Traži se tehnologija za spaljivanje biomase i otpada u TE Plomin. Da bi se blok A ponovo pokrenuo, potrebno je odabrati odgovarajuću tehnologiju za proizvodnju energije iz prirodnog plina, biomase i otpada kako bi se povećalo iskorištavanje otpada u energetske svrhe. Posao odabira najboljih tehnologija za korištenje biomase i otpada odnosno alternativnih goriva u ugaslom bloku A termoelektrane Plomin (TE Plomin) pripao je hrvatsko-njemačkom konzorciju u kojem su tvrtke Kemokop VPC GmbH i Goudini International Advisory, piše Josip Bohutinski u Večernjem listu. Odabrani konzorcij ponudio je da će posao čija je vrijednost prilikom objave natječaja procijenjena na 7,5 milijuna kuna bez PDV-a obaviti za 4,1 milijun kuna. TE Plomin je jedina aktivna termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj. Riječ je o kondenzacijskoj termoelektrani koja se sastoji od dvije proizvodne jedinice bloka A (TE Plomin 1) i bloka B (TE Plomin 2) koje imaju svaka svoj kotao i po jednu parnu turbinu. Proizvodna jedinica blok A snage 125 MWe puštena je u rad 1970., a od 1. siječnja 2018. prestala joj je vrijediti okolišna dozvola. Nova dozvola odobrena je u veljači 2019., a u njoj su navedeni uvjeti koje moraju biti ispunjeni da bi blok mogao nastaviti s radom. Budući da navedene uvjete još ne ispunjava, blok A nije u pogonu. Da bi se blok A ponovo pokrenuo, potrebno je odabrati odgovarajuću tehnologiju za proizvodnju energije iz prirodnog plina, biomase i otpada kako bi se povećalo iskorištavanje otpada u energetske svrhe. Pri tome treba uzeti u obzir postojeće stanje na lokaciji, prostorno-plansku usklađenost, ekonomsku isplativost, tehničku izvedivost uz ispunjavanje svih zahtjeva zaštite okoliša i energetske učinkovitosti. Prilikom natječaja nije navedeno kolika mora biti snaga bloka A, tako d prilikom odabira tehnologije treba odrediti optimalnu snagu pogona uzimajući u obzir ekonomsku isplativost i tehničku izvedivost, uz poštivanje svih zahtjeva o očuvanju okoliša te zakonskih propisa Hrvatske i EU. Uz odabrani konzorcij ponude su predali Ivicom Consultinga (6,3 mil. kuna) i njemačka tvrtka Steag Energy Services (6,6 mil. kuna). Steag Energy Servuces žalio se na odluku HEP Proizvodnje da posao dobije hrvatsko-njemački konzorcij, ali prije nekoliko dana odustali su od žalbe.
tockanai.hr

U glavnom gradu Austrije otvoreno je prvo postrojenje u svijetu u kojem se iz otpada i različitih ostataka proizvodi sintetički plin. Plin se zatim izravno koristi za proizvodnju obnovljivog dizela. U bečkom gradskom okrugu Simmering trenutno se istražuju energetska rješenja za održivu budućnost. Na području spalionice otpada Simmeringer Haide sredinom svibnja 2022. otvoreno je pilotsko istraživačko postrojenje u kojem stručnjaci iz različitih područja rade na proizvodnji „zelenih” goriva. Prvo je to postrojenje te vrste u svijetu u kojem se iz otpada, ostataka od drva, papira i otpadnog mulja proizvodi sintetički plin. Plin se koristi na licu mjesta, između ostaloga za proizvodnju obnovljivog dizelskog goriva, alternativi običnom dizelu proizvedenom iz fosilnih goriva. Osim obnovljivog goriva u sklopu projekta „Waste2Value” radit će se na proizvodnji obnovljivog plina ili vodika. Ova se tehnologija može primjenjivati u različitim područjima kao što su poljoprivreda, zračni promet, teretni promet ili cestovni prijevoz putnika. „Zahvaljujući ovom postrojenju Beč ponovno prednjači u istraživanjima na području energetske tranzicije. Projektni tim radi na pretvaranju otpada i ostataka u vrijedno, obnovljivo i ugljično neutralno gorivo. Potrebni su nam takvi inovativni pristupi na putu do klimatske neutralnosti i za poboljšanje sigurnosti opskrbe”, naglasio je član bečkog gradskog poglavarstva za gospodarstvo Peter Hanke. Direktor bečkog energetskog poduzeća Wien Energie Karl Gruber istaknuo je da objekt predstavlja prekretnicu za kružno gospodarstvo. U budućnosti bi iz ovog pilot-objekta trebalo nastati veliko industrijsko postrojenje koje bi moglo proizvoditi do 10 milijuna litara „zelenog” goriva godišnje, čime bi se emisije ugljikovog dioksida mogle smanjiti za 30.000 tona. Tolika količina goriva bila bi dovoljna za opskrbu cijelog voznog parka bečkih gradskih autobusa. U okviru projekta planira se i testiranje autobusa s pogonom na obnovljivo gorivo. EurocommPR / Ekovjesnik

Domaća bioplinska postrojenja pred gašenjem radi niske otkupne cijene električne energije?! U sektoru bioplina stanje je alarmantno, upozorio je poljoprivrednik i predsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina, Marijan Cenger, na danas održanoj online konferenciji "Energija u poljoprivredi - kako do obnovljivih izvora".

"Zapeli smo u administraciji, u nepovezivanju poljoprivrede i energetike, nerazumijevanju između ministarstava", ističe kao problem i dodaje da je danas stoga malo tko motiviran graditi bioplinsko postrojenje.

"I oni koji su potpisali ugovore s Hrvatskim operatorom tržišta energije (HROTE) prošle godine danas ih otkazuju i pod cijenom od 600 do 700 tisuća kuna izgubljenih (uloženih op.a.) sredstava zbog toga što naša cijena struje nije rasla osim nekih 2%, s druge je strane rasla cijena inputa višestruko", kaže on uz pojašnjenje da tu čak ne misli na žitarice čiji se određeni dio koristi u bioplinskim postrojenjima.

Rok je mjesec dana
"Loša politika Ministarstva poljoprivrede u dijelu poticanja izvoženja stajnjaka direktno na polje dovela je do cijene tog proizvoda od 100 kuna za tonu. Nama gornja granica ulaza po trenutnoj cijeni električne energije od 1,30 kn, iznosi 250 kuna za tonu kukuruzne silaže, a znajući da je potrebno 5 tona stajnjaka umjesto jedne tone silaže", jednostavna je računica zbog koje su održivost i poslovanje upitni.

