Ključ zelene tranzicije mogao bi biti u nuklearnim elektranama i hidroenergiji. Zelena tranzicija će apsolutno promijeniti naše živote u svim segmentima, od načina stanovanja, proizvodnje hrane, do odabira vozila i energenata- kazao je Tomislav Sokol, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu na današnjoj raspravi o društvenim i gospodarskim posljedicama klimatskih promjena koju je Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj organizirao u suradnji s Veleposlanstvom Francuske Republike.

Osim Sokola u raspravi je sudjelovala i načelnica u Upravi za klimatske aktivnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Višnja Grgasović, a okupljenima sena početku rasprave obratili francuski veleposlanik u Hrvatskoj, Gaël Veyssière. te voditeljica Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj Violeta Simeonova Staničić.

Veleposlanik je kazao kako je Francuska, koja do kraja lipnja predsjeda Vijećem Europske unije, pitanje okoliša stavila u središte svojih aktivnosti. Izdvojio je prioritete u tom području poput dekarbonizacije gospodarstva, reforme tržišta ugljika, te smanjenje emisija CO2 za proizvode koji se uvoze u Uniju iz trećih zemalja.

-Sve ove mjere nužno će imati svoju cijenu i stoga podržavamo prijedlog o stvaranju Socijalnog fonda za klimu- istaknuo je veleposlanik.

Simeonova Staničić je podsjetila da - prema posljednjem istraživanju Eurobarometra - borba protiv klimatskih promjena spada u prioritete europskih građanki i građana te da je ovaj trend posebno izražen kod mlađe populacije.

-Uklanjanjem štetnih posljedica zagađenja radimo u korist lokalne zajednice i društva u cjelini, ali smo i sve bliže cilju da gospodarstvo EU-a ojača i postane inovativnije, konkurentnije i usmjerenije na budućnost- zaključila je Simeonova Staničić.

Grgasović je pak istaknula kako je ministarstvo, uz još nekoliko državnih institucija, započelo s projektom praćenja klimatskog otiska te da se nada da će se postupno uključiti i ostali sektori.

-Smatramo da put na niskougljičnu tranziciju nema alternative jer se građani i gospodarski subjekti već suočavaju sa skupim i neugodnim učincima klimatskih promjena, primjerice u vidu toplinskih udara ili alergijskih reakcija zbog loše kvalitete zraka. Ako ne poduzmemo nešto, posljedice će biti vrlo skupe- upozorila je Grgasović. Govoreći o aktivnostima i mjerama za smanjenje trošenja fosilnih goriva, navela je primjere korištenja obnovljivih izvora energije.

-Ako građani stave solarne panele ili energetski obnove svoju kuću, na početku će to za njih biti investicija, ali brzo će se vidjeti korist tog ulaganja u vidu smanjenja troškova grijanja i hlađenja, a posljedično i bolje kvalitete života- zaključila je Grgasović.

Zastupnik Sokol smatra kako je ključ uspješne zelene transformacije diverzifikacija izvora energije, te je napomenuo kako ne treba tako lako odustati od nuklearnih elektrana, već bi se upravo zahvaljujući nuklearnoj energiji moglo očuvati okoliš, te pri tome stvoriti optimalnu količinu energije potrebnu za očuvanje europskog gospodarstva. Također, istaknuo je i potencijal koji Hrvatska ima u obliku hidroenergije.

-Konačni cilj je pak da do 2050. EU bude klimatski neutralan kontinent. Oko toga postoji konsenzus. Međutim pitanje je kako do toga doći, kako omogućiti tranziciju sa što manje troškova za male i srednje poduzetnike, poljoprivredu, građane općenito. Tranzicija je skupa, netko će to trebati platiti- poručio je Sokol.
www.jutarnji.hr

Ogromna je odgovornost na državama članicama, svih 27 nacionalnih gospodarstava mora sustavno izvršavati svoju domaću zadaću i pridonositi cilju klimatske neutralnosti. Prelazak na obnovljive izvore zahtjevan je proces, a cijena takve tranzicije iznimno je visoka. Prvi su na udaru građani i poduzeća, i zato moramo tražiti alternative koje će maksimalno ublažiti udarac, istovremeno vodeći računa o okolišu.

Europska unija u puno je navrata pokazala da želi služiti kao primjer u predvođenju svjetske borbe protiv klimatskih promjena. Tijekom godina u Europskom parlamentu su usvojeni neki od najnaprednijih zakonodavnih akata o okolišu na svijetu. Kao član liberalne grupacije Renew Europe u kreiranju te europske strategije aktivno sudjeluje i hrvatski europarlamentarac Valter Flego koji pojašnjava koji su njezini glavni ciljevi, ali i jesu li po njemu oni realno definirani i dohvatljivi

Imamo povijesno velik proračun EU-a, ali i povijesno velik postotak novaca usmjeren u digitalnu i zelenu tranziciju, preko 50 posto. Europa je vrlo ozbiljno shvatila svoju borbu protiv klimatskih promjena. Sustavno uništavanje planeta dovelo nas je pred egzistencijalnu prijetnju, a Europski zeleni plan jedino je rješenje. Želimo li da nove generacije odrastaju na jedinom planetu kojeg imamo, moramo Europu učiniti prvim globalno neutralnim kontinentom do 2050. godine. To je naš ultimativni cilj, najambiciozniji plan na svijetu, nimalo jednostavan, ali svakako izvediv.

Spomenuli ste kao glavni cilj postizanje klimatske neutralnosti EU do 2050. godine. Što to znači i kako ga EU namjerava ostvariti?

Znači da imamo 28 godina da preobrazimo europsko društvo i gospodarstvo, od industrije i energetike do prometa, turizma, poljoprivrede i prehrane. 28 godina da odvojimo ekonomski rast od upotrebe resursa. Ogromna je odgovornost na državama članicama, svih 27 nacionalnih gospodarstava mora sustavno izvršavati svoju domaću zadaću i pridonositi cilju klimatske neutralnosti. Ulaganja u nove tehnologije, jer zelena tranzicija ide ruku pod ruku s digitalnom, održiv i čist prometni sektor, smanjivanje ovisnosti o energiji koja dolazi izvan EU-a. A to posljednje je, jasno, ovim stravičnim ratom u Ukrajini poprimilo sasvim novu dimenziju hitnosti.

Nepredvidive krize
Koliko će rat u Ukrajini utjecati na te planove? Kao i činjenica da će u traženju alternative ruskim energentima neke zemlje potražiti spas u ugljenu i nekim drugim izvorima energije koji nisu baš tako zeleni?

Ako smo nešto naučili u posljednje dvije godine, to je da krizu ne možemo predvidjeti. Rat u Ukrajini itekako je utjecao europske planove, ukazao na to koliko smo ovisni o vanjskom uvozu i koliko su krhki temelji cjelokupne ideje Zelenog plana. Koliko bismo god voljeli da nije tako - ovisni smo o ruskim energentima. Ne možemo ih se odreći preko noći!. Europa to radi, ali i države članice pojedinačno - talijanski premijer obilazi Afriku kako bi osigurao nove izvore plina, francuske i belgijske vlasti traže odgodu zatvaranja nuklearki, Bugarska i Češka već imaju velik udio ugljena u energetskom miksu i razmišljaju o njegovom povećanju. Krizna vremena zahtijevaju krizna rješenja. EU u svemu tome financijski pomaže i razmišlja o dodatnom zaduživanju.

