Proizvodnja i poslovanje poduzeća mogu biti ustrojeni prema načelima kibernetičko-fizikalnih sustava kao temelju četvrte industrijske revolucije. Hrvatska ima solidne početne uvjete da dinamičnije krene u digitalnu transformaciju gospodarstva i društva. Nedvojbeno je da su pojmovi digitalizacija i digitalna transformacija postali dijelom našega svakodnevnog života koji se drastično mijenja. Naši privatni i poslovni životi, suočeni s korona pandemijom, ali i bez nje, ulaze u budućnost koju dominantno kreiraju tehnološki napretci. Globalni tehnološki napredak diktirati će, kao i do sada, uglavnom moćne svjetske korporacije spregnute s interesima i kapitalom globalnih sila. Kakvu tehnološku ulogu u takvom svijetu mogu igrati “male države” kao što je Hrvatska? O odgovarajućoj viziji hrvatskoga gospodarstva i društvenih odnosa u okolnostima globalne neizvjesnosti i volatilnosti, razgovarali smo s prof. Nedjeljkom Perićem, profesorom na FER-u i ravnateljem Inovacijskoga centra “Nikola Tesla”.

Što je, u osnovi, digitalna transformacija društva?
Digitalna transformacija je pojam koji se odnosi na uspostavljanje novih procesa i odnosa u gospodarstvu i društvu općenito korištenjem novih, digitalnih tehnologija. Digitalizacija je skup različitih tehnoloških alata i pomagala koje koristimo u svakodnevnom životu radi povećanja učinkovitosti našeg grada. Ona sa sobom donosi niz operativnih prednosti za privatni i javni život te razvoj gospodarstva zasnovanog na digitalnim platformama. Pritom valja istaknuti da su konceptualni modeli digitalne transformacije u složenom procesu stalnog kreiranja zasnovanog na novim znanstvenim i tehnološkim spoznajama.

Riječ je, dakle, o novoj eri naše civilizacije?
Apsolutno. Digitalizaciju i digitalnu transformaciju, kao pokretače četvrte industrijske revolucije, treba promatrati u kontekstu tehnološkog razvoja svijeta od 19. stoljeća do danas. Prva industrijska revolucija obilježena je invencijom parnog stroja, Nikola Tesla dao je neprocjenjiv doprinos drugoj industrijskoj revoluciji obilježenoj elektrifikacijom, a Tesline ideje značajno su ugrađene u treću i četvrtu industrijsku revoluciju. Treća je uvela ljudsku civilizaciju u eru automatizacije proizvodnih i radnih procesa visoke razine, zahvaljujući snažnom razvoju elektronike, računala i informatizacije. Dramatičnom ekspanzijom treće industrijske revolucije dolazimo do četvrte, koju karakterizira razvoj i primjena mnogih disruptivnih tehnologija koje ili jesu ili će biti integrirane u fizičke, digitalne i biološke mega trendove. Posve je vjerojatno da će digitalizacija usmjeriti i razvojne trendove nadolazeće pete industrijske revolucije, čiji su izgledni fokusi: energija i pohrana energije te energetska učinkovitost sa snažnim utjecajem na ublažavanje klimatskih promjena, znanost o materijalima, daljnji napretci u znanosti o podacima i informacijama.

Koje su najvažnije poluge za ostvarenje transformacije?
Sve kreće od znanosti o podatcima i informacijama. Umjetna inteligencija UI (strojno učenje) skup je metoda i pristupa koji koriste razne vrste podataka s ciljem donošenja odluka umjesto čovjeka. U tom kontekstu koristi se paradigma “data-driven” pristup. Kad promatramo digitalizaciju, onda imamo u vidu fizikalni i virtualni svijet. Poveznica između ta dva svijeta je internet stvari (usluga i ljudi). Fizikalni svijet čine realni objekti (naprave) koji se nalaze u kućanstvu, uredu, proizvodnom procesu, svugdje oko nas... Tehnološki razvoj iznjedrio je brzorastuće (eksponencijalne) tehnologije u koje, primjerice, spadaju inteligentni roboti, autonomni dronovi, 3D printeri... Važna poluga digitalizacije su i organizacijski oblici imanentni četvrtoj industrijskoj revoluciji: vertikalno umrežavanje (kibernetičko-fizikalni proizvodni sustavi) na kojem počivaju napredne tvornice (smart factories), umrežavanje napredne logistike, proizvodnja i marketing te napredni servisi; horizontalna integracija – umrežavanje poslovnih partnera i klijenata; sve obuhvatni inženjering (trough- engineering) koji obuhvaća životni ciklus proizvoda. I na kraju, ključna je poluga raspoloženje ljudi prema novim tehnologijama.