Rezignirano komentira kako Ministarstvo zaštite okoliša i energetike ne reagira, iako se govori da su kalkulacije u tijeku. No, HROTE ne povećava cijenu otkupa električne energije iako, smatra, imaju sve osnove. "Doslovno trebaju pretočiti sredstva koja dobiju od naše struje na one koji ju proizvode", upućuje Marijan upozorivši da ako se to ne dogodi unutar mjesec dana, počinje gašenje bioplinskih postrojenja. "Već imamo najave. Na većim elektranama su se počeli gasiti prvi motori, a bez brzih rješenja gasit će se i ostali."

Traže reizračun njihove cijene jer je, otkriva, pogreška napravljena od strane HROTE još tamo 2012. ili 2013. kada je ona fiksirana, iako ovise o inputima s promjenjivom cijenom kao što je stajnjak, kukuruzna silaža i nusproizvodi. "A svi oni imaju svoj trošak dopreme, zbrinjavanja i drugog u cilju smanjenja emisija CO2. No mi tu, kliznu skalu nemamo."

Po njemu je potrebno donošenje zakonske uredbe od strane Vlade RH kojom će se dozvoliti rekalkulacija. "Nama se po megavat satu treba platiti 100 eura više da bismo bili održivi. U protivnom će bioplin i pored RePowerEurope i sve zelene politike biti osuđen na propast", upozorava uz komentar da ga zanima kako će kompletna naša država takvu situaciju objasniti EU u vrijeme kada se nastoji i za deset puta povećati proizvodnja bioplina.

Cenger: Imamo više potencijala od Bavarske
Smatra da tu ne treba puno pameti niti resursa, nego samo dogovor.

Kao primjer dobre prakse spomenuo je Njemačku. "Kada govorimo o potencijalima, jedna Bavarska ima instaliranih 360 megavata bioplina dok smo mi tek na 50-ak, a imamo puno bolje uvjete za povećanje", konkretan je Cenger dodavši da kada se govori o obnovljivim izvorima energije, jedino bioplin odgovara na više pitanja.

"U Njemačkoj se koristi za stabilizaciju proizvodnje električne energije iz vjetra i sunca. Rješava problem biootpada, topline, nusproizvoda za staklenike i plastenike, proizvodnju gnojiva te najbitnije što radi ponor emisija CO2 u stočarstvu", nabraja uz zaključak kako hrvatska poljoprivreda mora smanjiti emisije CO2 za 160.000 tona u narednom periodu te da odgovor na to pitanje u kratkom vremenu imaju postojeća bioplinska postrojenja.

"Moramo biti interesantni hrvatskom poljoprivredniku, bioplinom ostvarivati konstantni dodatni prihod za gospodarstva i firme koje se bave agrarom."

Negativni odgovori na dva pitanja
Na tom je tragu postavio pitanje Aleksandru Halavanji, voditelju Službe za sustavno gospodarenje energijom u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, o tome može li Fond subvencionirati tvrtke koje rade na smanjenju emisija CO2. Odgovor je bio pozitivan, uz jedan "ali". "Možemo sufinancirati tvrtke. Od 1000 i nešto projekata njih 550 otpada na trgovačka društva, ali isto tako ta električna energija mora ići na vlastitu potrošnju, ne i prodaju. No, čim sufinancirate uštedu energije, smanjuje se i emisija CO2", bio je odgovor Halavanje.

Sašu Bukovca, pomoćnika ravnatelja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pitao je postoji li mogućnost da se ukine ograničenje za prodaju viška električne energije kroz mjeru 4.1.? Ovdje je odgovor bio izričito negativan jer, kako kaže Bukovac, bilo kakva ulaganja sufinancirana kroz Program ruralnog razvoja namijenjena su isključivo na vlastitu potrošnju. "Bit ove operacije je da proizvedenu energiju pretvorite u poljoprivredni proizvod i ograničena je uredbama", Bukovčev je odgovor.
www.agroklub.com

Novo pilot postrojenje od 2,5 megavata je sustav pohrane energije temeljen na CO2 baterijskoj tehnologiji. Talijanska tvrtka Energy Dome otvorila je svoje prvo veliko postrojenje za skladištenje energije na, kako kažu, "razini mreže". Ove "CO2 baterije" mogu pohranjivati ​​obnovljivu energiju tijekom dugog razdoblja i brzo je oslobađati, uz manje od polovice cijene velikih litijevih baterija.

Pohranjivanje energije velikih razmjera bit će potrebno diljem svijeta, jer zelena energija počinje preuzimati svjetsku opskrbu električnom energijom. Obnovljiva energija često se proizvodi u vrijeme i na mjestima kada i gdje nije potrebna, pa se stoga razvijaju razne tehnologije pohrane koje bi je mogle dugo pohranjivati i isporučivati kada je potrebna.

CO2 baterija koju je razvio Energy Dome, funkcionira na sljedeći način. Ugljični dioksid se dramatično širi kada iz tekućeg pređe u plinovito stanje, u kojem će se "smiriti" samo pod pritiskom pet puta višem od Zemljinog atmosferskog tlaka. Na sobnoj temperaturi, 2.5675 litara tekućeg CO2 koji se drži pri tlaku od 56 atmosfera proširit će se u 1.000 litara plinovitog CO2, što je faktor od skoro 400.

Baterije Energy Domea koriste ogromne kupole s golemim, fleksibilnim mjehurima punim plina ugljičnog dioksida u sebi. Svoju bateriju "puni" koristeći energiju za pokretanje električnih kompresora koji istiskuju plin u sve manje i manje volumene, na kraju ga kondenzirajući u tekućinu, koja se pohranjuje pod tlakom na temperaturi okoline. Ovaj proces punjenja stvara otpadnu toplinu, koja se hvata u sustav za pohranu toplinske energije.

Dokle god se tlak održava, ugljični dioksid će tamo dugo ostati. Kada je energija potrebna, sustav koristi svoju pohranjenu toplinu da ispari CO2, a skup turbina prikuplja energiju natrag za mrežu dok se ugljični dioksid širi natrag u kupolu mjehura.

Povratna učinkovitost ovog rješenja iznosi preko 75 posto, a u tom smislu ne može konkurirati velikim litijskim baterijama. No trošak je glavni u energetskom sektoru, a tvrtka kaže da će njezina cijena skladištenja biti na razini od 50-60 USD po MWh u roku od nekoliko godina, što je mnogo niže od 132-245 USD po MWh koliko košta korištenje litijeve baterije.

Tvrtka je prošle godine najavila da će izgraditi svoju prvu tvornicu na Sardiniji i pustiti je u pogon do 2022. što je sada i učinila. Tvornica je relativno mala, pohranjuje samo 4 MWh energije i nudi maksimalnu snagu od 2,5 MWe, ali tvrtka kaže kako dokazuje da koncept funkcionira i da je izgrađen korištenjem gotove opreme dostupne bilo gdje u svijetu, što pokazuje da tehnologija nema nikakvih prepreka za globalno uvođenje velikih razmjera.