Cijene energenata počele su rasti još tijekom prošle godine, no doslovce su eksplodirale s izbijanjem rata. Čini se da je vaš stav izrečen nakon lanjskog Govora o stanju Unije o tome da EU mora pronaći mehanizme kojima će spriječiti energetsko siromaštvo i ekonomski udar na već posrnula gospodarstva danas aktualniji nego ikad?

Upozoravao sam puno prije rata u Ukrajini što nas čeka, na energetsku krizu koja slijedi, tražio maksimalne pakete pomoći od strane Komisije i apelirao na Vladu da bude ukorak s energetskim ludilom porasta cijena. Također, kao što europski proračun nije vreća bez dna i potrebne su nužne preraspodjele, i nacionalni je proračun potrebno pametno preraspodijeliti. Prvo covid kriza, a onda i energetska - iscrpili su i gospodarstvo i građane. Država mora stat iza građana i pomagat zelenu tranziciju. Bavim se temom energetike od početka svog mandata, na europskom i nacionalnom nivou, gdje je veliki problem sustavno višegodišnje zanemarivanje energetskog siromaštva građana. Sad su sve države članice, neke više neke manje, u strahu od Putinovih ucjena, i Europa nema drugog izlaza nego ubrzati svoje energetsko osamostaljenje. Upravo su poremećaji u globalnom lancu opskrbe, jučer zbog nedostatka materija i nestašice robe zbog pandemije, danas zbog rata u Ukrajini, doveli do nekontroliranog rasta cijena. Puno se spočitava Europi zbog milijardi koje se i dalje uplaćuju Rusiji, ali moramo biti realni, koliko god to loše zvučalo - ne možemo preko noći napraviti čuda niti se otkačiti od ruskih energenata. Moramo temeljitim reformama podići kupovnu moć građana, regulirati cijene energenata, subvencionirati energetsku učinkovitost kroz energetsku obnovu zgrada, jer građani to ne mogu sami, da bismo u bliskoj budućnosti u konačnici mogli razgovarati i o obnovljivoj energiji u kućanstvima, kroz biomasu i male vjetroelektrane. Puno je odgovornosti na nacionalnim državama, na pametnim i detaljnim energetskim planovima.

Ova situacija dodatno je naglasila nužnost jačanja vlastitih energetskih potencijala u zemljama Europske unije i postizanje što većeg stupnja energetske neovisnosti. Kojim alatima za to raspolažemo i kakvu bi ulogu u tome mogli i trebali imati obnovljivi izvori energije?

EU je zajednica koja je ideju svog sudjelovanja zasnovala na energiji još davne 1951. Ponovit ću još jednom, energetska samodostatnost ne ostvaruje se preko noći. Međutim, EU je kroz godine ograničila uporabu fosilnih goriva, okrenula se zelenoj tranziciji, povećala obvezne udjele obnovljivih izvora energije u prometu, kućanstvima, industriji. Paket čiste energije za sve Europljane najskuplji je paket mjera ikada usvojen u EU, vrijedan gotovo 177 milijardi eura. EU se obvezala da će do 2050. postići klimatsku neutralnost i ispuniti svoje obveze u okviru međunarodnog Pariškog sporazuma. Da bi to ostvarila, donijela je i paket Fit for 55, koji prati Zeleni plan i donosi skup prijedloga za reviziju zakonodavstva u području klime, energetike i prometa. EU predlaže revidiranje mjera, kad je u pitanju trgovanje emisijama CO2, postavljanje novih ciljeva kada je riječ o emisijama CO2 iz vozila, što će zahtijevati čišća vozila na hrvatskim cestama, reviziju direktive o energetskim svojstvima zgrada, reviziju direktive o energetskoj učinkovitosti. EU ima alate i zakone, ali sada će države članice to morati provesti! Svaki korak, poput energetske obnove zgrada, elektrifikacije prometa, ekološka proizvodnja - sve su to neophodni koraci u smjeru ostvarenja ciljeva o klimatski neutralnoj EU. Hrvatska ima tu ogroman potencijal. Primjerice, 400 000 hektara neobrađenog zemljišta daje priliku za bio proizvodnju hrane, ali i mogućnost da konačno razmislimo o proizvodnji treće generacije biogoriva! Hrvatska ima potencijala i za proizvodnju solarne energije, a i tu smo na samom začelju EU-a, iza nas su samo 4 zemlje sjevera s neusporedivo manje sunca! Ne budemo li se mi okrenuli vlastitoj proizvodnji zelene energije, EU zemlje sigurno hoće, a mi ćemo opet morati kupovati energiju od susjeda i plaćati penale za neostvarivanje energetskih ciljeva. Skupa i prljava energija nas je koštala u prošlosti, a puno veću cijenu bismo mogli platiti u budućnosti!

Istarski gradovi poput Labina shvatili su važnost energetske tranzicije pa maksimalno koriste europska sredstva za energetsku obnovu. Labin je tako europska sredstva iskoristio za izgradnju novog sustava za grijanje i hlađenje u dječjem vrtiću te je energetski obnovio dvije područne škole. Takvi su projekti od velikog značaja. Obnovom škola i vrtića šaljemo važnu poruku o nužnosti energetske tranzicije!

Nuklearna alternativa
Kakav je vaš stav po pitanju nuklearne energije i svojevrsne rehabilitacije koje taj izvor energije u zadnje vrijeme doživljava na prostoru EU?

Nuklearna energija je svakako nisko ugljična alternativa fosilnim gorivima. Međutim, zbog posljedica nesreće u Černobilu i nuklearne katastrofe u Fukushimi, nuklearna je energija s razlogom sporno pitanje za mnoge. Ono što je po meni ključno jest poboljšati sigurnosne standarde nuklearnih elektrana kako bi se jamčilo sigurno gospodarenje nuklearnim otpadom i njegovo odlaganje. Generalno smatram da nuklearna energija ima potencijala, uz dobro upravljanje i financijsko planiranje, posebno u ovim kriznim vremenima! I Europska komisija vidi plin i nuklearnu energiju kao potencijalno održiva ulaganja, što je i predstavila kroz novi nacrt o taksonomiji klimatski održivih djelatnosti radi ubrzanja dekarbonizacije! Međutim, u državama članicama situacija je drugačija! Da je pitanje nuklearne energije kompleksno, najbolje pokazuju primjeri Njemačke i Francuske. Dok Francuska razmišlja o jačanju svojih nuklearnih kapaciteta i izgradnji novih elektrana, Njemačka je zatvorila svoje tri nuklearne elektrane početkom godine i do kraja 2022. u planu je zatvaranje i preostale tri. Iako se u jeku ove krize to dovelo u pitanje, i sve više Nijemaca protiv je te ideje, njemačka vlada upravo zbog dugoročno ogromnih financijskih izdataka za održavanje postrojenja nuklearki smatra da nuklearna energija nema budućnosti. Na ovim primjerima vidimo ranjivost europskog energetskog sektora i nedostatak vizije o našoj energetskoj budućnosti.

