Europskim propisom o klimi Europa se obvezuje postati ugljično neutralna do 2050. No što to znači u praksi? Klimatske promjene utječu na cijeli svijet, a sve češći ekstremni vremenski uvjeti poput suša, toplotnih udara, obilnih kiša, poplava i klizišta pogađaju i Europu. Promjena klime utječe i na porast razine mora, zakiseljavanje oceana i gubitak bioraznolikosti. Za održavanje povećanja temperature ispod 1,5 stupnja, na razini koju je Međuvladin panel o klimatskim promjenama proglasio sigurnom, ključna je ugljična neutralnost. Njezina važnost prepoznata je i u Pariškom sporazumu, koji je potpisalo 195 država, uključujući EU. U prosincu 2019. Europska komisija predstavila je Europski zeleni plan, stvoren radi postizanja klimatske neutralnosti Europe do 2050. Ona će se postići uz pomoć europskog propisa o klimi koji stavlja klimatsku neutralnost u obvezujuće zakonodavstvo EU-a.

ŠTO JE UGLJIČNA NEUTRALNOST

Ugljična neutralnost je ravnoteža između emisije ugljika i njegove apsorpcije iz atmosfere u ponore ugljika. Za postizanje nulte stope, sve emisije stakleničkih plinova trebale bi biti anulirane kroz sekvestraciju ugljika. Sustav koji apsorbira više ugljika nego što ga emitira naziva se ponor ugljika. Glavni prirodni ponori su tlo, šume i oceani. Prema procjenama, prirodni ponori uklanjaju između 9,5 i 11 Gt CO2 godišnje. Globalna godišnja emisija CO2 dosegla je 38,0 Gt u 2019. godini. Još uvijek ne postoji umjetni ponor ugljika kojim se može ukloniti dovoljno ugljika iz atmosfere za učinkovitu borbu protiv globalnog zatopljenja. Ugljik pohranjen u prirodnim ponorima poput šuma dolazi u atmosferu zbog šumskih požara, promjena u namjeni zemljišta ili sječe šuma. Za postizanje klimatske neutralnosti nužno je smanjiti emisiju ugljika.

KOMPENZACIJA UGLJIKA

Emisije nastale u jednom sektoru mogu se kompenzirati smanjenjem emisija u drugom sektoru. To se može postići kroz obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i tehnologije s niskim udjelom ugljika. Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova Europske unije primjer je sustava kompenzacije ugljika. Još jedan primjer je mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika i određivanje cijene ugljika na uvezenu robu iz klimatski manje ambicioznih zemalja. On bi trebalo pomoći u sprečavanju istjecanja ugljika odvraćajući preusmjeravanje proizvodnje u zemlju s manje strogim pravilima o emisijama stakleničkih plinova.

ZELENI PLAN EUROPE

Europska unija postavila je visoke ciljeve vezane uz klimatsko područje. Uz pomoć Zelenog plana Europa treba do 2050. postati prvi kontinent koji uklanja onoliko emisija CO2 koliko ih proizvodi. Europski parlament podržao je postizanje klimatske neutralnosti do 2050. i cilj smanjenja emisija za 60 posto do 2030. u usporedbi s razinom iz 1990., što je zahtjevnije od prijedloga Komisije od 55 posto. Osim toga, zastupnici su pozvali sve države EU-a pojedinačno da postanu klimatski neutralne i da se nakon 2050. iz atmosfere uklanja više CO2 nego što se emitira. Uz to, sve izravne ili neizravne subvencije za fosilna goriva trebalo bi postupno ukinuti najkasnije do 2025. U travnju prošle godine postignut je dogovor o obvezi EU-a za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. Usvojen je novi propis o klimi koji povećava trenutni cilj smanjenja emisija za 2030. s 40 na 55 posto, a zahvaljujući njemu cilj klimatske neutralnosti do 2050. postaje pravno obvezujući. Pet država članica i zakonski je definiralo postizanje klimatske neutralnosti: Švedska planira imati nultu stopu emisija do 2045., a Danska, Francuska, Njemačka i Mađarska do 2050.
progressive.com.hr

Proizvođač automobilskih dijelova i tehnologije MAHLE, sa sjedištem u njemačkom Stuttgartu, predstavio je potencijalno revolucionarni elektromotor s novim konceptom hlađenja, koji je u stanju na 90% nazivnog vršnog opterećenja raditi – neograničeno dugo. Iz kompanije pojašnjavaju da je riječ o motoru tipa superior continuous torque (SCT), odnosno motoru kontinuiranog momenta, jedinstvenome na tržištu.

Ono što je omogućilo izradu ovakvoga motora jest inovacija u tehnologiji hlađenja. Sustav funkcionira tako da uvlači ulje za hlađenje izravno u motor kroz središnje smješten usis, a zatim koristi centrifugalnu silu rotora, čime usmjerava to ulje oko zavojnica statora. Ovako zagrijano ulje potom izlazi iz motora i njegova se toplina može regenerirati negdje u motoru, ako je potrebno, ili pak provući kroz izmjenjivač topline i tako ohladiti.

Radna snaga mu je 90% vršne
Nova tehnologija hlađenja omogućava i da ovaj motor bude kompaktnih dimenzija i malene mase, a istodobno i robustan te otporan na habanje. Time se uštede ostvaruju u području energije, mase, ali i potreba za održavanjem. Na zahtjev kupca moguće ga je izraditi i bez rijetkih metala, iako u standardnoj izvedbi koristi trajne neodimijske magnete. Izvedba bez magneta bit će potpuno otporna na habanje i još efikasnija, najavili su.