Energy Dome očekuje da će njegova prva tvornica pune veličine koja će pohranjivati 200 MWh energije i isporučivati do 20 MWe biti puštena u rad prije kraja 2023., a tehnologija je već prodana u Italiji, Njemačkoj, Africi i na Bliskom istoku. Tvrtka sada kreće na prikupljanje sredstava iz investicijskog ciklusa serije B kako se omogućilo da njezina tehnologija postane komercijalna.
www.vidi.hr

Španjolska i Hrvatska su sredinom ožujka u Madridu potpisali sporazum o jačanju suradnje na projektu izgradnje istraživačke infrastrukture međunarodni uređaj za ozračivanje fuzijskih materijala - neutronski izvor za DEMO (IFMIF-DONES). Jedan od ciljeva za osiguravanje energetske budućnosti Europske unije je gradnja prve demonstracijske elektrane u kojoj će električna energija proizvoditi na osnovi fuzije, procesa spajanja dva lakša atoma vodika u jedan teži, pri čemu se oslobađa golema energija. Materijali koji su danas uobičajeni u gradnji elektroenergetskih postrojenja ne mogu podnijeti tako visoke temperature i zračenja pa prije nego što, kako je očekivano, 2035. godine započne gradnja prve takve elektrane pod nazivom DEMO treba doći do materijala za njezinu gradnju.

U skladu s time su 16. ožujka ove godine hrvatski ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovan Fuchs i španjolska ministrica znanosti i inovacija Diana Morant u Madridu potpisali sporazum o jačanju suradnje dviju zemalja u projektu izgradnje istraživačke infrastrukture za međunarodni uređaj za ozračivanje fuzijskih materijala - neutronski izvor za DEMO (IFMIF-DONES). To ujedno znači zeleno svjetlo za početak gradnje DONES-a, postrojenja koje će omogućiti istraživanje otpornosti fuzijskih materijala na intenzivno neutronsko zračenje, a koji su potrebni za gradnju budućih fuzijskih elektrana. Uz to, na osnovi potpisanog sporazuma hrvatski i španjolski znanstvenici već su započeli s pripremom bilateralnih sporazuma o isporuci opreme za gradnju DONES-a, odnosno pripremom uređaja za potporu DONES-u.

Strateški europski projekt
Dvije zemlje su još 2018. godine dogovorile kako će zajednički ispitivati materijale u sklopu projekta DONES. Pri tome će postrojenje biti izgrađeno u Granadi u Španjolskoj, dok će s tamošnjim znanstvenicima surađivati znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković. Iste je godine DONES kao španjolsko-hrvatska inicijativa uvršten među projekte Europskog strateškog foruma za istraživačku infrastrukturu (ESFRI), a u međuvremenu su zanimanje za priključivanje pokazale i Belgija, Danska, Francuska, Mađarska, Italija, Njemačka, Poljska, Portugal i Švedska, dok Japan kao posebni partner EU-a u razvoju fuzijske energije ima status promatrača.

"Cijeli projekt je vrijedan oko 400 milijuna eura, većinu daje Španjolska, uključujući i zemljište gdje će se graditi, a Hrvatska sudjeluje sa 30 mil. eura," izjavio je prigodom potpisivanja sporazuma ministar Fuchs. Pri tome je napomenuo kako se njime pruža niz mogućnosti za sudjelovanje hrvatskih tvrtki koje se bave visokim tehnologijama, dok je ministrica Morant naglasila kako se radi o još jednom koraku u znanstvenoj suradnji Španjolske i Hrvatske. Istodobno, španjolsko Ministarstvo znanosti i inovacija (MCIN) objavilo je kako će se zbog gradnje centra otvoriti 1000 radnih mjesta u Granadi, od čega će tu biti 400 vrhunskih znanstvenika iz cijelog svijeta.

"Ovim Sporazumom su obje vlade potvrdile svoju potporu projektu DONES, odnosno gradnji uređaja DONES u Granadi i uređaja za potporu u obje zemlje. Obje vlade smatraju da gradnja DONES-a treba početi što prije, uz potporu Euratoma i europske agencije Fuzija za Energiju, dok se oblik potpore treba dogovorit na razini EU-a. Sporazum potvrđuje da Hrvatska i Španjolska smatraju da je model ustroja projekta DONES, kojeg su pripremili IRB i vodeći španjolski znanstveni institut CIEMAT kvalitetan, što potvrđuje i da je taj model ustroja projekta prihvatila je i Radna Skupina Euratoma za DONES. Hrvatska je najavila slanje opreme za DONES, proizvedene u Hrvatskoj, a financirane iz europskih fondova, u maksimalnom iznosu od 5% vrijednosti projekta. Španjolska se pak obvezala pomoći Hrvatskoj u izboru opreme za DONES koja se može izraditi kod nas. Obje vlade zadužile su svoje nacionalne Konzorcije za DONES da što prije počnu pregovore o tome. Povrh toga, obje vlade će zajednički pokrenuti gradnju uređaja za potporu projektu DONES u obje zemlje. Dakle, Hrvatska i Španjolska su, kao vodeći tandem zemalja u ovom projektu, spremne za gradnju DONES-a. Sad čekamo da se očituju vlade ostalih 12 zemalja EU-a koje žele biti u projektu i, naravno, Europska komisija. Iz Madrida su im ministar Fuchs i ministrica Morant poslali lijepu pozivnicu," zaključio dr. sc. Tonči Tadić, voditelj hrvatskih fuzijskih aktivnosti u sklopu konzorcija EUROfusion i predsjednik Savjeta europskog projekta DONES-PreP.

Velike prilike za hrvatsku znanost i gospodarstvo
U narednom razdoblju još slijedi potpisivanje međudržavnog sporazuma sa Španjolskom, na osnovi čega će biti predviđeno da Hrvatska obavi konstrukciju i isporuku niza komponenti koje su ključne za rad DONES-a. Pri tome se ponajprije misli na kranove HROC i ACMC. Kran HROC će služiti za podizanje poklopaca s komore za uzorke i premještanje teške opreme. Trebao bi imati nosivost 140 t, milimetarsku preciznost i šest stupnjeva slobode kretanja. S druge strane, kran ACMC služit će za hvatanje kasete s uzorcima i za precizne remonte pomoću robotske ruke.

Osim ta dva krana, dio isporuke hrvatskih tvrtki obuhvaća komplet dijamantnih detektora za kontrolu snopa na akceleratoru koji će raditi u tekućem heliju. Uz to, tu su i središnji kontrolni sustav za daljinski upravljanu opremu i kranove i posljednjih 6 m akceleratora. Radi se o ključnoj sekciji TIR s cjelokupnom mogućom elektronikom i laserima za dijagnostiku ionskog snopa snage 5 MW i za kontrolu slapa rastaljenog litija.