Gdje je u čitavoj toj priči Hrvatska i koji su po vašem mišljenju potencijali u koje bi trebali ulagati kako bi postigli što veću razinu energetske samodostatnosti?

Već sam spomenuo potencijale Hrvatske kada govorimo o energetskoj samodostatnosti! Imamo mnoge prednosti, zemlja smo bez teške industrije, što nam daje prednost u prijelazu na obnovljive izvore energije. I kada govorimo o ovisnosti o ruskom plinu, Hrvatska je tu odličnoj poziciji. Velik dio domaće potrošnje namirujemo iz naših hidroelektrana, kao i iz nuklearke Krško. Uz sve to, imamo za samodostatnost ogromne potencijale. Hrvatska ima potencijal razvoja solarne energije, neobrađeno zemljište u Lici koje bi se moglo iskoristiti za proizvodnju biomase. Ono što je ključno, 2020. smo usvojili Strategiju energetskog razvoja RH do 2030., koja mora odrediti naš energetski put. Ona predviđa smanjenje emisija CO2 za 35% do 2030., povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji za 35%, povećanje udjela električnih vozila, itd. Ono što mene osobno brine jest - imamo ciljeve, ali nemamo jasnu viziju kako ćemo ostvariti te ciljeve. Stoga je pravi trenutak da iskoristimo naše prednosti, razvijemo naše potencijale i uz već postojeće kapacitete osiguramo samodostatnost u energetskom smislu! Spomenut ću još jednom grad Labin, koji je jedan od predvodnika energetske tranzicije u RH, s četiri fotonaponske elektrane i izuzetno sam ponosan da je tako.

Anketa koju je prije godinu dana provela HGK u gotovo 200 hrvatskih tvrtki u osam različitih sektora pokazala je da u više od polovice njih zelenu tranziciju nisu doživljavali kao izazov i priliku za poslovanje i razvoj, već naprotiv kao prijetnju. Što bi po vama mogli biti razlozi takvog otpora koje u našem društvu imamo prema ovoj, ali i mnogim drugim nužnim promjenama?

Zelena je tranzicija složena i skupa, zato razumijem da je donedavno bila shvaćena kao prijetnja. Namjerno sam rekao donedavno, jer vjerujem da je danas svima jasno da bez zelene i digitalne tranzicije, nema uspješne budućnosti ni poslovanja, posebice za ona poduzeća koja djeluju i van našeg tržišta. Zelene su politike još do prije koju godinu mogle biti pitanje izbora, ali danas su one pitanje vremena i opstanka na tržištu. Investicijska spremnost tvrtki u vidu financiranja zelene tranzicije najveća je prepreka tome, ali benefiti su neupitni, i tu EU još jednom ima značajnu ulogu. Korištenje EU fondova za dvostruku tranziciju nudi nebrojene prilike, ali za uspjeh je potrebno imati jasne nacionalne planove, razrađene projekte te čvrstu sinergiju javnog i privatnog sektora.

Nužne promjene
Mislite li da bi takav stav mogla promijeniti činjenica da je Europska unija jasno komunicirala svoj stav o tom pitanju i na način da je za zelenu tranziciju osigurala ogromna sredstva u planu oporavka EU, iz instrumenta NextGeneration EU?

Svakako da da. Kao što sam rekao, danas je svima jasno da zelena i digitalna tranzicija nemaju alternative, bilo da se radi o privatnom, bilo o javnom sektoru. Europska sredstva koja se mogu povlačiti zaista jesu ogromna, ali je loptica sada na nama. Potrebno je sustavno mijenjati poslovnu kulturu u RH i način na koji vladajući postupaju prema poduzećima. Imperativ je na stvaranju RH poslovnog okruženja koje je zanimljivo i isplativo za strane investicije.

Kao član Odbora za promet i turizam Europskog parlamenta kako vidite proces zelene tranzicije u ta dva sektora? Nedavno ste izrazili nezadovoljstvo neispunjavanjem cilja da do 2020. godine u prometu bude zastupljeno najmanje 10 posto obnovljivih izvora energije. Zbog čega ta tranzicija ide tako teško i sporo?

Prijelaz na obnovljive izvore energije u prometu je zahtjevan, prije svega zbog tradicionalne proizvodnje vozila u Europi i velikih divova koji su odbijali prelazak na čišće oblike energije. Međutim, sa Zelenim planom i ciljem većine europskih proizvođača vozila da do 2035. odbace proizvodnju vozila s unutarnjim izgaranjem, dizelski bi i benzinski motori vrlo brzo mogli postati stvar prošlosti. A hoće li to biti tako, vidjet ćemo. Činjenica je da udio obnovljive energije u prometu ide puževim korakom. Cilj od 10% do 2020. konačno je ostvaren, ali tek početkom ove godine. Cilj do 2030. je 14%, a Unija je tu jako ambiciozna i novi prijedlozi sežu i do 28%. Smatram da je to ipak nerealno, jer i za spomenutih 10% velike zasluge idu zemljama poput Švedske, dok je jedna Hrvatska daleko od toga. Trenutno smo jedva na polovici, na 5 posto, a iza nas su svega tri zemlje. Jesam za ambicioznost, ali postavljanje ciljeva koji nisu ostvarivi nema smisla. Moramo ubaciti u šestu brzinu. Električna vozila, veće subvencije za kupnju čišćih vozila, razvoj novih modela vožnje. Rimac tu radi odličan posao! Trebali bismo iskoristiti svoje potencijale jer, ponavljam, kašnjenje će itekako doći na naplatu. Moći ćemo mi prodati “svoje” emisije CO2, ali to će imati cijenu!

Što se tiče sektora turizma, sve se više okreće energetski učinkovitoj gradnji, solarnoj energiji. Ovaj sektor ima izrazite potencijale, jer se njegovi kapaciteti uglavnom nalaze u povoljnim okolišnim i klimatskim uvjetima. Zelena energija je budućnost, ali ponavljam - ona košta. Zemlje poput Nizozemske godinama grade svijest o važnosti “zelene energije” za društvo! To je dio njihove povijesti, tradicije i kulture! Kod nas to još nije slučaj! Mi još puno moramo raditi na izgradnji te svijesti!

Nove tehnologije
Često ističete kako želite Europu koja će biti globalni digitalni lider, te digitalizaciji, obrazovanju i razvoju novih tehnologija posvećujete i značajan dio svog rada u Europskom parlamentu. Koliko su zapravo te dvije teme Zelene” i “digitalne” Europe isprepletene i uvjetuju jedna drugu?

Vrlo isprepletene, povezane i neophodne. Zelena se tranzicija temelji na upotrebi novih tehnologija, a sigurnost novih energetskih rješenja također imaj svoj temelj u novim tehnologijama, kao i nuklearne elektrane.

