Nekada je bila crno zlato, a danas se nafti postepeno bliži kraj. Derivati nafte se izbacuju iz sustava grijanja zbog povećanog zagađenja okoliša zbog čega nestaje potražnja za lakim loživim uljem te pogotovo za teškim loživim uljem mazutom koje je često zasićeno sumporom. Velika tranzicija očekuje se u sustavu transporta prema primjeni čistih zelenih transportnih tehnologija što će zabiti zadnji čavao u lijes masovne uporabe nafte. Nafta se koristi u procesnoj industriji za preradu ugljikovodika te će se u tom području teško pronaći cijenom povoljnija rješenja zbog čega će nafta ostati dugoročna baza za proizvodnju plastičnih materijala. Posljednjih godina ruski mediji bili su zabavljeni računicom koliko koja zemlja treba proizvoditi barela nafte kako bi se ostvario dogovor kartela OPEC plus u koji su udružene članice Organizacije zemalja izvoznica nafte i još neke druge zemlje, poput Rusije, Kazahstana i Azerbejdžana. Ali nije suština ni u kvotama ni u kvantiteti, pa čak ni u tome je li ispravna bila odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina kada je, na savjet direktora Rosnefta, napustio dogovor OPEC plus, piše novinar Deutsche Wellea Andrej Gurkov. Rusija je napustila taj dogovor početkom ožujka u nadi da će zadati težak udarac glavnim konkurentima: Sjedinjenim Državama koje proizvode skuplju naftu iz škriljca i Saudijskoj Arabiji čiji se državni budžet zasniva na visokoj cijeni nafte. To je bila Putinova kardinalna greška. Umjesto trijumfa, Rusija je izazvala cjenovni rat koji je pokrenuo ambiciozni saudijski princ Mohammed bin Salman, obećavajući da će preplaviti posebno Europu naftom po damping cijenama. Proizvodnja je povećana, cijena barela sirove nafte je strmoglavo pala. Putin je ovih dana očito izgubio taj blitzkrieg kada je u okviru OPEC-a plus postignut novi dogovor da se proizvodnja nafte znatno smanji kako bi se cijena stabilizirala. Ali poanta uopće nije u tome. Naime, napori naftnog kartela OPEC i zemalja koje su im se pridružile idu u pravcu smanjenja količine nafte na tržištu budući da globalnom gospodarstvu naprosto treba manje nego što oni mogu proizvesti. Tako su 23 zemlje izvoznice nafte u dogovoru smanjivale proizvodnju još od 2017. godine, pa je ipak sve većim bivao nepotrebni višak proizvodnje onoga što smo nekad zvali „crnim zlatom". I to sve u situaciji, da ne zaboravimo, kada potencijalno moćni proizvođači poput Venecuele, Irana i Libije iz različitih razloga proizvode znatno manje nego što mogu. Tu se sada nameće zaključak: „Crno zlato" je možda bilo energetska šifra 20. stoljeća, ali u 21. stoljeću su to borba protiv klimatskih promjena, obnovljivi izvori energije, energetska efikasnost, borba protiv plastike u oceanima. Drugim riječima, privredi ne treba ni izbliza toliko nafte koliko se može proizvesti, piše Deutsche Welle.