Hrvatska bi također trebala isporučiti agregat za nužni pogon, sličan onome kakav se danas nalazi u postrojenju NE Černobil. Konačno, u Hrvatskoj će se uspostaviti i više uređaja za potporu DONES-u, kojim će se zajednički koristiti hrvatski i španjolski članovi projekta. Nabava sve te opreme bit će financirana iz europskih fondova već u ovom desetljeću, a cilj je da je u što većoj mjeri proizvedu hrvatske tvrtke.
www.energetika-net.com

U Hrvatskoj već godinama nema eksploatacije ugljena, a prema podacima Rudarsko geološko naftnog fakulteta posljednje eksploatacije vršene su još tamo devedesetih u Vrbovu kraju Konjščine, područje Siverića i Tupljaku.

Prema najnovijim istraživanjima broj elektrana na ugljen u cijelom je svijetu smanjen u 2021. godini, ali ovo fosilno gorivo još uvijek je najodgovornije za globalno zatopljenje te i dalje stvara rekordne emisije CO2, ugrožavajući tako pariške klimatske ciljeve. S obzirom na ugasle rudnike u Hrvatskoj je situacija povoljna te naši ekolozi i drugi zabrinuti za očuvanje prirode mogu mirno spavati kada je u pitanju onečišćenje ugljenom.

Kako donosi Hina otkako je 2015. potpisan Pariški sporazum sa 195 zemalja svijeta, izgradnja termoelektrana na ugljen je smanjena, no u svijetu je još uvijek više od 2400 elektrana na ugljen koje rade punim pogonom u 79 zemalja, s ukupnim kapacitetom od 2100 GW.

U Hrvatskoj jedina aktivna termoelektrana na ugljen nalazi se u Plominskom zaljevu. Ona ima ukupnu snagu 210 MW i služi za uravnoteženje sustava opskrbe električnom energijom. Konkurentnost same termoelektrane, koja dozvolu za rad ima do 2040. godine, u perspektivi će se svakako promijeniti zbog Sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU ETS) kojem trenutno Plomin II predaje više od milijun emisijskih jedinica godišnje. Ukupnim emisijama Republike Hrvatske Plomin doprinosi sa skoro 6%. Cilj PPCA je ugasiti sve termoelektrane na ugljen do 2030. godine.

Odricanje do ugljena dovelo je i do toga da je Hrvatska prošle godine službeno postala članica inicijative Powering Past Coal Alliance koja ima za cilj u potpunosti izbaciti ugljen kao energent iz upotrebe do kraja ovog desetljeća. Inicijativu Powering Past Coal Alliance (PPCA) pokrenule su vlade Kanade i Ujedinjenog Kraljevstva 2017. godine, a do sada joj je pristupilo ukupno 36 zemalja svijeta, 39 lokalnih vlasti te preko 50 tvrtki i organizacija. Osnovni cilj PPCA je okupiti sve koji žele ubrzati tranziciju s ugljena kao energenta na proizvodnju energije iz čistih, ekoloških izvora.

Prema godišnjem izvješću Global Energy Monitora (GEM), nevladine organizacije sa sjedištem San Franciscu, koja katalogizira projekte o fosilnim gorivima i obnovljivoj energiji u svijetu, samo se u 34 zemlje razmatra mogućnost izgradnje novih elektrana na ugljen, što je manje u odnosu na 41 u siječnju 2021. godine.

Najteža je situacija u Kini koja nije pokazala potpunu predanost prema smanjenju broja novih elektrana, premda se zajedno s Japanom i Južnom Korejom obvezale su se da će prestati financirati nova postrojenja na ugljen u drugim zemljama. Unatoč svemu svjetska ‘operativna flota’ energije iz ugljena porasla je u 2021. za 18 GW, a od prosinca je u izgradnji dodatnih 176 GW kapaciteta ugljena – otprilike isto kao i godinu prije. Najveći dio toga rasta odnosi se na Kinu, na koju otpada nešto više od polovice nove električne energije na ugljen. Južna i jugoistočna Azija odgovorne su za još 37 posto.

“Broj cjevovoda elektrana na ugljen se smanjuje i jednostavno se više ne bi trebali izdvajati novci za izgradnju novih elektrana na ugljen”, rekla je Flora Champenois iz Global Energy Monitora. “Moramo stati, odmah.”

UN-ov međuvladin panel za klimatske promjene i Međunarodna agencija za energiju upozoravaju da borba protiv globalnog zatopljenja na razini prihvatljivoj za život znači da nema mjesta izgradnji novih elektrana na ugljen te da se postojeće trebaju što prije prenamijeniti ili ukloniti. Bogate zemlje to moraju učiniti do 2030., a većina onih siromašnijih do 2040., rekli su.

Mnoga gospodarstva u nastajanju, poput onih u Indiji, Vijetnam i Bangladešu, smanjila su planove o novim postrojenjima na ugljen. U Sjedinjenim Državama su napori da se smanji upotreba ugljena usporeni, stoji u izvješću. Količina američkih kapaciteta ugljena koji su povučeni 2021. godine, pada drugu godinu zaredom, sa 16,1 GW u 2019. na 11,6 GW u 2020., na procijenjenih 6,4 do 9,0 GW u prošloj godini. Da bi ispunile svoje klimatske ciljeve, Sjedinjene Države bi, od sada do 2030. trebale povući 25 GW godišnje. Europska unija povukla je rekordnih 12,9 GW 2021., od čega 5,8 GW u Njemačkoj, 1,7 GW u Španjolskoj i 1,9 GW u Portugalu, koji je prestao koristiti ugljen u studenome 2021. ili devet godina prije zadanog datuma o postupnom ukidanju.

Ratna zbivanja u Ukrajini dovela su i do toga da je Europska unija odlučila u sklopu sankcija prema Rusiji. Uvesti embargo na uvoz ruskog ugljena. To bi pogodilo i našu TE Plomin, ali je ujedno još jedna čvrsti pokazatelj da se i Hrvatska i Europska unija trebaju okrenuti još intenzivnije ekološkim izvorima goriva koji ne zagađuju okoliš.
teleskop.hr

Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske: Zelena transformacija mora postati način života i svijesti.

Borba protiv klimatskih promjena i globalnog zatopljenja ključni je globalni izazov 21. stoljeća, a klimatski sat otkucava i prijeti čovječanstvu, upozoreno je u utorak na konferenciji "Hrvatska kakvu trebamo – Zelenim razvojem protiv klimatske krize".

Predsjednik Republike Zoran Milanović rekao je da Hrvatska živi od usluga i turizma, ljepote i čistoće, posjećuju nas ljudi koji imaju drukčije interese nego prije pedeset godina i puno više kriterije. Stoga, istaknuo je, zelena transformacija mora postati način života i svijesti.

Ističući kako je on kao predsjednik Republike sa zelenom politikom i transformacijom krenuo vrlo ambiciozno, upozorio je kako Europska komisija shvaća da nećemo tako brzo svi voziti električne automobile već će automobili na unutarnje sagorijevanje biti među nama još godinama.

