
Mnogi znanstvenici su spremni uvesti mogućnost svjesnih strojeva, i neki zagovaratelji umjetne inteligencije tvrde da nismo daleko od stvaranja svjesnog kompjutora. To bi bio mali korak prema cilju gdje stvorena svjesnost naseljava simulirani svijet. Za takva stvorenja, njihov lažni svemir se ne bi mogao razlikovati od stvarnosti. Trebamo li mi uključiti te simulirane svemire u skup koji čine višestruki svemiri? Ima li smisla doznačiti isti ontološki status našem, promatranom svemiru i onom virtualnom? Ako nema, onda ima li smisla doznačiti isti ontološki status našem, promatranom svemiru i svemiru kojeg nikada neće promatrati svjesno biće?

Zašto se ovdje zaustaviti? Posljednja primjedba postojanju teorija višestrukih svemira je izazov stvaranja kriterija po kojima definiramo svemir. U mnogim teorijama višestrukih svemira, svemiri se označavaju po zakonima fizike i početnim uvjetima. Tada bi se moglo progovoriti da su ti aspekti ograničeni i šovinistički; može postojati kriterij za kategorizaciju koji leži potpuno iza ljudskog shvaćanja.

Višestruki svemiri u filozofiji
Antropički princip
Koncept drugih svemira je predložen da objasni zašto se naš svemir čini tako fino podešen za svjesni život kakvog nalazimo u njemu. Ako postoji veliki broj (možda beskonačan) različitih fizičkih zakona (ili temeljnih konstanti) u istom broju svemira, neki od njih bi bili podobni za postojanje zvijezda, planeta i života. Antropički princip se tada može primijeniti da bi zaključili da bi mi svjesno postojali u takvom svemiru samo ako bi bio fino podešen za naše svjesno postojanje. Prema tome, dok je vjerojatnost izrazito mala da postoji život u većini svemira, mali broj onih koji podržavaju život ne znači da je dizajn jedino objašnjenje našeg postojanja. Cijeli niz hipoteza o višestrukim svemirima, sa specifičnim naglaskom na “puno-svjetova” interpretaciju Hugha Everetta, kritiziraju pobornici inteligentnog dizajna. William Dembski, izruguje gornje objašnjenje jer nije zasnovano na dokazima. Posljednje objave Crkve upućuju na to da katolička Crkva odbacuje sve hipoteze o višestrukim svemirima:

“Sada, na početku 21. stoljeća, susrećemo se sa znanstvenim tvrdnjama kao što je neo-darvinizam i hipoteze višestrukih svemira u kozmologiji koje su izumljene da bi se skrenulo sa preplavljujućih dokaza o svrsi i dizajnu u modernoj znanosti, katolička Crkva će ponovo braniti ljudski razum propovijedajući stvarnost inteligentnog dizajna.” – Cristoph Scheonborn, 2005.

Smatra se da je ovaj pogled, što se tiče temeljnih teorija fizike, možda rezultat rastućeg utjecaja Discovery Instituta u sklopu Crkve.

Ekstremni modalni realizam
Kao dodatak, mogući svjetovi su način da se objasni vjerojatnost i neki filozofi kao što je David Lewis vjeruju da svi mogući svjetovi zaista postoje (stav poznat kao ekstremni modalni realizam).

I za kraj – porijeklo naziva
Međunarodni termin “multiverse” (paralelni svemir) je originalno koristio Andy Nimmo u prosincu 1960. godine kada je govorio o interpretaciji više-svjetova u kvantnoj fizici škotskom ogranku Britanskog Interplanetarnog Društva kojem je bio potpredsjednik. Do tada se pod riječi “universe” (svemir) smatralo sve što postoji. “Uni” znači jedan, a “multi” znači više pa se to koristi kod imenovanja višestrukih svemira. Riječ je korištena (s obzirom na Nimmovo originalno značenje) u različitim trenucima u znanosti i znanstvenoj fantastici nekoliko godina. U kasnim 1960-tima autor znanstvene fantastike Michael Moorcock je interpretirao riječ u noveli. Nakon čitanja novele, David Deutsch je koristio riječ “multiverse” u znanstvenom radu kao ukupnost svih mogućih svemira kroz vrijeme, uključujući i promatrane – izokrećući njeno originalno značenje. Ostali znanstvenici su kasnije prihvatili Deutschovo korištenje. “Universe” sada znači svijet koji je zaokružen nekim skupom principa, a “multiverse” se odnosi na mnogostruki skup svemira.
geek.hr