Kompanija primjenu ovog inovativnog trajno pobuđenog sinkronog elektromotora vidi u izradi električnih osobnih i gospodarskih vozila, građevinskih strojeva, kamiona ili traktora. Smatraju da je ovakva tehnologija idealna za zamjenu motora s unutarnjim izgaranjem fosilnih goriva u svim tipovima vozila, pa bi trebala olakšati energetsku transformaciju transportnog sektora.

"Lako je izraditi veliki elektromotor koji na kratko vrijeme daje visoke performanse. Ono što je do sada nedostajalo na tržištu bili su izdržljivi, a kompaktni motori, kako bi električna vozila mogla funkcionirati bez ograničenja u svakodnevnoj upotrebi. Naš novi SCT-E motor je rješenje za to", poručili su iz njemačke kompanije. MAHLE će ovu inovaciju službeno predstaviti u rujnu, na sajmu IAA Transportation u Hannoveru.
www.bug.hr

Prvi proizvodni primjerak Rimac Nevere, u nijansi Callisto zelene s Vertex kotačima i interijerom od alcantare u boji pijeska, sišao je s nove proizvodne linije u Rimac postrojenjima na Jankomiru, priopćili su u utorak iz Rimac Grupe.

Prvi proizvodni primjerak Nevere stiže nakon pet godina razvoja i testiranja, tri stupnja razvoja, 18 proizvedenih prototipova, 45 crash testova, uspješno završene europske i SAD homologacije i više od 1,6 milijuna sati istraživanja i razvoja, navodi se u priopćenju.

Prvi primjerak (serijski broj #000) ostati će u vlasništvu Bugatti Rimca, dok su prvi primjerci namijenjeni za kupce, ističe se, već u visokoj fazi proizvodnje na proizvodnoj liniji. Tempo proizvodnje se podiže, sve do planiranih kapaciteta od 50 jedinica godišnje, koje će se isporučivati kupcima u cijelom svijetu.

Iz Grupe navode kako se prvi automobili namijenjeni isporuci kupcima već sklapaju, pri čemu je za svaku Neveru potrebno pet tjedana na konačnoj liniji za sklapanje, dok se mnogi njezini dijelovi i sustavi izrađuju mjesecima prije toga u pogonima Rimca.

Nevera će se uskoro isporučivati ​​diljem svijeta putem Rimac globalne mreže od 25 službena distributerska partnera, koja se proteže diljem SAD-a, Europe, Bliskog istoka i Azije.

Kako bi se postigli ciljevi iznimno visokih performansi koje je tim postavio za Neveru, sve glavne komponente morale su biti razvijene posebno za Neveru, ističe se u priopćenju.

Potpuno nova generacija baterijskog sustava, invertera, prijenosnika, ​​motora, kontrolnih sustava, infotainmenta i ostalih sustava vozila razvijeni su posebno za Neveru. Tijekom razvojnog procesa pogonski sklop je na novo razvijen tri puta (primjerice, sa dvo-stupanjskog prijenosa na stražnjim kotačima na jedno-stupanjski prijenos), u procesu koji je trajao više od dvije godine, a svaka iteracija pomicala je granice performansi.

Proces razvoja i homologacije, otkrivaju u Grupi, bio je izazovan za cijeli tim. Počevši od eksperimentalnih prototipova, preko validacijskih prototipova, a potom i predserijskih automobila. Tako je 18 prototipskih primjeraka Nevere mukotrpno testirano u svakom zamislivom okruženju i mjerljivom aspektu, od Arktičkog kruga do klimatske komore visoke vlažnosti od 48 stupnjeva Celzijusa. Rigorozan četverogodišnji program testiranja sudara rezultirao je s uništenih devet automobila u 45 različitih testova sudara, a sve ih je Nevera prošla s odličnim ocjenama kako bi se kupcima omogućilo da iskuse i posjeduju Neveru na svim glavnim tržištima u svijetu.

Rimac Grupa upeterostručila broj zaposlenika
Osnivač i izvršni direktor Rimac Grupe Mate Rimac rekao je da je na početku Nevera projekta provedeno tisuće virtualnih simulacija i eksperimenata s iteracijama dizajna prije nego što je došlo vrijeme za stvaranje prvih voznih prototipova.

"U to je vrijeme oko 300 ljudi radilo u tvrtki, a sada kada ulazimo u punu proizvodnju, naša se tvrtka upeterostručila i ima više od 1.500 kolega, dok je izgradnja našeg novog Rimac kampusa od 100.000 četvornih metara u tijeku", kazao je Rimac.

Dodao je kako će kampus s vremenom postati mjesto za nastavak proizvodnje Nevere, što ga čini četvrtom lokacijom gdje će se sklapati Nevera, nakon ranijih proizvodnih lokacija (Sveta Nedelja, Veliko Trgovišće) za faze prototipa i sadašnjeg proizvodnog pogona u Zagrebu.

Tako se, paralelno s razvojem Nevere, Rimac Grupa ubrzano širila: rekonstrukcijom organizacije u Rimac Technology i Bugatti Rimac, uvođenjem novih poslovnih procesa, brojem ljudi, konstantno tražeći više prostora.

Inače, Rimac Nevera postavila je nova mjerila za performanse automobila. Četiri elektromotora proizvode 1914 konjskih snaga i pokreću hiperautomobil od 0 do 100 km/h za samo 1,9 sekundi, a do 160 km/h (100 mph) za 4,3 sekunde.

Nevera se svojim performansama već istaknula kao proizvodni automobila s najbržim ubrzanjem na svijetu, uz to je proglašena najboljim hiperautomobilom od strane prestižnog Robb Report magazina, hiperautomobilom godine godine od strane GQ magazina i najboljim električnim automobilom visokih performansi od strane Top Geara, zaključuju iz Rimac Grupe.
www.vecernji.hr

Aktivisti Zelene akcije ispred Hrvatske elektroprivrede (HEP) ovog su utorka zatražili zatvaranje termoelektrane (TE) Plomin 2 u idućih nekoliko godina. Povodom toga, upozorili su da je HEP posljednje četiri godine HEP imao trošak 127 milijuna eura zbog emisija ugljičnog dioksida (CO2) iz te elektrane.