“Ako se zanosiš time da ćemo svi imati električne aute sutra, nećemo. To je cijeli niz problema koje moramo prihvatiti“, poručio je. Također, korištenje plina kao izvora energije neće nestati preko noći.

„Hrvatska ima neke izvore plina, to je sve manje i manje, moramo se oslanjati na uvoz, imamo LNG terminal, dakle mi smo na sigurnom, ali Njemačka nije”, rekao je.

Podsjetio je kako je Njemačka svoju politiku dvadeset godina temeljila na bliskim odnosima s Rusijom, što se ne može i neće promijeniti u dvadeset tjedana. Zbog toga su, smatra Milanović, nemoguće izjave da će se preko noći odreći ruskih energenata.

Mor: Klimatski sat otkucava i prijeti čovječanstvu
Izraelski veleposlanik Ilan Mor upozorio je kako više nema sumnje da se nalazimo u alarmantnoj klimatskoj situaciji. Znakovi su jasni, a niti jedna zemlja nije imuna na te probleme, poručio je.

Stoga, naglasio je Mor, moramo odgovoriti na pitanje želimo li nastaviti živjeti kao dosad ili ćemo se okrenuti “novom normalnom” u kojem ćemo koristiti tehnologiju 21. stoljeća kako bismo popravili štetu koju smo nanijeli “majci Zemlji”.

“Klimatski sat otkucava i prijeti čovječanstvu”, upozorio je. Navevši izraelske klimatske tehnološke inovacije, Mor je ocijenio da je konferencija važan korak u suradnji Izraela i Hrvatske u rješavanju klimatske problematike.

Ističući kako Zagreb treba biti zelen i održiv, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao je kako rade na pripremi projekata radi proširenja tramvajske mreže, a do kraja godine će obnoviti vozni park ZET-a sa 65 novih autobusa.

Uz to će do kraja mandata nabaviti 60 novih tramvaja, uglavnom sredstvima iz EU projekata. Također ulažu u biciklističku infrastrukturu pa će do kraja godine biti tisuću novih biciklističkih parkirališnih mjesta.

Uz novi sustav gospodarenja otpadom, najavio je da se ide u solarizaciju krovova na javnim zgradama, a pomoći će građanima da solariziraju svoje krovove. “U tri godine mislimo postaviti 50 MGW instaliranih kapaciteta”, kazao je Tomašević.

Konferenciju su u povodu 25 godina od uspostave diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i Izraela zajednički organizirali “Večernji list” i izraelsko Veleposlanstvo.
hr.n1info.com

Stvoren je plan kako bi nam najveći neprijatelj planeta mogao postati najbolji prijatelj: uhvaćeni ugljikov dioksid u posebnim se reaktorima pretvara u dijamante. Nije draguljarstvo jedino koje pokušava očistiti obraz zbog kontroverzne poslovne prakse. I mnoge tvornice iz drugih sektora maštaju o prodaji ugljikova dioksida u obliku nekoga svog nusproizvoda. Ako ne ide tako, i tu će sirovinu preraditi netko drugi. Ni dijamanti više nisu ono što su bili, ali ne brinite se – i dalje bliješte jednakim sjajem, bilo da su mukotrpno iskopani iz Zemljine utrobe, uzgojeni u laboratoriju bilo da su, po najnovijem, nastali iz – ugljikova dioksida isisanoga iz zraka. Kakvi god bili, karati još određuju njihovu vrijednost i cijenu; uopće nisu jeftini. Ovi posljednji u prodaji su od prošle godine. U svojem ih je laboratoriju stvorila američka tvrtka Aether, startup koji su 2018. osnovali Ryan Shearman i Daniel Wojno nadahnuti tekstom o hvatanju ugljikova dioksida iz zraka, nakon čega su počeli istraživati može li se on upotrijebiti i za proizvodnju dijamanata. Njihov je startup prikupio 18 milijuna dolara investicije kako bi se upustio u tu pustolovinu postavši tako konkurencija Diamond Foundryju, poznatom startupu u koji je uložio i holivudski glumac Leonardo DiCaprio, ali koji na drugi način proizvodi umjetne dijamante.

Osviještenost industrije
Tehnologija proizvodnje sintetičkih dijamanata poznata je godinama, no s razvojem novih tehnologija sve se više usavršava te je stvorila i dijamante iz 'kvarna' zraka. Umjetni dijamanti u laboratoriju nastaju oponašanjem uvjeta u kakvima nastaju prirodni dijamanti koji se oblikuju u Zemljinoj utrobi na dubini od 150 kilometara te se zbog visoke temperature i tlaka, ugljik, odnosno grafit, pretvara u dijamant koji geološke sile potiskuju bliže Zemljinoj površini. Do stijena u kojima su prirodni dijamanti nije lako doći, njihovo rudarenje vrlo je skupo, a umjetni dijamanti nastali u laboratoriju gotovo su im jednaki. Vrlo su kvalitetni, mogu se proizvesti u raznim bojama, a zbog niže cijene dostupni su većem broju kupaca. Osim što se upotrebljavaju za nakit, rabe ih i razne industrije za svoje potrebe. Iako proizvođači dijamanata više vole blješteće komadiće stijena, klimatske promjene dotaknule su i draguljarsku industriju. Naime, Aether nije jedina tvrtka koja proizvodi umjetne dijamante upotrebom ugljikova dioksida iz zraka, ali razlikuje se od ostalih jer, osim što proizvodi dijamante u procesu koji pokreće zelena energija, izvlači dvadeset tona ugljikova dioksida iz atmosfere po jednom karatu koji proizvede. Takva proizvodnja još nije isplativa zbog toga što je postupak isisavanja ugljikova dioksida iz zraka vrlo skup, ali očekuje se da će pojeftiniti zbog razvoja novih tehnologija i usavršavanja procesa proizvodnje umjetnih dijamanata.

Proizvodni proces
Najveća je tvrtka za izravno hvatanje ugljikova dioksida iz zraka Climeworks, čije je sjedište u Švicarskoj. Njemu tvrtke poput Microsofta plaćaju oko 600 dolara za hvatanje tone ugljikova dioksida. Aether također surađuje s Climeworksom, ali iako Shearman ne želi otkriti koliko plaća za njegove usluge, tvrdi da može pretvoriti tonu zarobljenoga ugljikova dioksida u dijamante vrijedne milijune dolara. Poznati su kao dijamanti tipa IIa (kakve je teško pronaći u prirodi), vrlo su visoke čistoće i stoje od pet tisuća do više od deset tisuća dolara po karatu. Ovaj cjenovni rang viši je od mnogih konkurenata koji proizvode dijamante u laboratoriju i bliži je onomu prirodnih dijamanata zbog dodatnog ulaganja u zelenu energiju – izjavio je Shearman. Postupak proizvodnje 'ugljikovih' dijamanata počinje tako što Aether kupi ugljikov dioksid od Climeworksa i dopremi ga u SAD te u laboratoriju pretvori u metan visoke čistoće ili CH4. Taj se metan zatim ubrizga izravno u dijamantne reaktore u kojima se metodom kemijskog taloženja pare nekoliko tjedana uzgaja sirovi dijamantni materijal. Proces kemijskog taloženja pare uključuje zagrijavanje plinova na vrlo visokim temperaturama, i to gotovo u uvjetima vakuuma, pri čemu se troši velika količina energije. No taj proces nema ugljikov otisak jer se upotrebljava ili nuklearna energija ili energija iz obnovljivih izvora. Nakon što dijamanti prestanu rasti, šalju se u Surat u Indiji gdje se režu i poliraju te zatim plasiraju na američko tržište dijamanata. Zamislili smo ovo kao proizvodnu tehnologiju koja će nam omogućiti proizvodnju dijamanata jednako kvalitetnih kao što su najbolji dijamanti na tržištu, ali bez svih negativnih učinaka koji su povezani s rudarenjem dijamanata ili tradicionalnim uzgojem u laboratoriju, koji nameću niz izazova – rekao je Shearman.

