Nevjerojatno! Ogromno poskupljenje peleta. "Cijena je skočila za 200-550 posto, neki su ljudi prevareni". Veliko je poskupljenje još jednog energenta koji se upotrebljava za grijanje. Radi se o drvenim peletima.

Cijene otišle u nebo, susjedne zemlje izvoz zabranile
Već neko vrijeme grijanje na pelete promoviralo se ne samo kao ono koje je ekološko, nego i ono koje je isplativo. Sad, očito, isplativo više nije. Vlada je nedavno smanjila porez na dodanu vrijednost s 25 na 13 posto, no cijene su svejedno otišle u nebo. Inače, peleti su proizvod koji Hrvatska izvozi diljem Europe. Ipak, Srbija i BiH su izvoz zabranile. Recimo tako da je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih poslova BiH najavilo donošenje odluka o zabrani izvoza oblovine, ogrjevnog drveta i peleta kako bi se zaustavila njihova velika poskupljenja posljednjih mjeseci. Posebno se to odnosi na pelete koji se i u ovoj zemlji prodaju po dvostruko većoj cijeni u odnosu na godinu dana ranije.

U BiH tona peleta skočila za 170 eura
Kod najvećih trgovaca u BiH tona peleta, koji se koristi kao energent za grijanje, dosegnuo je cijenu od 320 eura, dok se u isto vrijeme prošle godine tona peleta prodavala za oko 150 eura. Proizvođači povećanje cijene vezuju za rast cijene električne energije, poskupljenja sirovine te rast cijena nafte i plina. Ministar vanjske trgovine i ekonomskih poslova države BiH Staša Košarac izjavio je u utorak da će nakon konzultacija s entitetskim vlastima Federacije BiH i Republike Srpske zatražiti od Vijeća ministara zabranu izvoza oblovine, ogrjevnog drveta i peleta kako bi zaustavili divljanje ovih cijena u zemlji.

Petranović: Što proizvedemo, to i prodamo
Financijski direktor tvrtke RST-Pellet Goran Petranović govori nam kako ova tvrtka povećanu potražnju bilježi od zadnjeg kvartala prošle godine, što je rezultat poremećaja na jednom od najvećih tržišta peleta, onom talijanskom. Što se tiče proizvodnje, govori da je udio domaćeg tržišta u ukupnoj prodaji oko 10 posto od ukupne prodaje, koja iznosi otprilike 65.000 tona godišnje. U ovoj godini, kako procjenjuju, radit će se o iznosu od 20 posto. Dodaje kako proizvodnja svih proizvođača peleta u Hrvatskoj iznosi otprilike 500.000 tona godišnje, a hrvatsko tržište ima potrebe do najviše 100.000 tona godišnje uz konstantni blagi godišnji rast. "Već od zadnjeg kvartala prošle godine situacija je takva da sve što proizvedemo, odmah i prodamo. Nemamo zalihe peleta na skladištu", govori on i objašnjava zašto je točno došlo do poremećaja na tržištu.

Problem brodskog i kamionskog prijevoza, rata u Ukrajini...
"Poremećaji na tržištu nastali su zbog raskinutih lanaca u opskrbi, problem brodskog prijevoza - nekonkurentnost proizvođača peleta iz Sjeverne i Južne Amerike), ali i kamionskog prijevoza - nekonkurentnost proizvođača peleta iz sjeverne i istočne Europe. Rezultat navedenog je smanjena ponuda peleta na glavnom tržištu, koja se dodatno produbila i u ovoj godini - rat u Ukrajini koji je utjecao na porast cijena drvne sirovine, električne energije, repromaterijala, goriva, rezervnih dijelova, itd., kao i zabrana uvoza dobara iz Rusije i Bjelorusije te zabrana izvoza peleta iz Srbije i BiH", navodi.

