90% vremena provodimo u zatvorenim prostorima, a 55% od sveukupne hrane, vode i zraka kojeg udišemo tijekom života je zrak. Naime, tijekom dana udahnemo otprilike 12.000 litara tj. negdje oko 15 kilograma zraka, što je sedam puta više od prosječne količine hrane koju čovjek tijekom dana unese u svoje tijelo! Onda si možemo zamisliti koliko je važno da taj zrak bude najviše moguće kvalitete. Prije svega se ovdje misli na odgovarajuću razinu vlažnosti i adekvatno prozračivanje prostora. Povišena vlaga i kućna prašina pogoduju razmnožavanju grinja, što pak pospješuje razvoj alergija... Kako bismo smanjili rizik, preporučljivo je, dakle, razinu vlage u prostoru držati nešto ispod ili oko 45%, a temperaturu zraka na cca. 21°C. Što se prozračivanja tiče, učinkovitiji su redovitiji intervali brze izmjene zraka (4-5 puta dnevno po 2-3 min.), koji će u kratko vrijeme dovesti veću količinu kisika i uravnotežiti vlagu, obzirom da je vlažnost vanjskog zraka u većini slučajeva manja nego u unutarnjem prostoru. Od sredine prošlog stoljeća, pa do danas, u sjevernim Europskim zemljama (gdje su vođene evidencije) višestruko je porastao broj ljudi oboljelih od astme, a naročito se povećao broj osoba s alergijama i iritacijama kože u obliku ekcema. Sve se to povezuje s kvalitetom zraka kojeg udišemo u unutarnjem prostoru.

Sindrom bolesnih zgrada
Nažalost, za manje od 30% postojećih, već izgrađenih zgrada, može se ustvrditi da zadovoljavaju uvjete zdrave unutarnje klime. "Sindrom bolesnih zgrada" opisuje situacije gdje korisnici osjećaju akutne promjene svoga zdravlja, što povezuju s boravkom unutar nekog objekta, a da pritom ne mogu navesti neki poseban uzrok ili bolest koja je do tog stanja dovela. Simptomi ovakvih problema uključuju glavobolje, iritacije očiju, nosa ili grla, suhi kašalj, iritacije na koži, zamor ili poteškoće s koncentracijom. Vjeruje se da su ovi simptomi prouzročeni lošim okruženjem unutarnjeg prostora, što može biti unaprijeđeno poboljšanjem kvalitete zraka. Zanimljiva je činjenica da prosječna četveročlana obitelj u toku jednog dana "proizvede" i pusti u prostor oko 10 litara vode, što je adekvatno većoj kanti tekućine prolivene po podu svakog dana! Toliku vlagu potrebno je redovitim prozračivanjem ukloniti iz prostora tj. pustiti ju van, jer "zatuftani" prostori bez kisika mogu biti podloga za razvoj alergija ili astme, naročito među djecom. Adekvatnim prozračivanjem (izmjenom zraka većom od ½ volumena prostorije u satu) smanjujemo rizik od plućnih bolesti gotovo pet puta. Istraživanje provedeno među stanarima nekoliko višestambenih zgrada u Danskoj dovelo je do zaključka da otvaranje prozora ne dovodi samo do zadovoljenja naših fizičkih potreba, već ima i neke psihološke konotacije. Neki su stanari npr. istaknuli da osim povezanosti s okolišem, dovođenje svježeg zraka kroz prozore doživljavaju i kao brižnost i ljubav prema svojoj obitelji, dok su drugi ustvrdili da na taj način rade rez između dvije aktivnosti: spavanje i buđenje, povratak s posla u vlastiti dom, uklanjanje neugodnih mirisa i dovođenje svježine nakon kuhanja... Jedan je vlasnik čak izjavio da mu je mogućnost otvaranja prozora, kao gutljaj dobrog vina nakon finog obroka

Sustavi prozračivanja
Prirodno prozračivanje je nešto svima nama dobro poznato. Pokretačke prirodne sile ovakvog načina prozračivanja su vjetar i razlika u temperaturi. Ako otvorimo dva dovoljno udaljena prozora, zrak između njih će se ubrzo potpuno izmjeniti, što nazivamo i poprečnim prozračivanjem. Kao varijacija istog principa definira se otvaranje prozora u različitim etažama. Ovakvo prozračivanje se događa zbog uzgona, pa ga nazivamo i efektom dimnjaka. Za razliku od prirodnog, mehaničko prozračivanje je sustav koji koristi ventilatore, kako bi se uspostavio protok zraka unutar objekta. Ovaj način postaje standard u mnogim zemljama i primjenjuje se u gotovo svim novim objektima, prije svega zbog izuzetne energetske učinkovitosti tj. mogućnosti kontrolirane izmjene zraka unutar prostorija. To podrazumijeva da naši objekti budu u potpunosti zrakonepropusni, kako nam zrak iz prostora ne bi nekontrolirano "curio" kroz loše fuge na vanjskoj stolariji ili slične propuste pri izvedbi. Stoga postojeći objekti nisu pogodni za ovaj tip prozračivanja, prije svega iz razloga što je sanacija zgrade u smislu zrakonepropusnosti gotovo neisplativa. Hibridno prozračivanje, kao treći princip, koristi najbolje od prethodna dva sustava. Prirodna izmjena zraka primjenjuje se tijekom proljeća, ljeta i jeseni, a mehanička tijekom zime. To je u konačnici, u smislu same primjene, i optimalno rješenje, obzirom da filtrirani zrak iz mehaničkog sustava koristimo samo u periodima kad je to iz energetskih razloga nužno. Eto, u ovih par redaka napravili smo kratki presjek osnovnih načela kvalitetnog zraka unutar prostorija, u kojima provodimo najveći dio svog vremena. Imajmo ovu činjenicu uvijek negdje u mislima, jer kvaliteta unutarnjeg zraka direktno utječe na osjećaj ugode (znamo kad je zrak dobar ili loš!), a dalje i na naše mentalne sposobnosti i dobro raspoloženje...
www.biosvijest.hr