Poništavanje osobnih emisija
Prema njegovim riječima, tvrtka temelji predanost na podatku da je godišnji ugljikov otisak prosječnog Amerikanca oko šesnaest tona, što znači da većina kupaca može očekivati ​​da će kupnjom Aetherovih dijamanta poništiti osobne emisije koje odašilje u godinu dana. Aether je prve dijamante isporučio kupcima​​ sredinom 2021., ali podatci o prodaji zasad su poslovna tajna. Zna se jedino da je tvrtka prošle godine proizvela 'stotine karata dijamanata', a ove godine planira proizvesti tisuće. Proizvodnjom 'ugljikovih' dijamanata utječe se na rješavanje dvaju problema: visoke cijene izravna hvatanja ugljikova dioksida iz zraka i zabrinutosti zbog onečišćenja okoliša i kršenja ljudskih prava (dječji rad) povezanog s rudarenjem dijamanata i industrijom dijamanata. Iako bi se, prema mišljenju stručnjaka, Aetherovo pretvaranje ugljikova dioksida u dijamante moglo primijeniti na mnoge industrije, usredotočenost na luksuz zasad osigurava profitabilnost i omogućuje tvrkin razvoj.

Dobre i bjelančevine
Osim dijamanata, u ugljikovu dioksidu skrivaju se i visokokvalitetni proteini jer bakterije pretvaraju staklenički plin u proteine koji se mogu upotrebljavati kao stočna ili čak ljudska hrana, na čemu radi Econutri iz Graza, startup proizišao iz Austrijskog centra za industrijsku biotehnologiju (ACIB) i Tehnološkog sveučilišta u Grazu. S pomoću vodika i mikroorganizama želi pretvoriti štetni staklenički plin ugljikov dioksid u visokokvalitetne bjelančevine. U tijeku je gradnja pokusnog pogona u kojemu će se to događati. Tehnologija iskorištavanja ugljika (tako se naziva postupak hvatanja i upotrebe CO2) temelji se na istraživanju Helmuta Schwaba, bivšeg čelnika Instituta za molekularnu biotehnologiju na Tehnološkom sveučilištu u Grazu i suosnivača ACIB-a, a razvijena je zajedno s Petrom Heidinger iz Instituta za računsku biotehnologiju na Sveučilištu Graz Technology (TU) i njezinim timom. U tom postupku upotrebljavaju se mikroorganizmi, odnosno Cupriavidus necator, bakterija koja može rabiti ugljikov dioksid kao sirovinu, ali zahtijeva veliku količinu energije u obliku vodika. Bakterija djeluje slično kao biljke, osim što se umjesto svjetlosti kao izvor energije upotrebljava vodik. Energija se dobiva biološkim izgaranjem, odnosno oksidacijom vodika s kisikom, čime nastaje voda. Na kraju procesa Cupriavidus necator može pohraniti do osamdeset posto visokokvalitetnih bjelančevina u svoju biomasu na ekološki prihvatljiv način koji štedi prostor – objasnio je Schwab.

Zamjena za brašno i soju
Inače, proces je iznimno energetski učinkovit jer se mikroorganizmi, koji nisu genetički modificirani, sami razmnožavaju i zahtijevaju samo nekoliko hranjivih tvari i ugljikov dioksid. Proteini iz ugljikova dioksida proizvode se u laboratoriju, ali ​Econutrijin je cilj u idućih nekoliko godina spojiti bioreaktore s industrijskim pogonima poput cementara kako bi se upotrebljavao ugljikov dioksid iz njihovih ispušnih plinova. U suradnji s austrijskom tvrtkom taj startup već gradi pokusni bioreaktor ukupnog obujma od tristo litara kako bi se postavili potrebni temelji za ekonomičan bioproces. Rezultati će se uklopiti u planiranje gradnje velike tvornice kako bi se u sljedećih nekoliko godina mogle proizvoditi velike količine bjelančevina – iznijela je Econutrijeva izvršna direktorica Verena Schwab. Prerađena biomasa bogata proteinima moći će se upotrebljavati kao zamjena za riblje brašno ili soju u prehrani stoke. Budući da je poljoprivreda jedan od najvećih onečišćivača okoliša, Econutri također razmišlja o proizvodnji različitih proteinskih proizvoda za ljudsku prehranu na taj način, a ta bi se tehnologija mogla rabiti i za proizvodnju ekološki prihvatljive bioplastike.
lidermedia.hr

Slavonski poduzetnici prelaze na alternativna goriva. Tvrtka Kanaan planira proizvoditi 50 % struje za svoju potrošnju, Nexe upotrebu fosilnih goriva smanjio za 45 %. Dugo je osnovna dvojba gospodarstva bila "prolazi li ili se nastavlja vrijeme niskih kamata, odnosno jeftinog novca", a konkretan je odgovor stigao kada se pokazalo da je zapravo završila "era niskih cijena energije". Kriza energetskog tržišta počela je još 2021., a situacija se dodatno zaoštrila s početkom rata u Ukrajini i sankcijama Rusiji. Cijene plina i električne energije u EU-u na povijesno su najvišim razinama, čime su ugrozile krhak ekonomski oporavak od pandemije koronavirusa, koja još nije završila.

Nove strategije
Na takvu situaciju nisu imuni ni veliki gospodarstvenici na istoku Hrvatske, pa, iako imaju benefite od ugovora sklopljenih s dobavljačima koji im još uvijek jamče nepromijenjene cijene, svjesni su kako se mora razmišljati u smjeru posve nove, energetski neovisnije, strategije.