Poskupjela drvna sirovina, struja, gorivo...
Pitamo ga koji su razlozi za tolika poskupljenja. "Više je razloga, no primjerice drvna sirovina, koja sudjeluje do 60 posto u ukupnim proizvodnim troškovima, poskupjela je također za duplo u zadnjih godinu dana. U našem slučaju samo 30 posto drvne sirovine, od ukupnih godišnjih količina koje su nam potrebne za proizvodnju, uspijemo nabaviti u Hrvatskoj. Preostalih 70 posto drvne sirovine uvozimo iz Italije, Austrije, Slovenije i plaćamo ih po tržišnim cijenama koje opet ovise o ponudi i potražnji na tim tržištima", rekao je. Navodi i kako je poskupjela električna energija za 50 posto, repromaterijala za 25-35 posto, kao i rezervni te potrošni dijelovi za strojeve, mašine i postrojene. Ističe i kako je gorivo na rekordnim razinama, ali i kako su poskupjele usluge dobavljača.

"Nećemo moći svaku narudžbu zaprimiti"
Na pitanje hoće li biti peleta na jesen, odgovorio je da će ih biti dokle god će biti i dostupnog materijala potrebnog za njihovu izradu. "Što se tiče prodaje peleta na domaćem tržištu, zbog povećane potražnje koja je nastala kao rezultat poremećaja na globalnim tržištima nismo u mogućnosti svaku narudžbu zaprimiti. Prvenstveno nam je cilj zadovoljiti potrebe naših starih i vjernih kupaca, svih onih koji su u prethodnim godinama kupovali naš pelet imat će ga zasigurno i ubuduće, kao i lokalno stanovništvo koje živi na području u kojem djelujemo. U konačnici i svi oni veliki kupci i trgovci s kojim imamo sklopljene godišnje i višegodišnje ugovore koji povlače robu tijekom cijele godine i tako nam omogućuju da radimo i proizvodimo 365 dana u godini, zapošljavamo 42 osobe koje su u stalnom radnom odnosu, sve s područja Gorskog kotara", rekao je.

Trgovac Radanović:U Hrvatskoj je poskupljenje oko 200 posto
Popričali smo s Igorom Radanovićem iz prodavaonice Exco, koja pelete prodaje u Sisku. "Mi smo privatna firma, u ovakvoj situaciji ne možeš zarađivati. Najviše zarađuju proizvođači, ali tu i njih treba opravdati zbog visoke potražnje. Nama peleti nisu core-biznis, ali se bavimo i s njihovom prodajom. Ljudi su se navikli da kupuju u nas. Onda bismo im mi dostavili s kamionom pelete, oni bi plaćali uz razne opcije, od gotovinskog do kartičnog plaćanja. Lakše bi im bilo tako. No, toga više nema", govori on.

Pitamo ga koliko sada iznose cijene, odnosno koliko je proizvod poskupio.
"Preko 200 posto je poskupljenje. Država je još smanjila PDV na 13 posto, ali svejedno je poskupljenje veliko. U žargonu govorimo da su ljudi prevareni. Nagovaralo ih se da prijeđu na jeftinije grijanje, ali i na opciju koja je više ekološka, sad je ispalo užasno skupo.

Potražnja je 300 posto veća
Sad cijena iznosi peleta po kilogramu oko 3.5 kuna. Lani se kilogram peleta prodavao po 1.3 ili 1.4 kune. Što se tiče potražnje, ona nam je 300 posto veća. I prije smo puno prodavali, ali ove godine posebno. Već smo prodali oko 800, 850 tona, lani je to bilo oko 300 tona. To isto nije malo. Ali potražnja je puno veća. Doduše, trebate znati i da su neki ljudi lani kupovali na crno direktno kod proizvođača. Posebno je to bilo naglašeno u manjim tvornicama. A kad kupujete za obiteljsku kuću i ne platite porez koji je onda iznosio 25 posto, dobro uštedite. Zbog ovog razloga kupovine na crno je teško znati realnu potrošnju od lani", govori.

Kupci sve nervozniji
Ističe kako su ljudi investirali i 15-20 tisuća kuna u peć, kotao... "Osobno, mi se doma grijemo na lož ulje i izađe možda malo skuplje nego što bi došlo da se grijemo na pelete. To je sve tu negdje. Očito većina razloga zašto je došlo do ovoga je zbog ove krize s plinom i energentima. Negdje sam pročitao da Nijemci čekaju na peći na drva. Nijemci koji se nikad nisu grijali na drva. Došlo je do panike očito, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj", govori on.