Ispred zgrade HEP-a postavili su transparent s natpisom „127 milijuna eura u dim ili u čistu energiju?“. S jedne su strane postavili maketu TE Plomin 2 iz koje je izlazio dim, a s druge strane solarni panel.

“Da je HEP taj novac uložio u solarne elektrane i vjetroelektrane, ove godine bi proizveo električnu energiju koja je dovoljna za opskrbu čak 66.000 kućanstava. I taj se trošak emisija svake godine dodatno i ubrzano povećava”, izjavio je Bernard Ivčić iz Zelene akcije.

“Za dodatnu usporedbu, da HEP taj novac redovno ulaže u čistu energiju, umjesto da mora plaćati rastuće cijene emisija, iduće godine bi samo od toga mogao opskrbiti preko 80.000 kućanstava, a naredne čak preko 100.000, uz kontinuirani porast”, dodao je.

Ivčić je također istaknuo da su TE na ugljen štetne za okoliš, klimu i ljudsko zdravlje, a uz to su neisplative.

“HEP treba pripremiti plan zatvaranja termoelektrane Plomin 2 u idućih nekoliko godina. A tu energiju treba nadomjestiti onom iz obnovljivih izvora te osigurati nova radna mjesta za radnike iz termoelektrane”, poručio je Ivčić.

Prema Europskom sustavu trgovanja emisijama, zagađivači poput teške industrije i elektrana na ugljen dužni su nabaviti emisijske jedinice za pokriće svojih emisija na godišnjoj razini. Operaterima je potrebna jedna emisijska jedinica za svaku ispuštenu tonu CO2, a nabavljaju ih na dražbama na kojima se za njih trebaju nadmetati, upozoravaju iz Zelene akcije.

„Cijene emisija CO2 posljednjih godina kontinuirano rastu. Zbog toga je izgledno da će navedeni trošak za HEP ove godine biti još viši od prošlogodišnjeg rekorda od preko 50 milijuna eura”, pojasnio je Ivčić i dodaje da po tome ispada da će TE Plomin 2 čak 20 do 30 posto proizvedene električne energije trebati prodati po tržišnim cijenama kako bi pokrio samo ovogodišnje troškove svojih emisija.

“Uz ovakav tempo porasta cijena emisija CO2 i ugljena, dugoročno održavanje ove termoelektrane u pogonu je čista ludost i doslovno spaljivanje novca. Neprihvatljivo je da premijer najavljuje zatvaranje Plomina 2 tek 2033. godine“, naglasio je Ivčić.

Aktivisti su još jednom istaknuli kako je od nevjerojatno visokog financijskog troška ove TE, još veći klimatski trošak.

“Ovog proljeća je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) objavio dugo iščekivani posebni izvještaj u kojem se navodi kako već sada svjedočimo promjenama klime koje su prethodno znanstvenici očekivali tek na kraju ovog stoljeća. Znanost je jasna. Potrebna je ambicioznija akcija u svrhu rješavanja klimatskih promjena”, zaključio je Ivčić iz Zelene akcije.
www.zagreb.info

U Švicarskoj je uključena ogromna 'vodena baterija' koja može pohraniti energije koliko i 400.000 baterija električnih automobila.

Projekt vrijedan 2 milijarde eura, smješten gotovo 600 metara ispod švicarskih Alpa, nastajao je 14 godina.

Njegov kapacitet od 20 milijuna kWh omogućit će skladištenje viška energije proizvedene iz obnovljivih izvora za buduću upotrebu, čime će se pomoći stabilizirati elektroenergetsku mrežu i smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima.

Hidrobaterija radi korištenjem viška energije za pumpanje vode između dva odvojena rezervoara na različitim nadmorskim visinama u švicarskom kantonu Valais.

Turbine sa šest pumpi šalju vodu iz donjeg rezervoara Emosson u gornji rezervoar Emosson Vieux tijekom razdoblja prekomjerne proizvodnje.

S kapacitetom od 25 milijuna m3, vodena baterija ima izlaznu snagu dovoljno veliku za napajanje čak 900.000 domova.

"Suočeni s porastom novih obnovljivih energija, poput vjetra i sunca, čija je proizvodnja povremena, potrebna je takva fleksibilnost kako bi se kompenzirale varijacije u električnoj mreži i trajno održala ravnoteža između proizvodnje i potrošnje električne energije", glasi priopćenje za javnost hidroelektrane Nantes de Drance.

"Nant de Drance radi poput divovske baterije koja vam, kratkoročno, omogućuje brzo pohranjivanje viška električne energije u mrežu ili proizvodnju potrebne energije kada potražnja premaši proizvodnju."

Hidrobaterije su postale popularan način skladištenja energije, a brojke američkog Ureda za energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju otkrivaju da 93 posto nacionalnog skladištenja energije dolazi od pumpanih hidroelektrana.
raport.ba

Glavni grad Njemačke dobiva električni kotao zapremine 56 milijuna litara vode i snage 200 megavata, koji bi trebao pridonijeti dekarbonizaciji sustava grijanja. Novo postrojenje u Berlinu pohranjivat će vodu koja je zagrijana blizu vrelišta pomoću električne energije iz solarnih i vjetroelektrana diljem zemlje. Novo postrojenje pretvara solarnu energiju i energiju vjetra u toplinu, koja se može pohraniti u golemi termalni rezervoar, a zatim prema potrebi ispuštati u grijaću mrežu glavnog grada Njemačke, navodi tvrtka Vattenfall koja vodi projekt. U tom golemom termospremniku čuvat će se voda za daljinsko grijanje na temperaturi od 98 Celzijevih stupnjeva.