Mnoge europske politike idu u tom smjeru...
Točno, Europska unija snažno potiče mjere koje pridonose digitalizaciji i digitalnoj transformaciji jer želi održati i proširiti konkurentnost svoje industrije. Četvrta industrijska revolucija se u najvećoj mjeri zasniva na digitalizaciji industrije. Inicijativa digitalizacije europske industrije iz 2016. ima za cilj povećati konkurentnost EU-a u digitalnim tehnologijama i osigurati da svaki poslovni subjekt u Europi bez obzira na veličinu – ima koristi od digitalnih inovacija. Važan potporanj u digitalizaciji europske industrije jesu digitalna inovacijska središta (DIH) koja umrežavaju zainteresirane dionike s ciljem potpore malog i srednjeg poduzetništva u izgradnji njihove spremnosti za prihvat digitalnih tehnologija. Tu su i programi Obzor Europe i Digitalni europski program koji se snažno zalažu za proširenje digitalnih kapaciteta. Europski strukturni i investicijski fondovi također snažno podupiru primjene digitalnih tehnologija. Riječ je, dakle, o čvrstom opredjeljenju u svrhu razvoja, ali i nadmetanja s konkurencijom – Kinom i SAD-om.

Prati li Hrvatska te tren dove?
DESI indeks (Digital Economy and Society Index) kompozitni je indeks koji objedinjuje relevantne indikatore digitalnih performansi Europe te prikazuje evoluciju članica EU-a u pogledu digitalne kompetentnosti. U razmatranje je uzeto pet indikatora: povezljivost (fiksna i mobilna širokopojasna mreža i cijene); ljudski kapital (upotreba interneta, osnovne i napredne digitalne vještine); upotreba internetskih usluga (upotreba sadržaja, komunikacije i online transakcija); integracija digitalnih tehnologija (poslovna digitalizacija i e-trgovina); digitalne javne usluge (e-vlada i e-zdravstvo). Hrvatska se nalazi na 20. mjestu DESI rangiranja (od ukupno 28 članica EU-a, podatak za 2019. godinu).

U mnogim smo sferama i niže u tom poretku pa ovo zvuči solidno...
Samo donekle. Najkritičniji indikator je povezljivost (rang 27). Ruralna širokopojasna povezljivost i brza širokopojasna mreža su ograničeni, a cijena za širokopojasnu mrežu najveća je u Europi. Da bi se mogla snažnije provoditi digitalna transformacija, Hrvatska treba unaprijediti svoju širokopojasnu infrastrukturu. Ohrabrujuće je da poduzeća bitno ne zaostaju za prosjekom EU-a u pogledu primjene digitalnih tehnologija. Shvaćajući važnost digitalne transformacije, Vlada je ustanovila Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, čija je uloga podrška Vladi u razvoju ICT infrastrukture i digitalnih javnih usluga, kao i popularizacija digitalnog društva među građanima. Digitalizacija nije samo proces koji se odnosi na IT sustave i uređaje. Ona uključuje promjene u fundamentalnim poslovnim dimenzijama: proizvodnim procesima, proizvodima i poslovnim modelima.