Energana vrijedna 20 milijuna eura zaposlit će 15 ljudi
Privode se kraju radovi na gradnji kogeneracijskog postrojenja, elektrane na drvnu biomasu, smještene u gospodarskom području Županje, iza tvornice kombajna Same Deutz Fahr Žetelice. U tijeku su završna ispitivanja i testiranja tehničko-tehnološke opreme, a potpuni završetak radova predviđen je za sredinu travnja. Vrijednost projekta je približno 20 milijuna eura, investitor je tvrtka BIOMASS TO ENERGY ŽUPANJA, a glavni izvođač radova je tvrtka Đuro Đaković TEP Slavonski Brod, zajedno s raznim lokalnim podizvođačima sa županjskog područja. Radi se o projektu ulaganja u elektranu na drvnu biomasu planirane snage 4,93 MW. Djelatnost postrojenja bit će proizvodnja električne i toplinske energije. Osim pogona za proizvodnju električne i toplinske energije, sagrađeno je i postrojenje za sušenje drvne mase, kao dodatna pogodnost i tehnološki povezani proces s iskorištenjem toplinske energije - pojašnjava Željko Kuprešak koji je trenutačno na poziciji Projekt managera i odgovoran je za realizaciju i dovršetak projekta gradnje kogeneracijskog postrojenja, a najvjerojatnije će nastaviti voditi elektranu u daljnjoj fazi proizvodnje energije. Korisnici usluga sušenja drvne mase mogu biti lokalni poduzetnici iz drvnog sektora koji bi, napominje Kuprešak, na taj način mogli poboljšati učinkovitost svog poslovanja, a istovremeno osigurati kontinuirani otkup otpadnog drvnog materijala. Glavnina takvih ugovora o međusobnoj suradnji u završnoj su fazi potpisivanja. Godišnje potrebe elektrane kreću se oko 60.000 tona drvne biomase. S Hrvatskim šumama zaključen je ugovor o nabavi dijela sirovine, a preostale količine za potrebe proizvodnje u obliku drvne biomase, odnosno sječke, nabavljat će se i otkupom od poduzetnika iz drvno-prerađivačkog sektora u krugu od 150 kilometara. Otvoreni smo za pregovore u smjeru nabave i prodaje sa svim potencijalnim partnerima koji vide poslovni interes u suradnji na području sušenja drveta, korištenja toplinske energije i isporuke drvne mase - ističe Kuprešak. Višemilijunska investicija znači i otvaranje novih radna mjesta. Trenutačno je zaposleno deset djelatnika koji se pripremaju za početak rada energane, a predviđa se upošljavanje još pet radnika za potrebe pune proizvodnje električne i toplinske energije. Ovako zahtjevan projekt s tehničkog i financijskog aspekta sigurno je od velikog značaja za Županju u smislu stvaranja nove vrijednost i upošljavanja ljudi, ali i kao benefit lokalnom poduzetništvu kroz buduću povoljnu isporuku toplinske energije. Dodatno ponavljam da se pri realizaciji ove investicije posebna pozornost obratila na činjenicu da se projekt realizira u potpunosti kao hrvatski proizvod, i da je većina sudionika na projektu s područja Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije, čime je tvrtka BIOMASS TO ENERGY ŽUPANJA d.o.o. dala direktan doprinos gospodarstvu ovog dijela Hrvatske - zaključuje Kuprešak. Inače, drvna biomasa jedan je od najstarijih i najboljih obnovljivih izvora energije. Riječ je o nusproizvodu šumarske i drvno-prerađivačke industrije koja se dalje može koristiti za proizvodnju toplotne i električne energije. Biomasa je neutralno gorivo. Ugljični dioksid (CO2) koji se oslobađa u procesu izgaranja biomase isti je onaj koji je biljka koristila tijekom svoga životnoga ciklusa. Time se stvara zatvoreni krug u kome je višak CO2 u atmosferi minimalan, što nije slučaj prilikom korištenja plina, nafte ili ugljena.
www.glas-slavonije.hr