Najveći kotao u Njemačkoj
Ovo je najveći spremnik te vrste u Njemačkoj, kapaciteta 56 milijuna litara. Početak komercijalnog rada planiran je u travnju. Projekt je vrijedan 50 milijuna eura, a njegova toplinska snaga je 200 megavata. To će biti dovoljno da podmiri većinu potreba Berlina za toplom vodom ljeti i oko 10 posto onoga što je potrebno zimi, ističu izvođači. Novi objekt visok je 45 metara i ima promjer od 43 metra. Nalazi se u Vattenfallovoj elektrani Reuter na obalama rijeke Spree u industrijskoj zoni Berlina.

Dekarbonizacija sustava grijanja
Postrojenje funkcionira kao ogromna termosica koja omogućuje skladištenje topline kada nije potrebna i kada ima viška energije. Osim opskrbe toplinskom energijom, ovo skladište će omogućiti korištenje viška obnovljive energije iz mreže. Time će se dijelom uskladiti problem oscilacija u opskrbi iz obnovljivih izvora energije, navode iz švedske tvrtke Vantenfall, čija će njemačka podružnica Vattenfall Wärme Berlin upravljati sustavom. Kada proizvodnja obnovljive energije premaši potražnju, ti objekti u biti rade poput golemih baterija, iako pohranjuju toplinu, a ne električnu energiju. Spremnik može održavati vodu toplom do 13 sati, čak i po vrlo hladnom vremenu, premošćujući tako kratka razdoblja kada nema vjetra ili sunca. Postrojenje će moći koristiti i druge izvore topline, poput otpadnih voda, oborinske kanalizacije i energije iz spalionica otpada.

Budućnost daljinskog grijanja
Kontinuirana opskrba tako velikim količinama vode za daljinsko grijanje poseban je izazov, navode u tvrtki. Rezervoar će biti dio mreže od preko 2000 kilometara cijevi. Vattenfall će početi puniti spremnik u srpnju, što će trajati oko dva mjeseca. Zbog velike težine, temelj će potonuti šest centimetara tijekom punjenja. Kapacitet odgovara volumenu od 350.000 kada. Ovaj spremnik topline pokazuje da budućnost opskrbe toplinskom energijom nije u pojedinačnim rješenjima, već u sustavnom pristupu, naglašava Vattenfall, koji osigurava daljinsko grijanje za oko trećinu berlinskih zgrada.
balkangreenenergynews.com

Najave Udruge malih trgovaca naftnim derivatima kako će zatvoriti svoje benzinske postaje zbog nastavka zamrzavanja cijena goriva u utorak su se počele ostvarivati.

Mali distributeri u utorak su zatvorili niz malih benzinskih postaja diljem države. Kako tvrde, više nisu mogli izdržati toliki trošak poslovanja uz smanjenu maržu. Vlasnik triju malih benzinskih postaja u Brodsko-posavskoj županiji Petar Nikica, koji vodi tvrtku Nikica Petrol d.o.o., ističe kako mu je najviše žao što je iznevjerio poljoprivrednike u žetvi.

- Evo zatvorio sam dosad dvije benzinske crpke i sad sam na putu prema trećoj, koju ću zatvoriti za pola sata. Jednostavno nismo imali izbora. One se nalaze u mjestima Podcrkavlje, Vrpolje i Stari Jankovci. Na našem području imamo jako puno prijevoznika i poljoprivrednika i od toga živimo, a ne od supermarketa i prodaje čipsa kao neki drugi. Od toga ne možemo platiti djelatnike. A sad moram otpustiti deset djelatnika. Ostat će raditi jedino jedna trudnica koja je u sedmom mjesecu trudnoće - kaže Petar Nikica, koji je 2016. otvorio prvu benzinsku postaju. Kaže nam da su im planovi bili daljnje zapošljavanje i širenje.

- Sve naše benzinske postaje nalaze se u ruralnim područjima i zbog obrta smo se planirali proširiti i na Općinu Drenje, ali je to sad otpalo. O ovoj odluci razmišljamo već neko vrijeme. Prihoda nema nikakvih i gušimo se u rashodima - objašnjava nam ovaj dojučerašnji vlasnik triju benzinskih postaja. Kaže da su problemi za njih počeli u rujnu prošle godine, a da je najgore što trpe bijes kupaca.

- Puno puta imali smo probleme s dobavljačima pa nismo imali goriva. Onda bi kupci bili bijesni i rekli bi nam da čekamo da poskupe cijene. No zapravo oni ne znaju da mi od tog poskupljenja nemamo ništa. Ne postoji trgovačka kuća koja će ovo trpjeti. Mi imamo velike rashode i male prihode, a oni veliki imaju velike prihode i enormne rashode. Ne znam kako će oni sve to izdržati i nadam se da će podržati nas male - govori nam Petar Nikica. Dodaje kako još više žali postaje na moru.

- Mi smo ovdje opskrbljivali poljoprivrednike i žao mi je što smo ih napustili u žetvi. A mogu misliti kako je postajama na moru na koje dolaze jahtaši i toče gorivo u svoje jahte, a oni od toga nemaju ništa. Svi smo ogorčeni, nervozni i ljuti - ističe Nikica.

I istarski Etradex zatvorio je vrata svojih dviju benzinskih postaja u Istri - jedne u Pazinu i druge u mjestu Sošići kraj Rovinja. Iz te tvrtke dolazi i predsjednik Udruge malih trgovaca naftnim derivatima, Armando Miljavac, koji je u utorak cijeli dan bio na sastancima s nadležnima. Miljavac je za HRT rekao da nisu imali izbora.