Digitalizira se i proizvodnja i sami proizvodi?
Digitalizacija proizvodnih procesa odnosi se na automatizaciju u proizvodnji potpomognutu robotizacijom, a ona se zasniva na računalnim simulacijama i prediktivnoj analitici kompletnog nabavno-proizvodno-prodajnog lanca. Proizvodi će gubiti na tržišnoj konkurentnosti ako u njih nisu ugrađeni elementi “pameti” koji omogućavaju njihovo povezivanje u IoT sustave (In- ternet of Things). Poslovni se modeli mogu, zahvaljujući digitalnim tehnologijama, izgrađivati kao kooperativni adaptivni modeli koji uvažavaju navike i potrebe kupaca. Dakle, proizvodnja i poslovanje poduzeća mogu biti ustrojeni prema načelima kibernetičko- fizikalnih sustava kao temelju četvrte industrijske revolucije. Hrvatska ima solidne početne uvjete da dinamičnije krene u digitalnu transformaciju svoga gospodarstva i društva. Važno je istaknuti da raste i svijest hrvatskog stanovništva i javne uprave o potrebi i pogodnostima koje donosi digitalizacija i digitalna transformacija.

U kojim područjima vidite najviše razvojnog potencijala?
U (post) korona vremenu prilika je da se postave prioriteti gospodarskog razvoja koji uvažavaju nacionalne potrebe i komparativne prednosti. Činjenica je da Hrvatska ne podmiruje ni približno svoje potrebe za hranom iz vlastite proizvodnje. Uz odgovarajuću strategiju razvoja poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke industrije, ključan čimbenik je digitalizacija. S obzirom na stanje u ruralnim područjima i na otocima, nameću se imperativi: izgradnja konkurentnih plastenika, nadgledanje poljoprivrednih usjeva i prediktivna analitika; nadgledanje stočnog uzgoja i prediktivna analitika. Digitalne tehnologije trebaju biti također i u službi zaštite prirode; treba čuvati prirodne datosti – zemlju, vodu i zrak.

Što je s tradicionalno jakim hrvatskim granama poput turizma, ali i javnim sektorom?
S obzirom da je Hrvatska bila poželjna turistička destinacija, a vjeruje se da će tako i ostati, uz poljoprivredno-prehrambeni sektor i turizam treba osnažiti logistiku u opskrbi hranom zasnovanoj na digitalnim tehnologijama. Sustav javnog zdravstva od vitalnog je značenja za stabilnost društva, što se pokazalo i u vremenu korona-pandemije. Stoga treba taj sustav učiniti još robusnijim uz pomoć digitalizacije. Nacionalna energetska sigurnost i primjerena energetska neovisnost osiguravaju razvoj i funkcioniranje praktički svih proizvodnih sektora i društvene zajednice. Današnja moderna energetika sa snažnim trendom primjene obnovljivih izvora i pohranom energije (vodikova tehnologija) nezamisliva je bez digitalnih hardverskih i softverskih tehnologija. Neizvjesna vremena u koja ulazimo zahtijevaju od donositelja strateških smjernica i brigu o društvenoj harmoniji, što uključuje mentalno zdravlje nacije. Za sve navedeno mogu se očekivati izdašni EU poticaji; spomenimo Europski zeleni plan koji je pred usvajanjem na Europskom parlamentu (poljoprivreda, ekologija, kružno gospodarstvo).

Može li digitalizacija pomoći i u rješavanju vitalnih problema, poput demografskih?
Naš demografski problem mogao bi se pretvoriti u nacionalnu kataklizmu ako se ne poduzmu odgovarajući strateški iskoraci. Ruralna područja u gotovo čitavoj Hrvatskoj, kao i otoci, demografski su opustošeni. Potrebno je vratiti vjeru u život na tim područjima učinkovitim mjerama, koje su se u nekim segmentima počele i provoditi. Na koji način i u kojoj mjeri digitalne tehnologije mogu pomoći u transformaciji ruralnih područja i otoka? Preduvjet je da se neuređeni i uneređeni poljoprivredni sektor konsolidira (komesacije s osjećajem) imajući na umu primjere dobre prakse iz svijeta. Kako digitalne tehnologije mogu pomoći u oživljavanju ruralnih područja, dobro znaju napredni OPG-ovi koji su počeli koristiti digitalne tehnologije. Ovo podrazumijeva i aktivnosti (gdje je moguće ili potrebno): instaliranje primjerenih sustava OIE (distribuirana energetika), instaliranje primjerenih sustava navodnjavanja, instaliranje komunikacijske infrastrukture (široko- pojasna komunikacijska mreža). To će motivirati ljude na ostanak jer će im se povećati standard življenja. Neke studije pokazuju da bi se mogla očekivati i migracija ljudi iz gradova u sela i na otoke, posebno umirovljenika.