Ističe kako i među kupcima vlada nervoza.
"Ima svega, trgovac je valjda taj Pedro jer zarađuje. Dolaze nadobudni likovi koji smatraju da smo mi ti koji su nabili cijene pa ispadamo ratni profiteri. To nije istina, minimalno zarađujemo na ovom proizvodu. Da stavim veću cijenu, sve bi se prodalo. No, to nema smisla raditi. Nastalo je ludilo, došao nam je čovjek, nekakav umirovljeni policajac koji je pokazivao značku i prijetio kaznenim prijavama. Zato što nemamo pelete. Zamislite... Dođe mi ih prestati prodavati", rekao je Radanović.

Novaković Matanić: Ljudi kupuju bez obzira na cijenu
Inače, recimo i da je predsjednica Udruge za zaštitu potrošača Grada Karlovca-Korana Marina Novaković Matanić uputila zahtjev Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja za regulaciju tržišta energenata za grijanje. "Prošle godine 15 kg peleta bilo je od 18 kuna do 28 kuna. U zadnjih mjesec dana imamo veliku razliku između trgovaca te sada ista količina peleta koje su prošle godine koštale 18 kuna, danas koštaju od 49 do čak 99 kuna", napisala je ona. Za Index je rekla da su ljudi krenuli kupovati bez obzira na cijenu. "A cijena je visoka te stalno poskupljuje. Moglo se prije naći 15 kilograma za 50 kuna, sad je nemoguće. Sad košta od 65 do 70 kuna, ako ne i puno skuplje što opet ovisi o trgovcima. To je veliko poskupljenje. Potrošači to teško mogu priskrbiti", rekla je.

"Cijena ista u Hrvatskoj i u Italiji"
"Dobar dio peleta odlazi u druge zemlje Europske unije. Prije svega u Italiju, Španjolsku, Slovačku, Njemačku. Nije u redu da zato našim ljudima nije bilo dostupno, odnosno da se prodaje po tako visokim cijenama. Cijene jednostavno nisu pristupačne. Jedna vrećica košta 10 eura u Italiji i u Hrvatskoj. A pogledajte kolika je razlika u plaćama. Platežna moć je nemjerljiva", dodaje. "Postoje trgovci koji koriste situaciju, ne može u nekim trgovinama jedno pakiranje sad biti 100 kuna. Mislim da bi tu vlada trebala reagirati, dakle oko trgovačke marže. Ne kažem da to rade svi trgovci, ali postoje oni koji zaista bezobrazno zarađuju na ovom proizvodu", govori.
www.index.hr

Nevjerojatno! Kolateralne žrtve Vladinih mjera: Tvrtke ostale bez plina jer ga Ina mora prodati HEP-u. Ina je, nakon što je Vlada odlučila da sav domaći plin moraju prodavati HEP-u, poduzetnicima koji su s njima imali potpisane ugovore o opskrbi počela slati dopise u kojima ih poziva da zbog novonastalih okolnosti moraju mijenjati ugovore, i to po višestruko većim cijenama. Jutarnjem listu javilo se više predstavnika tvrtki koji su ostali u šoku jer unatoč činjenici da su na vrijeme osigurali dovoljne količine plina po cijenama koje su tada vrijedile, zbog Vladine odluke Ina im to neće moći osigurati, pa im nudi izmjenu ugovora i po deset puta većoj cijeni od ugovorene jer u tom slučaju i oni moraju nabavljati plin po tržišnoj cijeni.

