Čini se da je najvažnija karakteristika energetske tranzicije u posljednjim mjesecima brzina promjena, posebno u smanjenju cijena tehnologija obnovljivih izvora energije. Definitivno se može utvrditi da je danas proizvedeni megavat-sat (MWh) iz solarne elektrane osjetno jeftiniji od MWh proizvedenog u termoelektranama na ugljen. Dakle, danas u 2020. godini se može tvrditi da su nivelirani troškovi proizvodnje 1 MWh iz solarnih elektrana i vjetroelektrana osjetno niži od analognih troškova u termoelektranama. S druge strane, potrebno je jasno reći da je moguće uspješno voditi energetski sistem koji dobiva 100% električne energije iz obnovljivih izvora energije.
Lignit je nekad bio blago, a danas je opterećenje
Činjenica je da se fosilnim gorivima vidi kraj, i naš region, sa značajnim bogatstvom lignita kao specifičnog resursa, mora se postupno okretati dekarbonizaciji. U prošlosti je lignit viđen kao energetsko blago, kao stup energetske nezavisnosti, a danas je to svakako opterećenje, koje se kroz energetsku tranziciju mora na optimalan način premostiti, i u cijelosti dekarbonizirati energetski sistem u narednim desetljećima, odnosno prijeći na obnovljive izvore energije, i istovremeno očuvati, odnosno povećati energetsku nezavisnost. Ozbiljna struka danas stoji na stanovištu da je prelaskom na obnovljive izvore (sunce, vjetar, voda,…) u perspektivi moguće osigurati i energetsku nezavisnost zemlje i dekarbonizaciju energetskog sektora! Mora se odgovorno razmišljati o budućim generacijama i svakako treba pretpostaviti da će one, tehnološki gledano, bolje koristiti lignit. Nismo kao generacija pozvani da potrošimo sav lignit na ovaj neefikasan način, odnosno na način kako to trenutno radimo!
Pad cijena tehnologija obnovljivih izvora energije je nevjerovatan
Čini se da je najvažnija karakteristika energetske tranzicije u posljednjim mjesecima brzina promjena, posebno u smanjenju cijena tehnologija obnovljivih izvora energije. Ako se kao opće prihvaćena kvantitativna mjera uzmu tzv. nivelirani troškovi proizvodnje 1 MWh (Levelized Costs of Electricity – LCOE) tijekom životnog vijeka elektrane (koji se računaju kao količnik svih troškova u ekonomskom vijeku elektrane i na tom horizontu proizvedene električne energije, obično se i jedni i drugi iskazuju po jedinici instalirane snage) tada se uočava da su cijene posljednjih aukcija za solarne elektrane stigle do 22 EUR/MWh, što je zaista impresivno niska cijena. Definitivno se može utvrditi da je danas proizvedeni MWh iz solarne elektrane (osim u područjima blizu polova) osjetno jeftiniji od MWh proizvedenog u termoelektranama na ugljen. Posebno je važno ukazati da su hibridna rješenja (kombinacija solarne elektrane sa moćnim baterijama na istoj lokaciji kao jedna balansna grupa) danas veoma, veoma kompetitivna zbog brzog pada cijena baterija. Vrlo slične zaključke moguće je izvesti na osnovi analiza projekata u vjetroenergetici. Dakle, danas u 2020. godini, i za Srbiju se može tvrditi da su nivelirani troškovi proizvodnje 1 MWh iz solarnih elektrana i vjetroelektrana osjetno niži od analognih troškova u termoelektranama. To podrazumijeva da je uvažena nešto viša cijena kapitala u Srbiji nego u razvijenim zemljama i da je uvažen uvećan rizik regionalnog tržišta energenata. Isto tako kod termoelektrana su uračunate takse na ugljik-dioksid i troškovi zdravlja stanovništva. Važno je znati da bi pri sadašnjem nivou cijena u Europi takse na ugljik-dioksid odnijele trećinu prihoda termoelektrane na lignit i na taj način ih učinile ekonomski neodrživim. Ipak, nije to ključna poanta kod analize (ne)održivosti novih projekata u termoenergetici. Mora se prije svega vrednovati utjecaj na eko sistem, odnosno negativni utjecaji na zdravlje stanovništva. S naraslim znanjima iz ekologije puštanje u rad termoelektrana na lignit danas podrazumijeva da one ne smijju imati negativnih efekata na zdravlje stanovništva. Tehnološki izvesti termoelektranu na lignit sa skladištenjem ugljik-dioksida, odnosno eliminacijom njegovih negativnih efekata (ovde se smatra da su ostali negativni fenomeni rada termoelekrana kao azotni i sumporni oksidi već riješeni) je danas neprihvatljivo skupo, pa čak i tehnološki problematično.