Prije nepunih godinu dana na jednoj ste konferenciji podsjetili ste da su "krize sastavni dio europske povijesti" te ukazali na činjenicu da, ukoliko želimo li biti globalni lider, "za iduću krizu moramo biti spremniji". Ta "iduća" kriza stigla je prije nego što joj se itko od nas nadao, je li je po vašem mišljenju Europska unija dočekala spremna?

Nitko nije mogao predvidjeti rat na europskom tlu ni ove stravične prizore koji nas već tjednima šokiraju. Najveća humanitarna kriza od rata na Balkanu, a onda i najveća sigurnosna i energetska kriza u EU. Reakcija EU? Brza i ujedinjena. Od prvog dana postoji istinski zajednički koordinirani odgovor EU-a, a Europska je unija pokazala spremnost, koliko je to u ovakvoj situaciji moguće. Vidjeli smo u prijašnjim krizama, posebice u pandemiji covida, kako izgleda kada zemlje članice djeluju na svoju ruku i povlače velike poteze bez dogovora Unije. Zatvaranje granica najbolji je primjer tome. I danas se članice pokušavaju samostalno zaštititi, pronaći alternative ruskim energentima i slično, ali na kraju dana, Europa je ujedinjena.
www.glasistre.hr

U Brodosplitu je simbolično označen početak okrupnjavanja i spajanja limova i izrade sekcija za putnički jedrenjak s nultom emisijom ispušnih plinova kojemu su elektromotori glavni pogon.

‘Električni jedrenjak' tzv. trojarbolna škuna bit će duga 63,50 metara, široka 10 metara, visoka do glavne palube 5,35 metara. Trup i nadgrađe grade se od čelika, a jarboli će biti izgrađeni od aluminijske legure. Kada ne koristi jedra, brod će pogoniti dva elektromotora svaki po 150 kW koji se napajaju iz sustava baterija koje se kontinuirano pune iz različitih izvora. Kada postigne brzinu od 6 čvorova, trebat će samo 60 kilovata snage, što je za brod od 500 GT-a poprilično nezamjetna snaga. Brod će biti opremljen s 30 tona baterija koje imaju kapacitet od max 2300 kWh, ali zbog regulatornih zahtjeva imat će i dva dizelska agregata koji će se uključivati samo u slučaju potrebe ili nužde.

Sama ideja jedrenjaka s nultom emisijom došla je prije više godina te je uz rast i napredovanje DIV grupacije na području novih tehnologija sazrela do današnje realizacije. Rad na projektu je započeo u veljači 2020. godine, a sufinanciran je sredstvima u sklopu poziva Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja (IRI) - faza II iz EU fondova.

Cilj projekta je istraživanje, razvoj i izgradnja eko-inovacije u obliku putničkog jedrenjaka za krstarenje za optimalno 24 putnika za koji su se razvile alternativne pogonske tehnologije i izvori energije bazirane na ekološki prihvatljivom dizajnu usmjerenim ka održivoj mobilnosti s nultom emisijom ispušnih plinova koji podržava održivost okoliša i smanjenje emisije stakleničkih plinova, zagađenje zraka i buke.

Nositelj projekta je DIV grupa, a ostvarena je suradnja sa znanstvenim institucijama s ciljem poboljšanja interakcije i transfera znanja i tehnologije između industrije i ustanova visokog obrazovanja i javnih znanstveno-istraživačkih instituta od kojih koristi ostvaruju i tvrtke i istraživači iz javnog sektora.

Osječki FERIT je zadužen za razvoj sustava pohrane kinetičke energije vjetra pretvorbom hidrokinetičke energije (hidroturbina i reverzibilni propeleri) i sustava upravljanja baterijama/integrirani energetski sustav broda (pohrana energije, nadzor i praćenje rada, upravljanje...), dok splitski FESB radi na sustavu jedrilja, automatizacije jedrilja (robotizacija), vjetroturbinama i foto naponskim panelima.

Na pramcu i krmi postojat će dvije vertikalne vjetroturbine koje će opskrbljivati brod strujom dok je u luci sa spuštenim jedrima. Na krovu nadgrađa bit će postavljena fotonaponska solarna elektrana. Brod će tako biti opskrbljen strujom i vodom iz potpuno obnovljivih izvora, a svu će energiju dobiti bez ikakve emisije CO2. Tako da, osim što će biti 100% 'zelen', brod praktički neće imati nikakvih troškova za gorivo i napajanje pogonskih strojeva.

Ono što ovaj električni jedrenjak izdvaja od sličnih plovila je to što će prema ideji Tomislava Debeljaka brod prilikom plovidbe na jedra ujedno puniti baterije, i to na vrlo domišljat način. Naime, osim sustava vjetroturbina, hidroturbina i solarnih panela koristit će se i sustav brodskih vijaka s promjenjivim usponom, s posebnom geometrijom krila, koji prilikom jedrenja služi kao hidroturbina. Ovaj će "reverzibilni vijak" puniti baterije velikog kapaciteta u potpalublju. Osim toga moći će kontrolirati sve informacije na brodu koje će se skupljati na komandnom mostu. Od meteoroloških podataka, kako bi zapovjednik znao gdje je najpovoljniji vjetar, do apsolutno svih sustava broda i pogona, zalihe struje u baterijama, funkcioniranja motora, solarnih panela, vjetroelektrana, tople vode, potrošnje energije... Ujedno, kontroliranje svih "prihoda" i rashoda" energije na brodu.

Imat će klasu putničkih brodova neograničene plovidbe i moći će ploviti po svim morima svijeta. Tijekom domaće turističke sezone plovit će Jadranskim morem po obalama Hrvatske, Italije, Slovenije, Crne Gore, Albanije i Grčke, a van sezone Karipskim otočjem i drugim turističkim destinacijama.
www.dalmacijadanas.hr

Đuro Đaković TEP d.o.o je za Sherif grupu na lokaciji Brinje – Hrvatska (uz autocestu Zagreb – Split) po sistemu „ključ u ruke“ projektirao, izgradio i pustio u pogon novu kogeneracijsku elektranu na šumsku drvnu biomasu, BE-TO Brinje. To je, nakon BE-TO Glina i BE-TO Karlovac, treća kogeneracijska elektrana koju je Đuro Đaković TEP u zadnjih nekoliko godina izgradio za Sherif grupu.

Nazivna neto snaga elektrane je 5,0 MW, a toplinsku energiju (10 MW) vlasnik će koristiti u svojim pogonima za proizvodnju peleta i sušenje drvnih proizvoda. Za potrebe rada elektrane BE-TO Brinje potrebno je oko 60.000 tona šumske drvne biomase godišnje.

Kao i na velikoj većini elektrana na biomasu koje je ĐĐ TEP izgradio, izgaranje u kotlu se odvija na ĐĐ TEP vodom hlađenoj vibro rešetki. Vibro rešetka omogućava rad kotla i s vrlo mokrim gorivom, a kod svih goriva omogućava vrlo niske troškove njezinog održavanja, visoku raspoloživost kotla i manju vlastitu potrošnju elektrane.