Nove tržišne okolnosti
Direktor jedne proizvodne tvrtke iz Zagrebačke županije, koja je izvozno orijentirana i kojoj plin služi u proizvodnji, kaže da je s Inom potpisao ugovor još u svibnju prošle godine za određenu količinu plina po cijeni od 23 eura po megavatsatu, a plin im se trebao početi distribuirati 1. listopada ove godine. No, samo desetak dana prije iz Ine im je stigla obavijest o "nastupu promijenjenih okolnosti" i poziv na izmjenu ugovora. U toj obavijesti Ina navodi kako je 15. rujna na snagu stupila nova uredba o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije, prema kojoj je Ini, kao proizvođaču domaćeg plina, naloženo da sav tako proizvedeni plin u razdoblju od 15. rujna ove godine do 31. ožujka 2024. mora prodati HEP-u po fiksiranoj cijeni. Uz to, uredbom je definirano da se to odnosi i na plin koji je proizveden do 15. rujna, neovisno o tome je li opskrbljivač imao za te količine plina prije potpisan ugovor. "Slijedom toga, budući da je opskrbljivaču zabranjena prodaja cjelokupnog proizvedenog prirodnog plina i onog koji će biti proizveden tijekom trajanja uredbe pravnim subjektima različitim od HEP-a, ovim vas putem obavještavamo kako su, nakon sklapanja ugovora, nastupile izvanredne okolnosti, a koje se nisu mogle predvidjeti ili otkloniti ili spriječiti u vrijeme sklapanja ugovora, sve u smislu članka 370. Zakona o obveznim odnosima", piše u dopisu. Nadalje, kažu u Ini, ispunjenje ugovorne obveze pod ovim okolnostima za njih je postalo "pretjerano otežano", odnosno to bi im nanijelo pretjerano veliki gubitak jer bi i oni u svrhu ispunjenja ugovora bili prisiljeni i sami pribavljati prirodni plin u skladu s tržišnim uvjetima. To znači da bi tvrtka koja je s Inom imala potpisan ugovor o isporuci određenih količina plina po cijeni od 23 eura po megavatsatu, taj plin od Ine sada mogla kupovati po cijeni većoj od 200 eura. To je neizdrživo - kaže nam direktor jedne od tvrtki koje su dobile ovaj dopis. On je u petak bio u Ini na sastanku gdje su mu otvoreno rekli da ne mogu ispoštovati ugovor i da su, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, prisiljeni na ovakav potez jer im je Vlada naložila da sav prirodni plin moraju prodavati HEP-u, pa čak i onaj koji su proizveli prije donošenja uredbe i za koji su prije sklopili ugovore s kupcima. Pitanje je što će biti s nama koji smo se na vrijeme osigurali i ugovorili dovoljne količine plina po povoljnim cijenama. Nitko nam ne govori pod kojim bismo uvjetima prešli u HEP-Plin i po kojoj bi nam cijeni oni prodavali plin. Ona će sigurno biti veća od ugovorene s Inom, ali pitanje je koliko veća. Hoće li nam plin prodavati po subvencioniranoj cijeni po kojoj će HEP kupovati od Ine ili po nekoj drugoj - zabrinut je naš sugovornik. Budu li prisiljeni kupovati plin po tržišnim cijenama, kaže on, otići će u stečaj. Mi smo izvozno orijentirani. Radimo na tržištima Austrije, Francuske, Njemačke... Našim kupcima još ne znamo reći koja će biti krajnja cijena proizvoda zbog neizvjesnosti. Kada se dogodio poremećaj na tržištu, komunicirali smo s Inom i potvrdili su nam da imaju dovoljne količine plina za nas ugovorne partnere. Sada se Vladinom odlukom sve promijenilo - očajan je ovaj poduzetnik.

Pitanje za MINGOR
Kaže kako su imali ugovorenu cijenu plina od 23 eura po megavatsatu, a Ina im sada nudi ugovor s varijabilnom cijenom većom od 200 eura koja će, naravno, ovisiti o burzi. Ministarstvo gospodarstva i HEP moraju nam reći po kojoj će nam cijeni prodavati plin. Mi smo se na vrijeme osigurali, ali sada to odlukom Vlade više ne vrijedi, a nama je plin nužni energent u proizvodnji - upozorava ovaj direktor tvrtke.