Češki energetski holding uložio 80 milijuna eura u Hrvatskoj i sprema novu investiciju
Češki GEEN Holding, jedan od najvećih srednjoeuropskih proizvođača struje iz obnovljivih izvora energije, uskoro će u Gospiću početi izgradnju svoje treće elektrane na biomasu u Hrvatskoj. Ovih dana pokrenut ćemo završnu fazu pripreme lokacije na projektu u Gospiću. Izgradnja će uslijediti uskoro, a nakon godinu dana bit će gotova i spojena na mrežu. U prvoj polovici 2021. postrojenje će biti u punom pogonu. Trenutno se preko pedeset posto potrebne opreme već proizvodi – poručili su nam iz sjedišta GEEN Holdinga u Češkoj. Početkom prosinca prošle godine GEEN Holding stavio je u funkciju elektranu na drvnu biomasu u Županji, a u listopadu 2018. proradila im je energana na isti pogon u Benkovcu. Sirovina za proizvodnju u obje elektrane je drvni otpad. - Ukupna ulaganja u Benkovcu i Županji iznose 80 milijuna eura. Električna energija iz naših dvaju elektrana se distribuira putem HERA-e, a toplinsku energiju koriste druge hrvatske privatne tvrtke u razne poslovne svrhe.Elektrane na biomasu u Hrvatskoj predstavljaju 40 posto instaliranog kapaciteta u našim elektranama – navode u GEEN Holdingu koji u Češkoj raspolaže s 9 fotonaponskih i pet hidroelektrana, u Slovačkoj s dvije hidroelektrane i jednom fotonaponskom elektranom a u Gruziji imaju hidroelektranu. Ukupna količina električne energije koju proizvode sve elektrane u GEEN Holdingovu portfelju trenutno iznosi 113 milijuna kilovatsati. Izlazna snaga elektrane u Županji je 4,93 megavatsati električne energije, a energane u Benkovcu 4,96 megavatsati. Kapaciteti toplinske energije postrojenja u Županji i Benkovcu kreću se između osam i deset megavata. Na pitanje zašto su odabrali Hrvatsku za jedno od svojih glavnih tržišta, u GEEN Holdingu kažu kako su prepoznali potrebu naše zemlje za stabilnim i snažnim izvorima energije. Energetika u Hrvatskoj značajno ovisi o ugljenu i plinu iz inozemstva. Kapacitet mogućnosti, na primjer, za nove hidroelektrane vrlo je ograničen. Stoga smo u Hrvatskoj vidjeli poslovnu priliku za razvoj i pogon elektrana na biomasu – kažu u češkoj kompaniji, čiji se godišnji prihod kreće oko 30 milijuna eura. Najavljuju kako će se u sljedećim mjesecima i godinama usredotočiti na povećanje učinkovitosti elektrana u Benkovcu i Županji te na bolju upotrebu proizvedene topline prvenstveno, ističu, za proizvodnju peleta. Samo bi projekt proizvodnje peleta mogao donijeti 20 novih radnih mjesta u Hrvatskoj – procjenjuju u GEEN Holdingu. Prema registru Hrvatske energetske agencije, šezdeset hrvatskih tvrtki ima dozvole za proizvodnju električne energije. Uz postrojenja GEEN Holdinga, još desetak tvrtki s dozvolom HERA-e proizvodi struju iz drvnog otpada. Iako nije jedina strana kompanija koja je u Hrvatskoj uložila u proizvodnju energije iz biomase, GEEN je svakako najveći ulagač.
novac.jutarnji.hr