Što biste poručili donositeljima odluka, izbori su nam pred vratima?
Razvoj i primjena digitalne tehnologije polazište je za digitalnu transformaciju gospodarstva i društva. To su prepoznale gotovo sve zemlje EU-a, koje ulažu golema sredstva u organizacije za razvoj tehnologija (RTO). To je prilika da i Inovacijski centar “Nikola Tesla” (ICENT), kao hrvatski RTO, krene dinamičnije u svoj daljnji razvoj. Quo vadis Croatia? Ili, ima li Hrvatska viziju svoga razvoja? Teško ju je i imati jer je svijet previše složen i volatilan, a njegova unutarnja dinamika odveć nestabilna. Cinično je pitanje može li Hrvatska opstojati bez korupcije; ovo se pitanje nerijetko čuje... Naravno da može– procesom promjena, i to snažno potpomognuto digitalnim tehnologijama koje omogućuju visoku razinu transparentnosti. Ključna je spremnost na promjene koje u kontinuiranom procesu dovode do općeg društvenog i gospodarskog napretka.

Vjerujete li u spremnost na takve korake?
Ne biti spreman na promjene, pitanje je odgovornosti. U kontekstu korona-pandemije i (post)korona razvoja gospodarstva, Hrvatska se sučeljava s izazovom dugoročnije transformacije svoga gospodarstva. Korona-pandemija veliki je test spremnosti za novo digitalno doba. Ima jedna izreka: “U međunarodnim odnosima nema trajnih prijatelja, postoje samo trajni interesi.” Ako gledamo hrvatske interese i poštujemo globalna politička načela. Vjerujem da će buduća Vlada RH znati usmjeriti sve one mogućnosti naprednih tehnologija, posebno digitalnih, koje će unaprijediti naše gospodarstvo u tehnološkom i organizacijskom smislu. “Platformska ekonomija” zasnovana na interoperabilnim digitalnim platformama prilika je koju se ne smije propustiti. Moja je poruka budućoj hrvatskoj Vladi (kao što je bila i dosadašnjim vladama): ulažite u razvoj tehnologija kao temelja za inovativne proizvode i usluge. To je zalog za uspješnu i sustavnu provedbu digitalne transformacije našega gospodarstva i društva. Vjerujem da će buduća hrvatska Vlada imati ispravni pogled, ispravne namjere i ispravno djelovanje u pogledu digitalne transformacije. I još nešto: ovi izbori nisu posebni samo po tome što se provode u postkorona vremenu. Ovi izbori nisu samo za mandat od četiri godine. Ovo su izbori za budućnost RH, za novo doba RH temeljeno na viziji koja u punoj mjeri primjenjuje digitalne tehnologije i provodi digitalne transformacije. A tu nema mjesta političkoj kratkovidnosti.

Za kraj, može li sva ta digi-talizacija ugroziti humanost i društvenost?
Široki spektar društvenih i humanističkih znanosti, posebno sociologija, psihologija, etika i ekonomija, dobivaju izazovno područje istraživanja. Očito se digitalnim transformacijama stvaraju i novi društveni odnosi koji će staviti na kušnju mnoge etablirane društvene vrijednosti. Trebat će sačuvati čovjeka koji ima dušu i osjećaje, solidarnost, iskrenost, poštenje, empatiju i potrebu za prirodnim komuniciranjem. Trebaju biti sačuvane one iskonske vrijednosti “analognog” čovjeka, a “digitalnog” trebamo tek izgraditi u moralnom i etičkom smislu. Promjene su neizbježne i nužne, one su u isto vrijeme razlog za veliku nadu i za poprilični strah. “Digitalni” znanstvenici baviti će se naglašeno: informacijsko-tehnološkim znanostima, neuroznanošću, biotehnologijom i nano tehnologijom. Rezultate istraživanja treba staviti u službu humanog razvoja čovječanstva i očuvanja prirode; sve drukčije može voditi kataklizmi.
Prof. Nedjeljko Perić