INA: Poštovat ćemo sve vladine odluke
Vladinom uredbom o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije nije definirana cijena po kojoj će HEP kupljeni plin od Ine dalje prodavati javnim ustanovama, lokalnim jedinicama, poduzetnicima te lokalnim distributerima, poput Gradske plinare Zagreb-Opskrbe. Uredbom je samo definirana cijena po kojoj Ina smije HEP-u prodavati plin i ona iznosi 0,041 euro po kilovatsatu, odnosno 41 euro po megavatsatu, i to za razdoblje od 1. listopada ove godine do 31. ožujka 2024. Ta cijena je pet puta manja od tržišne. Tim plinom, piše u uredbi, HEP će raspolagati za potrebe distributera plina u svrhu namirenja gubitaka za distribuciju plina, za kupce toplinske energije iz samostalnog toplinskog sustava, javnu uslugu za potrebu kupaca iz kategorije kućanstvo te za kupce plina iz kategorije poduzetništvo. Ali, Vlada je ta koja mora donijeti odluku o raspodjeli kapaciteta domaćeg plina te cijeni plina po kojoj je HEP dužan prodavati dalje prirodni plin energetskim subjektima. Iz krugova bliskih Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja umiruju javnost i govore da sigurno ta cijena neće moći biti toliko veća od one po kojoj HEP kupuje plin od Ine, a sada umiruju i poduzetnike. Naš sugovornik iz Ministarstva neslužbeno kaže kako je Vlada u prvoj rundi s paketom prioritetno pomogla kućanstvima, javnim ustanovama, distributerima i lokalnim jedinicama te poduzetnicima sa strujom, a Vlada će odlukom odrediti gdje će HEP s plinom koji će mu Ina prodati. A poduzetnici poput ovih koji su imali potpisane ugovore dobit će pomoć kroz drugi paket koji se vrlo vjerojatno očekuje nakon što se vidi što će se dogovoriti na razini Europske unije, odnosno hoće li se zamrznuti cijena plina, dok se poduzetnici pozivaju na strpljenje. Iz Ine su nam potvrdili da kupcima šalju ovakve dopise te da su zbog Vladine odluke to morali napraviti. Ina će, kao i dosad, poštivati sve odluke Vlade glede određivanja cijena energenata - poručuju iz ove naftne kompanije.
www.jutarnji.hr

Visoki troškovi energije natjerali su proizvođače čelika širom Europe da smanje proizvodnju, a neki upozoravaju da bi čeličane mogle biti i trajno ugašene, što bi ostavilo bez posla tisuće ljudi. Proizvođač nehrđajućeg čelika Aperam bio je prisiljen zaustaviti proizvodnju unatoč čak četiri vjetroturbine i preko 50.000 solarnih panela u pogonu na istoku Belgije. Kompanija sada mjesečno za energiju izdvaja kao nekada u cijeloj godini i zatvorila je postrojenje s 300 radnika koje je topilo otpadni nehrđajući čelik i pretvaralo ga u goleme ploče.

"Imamo nešto novca da izdržimo neko vrijeme, ali to ne može trajati godinama"
"Imamo nešto novca koji će nam omogućiti da izdržimo neko vrijeme, ali to ne može trajati godinama", rekao je čelnik Aperama za Europu Bernard Hallemans za Reuters. "Ako potraje, svjedočit ćemo deindustrijalizaciji sektora poput našega, a Europa će postati ovisna o uvozu baznih metala poput našega", dodao je.

Cijene otišle u nebo nakon ruskog smanjenja opskrbe
Ljetno održavanje obično ograničava proizvodnju na oko 80 posto kapaciteta, ali Hallemans kaže da koriste otprilike polovinu, još od lipnja, nakon što je Rusija naglo Europi smanjila opskrbu plinom, podigavši ionako napuhane cijene na nove rekordne razine. U Europi je udio čelika iz uvoza, većinom iz Azije gdje su cijene energije daleko niže ali su emisije ugljika više, porastao s 20 do 25 posto u 2020. i 2021. na 40 posto u ovoj godini, dosegnuvši u proteklim tjednima vrhunac od oko 50 posto. Europa mora pronaći odgovore, naglašava Hallemans. Prema prošlogodišnjem izvješću McKinseyja, proizvodnja čelika stvara oko 83 milijarde eura izravne dodane vrijednosti u gospodarstvu i izravno zapošljava 330.000 ljudi. Europska komisija tvrdi da su mjere EU zaštitile 195.000 radnih mjesta u industriji čelika u 2021., ali kritičari upozoravaju da su troškovi energije sada toliko veliki da je uvoz možda jeftiniji čak i uz dodatne zaštitne carine.

"Zima deindustrijalizacije"
U Njemačkoj industrija čelika suočava se zbog poskupljenja energije s dodatnih 10 milijardi eura troškova, oko četvrtine prosječnog godišnjeg prometa sektora, a valja im dodati i troškove zelene tranzicije EU. "Ako nešto ne poduzmemo, nama u Njemačkoj prijeti zima deindustrijalizacije", rekao je predsjednik njemačke federacije čelika WV Stahl Hans Juergen Kerkhoff. ThyssenKrupp Steel Europe smanjio je proizvodnju u njemačkim čeličanama budući da njihovi klijenti oklijevaju s nabavom pod pritiskom očekivanja recesije i visokih cijena energije koje ugrožavaju njegovu konkurentnost na globalnim tržištima.