- Morali smo. Gubitak koji radimo na toj postaji... To je jedno demonstrativno zatvaranje da ljudi shvate da to nije hir, mi smo u velikim problemima. Da ne pričamo samo, htjeli smo poduzeti korake koji su neminovni u ovoj situaciji. Prema mojim saznanjima, zatvoreno je još pet, šest crpki. Što zbog nedostatka i nedostupnosti goriva. Na tržištu nema dovoljnih količina, nismo ih ni dosad imali. Mi smo kao tvrtka dobivali 50 posto potrebnih količina. Bojimo se da sve ovo neće dobro završiti i da će biti poremećaja na tržištu - naglasio je. Zahvalio se Vladi što pomaže s fiksiranjem cijena, no istaknuo je da se i dalje radi s osjetnim gubitkom.

Janja Miljavac iz te tvrtke pojasnila nam je da je u tvrtki zaposleno 70 djelatnika, a 50 ih je vezano za gorivo.

- Sve radimo da otpuštanja ne bude. Nećemo otpuštati dok god budemo mogli izdržati. To je zadnje što ćemo napraviti jer su ti ljudi to sve i izgradili - poručila je.

I mala tvrtka Plinka Puh zatvorila je djelomično svoje tri postaje u okolici Zagreba. Više ne prodaju benzin i dizel, nego samo plin, a zadržali su supermarket. No pitanje je dokad će i to.

- Ne znamo kakva će biti situacija. Bojimo se što će biti dalje. Bojimo se za svoju egzistenciju. Ne znamo što nosi sutra. Kupci su razočarani. U jako smo nezgodnoj situaciji. Na svakoj postaji imamo po četiri djelatnika, a pitanje je što će sad biti s njima - poručila je Sanja Benc, voditeljica Plinke Puh.
www.jutarnji.hr

Tijekom 2021. godine tek jedan od deset prodanih automobila u Norveškoj nije imao barem djelomično električni pogon - dvije trećine bili su baterijski model! A prije samo deset godina tržištem su vladali dizelaši. Kako i zašto? Norveška je već godinama svjetski lider u prihvaćanju električnih i elektrificiranih automobila, unatoč hladnoj klimi (koja utječe na iskoristivi kapacitet baterija) i ogromnim državnim prihodima od vađenja nafte. Prije samo deset godina u ovoj nordijskoj zemlji 75% prodaje novih vozila činili su dizelaši, a danas ih se prodaje tek nešto više od 2%. Ova smjena, iako drastičnija, u skladu je s europskim trendovima. No, pogledamo li prodaju električnih modela, vidljiv je streloviti rast posljednjih godina, kakav nije zabilježen nigdje drugdje. Što je, dovelo do njega, i kako bi se on mogao preslikati na druge zemlje? Neke odgovore ponudio je britanski Guardian.

Splet okolnosti i novac
Prva okolnost koja je Norvešku stavila u povoljan položaj jest njezino bogatstvo. Njihov nacionalni proračun desetljećima se puni od prodaje nafte, a vlastodršci viškove ulažu u poseban fond kojim mogu poticati razvoj novih tehnologija ili druge inicijative. Životni je standard također iznimno visok, pa si veći broj stanovnika može priuštiti skuplji automobil. No, to je daleko od kompletne priče. Drugi faktor za prihvaćanje elektrifikacije vozila jest sentiment javnosti. Njega je, pomalo bizarno, još devedesetih godina prošlog stoljeća u ovom smjeru pokrenuo pjevač grupe A-Ha, Morten Harket, kada je Fiat Pandu opremio elektromotorom i vozio se suprotno svim pravilima. Nije plaćao parking, cestarine i kazne, navodeći da ne zagađuje okoliš. Zbog izbjegavanja kazni Pandu mu je policija višekratno bila zaplijenila, ponudila na aukciji, a on ju je svaki puta iznova otkupljivao i nastavljao s građanskim neposluhom. To je u konačnici dovelo do toga da vlasti oslobode vlasnike električnih vozila brojnih naknada i cestarina, vezanih primarno uz fosilna goriva i zagađenje.

Značajna uloga države
I potom na scenu stupa država. Na prijelazu stoljeća postupno su ukidani PDV od 25% na uvezena električna vozila, registracijske naknade, cestarine, plaćanje parkiranja, da bi naposljetku vlasnicima električnih vozila bilo dozvoljeno voziti se i posebnim prometnim trakama za autobuse. Država je investirala i u 16 tisuća javnih punionica. Javnosti je to sve poslalo jasnu poruku – do 2025. će, sada je to gotovo sigurno, Norveška postati prva zemlja svijeta sa 100%-tnim udjelom novih elektrificiranih vozila u prodaji. Za kontekst – u 2021. godini udio baterijskih električnih automobila u prodaji bio je 67%, plug-in hibridi dosegnuli su dodatnih 23%, a najprodavaniji automobil bio je Teslin Model 3 s preko 12.000 primjeraka.
www.autonet.hr

Kako doskočiti poskupljenju plina i struje? "Trenutno su OIE jako isplativi, u svega nekoliko godina, i štiti od visokih cijena energenata". Da smo prije mislili na obnovljive izvore energije bi li nam računi sada bili manji ili još i veći te ulaže li se u njih zbog ljubavi prema ekologiji ili novcu? Više doznajte u prilogu Informera.

Divljanje, skakanje, dramatičan i nezaustavljiv rast u posljednje su vrijeme postali stalni epiteti uz cijenu plina. Gdje su u ovoj priči obnovljivi izvori energije?

Sačuvani su u prirodi i njih se ne može potrošiti. Sunce, voda, vjetar, pa i biomasa te geotermalna energija obnovljivi su izvori energije. Na jedrima europske zelene politike zaplovila je i Hrvatska, no je li stigla dovoljno daleko?