Pandemija koronavirusa je dramatično oborila globalnu potražnju za energentima

Pandemija koronavirusa je dramatično oborila globalnu potražnju za energentima i tako samo ogolila problem s viškom nafte. Tijekom novih pregovora u okviru OPEC-a plus ruski ministar energetike rekao je da se razgovara o smanjenju proizvodnje nafte koje bi trajalo dvije, tri ili četiri godine. Dakle, sudionici sastanka su ozbiljno računali s time da će se znatno manje nafte prodavati sve do 2024.? Na kraju su dogovorili smanjenje proizvodnje do svibnja 2022. godine. Ali tko može jamčiti da će se do tada potražnja vratiti barem na nivo s kraja prošle godine? Da će ponovno letjeti jednak broj aviona s turistima i poslovnim ljudima kao što je to bilo prije pandemije? Da će jednak broj brodova prevoziti robu iz Kine prema Americi i Europi? Uz to, nema nikakvih jamstava da će se potpisnici stvarno pune dvije godine držati dogovora i da neće prebaciti dozvoljene kvote. To se već dalo naslutiti po gunđanju Meksika koji je uložio velike novce u naftnu infrastrukturu. Velike su šanse da novi sporazum bude prekršen, čak i da propadne. Ako se to desi, sve potpisnice – a da ne spominjemo one koje nisu članice kartela, poput SAD-a, Kanade, Brazila i Norveške – će se požuriti prodati što više nafte, koliko god cijena bila niska. Oni koji imaju previsoke troškove proizvodnje naprosto će propasti. Pa čak i da ne izbije taj brutalni rat niskim cijenama – kraj naftne ere nagovještava sama činjenica da je dogovoreno smanjenje proizvodnje za čak petinu i da će to trajati najmanje dvije godine, a možda i zauvijek. U uvjetima ozbiljnog sloma proizvodnje, tko će htjeti investirati novce u razvoj ove industrije, recimo u nova, daleka i teško dostupna naftna polja? Rusija može zaboraviti na ekstremno skupe planove o vađenju nafte iz nalazišta na Arktiku. Svjetska industrija nafte će stagnirati i čekati bolja vremena, a najrazvijenije zemlje će nastaviti putem kojim su krenule – što dalje od fosilnih goriva. Kako se lijepo kaže: ni kameno doba se nije završilo zbog manjka kamena, nego zato što su pronađene naprednije tehnologije. Naftno doba još nije gotovo, ali je koronavirus ubrzao njegov kraj. Zemlje koje su, poput Rusije, zavisile od naftnih izvora novca, morat će ubrzano promijeniti svoj biznis model.
Deutsche Welle

 

Cijena nafte pala ispod nule, ovo se nikad u povijesti nije dogodilo

CIJENA nafte pala je danas na najnižu razinu u povijesti trgovanja, uslijed rasprodaje na svjetskim tržištima potaknute nesigurnošću oko skladišnih kapaciteta za naftu koja se trenutno ne može prodati. Naime, potražnja za sirovom naftom dramatično je pala zbog zamrzavanja ekonomske aktivnosti u čitavom nizu zemalja uslijed pandemije koronavirusa. Cijena referentnog američkog brenda nafte West Texas Intermediate (WTI) prvo je pala ranije danas do 50%, na iznos od samo 9 $ po barelu, što je najmanja cijena od 1998. i najveći dnevni pad od 1982., izvještava američki portal Business Insider. No u međuvremenu se taj pad nastavio i dalje, pa je WTI u jednom trenutku pao ispod 5 dolara, zatim i ispod tri dolara po barelu. To je pak značio pad od čak 84%, na najnižu razinu od početka trgovanja tzv. futures odnosno budućnosnim ugovorima o kupnji ovog brenda nafte. Trgovanje je počelo 1983.

Cijena pala ispod nule u jednom trenutku, trenutno iznosi jedan cent

Cijena je, međutim, nastavila nezaustavljivo padati sve dok nije dosegla nulu, a u jednom trenutku je pala i ispod nule, na negativnu cijenu, javlja CNN. U međuvremenu se "oporavila" pa u ovom trenutku iznosi - jedan američki cent po barelu, kako se može vidjeti na stranici za praćenje i analizu tržišta DailyFX. To predstavlja pad cijene od nadrealnih 99,95%.  Britanski referentni brend nafte Brent Crude imao je mnogo manji pad od 6,6%, na iznos od 26,23 $ po barelu na najnižoj točki. Trenutno je i dalje stabilan na toj cijeni. Ipak, kako pišu svjetski mediji, dramatičan pad kojem danas svjedočimo prvenstveno je rezultat tehničkih okolnosti trgovanja. Naime, naftom se na svjetskim tržištima trguje već spomenutim futures ugovorima, koji istječu u utorak. Zbog toga se mešetari pokušavaju riješiti svojih ugovora kako ne bi stvarno dobili naftu i morali je uskladištiti što je potaknulo još veću rasprodaju nego inače.