I drugi najveći svjetski proizvođač ugasio visoku peć
ArcelorMittal, drugi po veličini svjetski proizvođač čelika, također je ugasio visoku peć u Njemačkoj, kao i one u Francuskoj, Poljskoj i Španjolskoj, i predviđa da će njegova europska proizvodnja u četvrtom tromjesečju biti oko 17 posto niža nego godinu dana ranije. Adolfo Aiello, zamjenik direktora europske udruge proizvođača čelika Eurofer, upozorava da bi čeličane mogle ostati zatvorene i dulje vrijeme ako se energetska kriza ne riješi u kratkom roku. To bi se moglo dogoditi i drugim industrijskim sektorima koji troše puno energije, dodaje Aiello, ističući primjer industrije drugih metala, gnojiva i kemikalija.

"Slika se potpuno promijenila"
Eurofer je priopćio da se stanje znatno pogoršalo od kolovoza kada su prognozirali 1.7-postotni pad europske potrošnje čelika u ovoj godini i solidnog oporavka u 2023. kada je prema njihovim tadašnjim procjenama trebala porasti za 5.6 posto. Nova procjena trebala bi biti objavljena tek krajem listopada, a direktor za gospodarske studije Alessandro Sciamarelli kaže da će pad u 2022. biti veći no što se trenutno očekuje i da će biti nastavljen i u 2023. "Slika se potpuno promijenila nakon događaja u posljednja dva mjeseca", ističe Sciamarelli.
www.index.hr

Nevjerojatno! Poljoprivrednicima iz Svete Nedelje račun za struju narastao na više od 3 milijuna kuna. Dramatičnu borbu s rastom troškova proizvodnje, osobito poskupljenjem energije, vode brojni domaći proizvođači hrane, a posebno šokira slučaj poznatih proizvođača rajčica iz Svete Nedelje. Računi za struju na godišnjoj razini porasli su s oko 500 tisuća na više od 3 milijuna kuna. Poskupljenje iznosi nevjerojatnih 600 posto govori nam direktorica Josipa Belić iz svetonedeljskog plastenika iz kojeg dolazi Rajska rajčica.

Računi za struju su porasli za nevjerojatnih 600 posto
“Nažalost ovo što se događa na tržištu s cijenama je katastrofa. Porast računa za struju od 600% znači da će taj trošak iznositi gotovo 10 posto naših ukupnih godišnjih prihoda. Niti jedna proizvodnja, a kamoli poljoprivredna ne može podnijeti ovoliki rast bilo kojeg troška i doista smo došli do pozicije da se pitamo hoće li ovo biti pogubno za tvrtku” ističe direktorica Belić.

Rajčice ne mogu toliko poskupjeti jer ih ne bi mogli prodati
Kao i kod mnogih drugih prehrambenih proizvoda toliki poremećaj u troškovima ne može se ugraditi u cijenu, pa tako ni njihove rajčice ne mogu poskupjeti koliko su im porasli troškovi. “Rast neke proizvodne sirovine za 600% ne može se prebaciti na krajnjeg kupca jer tko bi od nas kupio bilo koji proizvod kada bi njegova cijena toliko porasla. Malo je reći da smo pod stresom. Već 20 godina nudimo najukusnije rajčice na tržištu i bili smo u različitim izazovnim situacijama no ovo je doista tolikih razmjera da se pitamo što će opstati od hrvartskog poduzetništva” kaže.

Morat će otpuštati dio stranih radnika, domaće čuvaju kao suho zlato
Uštede na troškovnoj strani su edini način na koji se zasad mogu boriti protiv ovog ogromnog poskupljenja, otkriva, i to uštede na stranoj radnoj snazi. 15 radnika, uglavnom iz Nepala, koje bi inače zadržali u radnom odnosu tijekom cijele godine planiraju otpustiti na kraju sezone u studenom kako bi nešto uštedjeli u pet mjeseci kada nije sezona.
“Morat ćemo im se zahvaliti na suradnji u studenom jer je u mjesecima nakon studenog obujam posla manji. Radi se isključivo o radnicima koji dolaze iz dalekih zemalja. Domaće radnike čuvamo kao suho zlato. Oni su nam na prvom mjestu kad je u pitanju sigurnost i stabilnost radnog mjesta” objašnjava direktorica Josipa Belić.