''Trenutno koristimo poprilično puno električne energije obnovljivaca u Hrvatskoj. Međutim, potencijali su još puno veći. Mi trenutno u tom energetskom miksu, zbog nasljeđa hidroelektrana, imamo više od 30-40 posto, ovisno kakva je koja godina. Imamo već dosta vjetroelektrana na mreži, desetak posto su solarne elektrane koje rastu jako brzo. Praktički ih je teško pratiti koliko rastu jer krovovi se događaju svaki dan'', ističe Edo Jerkić, direktor konzultantske tvrtke za obnovljive izvore energije.

No prostor za napredak je velik, sljedeće desetljeće bit će obilježeno obnovljivim izvorima energije, naglašava Jerkić.

''Ono što već svi znamo da je u Hrvatskoj dostupno su svakako sunce, koji je primarni izvor, i fotonaponska tehnologija koja je u zadnjih deset godina sazrela toliko da je postala najjeftinija energija na tržištu, a jako je modularna. Može se raditi u izvedbama od toga da zadovoljavate svoje potrebe na kući s nekakvih 5 do 10 kilovata do toga da radite velike elektrane na krovovima od nekoliko megavata, primjerice na šoping centrima i slično, pa do toga da radite velike elektrane na tlu, koje onda proizvode za cijelu mrežu'', dodaje.

I vjetroelektrane su isplative
Uz sunce, odnosno solarnu energiju, vjetroelektrane su na drugome mjestu.

''U kontekstu povećanja cijena energenata ono što je jako bitno za kućanstva, a kroz novi Zakon o tržištu električne energije ista se situacija omogućava i u zgradarstvu i svakako za poduzetnike koje imaju svoje objekte, jest koristiti fotonaponsku energiju na krovovima. Trenutno je jako isplativa, u svega nekoliko godina, i štiti od visokih cijena energenata'', kazao je Jerkić u razgovoru s novinarkom Informera Martinom Marčinko.

Promatramo li Hrvatsku kao cjelinu dolazimo do oksimorona. Kontraintuitivno najbolji smo na području sjeverozapadne Hrvatske.

''Zato što je ovdje poduzetnički duh i razvoj malo napredniji. Imamo puno firmi, ima suvisle industrije i tu se najbrže i najviše toga dešava'', objašnjava Jerkić.

No uslužni sektor, poput trgovačkih centara, i u ostatku Hrvatske počinje se buditi. Većinom zbog već spomenutih rasta cijena energenata. Jerkić je odgovorio i na pitanje da smo prije mislili na obnovljive izvore energije bi li nam sada bilo lakše podnijeti energetska previranja.

''Nije to samo pitanje plina, to je pitanje i cijene električne energije čije povećanje građani još ne osjete, ali industrija itekako osjeća, ali osjetit će i građani jer se to ne može braniti vječno. Da, naravno da je odgovor da se na to moglo ranije utjecati s većim i boljim ulaganjima u obnovljive izvore energije nego što smo do sada imali''.

Jesu li obnovljivi izvori krivci za poskupljenja?
Međutim, postoji i mišljenje kako su upravo obnovljivi izvori energije jedan od krivaca za poskupljenje i plina i struje.

''Činjenica je da onog trenutka kada vi određenu tehnologiju počinjete napuštati da ona postaje sve skuplja. Evo primjer je recimo ako danas želite kupiti floppy disk i pogon za diskete koji se na USB spaja na kompjuter ili stari gramofon i pogledajte koliko to košta. No tu se možemo povezati na onu izjavu da ni kameno doba nije prestalo jer je nestalo kamena. Mi smo na obnovljive izvore u početku počeli prelaziti zbog činjenice da su oni ekološki prihvatljiviji i prije svega u Europi radi energetske sigurnosti'', vjeruje Jerkić.

No da razjasnimo - ulaže li se u obnovljive izvor energije iz ljubavi prema prirodi ili novcu?

''Ja bih rekao da ulaganje u obnovljive izvore energije nikada nije bilo motivirano samo ekologijom. Uvijek je bilo motivirano i zaradom. U 20. stoljeću, možda ne posljednjih deset godina, energetika je bila usko vezana za financiranje javnih organizacija, no nakon 2000. godine dogodio se taj preokret i danas većina kapitala za proizvodnju energije dolazi iz privatnih izvora. Mi tu imamo cijeli set priče od ekologije do tehnologije, do ekonomije'', zaključio je.

EU je digitalno propisao da države trebaju imati barem petinu udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije. Prema posljednjim podatcima Hrvatska je na 28,5 posto, uglavnom zbog hidroelektrana.
dnevnik.hr

Gradovi su složeni sustavi koji povezuju zajednice i okoliš u živi organizam koji se neprestano razvija. Tijekom 20. stoljeća urbani razvoj je uzeo velik zamah. U gradovima živi oko 3/4 Europljana, odnosno 1/2 svjetskog stanovništva.

Gradovi su društvena, kulturna i gospodarska središta koja su sastavni dio regija koje ih okružuju. Unatoč tim zajedničkim značajkama, svaki je grad na svoj način jedinstven. Postoje specifična obilježja koja su se razvijala kroz povijest i koja su oblikovala njihov zemljopisni položaj, stanovništvo i društveno-političke sustave. Zbog toga se i izazovi s kojima se gradovi suočavaju znatno međusobno razlikuju i iziskuju individualno sagledavanje za pronalaženje rješenja.

Neki se gradovi suočavaju sa starenjem stanovništva ili smanjenjem broja stanovnika,dok drugi pak bilježe enorman porast broja stanovnika. Slabljenje određenog područja gospodarstva kao što su teška industrija, turizam ili ribarstvo može ozbiljno utjecati na gospodarstvo nekih gradova. S druge strane, neki gradovi mogu djelovati kao magneti za gospodarske inovacije koji privlače mlade talente iz zemlje i inozemstva. Isto tako, dostatnost prirodnih resursa i utjecaji na okoliš mogu se znatno razlikovati.