Cijena nafte nastavila padati unatoč dogovoru OPEC-a, Rusije i SAD-a

No trend kontinuiranog pada cijena nafte neosporan je, a posebno je zabrinjavajuć jer se nastavio unatoč dogovoru Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), zajedno sa skupinom neovisnih proizvođača, uključujući Rusiju i SAD, o rekordnom smanjenju proizvodnje i opskrbe. Kako Business Insider objašnjava, investitori očito i dalje nisu uvjereni da rezovi u proizvodnji mogu kompenzirati za težak pad potražnje za "crnim zlatom" u vrijeme najvećih masovnih antiepidemijskih mjera u povijesti. Osim toga, rezovi još nisu stupili na snagu. Proizvodnja bi se trebala smanjiti za 10 milijuna tek u svibnju i lipnju te za osam milijuna barela od srpnja do kraja godine. Od siječnja 2021. do travnja 2022. godine smanjivala bi se za šest milijuna barela dnevno, prema priopćenju OPEC+. "Ukratko, medvjedi (medvjed je termin za fenomen pada tržišta uslijed masovne prodaje sirovina, dionica ili financijskih proizvoda) traže krv. Oštar pad cijena rezultat je nedovoljne potražnje i nedostatka skladišnog prostora s obzirom na to da rezovi u proizvodnji nisu riješili problem prezasićenosti u opskrbi", komentirao je Naeem Aslam, glavni analitičar tržišta u brokerskoj tvrtki AvaTrade.

Cijena nafte u korelaciji s brojem bušotina

Aslam je dodao da WTI može pasti i na 10 $ po barelu. U međuvremenu se, kako vidimo, ta prognoza pokazala u najmanju ruku preblagom. "U krajnjoj liniji nema sumnje da su cijene nafte preniske na ovoj razini, ali s obzirom na okolnosti, vjerojatno je da će cijene nastaviti padati jer broj (aktivnih) bušotina nije još dosegao dno", dodao je ovaj analitičar, referirajući se na pad u broju aktivnih naftnih bušotina u SAD-u. Naime, broj aktivnih bušotina u korelaciji je s cijenama nafte, budući da više cijene nafte čine njeno crpljenje profitabilnijim, što potiče otvaranje i nastavak rada većeg broja bušotina. Broj bušotina u SAD-u bio je u petak 35% manji nego prije mjesec dana, prema renomiranom Baker-Hughesovom izvještaju o bušotinama.
Business Insider

 

Što će povijesni pad cijena nafte značiti za svjetski poredak?

PRIJE nekoliko mjeseci sam svome sinu drugašiću objašnjavao negativne brojeve. Nije mu trebalo dugo da shvati princip njihovog zbrajanja i oduzimanja. Odgovor na pitanje zašto postoje ti brojevi pronašao sam relativno lako i brzo. Da bi se lakše označavali podzemni katovi, rekoh. U garaži se spuštamo na -1, -2… Kada ne bi bilo negativnih brojeva u trgovačkim centrima, prizemlje bi bilo duboko ispod zemlje a gornji katovi bili bi smiješno preveliki, šesti, sedmi… Ili za igre. Loš potez se kažnjava negativnim bodom.

Što znači da nafta košta minus 37 dolara?

No jučer kada me, vidjevši moje izbezumljeno, uprto u ekran lice, pitao što se dogodilo, moja matematička pedagogija katastrofalno je zakazala. Nafta košta minus trideset sedam dolara, kažem. Što to znači, zapitao je sin. Doista, što? U takvoj neobičnoj situaciji dječja i odrasla pitanja stapaju se u jedno. Zamislite samo. Nafta je toliko nepotrebna da su prodavači voljni sami platiti kupcu ne bi li je samo netko kupio. Nosi si je doma, još ću ti pokriti troškove. Sve ima neku normalnu cijenu, i kubik šute i kubik smeća. Čak i buteljirani zrak altajskog gorja ima u Kini svoje kupce. Nafta - pokretač svega - sada vrijedi manje od žvake. Jesam li trebao sinu reći da će nam sada na benzinskim postajama davati novac za svako točenje? To nije tako. Ali pobogu, onda kako?