Tako su u donjomiholjačkom Kanaanu, vodećem proizvođaču čipsa u Hrvatskoj, još prije osam godina instalirali kotlovnicu na biomasu, koja im osigurava najveći dio energije potreban za prženje čipsa. "Kako smo u međuvremenu povećavali opremu za proizvodnju i drugih varijanti čipsa, koristimo se još uvijek i znatnim količinama plina. S obzirom na to da smo zaključili dvogodišnji ugovor o opskrbi, još ne osjećamo efekte poskupljenja, ali smo svjesni da ih nećemo izbjeći. Kako bismo smanjili potrošnju plina, pokrećemo rekonstrukciju kotlovnice na biomasu s ciljem iskorištenja i temperature dimnih plinova, ali i smanjenja gubitaka zagrijavanjem vode koju upotrebljavamo u procesu. Još 2019. započeli smo projektiranje solarne elektrane snage 400 kW i njezina je gradnja u završnoj fazi, očekujemo puštanje u rad u sljedeća dva mjeseca. Istovremeno pokrećemo projekt prelaska na opskrbu električnom energijom na srednjem naponu i projektiramo još jednu solarnu elektranu, snage 1,2 MW. Planiramo proizvoditi više od 50 % svoje potrošnje električne energije", odgovara nam u ime te tvrtke Davorin Strišković.

Ponudio je i računicu - kada ukupni račun za struju podijele s potrošenim kilovatima, dobiju prosječnu (viša i niža tarifa) cijenu od 80 lipa/kW, što i nije bitan porast u odnosu prema 2020. godini. "Ali ako usporedimo s krajem 2017. godine, kada je kilovatsat prosječno iznosio 0,32 lipe, onda je vidljiv visok rast cijene, od 250 %. Trenutno zakupljujemo kvartalne tranše na burzi preko HEP-ove platforme HEPI Trader. Godišnje trošimo oko tri milijuna kilovatsati i potrošnja raste svake godine. Prema javno dostupnim podatcima, najviša cijena električne energije u Njemačkoj (različito prema pokrajinama) iznosi oko 2,5 kn/kW, za koju će godinu vjerojatno takva biti i kod nas", prognoziraju u Kanaanu.

U našičkoj Nexe grupi, najpoznatijem regionalnom proizvođaču građevnog materijala, s izazovima kontinuiranog pritiska rasta cijena energenata, ali i sirovina, suočavaju se još od 2021. "Naime, snažan skok cijena energenata na burzama pratio nas je prošle godine, uz rast cijena materijala i sirovina nužnih u proizvodnji građevnog materijala, a to je nastavljeno i u 2022. Tome svakako treba dodati snažan utjecaj troškova vezanih uz rast cijena emisijskih jedinica CO2, s kojim se suočava naša najveća tvrtka i okosnica Grupe - tvornica cementa Nexe d.d. Tako je od kraja 2020. godine do danas cijena električne energije na burzi porasla četiri puta, plina osam puta, ugljena gotovo sedam puta, a cijena emisijskih jedinica gotovo tri puta. U ukupnim konsolidiranim troškovima Grupe udjel troškova energije u 2021. godini je 24 posto. Ako troškovima energije dodamo trošak emisija CO2, udjel tih troškova u ukupnim troškovima u 2021. godini bio je 30 posto. Upravo zbog toga su, strateški promatrano, investicijski projekti Nexe grupe već nekoliko godina, pa tako i u 2022., usmjereni na projekte iz segmenta energije i emisija CO2, odnosno projekte kojima se želi utjecati na smanjenje udjela fosilnih goriva, povećanje energetske učinkovitosti i dekarbonizaciju", kažu iz Uprave Nexea.

Rast cijena
Podsjećaju kako je u Nexeu d.d. 2018. godine rad počelo postrojenje za korištenje alternativnih goriva, zahvaljujući čemu je upotreba fosilnih goriva s krajem prošle godine smanjena za 45 %, s tendencijom rasta tog udjela zahvaljujući novim ulaganjima tijekom godišnjeg remonta postrojenja i projektima koji slijede. Izbjegli su odgovor hoće li se ovaj "energetski disbalans" odraziti na cijene proizvoda. No u Kanaanu su bili konkretniji u odgovoru na to pitanje.

"Sva podizanja cijena energenata moraju se preliti na cijenu gotovih proizvoda, prije ili poslije. Veći problem nam je rast cijena sirovina i repromaterijala, prvenstveno ulja, kukuruzne krupice, kikirikija, folije i slično. Ta su poskupljenja na tjednoj i mjesečnoj bazi, te ih tom dinamikom nije moguće prenositi na cijene konačnog proizvoda", kažu u Kanaanu.

U Nexeu ističu kako kod investicijskih projekata posebno prepoznaju važnost i mogućnosti realizacije projekata kroz razne fondove EU-a. “Od 2018. godine ukupna vrijednost projekata za koje su odobrena EU sredstva iz područja energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije premašuju 125 milijuna kuna (od čega je sufinancirani iznos 58 milijuna kuna), a ta će se vrijednost u 2022. godini znatno povećati s obzirom na niz kvalitetnih projekata koje smo pripremili za financiranje iz EU fondova ili su već u tijeku”, kažu u Nexeu. Tako su prošle godine za projekte energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u tvornicama u Vinkovcima, Našicama i Koprivnici, ukupne vrijednosti 107 milijuna kuna, odobrena nepovratna sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu od 17,1 milijuna kuna, Mehanizma za oporavak i otpornost u iznosu od 14,5 milijuna kuna te iz Modernizacijskog fonda u iznosu od 16,2 milijuna kuna. “Očekivani efekti tih projekata su povećanje energetske učinkovitosti u proizvodnim pogonima i energetska obnova zgrada proizvodnih pogona te korištenje obnovljivih izvora energije. Primjerice, projektima će biti izgrađene fotonaponske elektrane ukupne instalirane snage 4,5 MW električne energije”, odgovaraju iz te našičke kompanije.

Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić objavio je kako je u dva tjedna 4270 poduzetnika primilo ukupno 128 milijuna kuna subvencija za plin radi ublažavanja udara skoka cijena plina na njihovo poslovanje, od ukupno 600 milijuna kuna koje je Vlada namijenila za tu svrhu. “Pozivamo i ostale MSP da se prijave”, naveo je ministar Ćorić na Twitteru.
glas-slavonije.hr

Cilj europskog Zelenog plana je opskrba sigurnom, ekološki prihvatljivom i cjenovno dostupnom energijom. Sve u svrhu ostvarenja klimatske neutralnosti u Europskoj uniji do 2050. Temeljeno na tome, i cilj dokumenata na razini Republike Hrvatske (Strategija energetskog razvoja, Nacionalna razvojna strategija, Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan, Strategija niskougljičnog razvoja, itd.) je smanjiti emisije stakleničkih plinova osobito uz pomoć obnovljivih izvora energije.