Ekološko stanje u gradovima
Alati kao što su indeks kakvoće zraka u Europi i preglednik kvalitete zraka u europskim gradovima pokazuju kakav se zrak diše, odnosno da svi ne dišu isti zrak, što ima različite uzroke i posljedice. Sve više pozornosti se pridaje buci koja se prati izradom karata buke koje su podloga za poduzimanje mjera sanacije buke i prevencije njezinog intenziteta pri novim urbanističko-građevinskim zahvatima. Neke studije ukazuju da su pojedine zajednice i skupine u gradovima, a posebice starije osobe, znatno ranjivije od drugih s obzirom na to da su izložene utjecaju većeg broja opasnosti uvjetovanih ekološkim čimbenicima kao što su onečišćenje zraka ili buka. Pitanje svjetlosnog onečišćenja također poprima sve veći značaj u kontekstu utjecaja na ljudsko zdravlje i očuvanje bioraznolikosti. Postoje pouzdani pokazatelji da će klimatske promjene raznoliko utjecati na pojedine regije i gradove. Obalni gradovi, posebno na sjeverozapadnom Atlantiku, bit će izloženi većem riziku od oluja, dok bi se gradovi na jugu mogli suočiti sa značajnom nestašicom vode i/ili učestalim šumskim požarima.

Unatoč jedinstvenim značajkama i izazovima s kojima se susreću, svi gradovi trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se pripremili na učinke klimatskih promjena. Svi gradovi moraju pridonijeti postizanju klimatske neutralnosti, kružnom gospodarstvu i očuvanju biološke raznolikosti. Uz to, istodobno se nameće potreba da osiguraju zdraviji okoliš i pružaju što bolje društvene i gospodarske mogućnosti svojim stanovnicima.

Većina europskih gradova naseljena je već stoljećima, a njihova naselja, ulice i građevine odražavaju baštinu. Postojeća infrastruktura u velikoj mjeri određuje koliko se brzo može zamijeniti, odnosno adaptirati postojeći fond zgrada ili pak razviti nove mogućnosti prijevoza. U tim slučajevima potrebno je pažljivo razmotriti postojeće stanje i razraditi viziju kako postići razvoj grada u smjeru: boljeg, zelenog, održivog i pametnog. Krajnji je cilj kojem se pri razvoju gradova teži veoma sličan, ali način treba prilagoditi svakom pojedinom gradu, uzimajući u obzir njegove značajke i izazove s kojima se suočava.

Svrhovitom se u praksi pokazala razrada zajedničkog koncepcijskog okvira relevantnih dionika kao pomoć gradskim vlastima pri osmišljavanju planova za prijelaz na održivost temeljem konkretnih perspektiva održivosti u urbanim sredinama. Slijedom takvog pristupa moguće je postići da gradovi primijene načela kružnog gospodarstva, s niskim razinama emisija ugljika, postanu otporni na učinke klimatskih promjena i dobiju okruženja zdrava za svoje građane.

Zdrave, dugoročne i dosljedne vizije
Primjena suvremenih dostignuća kao što su električna vozila ili tehnologije koje omogućavaju rad na daljinu mogu značajno ubrzati napredak u željenom smjeru.

Gradovi koji imaju status zelenih prijestolnica Europe jasan su dokaz kako dugoročna i dosljedna vizija utemeljana na relevantnim podacima i znanju, koju podržavaju upravljačke strukture, može uistinu promijeniti grad u svega nekoliko desetljeća. Osiguravanje zelenih i plavih površina u središtu grada i integracija javnog prijevoza sa sustavima aktivne mobilnosti kao što su vožnja bicikla i pješačenje te razvoj djelotvornijih sustava recikliranja samo su neki od primjera koje gradske vlasti mogu poduzeti kako bi postigle veći stupanj održivosti i zdravstvene ugodnosti.

Prilagodba učincima klimatskih promjena jedan je od glavnih prioriteta u Europskoj uniji. U novoj Strategiji za prilagodbu klimatskim promjenama, koju je donijela Europska komisija, predlažu se mjere za razvoj svijesti o prilagodbi radi prikupljanja većeg broja kvalitetnijih podataka o rizicima i gubitcima povezanima s klimom. Strategijom se u cijelosti prepoznaje da prilagodba zahtijeva planove i mjere na svim razinama upravljanja. U njoj se naglašavaju prioriteti u pogledu prilagodbe na lokalnoj razini, prirodna rješenja usmjerena na prilagodbu i uključivanje pitanja prilagodbe visoko u političku agendu i gospodarskim aktivnostima.

Potencijal gradova je prepoznat kao snažan pokretač društveno-ekološke promjene. Istraživanja koja proizilaze iz načela spomenute Strategije ukazuju da ne postoji univerzalno rješenje koje bi odgovaralo svim gradovima. Pokretači i prepreke dominantno su sadržani u sedam ključnih područja, a to su: aktualno stanje stvari, način upravljanja, raspoloživo znanje, kulturološko ozračje, zastupljenost modernih tehnologija, dostupnost potrebnih podataka i raspoloživost financijskih sredstava.

Utjecaj pandemije na ekološko stanje i održivost gradova
Puni učinak pandemije COVID-19 na ekološko stanje i održivost gradova još se procjenjuje. Pandemija je nesumnjivo promijenila način života,uz povećanu uporabu digitalnih uređaja i porast rada od kuće.To je izmijenilo urbane sredine te će imati značajan daljnji učinak na prijevoz i dnevna putovanja do posla i natrag. Na sličan će se način vjerojatno promijeniti i potražnja za stambenim i poslovnim prostorima.To može dovesti do bolje kvalitete zraka i manje buke zbog smanjenja prometa.