Korona je prepolovila potražnju, a kartel ju je dokrajčio

Koronavirus je prepolovio svjetsku potražnju a kartel ju dokrajčio. Zemlje proizvođači su crpile, pumpale i proizvodile. Ali su mjere ograničenja kretanja ljudi, strože ili blaže karantene diljem svijeta usporile, a zatim gotovo kompletno zamrznule gospodarsku aktivnost. Zemlje kupci su kupovale do popune zaliha, a zatim je kupovina stala. Nafta, naime, nije neka tričarija koju vam trgovine mogu prodavati beskonačno sve dok imate novac. Njeno skladištenje je fizički ograničeno kapaciteta posebnih spremnika; štoviše, nafta se u tim spremnicima ne smije točiti „do vrha“. No to su tehnički detalji.

Što će biti s velikim zemljama u ovim uvjetima?

Ono što nas zanima su odnosi velikih zemalja u ovim uvjetima. Odmah skačem pred rudo: budućnost neće donijeti goleme promjene. Zemlje koje se nisu podnosile nastavit će se ne podnositi. Ovo je poremećaj koji će se prije ili kasnije vratiti u normalu. Ali nam ova kriza ipak, poput kristalne kugle, otkriva nekoliko zanimljivih stvari o sadašnjosti i budućnosti. Prvo, divni (novi) civilizirani svijet. Ne znam hoće li vas obradovati to da su ljudi napokon važniji od političkih i vojnih ambicija raznih vođa. Nitko ne koristi situaciju da pokuša zgrabiti nečiji teritorij, započeti konflikt u nekoj zemlji, izvršiti preokret, likvidirati diktatora, silom riješiti problem granice ili zabiti svoju zastavu na neki daleki otok. Jeftina nafta bi, ako si dopustimo malo fantazije, mogla značiti da se konflikti mogu voditi dugo. No trenutno svijetom vlada atmosfera kolektivnog suzdržavanja i shvaćanja da od avantura neće nikome biti dobro. Zemlje shvaćaju da se crno zlato treba prvenstveno iskoristiti za pokretanje i oporavak gospodarstva; nužno je obnoviti potrošnju, cirkulaciju, promet. A sve to čine ljudi. Osim dežurnog Kima, sva moguća žarišta su privremeno stavljena na pauzu. Drugo, tržište je za ljude. Države su napokon shvatile koliko znače ljudi.

Saudijska Arabija je strahovito važna, a sad je potpuno zbunjena

Drugo, strateška prolaznost. Od malena znamo da je Bliski istok važna politička i strateška lokacija i da su se ondje veliki igrači stalno borili za utjecaj. Saudijska Arabija je, znamo, strahovito važna zemlja. Toliko važna da joj se dopušta više nego drugima. No sada je odjednom ta važna zemlja u novoj i egzotičnoj situaciji potpuno zbunjena bez suvisle strategije. Krupni proizvođači su dugi niz godina bili naučeni samo proizvoditi i koristiti naftu kao sredstvo pritiska i ucjene. Ništa drugo nije bilo važno, a iskreno rečeno, ništa drugo nije bilo ni potrebno. Nenadana promjena pokazuje koliko su prenapuhane stare strateške dogme i paradigme i kako brzo se prednost može izgubiti. Uostalom, ovaj poučak je univerzalan i može se primijeniti i na naš domaći turizam.

Bliski istok, Rusija, Venezuela i cijeli OPEC morat će dobro razmisliti o budućnosti

Kada prođe kriza, Saudijska Arabija, Bliski istok, čitav OPEC, te Rusija i Venezuela morat će dobro razmisliti o svojem položaju u svijetu budućnosti. Na čemu će se graditi njihove pozicije? Lako je ucjenjivati nekoga zavrtanjem slavine kada drugoj strani treba tekućina. No što ako joj ne treba? Zanimljivo je to da je Venezuela godinama bila primjer primijenjene nevažnosti i pražnjenja političkog kapitala nafte. Nitko na to nije obraćao pažnju.

I vojske će se okrenuti energetskoj tranziciji?