Moguće je voditi sistem sa 100% obnovljivih izvora energije
Danas se u stručnim krugovima smatra da je moguće voditi sistem sa 100% obnovljivih izvora energije, odnosno eksploatirati energetski sistem kao potpuno dekarboniziran. U prilog ovome govore i najnovija relevantna istraživanja koja pokazuju da se energetski sistem koji bi dobivao 60% električne energije iz solarnih elektrana, oko 20% iz hidro potencijala i oko 20% iz vjetroelektrana može uspješno voditi, pod pretpostavkom da je potrošnja uglavnom elektrificirana (misli se na transport, grijanje i industriju) i da je elektroenergetski sistem spregnut sa sistemima grijanja i transporta tako da je skladištenje energije u raznim formama omogućeno uz pomoć pametne infrastrukture koja upravlja i međusektorskim spregama. Takav sistem nema fosilnih goriva i dekarbonizacija je potpuna! Ovo su samo neke od kvantitativnih ilustracija, koje su dodatni argumenti za bržu dekarbonizaciju. Tijekom 2019. u EU je 1.029 TWh električne energije proizvedeno iz OIE (najviše od hidropotencijala), 941 TWh iz elektrana na fosilna goriva i 777 TWh iz nuklearnih elektrana. Najveći klaster solarnih panela u Indiji od 2 GW zauzima 53 kvadratna kilometra. Plan je da Indija sa 450 GW iz solarnih elektrana u 2030. bude jedan od globalnih lidera u području solarne energetike. Potencijal Sunca u okolini Trebinja je takav da omogućava godišnje korištenje maksimalne snage solarne elektrane u trajanju od 1.500 sati. Južna Bavarska s 1.000 sati ima velike rezultate u solaru!
Dekarbonizacija - 1D
Dekarbonizacija se odnosi prije svega na prelazak na obnovljive izvore energije, ali je u njenoj primjeni jedan od strateških pravaca promjena na strani potrošnje. To je zbog toga što se bez prelaska na električni transport (e-mobilnost ili e-mobility) i bez prelaska sektora grijanja na dizalice topline i obnovljive izvore, ne može zadatak dekarbonizacije uspješno uraditi. Cijeli koncept na strani potrošnje se svodi na to da se sva potrošnja elektrificira! Slično je i kod industrijskog sektora. I u njemu je zadatak da se elektrifikacija uradi u maksimalnom obimu. Cijeli koncept na strani potrošnje se u osnovi svodi na zahtjev da se praktično sva potrošnja elektrificira!
Decentralizacija - 2D
Decentralizacija se odnosi na sektor proizvodnje električne energije iz malih geografski raspodijeljenih obnovljivih izvora energije. Prije svega se misli na fotonaponske panele na krovovima, parkiralištima,… Demokratizacija sektora predstavlja i demonopolizaciju velikih energetskih giganata. Decentralizacija (distribuirana proizvodnja) unosi i elemente demokratizacije u sektor u smislu demonopolizacije velikih energetskih giganata. S druge strane istovremeno sa decentraliziranom proizvodnjom ostaje nezamjenjiv centralizirani način proizvodnje električne energije (koji je baziran na ekonomiji obima koja kaže da 1 kWh proizveden u agregatu velike snage od nekoliko stotina MW je značajno jeftiniji od 1 kWh proizvedenog u agregatima za red veličine manje snage)!
Digitalizacija - 3D
Digitalizacija, odnosno širi koncept uvođenja pametnih mreža ili pametne infrastrukture, je conditio sine qua non energetske tranzicije. Prva karika u digitalizaciji mreža je bilo pametno brojilo, a danas nizvodno od brojila postoje pametni uređaji i kućni aparati opremljeni IP (Internet Protocol) adresama koji sudjeluju u odzivu potrošnje (proširena verzija interneta stvari), a uzvodno od brojila na nivou transformatorskih stanica i postrojenja koncentratori, senzori,… a sve sa zadatkom nadzora i automatizacije elektroenergetske mreže. Pripadajući softver omogućava aplikacije tehničko-tehnološke prirode, ali i komercijalne i ostale primjene. Dvosmjerne komunikacije su pretpostavka pametne mreže i u osnovi se mogu kod pametne infrastrukture pratiti dvije mreže: konvencionalna energetska i superponirana komunikacijska mreža.
Odziv potrošnje ili promjena modela upravljanja potrošnjom
U procesu energetske tranzicije posebno postaje važan segment odziva potrošnje kroz aktivan doprinos svakog kupca upravljanju potrošnjom. Upravljanje potrošnjom je u prethodnim desetljećima bilo realizirano kao koncept baziran na upravljačkim signalima iz nadređenog centra kod kojih je kupac bio pasivan. Otvara se nova inovativna oblast sa pitanjima kao što je: kako da vozač električnog automobila na najelegantniji način pronađe zeleni kilovat sat. Kao što je već istaknuto, u strukturi potrošnje električne energije značajan dio pripadati će razvijenom električnom transportu. Tu se otvara novo inovativnopodručje s pitanjima: kako da budući vozač električnog automobila na najelegantniji način pronađe zeleni kilovat sat za punjenje baterija, kako da to napravi efikasno i ekonomično, a iza toga stoje pitanja o utjecaju punjača na električnu mrežu i pitanja o njenoj robusnosti, zatim pitanja o punionicama, o optimizaciji redoslijeda punjenja baterija (smanjivanje faktora istovremenosti), o korištenju baterija kao izvora električne energije u satima kad je to sistemu najpotrebnije…
Tržište
Aktualno pitanje je svakako i daljnji razvoj tržišta električne energije koje mora da uvažava elektroenergetske sisteme s jako velikim udijelom proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. Dosadašnji pristup tržištu je većim dijelom bio baziran na principu korektne valorizacije cijena goriva u termoelektranama, odnosno visine varijabilnih troškova. Ostaje otvoreno pitanje cijene marginalnog kilovatsata kada se ima sistem sa 100% proizvodnjom iz obnovljivih. Da li je to samo tržište kapaciteta ili je vjerojatnije da i strana potrošnje diktira cijenu marginalnog kilovat sata?
balkangreenenergynews.com
