Slijev Cetine bit će hrvatski energetski Mount Everest: plinska elektrana odlazi u zaborav, gradit će se dvije RHE s kojima će snaga ‘tvornice struje‘ prijeći fantastičnih 2000 megavata!

Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je skokovit porast cijena energenata iz fosilnih izvora, posljedično i ostalih. Nastalo stanje i kretanje u Hrvatskoj još je jednom podsjetilo na kratkovidnost hrvatskih vlasti kada je u pitanju nacionalna energetska politika.

Od dviju glavnih energetskih tvrtki u državi, Ine i HEP-a, prvoj su prepuštena upravljačka prava i strateško upravljanje Mađarima, što je rezultiralo stavljanje izvan pogona obiju rafinerija, u Rijeci i Sisku, te golemo smanjenje vlastite proizvodnje prirodnog plina i nafte. HEP je godinama raubovao davno izgrađene hidroelektrane dok ih nije počeo revitalizirati. Za to vrijeme novi proizvodni objekti svodili su se na elektrane-toplane u Zagrebu i Osijeku i svega jednu hodroelektranu snage 40-ak megavata.

STRUJA IZ VJETRA I SUNCA
Istodobno je, s velikim zakašnjenjem u odnosu na razvijene europske zemlje, počela ekspanzija gradnje vjetroelektrana i solarnih elektrana, i to privatnim kapitalom kojemu su u državnoj vlasti osigurali obilne poticaje na račun potrošača struje. I u tomu je, naravno, HEP bio isključen. Tek danas HEP ulazi u projekte vjetro i solarnih elektrana, i to bez državnih poticaja jer, po javnim izjavama njegovih čelnika, i bez poticaja proizvodnja struje iz vjetra i sunca ekonomski je isplativa, profitabilna. U takvim okolnostima s velikim optimizmom treba gledati na moguću izgradnju novih hidroelektrana velike snage, kao što su potencijalne na slijevu rijeke Cetine u Otoku i na Biteliću.

Struja iz vjetra i sunca nestalan je i nestabilan izvor koji ovisi o vremenskim uvjetima. Znajući za to, u više europskih država prihvat struje iz novoizgrađenih takvih izvora investitorima su uvjetovali obvezom propisanih izdvajanja sredstava za ulaganja u stalne izvore. U Hrvatskoj takve obveze, poznato je, nije bilo niti je ima danas. Unatoč tomu hrvatski elektroenergetski sustav još uvijek je sposoban prihvatiti električnu energiju iz nestalne proizvodnje iz obnovljivih izvora i osigurati kontinuitet u opskrbi. Zahvaljujući davno izgrađenim hidroelektranama koje spašavaju sustav kada iz proizvodnje ispadaju nestalni izvori.

Kako se, međutim, u nestalnim izvorima, primarno vjetru i solarima, grade nova postrojenja sve veće snage, kapaciteti spomenutih hidroelektrana sve su bliže granici izdržljivosti. Budući da su, kako danas stvari stoje, resursi koje pružaju vjetar i sunce golemi i tek načeti u korištenju, vrlo je izgledno, posebno zbog proklamirane antifosilne energetske politike, da će količina proizvedene energije iz tih izvora i u Hrvatskoj imati stalni rast. Stoga će biti nužno paralelno osiguravati strujne rezerve sposobne spašavati sustav kada zakažu nestalni izvori. Zato nije upitno hoće li se ideje o izgradnji reverzibilnih hidroelektrana (RHE) nazvanih "Blaca" (u Otoku) i "Vrdovo" (u Hrvacama), koje su u operacionalizaciji davno nadrasle samu ideju, ostvariti, već je, za sada, nepoznanica jedino kada će do toga doći.

PROTIV PLINSKIH ELEKTRANA
Na nedavno započeto HEP-ovo geomehaničko ispitivanje tla uz rijeku Cetinu kod sela Gale, gdje bi trebao biti donji bazen zamišljene RHE "Blaca", s negodovanjem su reagirali mještani. Na njihov javni prosvjed javno su odgovorili iz službe za odnose s javnošću HEP-a, navodeći:

"Ciljevi spomenutog višenamjenskog projekta su poboljšanje sustava zaštite od poplava na slijevu Cetine, omogućavanje navodnjavanja Sinjskog polja te doprinos elektroenergetskoj samodostatnosti Republike Hrvatske i sposobnosti prihvata nestalne proizvodnje iz obnovljivih izvora energije u hrvatskom elektroenergetskom sustavu izgradnjom RHE Blaca, predviđene instalirane snage oko 500 MW."

Naveli su, kako se vidi, četiri argumenta. Prva dva, poboljšanje sustava zaštite od poplava na slijevu Cetine i navodnjavanje Sinjskog polja, predstavljaju "smokvin list" i, bez obzira koliko ga političari naglašavali u javnosti, posve sporedni efekt. Druga dva argumenta imaju respektabilnu težinu: povećanje hrvatske strujne samodostatnosti i prihvata nestalne proizvodnje iz obnovljivih izvora energije u hrvatskom elektroenergetskom sustavu.