Kotao na biomasu kapaciteta 26,4 t/h pare, 480°C i 72 bar (a) uključujući vodom hlađena vibro rešetka, te sva dodatna pripadajuća tlačna i netlačna oprema projektirana je i proizvedena u Đuro Đaković TEP-u u Slavonskom Brodu. Elektrana je projektirana, uključujući i ishođenje građevinske dozvole, izgrađena i puštena u pogon, kao i sve naše do sada izgrađene elektrane, u vrlo kratkom roku.

Primjenjujući najbolja tehničko-tehnološka rješenja, najbolje prakse u skoro stoljetnoj proizvodnji i montaži ove opreme te pažljivim odabirom opreme, elektrana ostvaruje visoku energetsku efikasnost, kao i visoku raspoloživost, uz emisije koje su znatno ispod propisanih vrijednosti.
www.ddtep.hr

Neom nije naslov nekog novog znanstvenofantastičnog filma, a nije ni kolokvijalni naziv za neku kancerogenu tvorevinu - riječ je o projektu budućeg grada koji Saudijska Arabija planira izgraditi u stjenovitoj pustinji kod obale Crvenog mora u pokrajini Tabuk na krajnjem sjeverozapadu zemlje.
Financiran novcem državnog fonda, Neom bi trebao poslužiti kao reprezentativni projekt prebogate naftne kraljevine, samoodrživi "zeleni" pametni grad usred neplodne pustinje u čiji su razvoj implementirane najnovije ekološke ideje i najmodernije tehnologije. Ipak, neki stručnjaci smatraju da je većina pretpostavki na kojima se temelji Neom - preoptimistična.

Saudijska Arabija najavila je projekt 2017. godine, a prva faza izgradnje trebala bi biti dovršena do 2025. godine. Ukupna površina na kojoj bi se protezao Neom trebala bi obuhvaćati 26.500 četvornih kilometara, što je nešto manje od polovice površine Hrvatske, no sam grad - radnog naziva The Line - trebao bi biti izgrađen u ravnoj liniji koja će se protezati od obale kroz pustinju do planinskog područja na granici s Jordanom u duljini većoj od 170 kilometara. Ideja je da se uz planiranu trasu postupno grade megablokovi koji bi imali sve urbane sadržaje - trgovine, restorane, kina, kulturne i sportske objekte, rezidencijalne četvrti - a povezivala bi ih jedna jedina linija superbrzog levitirajućeg vlaka koja bi omogućila dolazak u bilo koji dio grada u roku od pola sata. U takvom izduženom gradu, u kojemu uopće ne bi bilo automobila, a ni prometnica - sve bi se obavljalo pješice - živjelo bi oko milijun stanovnika.

Vrijedan ukupno više od 500 milijardi dolara, projekt Neom zapravo je dio nastojanja saudijske vlade da postigne ugljičnu neutralnost do 2050. godine na koju se obvezala u sklopu globalne borbe protiv klimatskih promjena. Na području Neoma trebalo bi biti zasađeno više od milijardu stabala, stanovnici bi svu hranu dobivali u vertikalnim farmama i golemim staklenicima, energiju bi dobivali isključivo iz obnovljivih izvora sunca i vjetra, a pitku vodu iz postrojenja za desalinizaciju morske vode. Čitav Neom trebao bi biti samoodrživ i ugljično neutralan - savršen primjer idealnog ekološkog futurističkog grada.

No, znanstvenici upozoravaju da se čitav projekt temelji na tzv. 'tehnološkom optimizmu', ideji da će do trenutka kad grad bude izgrađen tehnologija dovoljno napredovati da omogući samoodrživost i opravda golema ulaganja. Za to međutim nema baš nikakvih jamstava. Stručnjaci su izračunali da bi s najmodernijom trenutno dostupnom tehnologijom samo postrojenja za desalinizaciju trošila više energije nego što bi se moglo ukupno proizvesti iz obnovljivih izvora, a uz to bi stvarala i otpadnu smjesu salamure i toksičnih kemikalija koju bi trebalo negdje zbrinuti. Nasadi stabala zahtijevali bi goleme količine vode, a proizvodnja hrane u kontroliranim uvjetima staklenika još je uvijek jako skupa, energetski zahtjevna i ograničena na svega nekoliko desetaka vrsta namirnica.

Premda su već izgrađeni neki dijelovi projekta, poput velikog kompleksa u kojemu bi trebali živjeti građevinski radnici, te luksuzni hotel, helidrom i golf igralište uz more, zasad se čini da će Neom zauvijek ostati samo jedan od brojnih neostvarenih futurističkih projekata. A možda se tehnološki optimizam u ovome slučaju pokaže opravdanim, pa jednoga dana neplodna pustinja doista postane grad budućnosti, savršen dom za milijun Saudijaca.
www.tportal.hr

Čini se da bi ipak nešto moglo biti od ambicioznog projekta proizvodnje bioetanola u Sisku. Tim više što trenutačna energetska kriza i nejasna budućnost načina na koji će Europa u buduće dobavljati naftu (jer, treba biti iskren, nafta će trebati još desetljećima, sviđalo se to nekome ili ne) idu na ruku bilo kakvim zamjenama za naftne derivate, koji pak neće zahtijevati značajnije promjene u pogonskim sustavima vozila.

Naime, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja upravo je objavilo Informaciju o zahtjevu nositelja zahvata za provedbu postupka procjene utjecaja na okoliš postrojenja za proizvodnju naprednog bioetanola u Sisku, Grad Sisak, Sisačko-moslavačka županija. Radi se upravo o projektu biorafinerije koje INA već dulje vrijeme planira na lokaciji dosadašnje INA Rafinerije nafte Sisak, no za koji se činilo da je u posljednje vrijeme nekako stavljen u drugi plan. Kako stoji u dokumentu, površina planiranog zahvata, na kojem bi se trebalo raditi postrojenje iznosi 15 ha. U sklopu postrojenja za proizvodnju bioetanola također bi se trebali izgraditi energana, bioplinsko postrojenje, postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda, jedinica za obradu ugljičnog dioksida i cjevodod za CO2 od Siska do naftnog polja Stružec.

Energana bi trebala biti izvedena kao kogeneracijsko postrojenje i služit će za proizvodnju električne energije i pare za pokrivanje potreba biorafinerije, a kao gorivo koristit će lignin koji je nusproizvod u procesu dobivanja bioetalnola. Bioplinsko postrojenje služit će za zbrinjavanje taloga s dna destilacijske kolone. Postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda trebalo bi biti izvedeno s biološkim sustavom III. stupnja pročišćavanja za uklanjanje organskih tvari, dušikovih i fosfornih spojeva i s uređajem za pročišćavanje otpadnih voda, na kojem će se obrađivati sanitarne otpadne vode. U jedinici za obradu CO2 izdvajat će se CO2 koji nastaje u procesu, kako se ne bi ispuštao u okoliš, već bi se novoizgrađenim plinovodom trebao dovoditi do naftnog polja Stružec i trajno pohranjivati u podzemne strukture.