Najnoviji podaci Eurostata pokazuju da je Republika Hrvatska u bruto neposrednoj potrošnji energije u 2019. godini ostvarila 28,5 % energije iz obnovljivih izvora. Tako je premašila svoj cilj od 20 % za 2020. godinu. Postojeći cilj za 2030. u Strategiji energetskog razvoja iznosi 36,6 %. Vjerojatno će porasti jer je Europska unija trenutno u postupku povećanja cilja obnovljivih izvora energije za 2030. godinu. Sve kako bi ostvarila ugljičnu neutralnost do 2050. U Hrvatskoj je sektor obnovljivih izvora energije uređen u nekoliko zakona. Međutim i mnogi drugi zakonski propisi odnose se na razvoj obnovljivih izvora energije.

Najveći problem postupci izdavanja dozvola i upravni postupci
Sektor obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj kontinuirano prolazi kroz proces promjena, prilagodbi i poboljšanja. U procesu razvoja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj postoji velik broj ključnih sudionika i dionika na raznim razinama. U cilju ubrzanja razvoja obnovljivih izvora energije, uloga nekih dionika bi trebala biti manja. Druge je pak, poput lokalnih zajednica, potrebno dodatno uključiti kako bi ih se potaknulo na bolje razumijevanje i prihvaćanje obnovljivih izvora energije. Među najvećim preprekama za razvoj obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj su postupci izdavanja dozvola i upravni postupci.

Kompleksni su, zahtijevaju velik broja dozvola i pri tome oduzimaju mnogo vremena. To usporava, otežava i poskupljuje razvoj obnovljivih izvora energije. Financiranje projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj uključuje tradicionalne modele ulaganja, kao i inovativne pristupe izvorima financiranja. Vodeći način financiranja velikih (engl. „utility-scale“) projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj je projektno financiranje.

Zbog razmjerno visokog troška kapitala u Hrvatskoj, projektima obnovljivih izvora energije potreban je mehanizam potpore. Donedavno je glavni pokretač razvoja projekata obnovljivih izvora energije bio sustav zajamčene otkupne cijene. Hrvatska trenutačno ima 1.035 MW projekata obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije u prethodno uspostavljenom sustavu poticanja zajamčenom otkupnom cijenom.

U tom je sustavu najveći porast imala tehnologija vjetroenergije, predstavljajući 69 % ukupno instaliranih kapaciteta obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije. Udio fotonaponske tehnologije čini svega 5,1 %. Nedavno je Vlada Republike Hrvatske uspostavila sustav poticanja u vidu javnog natječaja u kojem su dodijeljene zajamčene otkupne cijene (za male elektrane do uključivo 500 kW) i tržišne premije (za elektrane iznad 500 kW).

Već je bio raspisan prvi natječaj za male elektrane, elektrane na biomasu i bioplin. Prvi natječaj za velike elektrane očekuje se uskoro. Primjerice, Zagrebačka županija je objavila “Javni poziv za dodjelu potpora male vrijednosti za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije na poljoprivrednim gospodarstvima u Zagrebačkoj županiji u 2022. godini”. Javni poziv ostaje otvoren sve do iskorištavana sredstava osiguranih u Proračunu Zagrebačke županije za 2022. g., a najkasnije do 15.11.2022.

Prema bazi podataka Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) postoji više od 11.30 GW projekata koji su kandidati za priključenje na prijenosnu mrežu. Većinom se radi o zahtjevima za priključenje fotonaponskih elektrana i vjetroelektrana. Međutim, većina instaliranih kapaciteta obnovljivih izvora energije kao i kapaciteta u razvoju, usmjerena je na četiri najjužnije županije. To predstavlja velik pritisak za operatore prijenosnog i distribucijskog sustava koji moraju osigurati priključenje novih kapaciteta obnovljivih izvora energije na elektroenergetsku mrežu. S druge strane, manji je opseg razvoja projekata geotermalnih elektrana i elektrana na biomasu koje su smještene u drugim dijelovima Hrvatske, u kojima elektroenergetska mreža nije toliko zagušena.

Hrvatski potencijal iznimno velik
U vrijeme pisanja publikacije Vodič za razvoj i provedbu projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, Hrvatska je imala 19 aktivnih geotermalnih projekata. Šest projekata je u fazi eksploatacije/prozvodnje, od kojih jedan proizvodi električnu energiju, a pet toplinsku. Republika Hrvatska ima ogroman resursni potencijal obnovljivih izvora energije. Hrvatski potencijal troškovne konkurentnosti obnovljivih izvora energije nekoliko je puta veći od današnje potražnje za električnom energijom.

Hrvatska ima nedovoljno iskorišten potencijal za razvoj vjetroelektrana na moru, fotonaponskih elektrana, geotermalnih elektrana i elektrana na biomasu. To bi se moglo riješiti primjenom najboljih praksi drugih država članica Europske unije, primjerice uvođenjem jedinstvenog upravnog mjesta (engl. „One-stop shop“), skraćenjem trajanja razvoja projekata obnovljivih izvora energije, kao i uvođenjem dugoročne vidljivosti javnih natječaja za sustave poticanja. Republika Hrvatska treba riješiti razne prepreke za razvoj obnovljivih izvora energije povećanjem transparentnosti postupka izdavanja dozvola, nastavljanjem digitalne transformacije i dodatnim regulatornim izmjenama.

U okviru europskog zelenog plana Europska unija je postavila cilj za ostvarenje klimatske neutralnosti do 2050. godine. To će zahtijevati ogroman razvoj obnovljivih izvora energije („OIE“). To će odigrati ključnu ulogu u prelasku s energije iz fosilnih goriva. Republika Hrvatska dat će svoj doprinos zajedničkom europskom cilju, ali to iziskuje još dosta posla. Potrebno je riješiti dugotrajne i složene postupke izdavanja dozvola za razvoj OIE projekata. Donedavno, Hrvatska je poticala razvoj OIE putem sustava zajamčene otkupne cijene („FiT“).

U tom sustavu poticanja je više od 1 GW projekata OIE i visokoučinkovite kogeneracije (u daljnjem tekstu: „VUK“). Najviši je udio vjetroelektrana koji iznosi 718 MW. Druge tehnologije, poput fotonaponskih elektrana (u daljnjem tekstu: „FN“), elektrana na biomasu i bioplin te geotermalnih elektrana, nemaju velik udio, premda je njihov potencijal u Hrvatskoj zaista velik. Novi sustav poticanja OIE projekata uključuje dodjelu ugovora s trajanjem dvanaest godina najpovoljnijim ponuditeljima na javnim natječajima.

Projekti do uključivo 500 kW natječu se za zajamčenu otkupnu cijenu (FiT), a projekti veći od toga za tržišnu premiju („FiP“). Sustav poticanja i ambiciozni OIE ciljevi u Hrvatskoj potaknuli su veliko zanimanje lokalnih i inozemnih nositelja projekata za razvoj OIE. Trenutačno je više od 11.30 GW projekata koji su kandidati za priključenje na prijenosnu mrežu. Većinom su to fotonaponske elektrane, nakon kojih slijede vjetroelektrane i hibridne elektrane.
gospodarski.hr