RHE "Blaca" na slijevu rijeke Cetine ima i svoga dvojnika. To je RHE "Vrdovo". Prije pet-šest godina javnosti je u paketu predstavljen projekt kombi-kogeneracijske plinske elektrane "Peruća" i RHE "Vrdovo". U neposrednoj blizini brane Peruća bilo je zamišljeno izgraditi plinsku elektranu snage 500 megavata, od kojih bi se 450 megavata odnosilo na proizvedenu struju, a 50 megavata na toplinsku energiju. Ta u stvarnosti termoelektrana, koja je imala i dodatna dva generatora na mazut snage 36 megavata, svojim kombi-kogeneracijskim nazivom bila je krinka za, navodno već osigurane, državne poticaje investitoru. Naravno, sve preko leđa potrošača, hrvatskih građana i tvrtki. Građani su se uspješno suprotstavili gradnji takve tvornice struje i topline za nepoznatog potrošača, za koju su stručnjaci argumentirano ustvrdili kako bi zagadila Perućko jezero, najveći rezervoar pitke vode u ovom dijelu Europe.

PERUĆA KAO DONJI BAZEN
U sjeni te kombi-kogeneracijske termoelektrane, koja je kao pogonsko gorivo najvjerojatnije računala na prirodni plin pribavljen iz Rusije, ostala je RHE "Vrdovo". Ta RHE gradila bi se na Biteliću, njegovu rubnom dijelu prema Vučipolju. Cijelo postrojenje bilo bi smješteno podzemno. Samo jezero Peruća imalo bi ulogu donjeg bazena. Gornji bazen planiran je na Ravnom Vrdovu (925 metara nad morem) na Dinari. Visinska razlika bila bi oko 600 metara, što bi osiguravalo pritisak od 60 atmosfera pod kojim bi se voda s Vrdova obrušavala na turbine centrale uz Peruću. Projektirana snaga te RHE je dva puta po 270 megavata u režimu proizvodnje električne energije, a isti generatori bi, radeći u režimu crpki za pumpanje vode iz jezera u bazen na Vrdovu, imali snagu od 245 megavata svaki.

Plinsku termoelektranu na Perući treba zaboraviti. Može ostati u sjećanju tek kao jedan ružni događaj koji je težio vrijednost pitke vode jezera Peruća podrediti nezasitnima profitom. S druge strane slijev rijeke Cetine već davno je izrastao u hrvatskoga hidroenergetskog diva. Na slijevu te rijeke struju uspješno proizvodi pet hidroelektrana, ukupno instalirane snage veće od 970 MW. To su, po redu izgradnje, "Kraljevac" (2 x 20,8 MW plus 1 x 4,8 MW), "Zakučac" (4 x 144 MW), "Peruća" (2 x 30,7), "Orlovac" (3 x 79) i "Đale" (2 x 20,4) te uz njih crpna stanica Buško blato (oko 10 MW). S dvije buduće RHE instalirana snaga "tvornica struje" na slijevu Cetine prijeći će fantastičnih 2000 megavata.

NIJE KONAČNA BROJKA
I to, sigurno, ne bi trebala biti konačna brojka. Ako u budućnosti glavni energetski oslonac bude iz vjetra i solara, što je zbog nužnosti supstituiranja ruskog prirodnog plina i općenito energije iz fosilnih izvora vrlo izvjesno, na slijevu Cetine izvjesno će se graditi i nove RHE jer za to postoje izvanredno povoljni prirodni uvjeti. S obje strane jezera Peruća su planine, Dinara i Svilaja, na čijim prostranstvima je moguće izgraditi gornje bazene u kojima bi se osiguravala akumulacija struje. I onda kada je najpotrebnije, tu struju preko RHE unositi u elektromrežu. Pri čemu se ista količina vode, iz donjeg bazena jezera Peruća, može višestruko koristiti.

Hidropotencijal Cetine počeo se pretvarati u struju još 1912.

Hidropotencijal rijeke Cetine počeo se pretvarati u struju još 1912. godine, puštanjem u rad prvog generatora HE "Kraljevac" kod Zadvarja, snage 12,8 megavata.

Od tada do danas instalirana snaga u još četiri izgrađene HE narasla je do gotovo 1000 megavata, pri čemu je Cetina i dalje ostala pitka.

Stoga su povike o zagađivanju Cetine proizvodnim potencijalima RHE "znanstvene" poput nedavnih priča antivaksera i pandemije koronavirusa. Pri izboru između uredne opskrbe električnom energijom i zahvata na slijevu Cetine koji neće zagaditi njezin vodostaj, što je dokazano stogodišnjim iskustvom, ne bi se trebalo previše premišljati.

Male rane na krajobrazu, gornji bazeni RHE, mogle bi predstavljati dodatni ukras i bogatstvo dinarskoj ljepoti.
slobodnadalmacija.hr