Na osnovi spomenutog dokumenta MINGOR je sada imenovao savjetodavno stručno povjerenstvo koje će donijeti odluku na osnovi koje će se studija zaštite okoliša budućeg postrojenja uputiti na javnu raspravu, na osnovi čega će se u konačnici donijeti rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš. Javna rasprava trebala bi trajati 30 dana, pri čemu će se održati javni uvid u studiju zaštite okoliša i javno izlaganje o projektu.

U svakom slučaju, ambiciozan i hvalevrijedan projekt INA-e pomaknuo se s 'mrtve točke' i valja mu poželiti dobrodošlicu.
www.energetika-net.com

Slijev Cetine bit će hrvatski energetski Mount Everest: plinska elektrana odlazi u zaborav, gradit će se dvije RHE s kojima će snaga ‘tvornice struje‘ prijeći fantastičnih 2000 megavata!

Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je skokovit porast cijena energenata iz fosilnih izvora, posljedično i ostalih. Nastalo stanje i kretanje u Hrvatskoj još je jednom podsjetilo na kratkovidnost hrvatskih vlasti kada je u pitanju nacionalna energetska politika.

Od dviju glavnih energetskih tvrtki u državi, Ine i HEP-a, prvoj su prepuštena upravljačka prava i strateško upravljanje Mađarima, što je rezultiralo stavljanje izvan pogona obiju rafinerija, u Rijeci i Sisku, te golemo smanjenje vlastite proizvodnje prirodnog plina i nafte. HEP je godinama raubovao davno izgrađene hidroelektrane dok ih nije počeo revitalizirati. Za to vrijeme novi proizvodni objekti svodili su se na elektrane-toplane u Zagrebu i Osijeku i svega jednu hodroelektranu snage 40-ak megavata.

STRUJA IZ VJETRA I SUNCA
Istodobno je, s velikim zakašnjenjem u odnosu na razvijene europske zemlje, počela ekspanzija gradnje vjetroelektrana i solarnih elektrana, i to privatnim kapitalom kojemu su u državnoj vlasti osigurali obilne poticaje na račun potrošača struje. I u tomu je, naravno, HEP bio isključen. Tek danas HEP ulazi u projekte vjetro i solarnih elektrana, i to bez državnih poticaja jer, po javnim izjavama njegovih čelnika, i bez poticaja proizvodnja struje iz vjetra i sunca ekonomski je isplativa, profitabilna. U takvim okolnostima s velikim optimizmom treba gledati na moguću izgradnju novih hidroelektrana velike snage, kao što su potencijalne na slijevu rijeke Cetine u Otoku i na Biteliću.

Struja iz vjetra i sunca nestalan je i nestabilan izvor koji ovisi o vremenskim uvjetima. Znajući za to, u više europskih država prihvat struje iz novoizgrađenih takvih izvora investitorima su uvjetovali obvezom propisanih izdvajanja sredstava za ulaganja u stalne izvore. U Hrvatskoj takve obveze, poznato je, nije bilo niti je ima danas. Unatoč tomu hrvatski elektroenergetski sustav još uvijek je sposoban prihvatiti električnu energiju iz nestalne proizvodnje iz obnovljivih izvora i osigurati kontinuitet u opskrbi. Zahvaljujući davno izgrađenim hidroelektranama koje spašavaju sustav kada iz proizvodnje ispadaju nestalni izvori.

Kako se, međutim, u nestalnim izvorima, primarno vjetru i solarima, grade nova postrojenja sve veće snage, kapaciteti spomenutih hidroelektrana sve su bliže granici izdržljivosti. Budući da su, kako danas stvari stoje, resursi koje pružaju vjetar i sunce golemi i tek načeti u korištenju, vrlo je izgledno, posebno zbog proklamirane antifosilne energetske politike, da će količina proizvedene energije iz tih izvora i u Hrvatskoj imati stalni rast. Stoga će biti nužno paralelno osiguravati strujne rezerve sposobne spašavati sustav kada zakažu nestalni izvori. Zato nije upitno hoće li se ideje o izgradnji reverzibilnih hidroelektrana (RHE) nazvanih "Blaca" (u Otoku) i "Vrdovo" (u Hrvacama), koje su u operacionalizaciji davno nadrasle samu ideju, ostvariti, već je, za sada, nepoznanica jedino kada će do toga doći.

PROTIV PLINSKIH ELEKTRANA
Na nedavno započeto HEP-ovo geomehaničko ispitivanje tla uz rijeku Cetinu kod sela Gale, gdje bi trebao biti donji bazen zamišljene RHE "Blaca", s negodovanjem su reagirali mještani. Na njihov javni prosvjed javno su odgovorili iz službe za odnose s javnošću HEP-a, navodeći:

"Ciljevi spomenutog višenamjenskog projekta su poboljšanje sustava zaštite od poplava na slijevu Cetine, omogućavanje navodnjavanja Sinjskog polja te doprinos elektroenergetskoj samodostatnosti Republike Hrvatske i sposobnosti prihvata nestalne proizvodnje iz obnovljivih izvora energije u hrvatskom elektroenergetskom sustavu izgradnjom RHE Blaca, predviđene instalirane snage oko 500 MW."

Naveli su, kako se vidi, četiri argumenta. Prva dva, poboljšanje sustava zaštite od poplava na slijevu Cetine i navodnjavanje Sinjskog polja, predstavljaju "smokvin list" i, bez obzira koliko ga političari naglašavali u javnosti, posve sporedni efekt. Druga dva argumenta imaju respektabilnu težinu: povećanje hrvatske strujne samodostatnosti i prihvata nestalne proizvodnje iz obnovljivih izvora energije u hrvatskom elektroenergetskom sustavu.

RHE "Blaca" na slijevu rijeke Cetine ima i svoga dvojnika. To je RHE "Vrdovo". Prije pet-šest godina javnosti je u paketu predstavljen projekt kombi-kogeneracijske plinske elektrane "Peruća" i RHE "Vrdovo". U neposrednoj blizini brane Peruća bilo je zamišljeno izgraditi plinsku elektranu snage 500 megavata, od kojih bi se 450 megavata odnosilo na proizvedenu struju, a 50 megavata na toplinsku energiju. Ta u stvarnosti termoelektrana, koja je imala i dodatna dva generatora na mazut snage 36 megavata, svojim kombi-kogeneracijskim nazivom bila je krinka za, navodno već osigurane, državne poticaje investitoru. Naravno, sve preko leđa potrošača, hrvatskih građana i tvrtki. Građani su se uspješno suprotstavili gradnji takve tvornice struje i topline za nepoznatog potrošača, za koju su stručnjaci argumentirano ustvrdili kako bi zagadila Perućko jezero, najveći rezervoar pitke vode u ovom dijelu Europe.