Spas vide u vladinim mjerama pomoći za prelazak na obnovljive izvore energije
Iz plastenika u Svetoj Nedelji pozdravljaju vladine mjere pomoći ako će biti primjenjive na proizvođače i poduzeća kao što su oni. “Nažalost u ovom trenutku mi još ne znamo službeno kako će točno funkcionirati te mjere i teško je reći hoće li nam pomoći. Najveća pomoć bi nam bila kad bi konačno stupile na snagu neke konkretne mjere za poticanje prelaska na obnovljive izvore energije kao što su poticaju za solare” zaključuje.
www.zagreb.info

Na Cresu će od otpada proizvoditi čisti vodik, gradi se novo postrojenje. U Palači Moise održano je predavanje »Od komunalnog otpada do zelenog vodika na cresko-lošinjskom području« na kojem su se građani mogli upoznati s inovativnim konceptom proizvodnje vodika iz plastike i organskog otpada. Publiku u dvorani su većinom činili gimnazijalci koji su na ovo predavanje došli u sklopu svog sata razrednog odjela, a predavanje se uživo prenosilo preko društvene mreže. Uvodno je okupljene pozdravio gradonačelnik Marin Gregorović, istaknuvši da se sadašnjim sustavom gospodarenja otpadom korisnike motivira da razdvajaju otpad, a komunalnoj tvrtki tako prikupljene frakcije stvaraju dodatni trošak. Kako bismo našli bolja rješenja, povezali smo se s nekoliko tvrtki i institucija, a ovim projektom ćemo prvi u Hrvatskoj iz otpada proizvodili energiju. To bi bila sjajna stvar i, ako uspijemo, moći ćemo svi zajedno biti ponosni – rekao je Gregorović i mladima poručio da će upravo oni biti generacija koja će se voziti na vodik.

Šteta veća od koristi
U prvom dijelu predavanja je Neven Kruljac, član Uprave društva Komunalne usluge Cres Lošinj, predstavio sustav gospodarenja otpadom koji se primjenjuje na području Cresa i Lošinja te istaknuo neke probleme s kojima se društvo suočava. Ponekad je šteta koju proizvedemo zbrinjavanjem otpada veća od koristi koju napravimo odvojenim prikupljanjem.Primjerice, kamion koji ode po nekoliko kilograma plastike na sjever otoka potroši 30-ak litara goriva i stvara negativnu emisiju CO2. Uz udaljenosti, drugi problem je sezonalnost jer se ljeti prikupi pet puta više otpada nego zimi – rekao je Kruljac te istaknuo da se kod nas razvio animozitet prema spalionicama otpada koje bi bile bolje rješenje i u zapadnim zemljama su dobro prihvaćene.  Naime, moderne tehnologije omogućuju da one budu ekološki prihvatljive, a ujedno proizvode velike količine toplinske energije. U potrazi za mogućnostima za poboljšanje sustava gospodarenja otpadom cresko-lošinjska komunalna tvrtka okrenula se inovativnim tehnologijama. Stoga je u drugom dijelu predavanja Ivana Chaux-Jukić, direktorica hrvatskog start-upa Active Solera, predstavila tehnologiju proizvodnje čistog vodika iz plastike i organskog otpada koja bi se trebala implementirati u cresko-lošinjski sustav.Onaj dio otpada koji se ne može oporabiti ili reciklirati može se upotrijebiti za proizvodnju energije. Neke nordijske zemlje već 30-40 godina dobivaju toplinsku energiju iz otpada, a kod nas se o tome nešto više govori u protekle dvije-tri godine. U ožujku ove godine usvojena je hrvatska Strategija za vodik koji pomaže u dekarbonizaciji raznih sektora, od transporta i industrije, do proizvodnje toplinske i električne energije – rekla je Ivana Chaux-Jukić i najavila da se jedno postrojenje za proizvodnju čistog vodika iz otpada, prvo takvo u Hrvatskoj, planira izgraditi na otoku Cresu, na lokaciji Pržići.