Treće, zeleno oružje. Pošto vojska i vojni R&D (istraživanje i razvoj) puno prije svih ostalih sektora registrira u kojem smjeru pušu vjetrovi, ova neugodna epizoda će služiti kao poticaj za razvoj zelenih vojnih tehnologija. I tu ima vrlo malo ironije. Zalivene hektolitrima napalma vijetnamske šume su stvar prošlosti. To je skupo, rastrošno i nepotrebno. Priroda i životinje nisu krive. Sada će se vojska ozbiljno okrenuti energetskoj tranziciji. U prvom redu se to odnosi na minijaturizaciju atomskih reaktora koji bi u budućnosti bili pouzdana alternativa motorima s unutarnjim izgaranjem. To je skup i dugotrajan proces pa će se prije toga vjerojatno raditi na hibridizaciji svih pokretnih vojnih vozila i letjelica s ciljem iskorištavanja svih dostupnih i znanosti poznatih goriva i metoda dobivanja goriva. Energetska održivost i iskoristivost resursa onog područja gdje se vodi rat je davna želja. Poput reaktora na smeće iz Povratka u budućnost II, to je daleka budućnost, no razvoj će ići u tom smjeru. Također, energetska kriza na zemlji je poticaj da se pogleda prema zvijezdama. Sateliti u Zemljinoj orbiti su imuni na nestašice nafte pa će se zemlje koje imaju relevantne tehnologije zapitati o prebacivanju dijela vojnog potencijala visoko gore.

Zemlje koje su kupovale jeftinu naftu bit će u prednosti

Vratimo se na zemlju. Zemlje koje su tijekom niskih cijena kupovale naftu i gotovo do kraja popunile svoje rezerve će biti u prednosti jer će moći brzo pokrenuti industriju i proizvodnju. U prvom redu mislim na Ameriku i Kinu. Ovdje nafta može indirektno odigrati svoju negativnu ulogu. Jer ako Kina prva naglo izleti iz recesije - a postoje indicije da bi mogla - Amerika će biti više nego motivirana da uloži još više napora kako bi suzbila kineski oporavak i rast. Ako se pak prvo oporavi Amerika, to će za Washington biti signal da je Kina slaba i da je može pritisnuti još i više. Jer nafta je danas jeftina, a sutra ponovo može poskupjeti i ponovo na neko vrijeme postati ekonomski alat ili poluga. Iz cijele situacije je jasno kao dan da tržište nafte nije neka nevidljiva ruka i druga metafizika. Za pola krize su krive Rusija i Saudijska Arabija koje su zaratile. I to konkretni ljudi s imenima i prezimenima. Jedan nije htio otpustiti udio na tržištu uz pokušaj da naudi američkom škriljevcu, a drugi je demonstrativno odvrnu slavinu i zalio svijet jeftinom naftom. Onaj dio koji se ne može kontrolirati jer ovisi o virusu je isto dokaz da bez ljudi nema ništa. Nije dakle čovjek za tržište, već tržište za ljude. Ako je pola situacije ljudska rukotvorina, onda se samo možemo nadati da će ubuduće relevantni ljudi izvući pouke i ponašati se puno zrelije nego danas.

Što će biti s Rusijom?

Za kraj spomenimo Rusiju. Rusija je nakon naftnih šokova revidirala proračun i krenula putem smanjenja ovisnosti o nafti. To se pokazalo kao pametan potez. Jer ako će nafta i u budućnosti biti tako volatilna, ako će je biti previše, onda će utjecaj i moć Rusije također slabjeti. Vjerojatno zbog toga Kremlj sada ulaže u razvoj nadzvučnih projektila i drugih visokotehnoloških igrački koje, osim što daju golemu prednost i mogu se fino unovčiti, jednostavno daleko manje ovise o klasičnim gorivima. Zasad je nafta spas, barem u ovom trenutku. Kineski uvoz ruske nafte preko naftovoda Istočni Sibir je ovih mjeseci jako skočio pa je Rusija dijelom mogla kompenzirati gubitak kineskih turista i smanjenje volumena bilateralne trgovine. Nitko se ne vozi, ne gradi i ne grije. To je dobro za prirodu i klimu i sigurno će stimulirati energetsku tranziciju prema obnovljivim i čistim izvorima energije, uključujući i nuklearnu, ali u ovom trenutku razvoja svijeta bez nafte još ne možemo.
www.index.hr