PERUĆA KAO DONJI BAZEN
U sjeni te kombi-kogeneracijske termoelektrane, koja je kao pogonsko gorivo najvjerojatnije računala na prirodni plin pribavljen iz Rusije, ostala je RHE "Vrdovo". Ta RHE gradila bi se na Biteliću, njegovu rubnom dijelu prema Vučipolju. Cijelo postrojenje bilo bi smješteno podzemno. Samo jezero Peruća imalo bi ulogu donjeg bazena. Gornji bazen planiran je na Ravnom Vrdovu (925 metara nad morem) na Dinari. Visinska razlika bila bi oko 600 metara, što bi osiguravalo pritisak od 60 atmosfera pod kojim bi se voda s Vrdova obrušavala na turbine centrale uz Peruću. Projektirana snaga te RHE je dva puta po 270 megavata u režimu proizvodnje električne energije, a isti generatori bi, radeći u režimu crpki za pumpanje vode iz jezera u bazen na Vrdovu, imali snagu od 245 megavata svaki.

Plinsku termoelektranu na Perući treba zaboraviti. Može ostati u sjećanju tek kao jedan ružni događaj koji je težio vrijednost pitke vode jezera Peruća podrediti nezasitnima profitom. S druge strane slijev rijeke Cetine već davno je izrastao u hrvatskoga hidroenergetskog diva. Na slijevu te rijeke struju uspješno proizvodi pet hidroelektrana, ukupno instalirane snage veće od 970 MW. To su, po redu izgradnje, "Kraljevac" (2 x 20,8 MW plus 1 x 4,8 MW), "Zakučac" (4 x 144 MW), "Peruća" (2 x 30,7), "Orlovac" (3 x 79) i "Đale" (2 x 20,4) te uz njih crpna stanica Buško blato (oko 10 MW). S dvije buduće RHE instalirana snaga "tvornica struje" na slijevu Cetine prijeći će fantastičnih 2000 megavata.

NIJE KONAČNA BROJKA
I to, sigurno, ne bi trebala biti konačna brojka. Ako u budućnosti glavni energetski oslonac bude iz vjetra i solara, što je zbog nužnosti supstituiranja ruskog prirodnog plina i općenito energije iz fosilnih izvora vrlo izvjesno, na slijevu Cetine izvjesno će se graditi i nove RHE jer za to postoje izvanredno povoljni prirodni uvjeti. S obje strane jezera Peruća su planine, Dinara i Svilaja, na čijim prostranstvima je moguće izgraditi gornje bazene u kojima bi se osiguravala akumulacija struje. I onda kada je najpotrebnije, tu struju preko RHE unositi u elektromrežu. Pri čemu se ista količina vode, iz donjeg bazena jezera Peruća, može višestruko koristiti.

Hidropotencijal Cetine počeo se pretvarati u struju još 1912.

Hidropotencijal rijeke Cetine počeo se pretvarati u struju još 1912. godine, puštanjem u rad prvog generatora HE "Kraljevac" kod Zadvarja, snage 12,8 megavata.

Od tada do danas instalirana snaga u još četiri izgrađene HE narasla je do gotovo 1000 megavata, pri čemu je Cetina i dalje ostala pitka.

Stoga su povike o zagađivanju Cetine proizvodnim potencijalima RHE "znanstvene" poput nedavnih priča antivaksera i pandemije koronavirusa. Pri izboru između uredne opskrbe električnom energijom i zahvata na slijevu Cetine koji neće zagaditi njezin vodostaj, što je dokazano stogodišnjim iskustvom, ne bi se trebalo previše premišljati.

Male rane na krajobrazu, gornji bazeni RHE, mogle bi predstavljati dodatni ukras i bogatstvo dinarskoj ljepoti.
slobodnadalmacija.hr

Premijer Dimitar Kovačevski otvorio je solarnu elektranu snage deset megavata u termoenergetskom kompleksu REK Oslomej i izjavio da Sjeverna Makedonija želi prijeći s fosilnih goriva na proizvodnju energije iz sunca i vjetra, hidroelektrana i plina.
Fotonaponska elektrana Oslomej 1, koja je među projektima iz Ekonomskog i investicijskog plana Europske unije za zapadni Balkan, počela je s probnim radom. Taj sustav snage 10 megavata izgrađen je na nekadašnjem rudniku ugljena u istoimenom termoenergetskom kompleksu u općini Kičevo u zapadnom dijelu Sjeverne Makedonije.

I rudnici i termoelektrana i solarna elektrana pripadaju državnoj tvrtki Elektrani na Severna Makedonija (ESM) koja već ima jednu vjetroelektranu Bogdanci i planira je proširiti. Tvrtka namjerava zatvoriti termoelektrane na ugljen i loživo ulje i prebaciti ih na plin ili zamijeniti termoelektranama na obnovljive izvore energije.

Za Oslomej su u pripremi još tri fotonaponske elektrane
Premijer Dimitar Kovačevski izjavio je na svečanom otvaranju da Vlada Sjeverne Makedonije i njeni partneri žele provesti tranziciju gospodarstva, u kojem dominiraju fosilna goriva, na proizvodnju energije iz sunca i vjetra, hidroelektrana i plina. Dodao je da će nova solarna elektrana imati godišnju proizvodnju između 15 i 17 gigavat-sati, što odgovara potrošnji električne energije za 2800 kućanstava.

ESM radi studiju za još jedan fotonaponski sustav od 10 megavata, a potpisani su ugovori za još dvije solarne elektrane koje će REK Oslomej potpuno prebaciti s ugljena na obnovljive izvore energije, naglasio je Kovačevski.

Ugovore su dobili privatni partneri Fortis Energy iz Turske i Solar Pro iz Bugarske. Dužni su plaćati naknade u visini od 18 i 18,5 posto ostvarenog učinka, što je ukupno milijun i pol eura godišnje, rekao je premijer.

Kovačevski je istaknuo i velike solarne i vjetroprojekte u razvoju, poput onog koji provodi francuski Akuo, te naveo da je u planu više od jednog gigavata sa statusom strateške investicije. Privatni partner za hidroelektranu Čebren bit će odabran do kraja lipnja, dodao je, ocijenivši to najvažnijim projektom za energetsku tranziciju zemlje.

Gospodarstvo Sjeverne Makedonije postat će klimatski neutralno do 2040
Ministar gospodarstva Kreshnik Bekteshi izjavio je da će korištenje ugljena i prelazak na obnovljive izvore prestati za deset godina te da će gospodarstvo postati klimatski neutralno do 2040. godine. Ministar okoliša i prostornog planiranja Naser Nuredini ranije je rekao da će se planirani rok za prestanak korištenja ugljena pomaknuti s 2027. na 2030. godinu.

Europska banka za obnovu i razvoj, koja je za Oslomej 1 osigurala kredit od 5,9 milijuna eura, podsjetila je da je za taj projekt, vrijedan 8,7 milijuna eura, iz Investicijskog okvira za zapadni Balkan dobiveno 1,6 milijuna eura bespovratnih sredstava.

EBRD je također najavio da s ESM-om radi na daljnjoj izgradnji solarnih elektrana. Ovaj vjerovnik odobrio je financiranje proširenja elektrane u Oslomeju i instalaciju još jedne u REK Bitola, ukupne snage 30 megavata. I tu je potporu pružila EU s bespovratnim sredstvima od 5,1 milijun eura.