Mnogo toga ovisit će o načinu na koji će pojedine zemlje izraditi planove oporavka i otpornosti te o tome kakvu će ulogu pri tome dodijeliti gradovima. Gradovi su odigrali važnu ulogu u podršci građanima tijekom pandemije, a lokalne vlasti imaju bitnu ulogu u oporavku i provedbi Europskog zelenog plana.

Pitanja kao što su kružno gospodarstvo, mobilnost, obnova i rekonstrukcija zgrada, važnost zelenih i plavih površina, riješenja utemeljena na prirodi i lokalna proizvodnja hrane imat će poseban značaj. No, gradovi su istodobno i heterogeni te prelazak na održivost treba biti prilagođen lokalnim okolnostima. Vizije i strateški planovi u području održivosti na lokalnoj razini od ključnog su značaja za svrhovitost budućeg djelovanja.

Od enormnog je značaja da gradovi svojim razvojem budu usredotočeni na otpornost na klimatske promjene, postizanje što više kvalitete života, mobilnost, zdrav okoliš, sigurnost hrane, načelo kružnosti, čistu energiju i održivo zgradarstvo.

Zelene i plave površine u gradovima
Zelene površine općenito umanjuju učinak toplinskog otoka. Biljke i drveće snižavaju temperaturu transpiracijom i stvaranjem sjene. Površine zasjenjene drvećem mogu biti znatno hladnije od nezasjenjenih područja u vremenima najviših temperatura. Tijekom ekstremnih toplinskih valova upravo je urbana vegetacija jedan od ključnih čimbenika koji gradove čini primjerenima za život.

Drveće igra vitalnu ulogu, apsorbirajući ugljični dioksid i onečišćujuće čestice iz zraka. Poplave u urbanim područjima uzrokuju sve učestaliju zabrinutost jer promjena klime doprinosi porastu razine mora, sve češćim uraganima i obilnijim padalinama. Gradovi su izuzetno ranjivi i u kontekstu poplava zbog nepropusnih betonskih površina ulica, nogostupa i parkirališta. Upravo gradske zelene i plave površine imaju važnu ulogu u kontroli poplava jer omogućavaju prirodnu propusnost vode u tlo,čime se smanjuje betonsko akumuliranje vode koje bi moglo dovesti do poplava. Provedena su brojna istraživanja o prednostima zelenih površina za ljude. Jedno od njih ukazalo je da zastupljenost urbanih zelenih i plavih površina može poboljšati mentalno zdravlje i dobrobit građana. Drugim je ustanovljeno da ljudi koji su odrasli u područjima bez zelenih površina imaju povećan rizik od razvoja simptoma anksioznosti i depresije. Neka istraživanja pokazuju da ljudi koji imaju pristup zelenim površinama bivaju izloženi manjim razinama stresa i manjem riziku od razvoja psiholoških poremećaja.

Pristup zelenim površinama pomaže živjeti sretnije, zdravije i dulje. Međunarodno istraživanje koje je obuhvatilo oko 8 milijuna ljudi nastanjenih na područjima Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Australije polučilo je spoznajom da što ljudi žive bliže zelenim površinama to je manji rizik od njihove prerane smrti. Dodatne prednosti zelenih površina u gradovima su da nude mogućnosti za rekreaciju i vježbanje, a isto tako doprinose očuvanju dragocjene lokalne bioraznolikosti. Zelene površine su oaze parkova i šuma u kojima stanovnici grada imaju priliku iskusiti da se njihovo cijelo biće okoristi od upijanja gradskog zelenila.

Budućnost gradova
Pametni grad je vizija urbanog razvoja u kojem se koriste digitalna i komunikacijska tehnologija (ICT) i internet stvari (IoT) kako bi se što učinkovitije zadovoljile potrebe građana i unaprijedile gradske usluge. Sve to zapravo podrazumijeva niz strukturalnih promjena koje se međusobno nadopunjavaju, a pripadaju procesu digitalne transformacije. U kontekstu javne rasvjeti to je primjerice zamjena običnih žarulja rasvjetom sa svjetlećim diodama (LED). Kada je riječ o problematici otpada, neki pametni gradovi imaju spremnike s ugrađenim senzorima koji signaliziraju kada ih treba isprazniti. Nadalje, ključni čimbenici su i Wi-Fi pokrivenost i dostatna zastupljenost punionica električnih automobila. Pametni gradovi o kojima se nekad maštalo pretvorili su se u stvarnost koju neki ljudi već žive. Budućnost o kojoj su sanjale ranije generacije već je itekako opipljiva.

S obzirom na činjenicu da je urbano stanovništvo u stalnom porastu i da površine gradova diljem svijeta rastu, neophodno je iznaći nove i bolje obrasce življenja koji će gradovima budućnosti omogućiti održiv razvoj. Zato je od ključne važnosti na vrijeme pronaći pametna i održiva rješenja. Kako bi se živućim generacijama i onima koje dolaze osigurao kvalitetan život, koncept pametnih gradova predstavlja zasigurno jedno cjelovito rješenje zelene budućnosti.

Gradovi moraju promišljati nove vrijednosti, pri čemu je prioritetna transformacija standardnih javnih usluga u personalizirane usluge. Također, uvjereni su stručnjaci, građani i sami moraju sudjelovati u kreiranju usluga koje će koristiti. Još jedna važna stavka odnosi se na to da je u konceptima pametnih gradova izuzetno važno dobro uravnotežiti ulogu privatnog sektora u razvoju, budući da su pametni gradovi prva nova i intenzivno rastuća industrija 21. stoljeća.
www.energetika-net.com