Trenutno u zemlji postoji samo još jedna solarna elektrana srednje veličine, snage pet megavata, koju je izgradio EVN Makedonija u Negotinu.

Inače, naftna kompanija Hellenic Petroleum jučer je svečano pustila u rad najveću solarnu elektranu u Grčkoj i na Balkanu, snage 204,3 megavata.
balkangreenenergynews.com

Nova pasivna tehnologija može prikupiti sunčevu svjetlost koja dolazi iz bilo kojeg kuta i savijati je prema solarnoj ćeliji ispod. Sunčeve ćelije su sve važniji izvor obnovljive energije, ali još uvijek postoji prostor za poboljšanje. Stanfordski inženjeri sada su razvili leću u obliku piramide koja može fokusirati sunčevu svjetlost iz bilo kojeg kuta na solarnu ćeliju, održavajući je prikupljanjem energije od izlaska do zalaska Sunca.

Solarne ćelije najbolje rade na izravnoj sunčevoj svjetlosti, što znači da bi mnoge od njih mogle imati samo nekoliko sati proizvodnje energije dnevno. Drugi sustavi povećavaju radno vrijeme aktivnim kretanjem sunčevih ploča kako bi pratili Sunce preko neba, ali to troši energiju i dodaje mehaničku složenost, što se u konačnici odražava na cijenu proizvodnje energije.

Za novu studiju, tim sa Stanforda odlučio je razviti pasivnu tehnologiju koja može prikupiti sunčevu svjetlost koja dolazi iz bilo kojeg kuta i koncentrirati je prema solarnoj ćeliji ispod. Krajnji rezultat je niz struktura u obliku obrnute piramide koje tim naziva Axially Graded Index Lenses (AGILE), koje bi tvorile sloj koji zamjenjuje zaštitnu gornju površinu solarne ćelije.

U testovima, AGILE prototipovi uspjeli su uhvatiti više od 90 posto svjetlosti koja je pogađala površinu, fokusirajući je tako da bude tri puta svjetlija do trenutka kada stigne do solarne ćelije. Tim kaže da bi ovaj sustav mogao poboljšati učinkovitost solarnih ćelija dopuštajući im prikupljanje neizravne sunčeve svjetlosti, kao i povećanje njihove proizvodnje energije u manje idealnim vremenskim uvjetima.

Svaka mala piramida sastoji se od hrpe različitih stakla i polimera s različitim indeksima loma pa svaki sloj savija dolaznu svjetlost na različit stupanj, kao što možete vidjeti u ovom videu.

Gornji sloj ima nizak indeks loma kako bi svjetlost ušla iz bilo kojeg kuta, ali svaki korak prema dolje ga savija malo više dok se ne fokusira na solarnu ćeliju ispod. Stranice su zrcaljene da odbijaju svako strano svjetlo natrag tamo gdje treba.

Tim kaže da bi novi sustav mogao pomoći u proširenju područja na kojima se može proizvoditi solarna energija, smanjujući troškove i potrebno zemljište, a AGILE bi čak mogao poboljšati solarne ćelije za svemirske letjelice.
www.vidi.hr

Prvi punjač za električna vozila u stupu javne rasvjete postavljen je u Buzinu, riječ je o testnom punjaču koji će iduće godine u sklopu pilot projekta biti ugrađen u 200-tinjak stupova u nekoliko gradova, dok je u idućih desetak godina diljem Hrvatske cilj postaviti više od sto tisuća takvih punjača.

Riječ je o projektu širenja infrastrukture za električna vozila koji je pokrenula udruga za e-mobilnost Strujni krug, a kojim bi se u sljedećih desetak godina trebalo postaviti više od 100 tisuća punjača diljem hrvatskih gradova.

U pilot projekt zasad su se uključili Zagreb, Velika Gorica i Osijek, potencijalni je partner i Split, a punjače u stupovima javne rasvjete dobit će i Rijeka. Probno razdoblje za punjače, odnosno sam pilot projekt, predviđen je tijekom 2023. godine, a nakon toga cilj je infrastrukturu ovakvih punionica proširiti i na ostale hrvatske gradove.

Tvrtka Smart Energy, koja je dio M SAN grupe, napravila je prvu punionicu s dostupnom snagom od 3.5 kilovata (kW), a budući da je još uvijek u testnoj fazi, njezino je korištenje zasad dostupno bez plaćanja i to putem aplikacije PlugSurfing. Iako je ovo prvi prototip koji se može tako koristiti, u sljedećim tjednima očekuje se da svoje testne punjače u stupovima javne rasvjete postave još 3-4 operatora koji su trenutno u završnim fazama izrade, navedeno je u priopćenju.

Diljem Hrvatske postoji značajan broj punionica, no i broj električnih vozila svakodnevno raste pa je i povećanje broja punjača nužno radi lakšeg svakodnevnog korištenja vozila u budućnosti.

Istraživanje udruge Strujni krug tako je pokazalo da čak 60 posto vlasnika električnih vozila puni svoja vozila u privatnim garažama i dvorištima. No, jedna od otežavajućih okolnosti je nemogućnost punjenja električnih vozila “kod kuće”, ako vlasnici žive u stanovima, osobito u gradskim središtima, bez dediciranih parkirnih ili garažnih mjesta, navodi se u priopćenju.

Upravo zato, plan povećanja broja punionica, koji uključuje postavljanje 100 tisuća punjača u rasvjetne stupove pored velikih javnih parkirališta, bi uz kućne punjače zadovoljio više od 95 posto potreba hrvatskih vozača električnih vozila. Ostalih pet posto su vozila koja dnevno prelaze više od 200 do 300 kilometara i za koje su već postavljeni brzi punjači na svakoj pumpi autoceste od Zagreba do Splita, napominju iz Strujnog kruga.

Predsjednik udruge Strujni krug Hrvoje Prpić rekao je da je ugradnja punjača u rasvjetne stupove izuzetno jeftino i jednostavno rješenje problema za građane koji svoja vozila parkiraju na javnim parkiralištima, pri čemu su ti punjači 15 do 100 puta jeftiniji od dosadašnjih rješenja i ne zahtijevaju dedicirane parkinge za električna vozila.

“Nakon testnog razdoblja plan je njihovo korištenje naplaćivati, ali cijene punjenja ne bi bile previsoke jer je cilj da ovakvo sporije punjenje još uvijek preostane prihvatljivo za krajnje korisnike”, izjava je Prpića koja se prenosi u priopćenju.

Snaga takvih punjača prilagođena je električnim vozilima koja bi se na predviđenim parkirnim mjestima punila tijekom noći, osam do deset sati, te tijekom radnog vremena, čime bi se omogućilo da se baterija napuni dovoljno za potrebe sljedećeg dana. Pritom, kako je vidljivo, nije riječ o brzim punjačima, već o sporijim AC punionicama kojih bi bilo brojčano puno više, navodi se u priopćenju.
hr.n1info.com