Dolina vodika
Projekt je dio transnacionalne inicijative nazvane Dolina vodika Sjeverni Jadran u koju su uključeni razni entiteti iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Postrojenje na Cresu priprema se u partnerstvu tvrtke Active Solera, gradova Cres i Mali Lošinj te komunalnog društva, a u planu je njegovo puštanje u pogon 2024. godine. Inovativna tehnologija se sastoji u termičkoj obradi otpada uz pomoć sunčeve energije i proizvodnji čistog vodika uz druge neškodljive nusprodukte koji se također mogu korisno upotrijebiti. Cijelo postrojenje će zauzeti hektar i pol površine, a u jednom danu može transformirati oko 40 tona sirovog otpada u 2,5 tone čistog vodika. To znači da se od ukupne količine nereciklabilnog otpada koji se godišnje prikupi na arhipelagu može proizvesti električne energije koja odgovara petini ukupne potrošnje. Na pitanja iz publike odgovoreno je da proces nema poznatih negativnih utjecaja na okoliš, a postoje višestruke mogućnosti korištenja proizvedenog vodika. Kruljac je najavio da će komunalna tvrtka svoja vozila polako zamijeniti onima s pogonom na vodik, a u suradnji s jednom slovenskom tvrtkom planira se uvođenje trajekata koje će pokretati vodik. Kad već bude postojala proizvodnja na otoku nudi se niz razvojnih mogućnosti, kao što je korištenje vodika za osobna vozila, ali za to će trebati izgraditi posebne punionice. Nije zanemariva ni informacija da će novo postrojenje zapošljavati 17 radnika pa je prisutnim učenicima predloženo da se usmjere u zanimanja vezana za nove tehnologije.
www.novilist.hr

Štern o zatvaranju sisačke rafinerije: 'Ja to ne bih napravio. Danas? To je scena za snimanje Mad Maxa'. Nakon što je tjednik Nacional objavio da je premijer Andrej Plenković navodno 2018. "izravno naredio izvoz nafte iz Hrvatske na preradu u Mađarsku" te da je pritom tadašnjem ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću naredio da provede u djelo zatvaranje INA-ine rafinerije nafte u Sisku, uslijedio je demantij Vlade iz koje poručuju da je sve laž.

"Vlada ne može izravno odlučivati o naftnom poslovanju INA-e, već se radi o odlukama upravljačkih tijela kompanije, a ističemo da se radi o upravljačkom modelu koji je ova Vlada kao drugi najveći dioničar INA-e naslijedila i zatekla", poručili su iz Banskih dvora.

O svemu smo razgovarali s Davorom Šternom, bivšim ministrom gospodarstva, kasnije i direktorom INA-e koji kaže da je teško komentirati priču rekla-kazala sve dok se ona ne dokaže vjerodostojnim svjedocima pod imenom i prezimenom. "Ali mogu reći što bih ja napravio da sam bio u INA-i i da me netko tražio takvo što - ja bih odbio to napraviti", rekao je Štern.

A gdje je Rafinerija nafte Sisak? Ona je nakon skoro stogodišnje tradicije rada poslana u ropotarnicu povijesti i tko se više sjeća prosvjeda Siščana te radnika rafinerije koji su svojim buntom tražili da se ne stavi ključ u bravu? Ostala je samo kulisa za snimanje, kako nam je u razgovoru rekao sam Štern, "Mad Maxa".

"Ona je prije 23 ili 24 godine, kada sam ja bio u INA-i, bila podjednaka s rafinerijom u Rijeci, proizvodila je dobro gorivo, ali ne i gorivo za budućnost koje je tražilo visoku kvalitetu koju je nametala Europa i za što je trebala modernizacija rafinerije. U INA-i nismo imali dovoljno akumulacije sredstava da se ide u modernizaciju jer je Tuđman inzistirao da se cijene goriva ne mijenjaju. Tri godine prodavali smo benzin po cijeni od 4,30 kuna po litri. Cijena je bila politička odluka održavanja socijalnog mira i standarda građana. Kao direktor INA-e osobno sam poslao 27 zahtjeva prema Vladi za povećanjem cijene, svi do reda odbijeni su. Bilo je to 1998.-1999. godine kada je ministar gospodarstva bio Nenad Porges. Pitao me zašto šaljem te zahtjeve, ja sam dogovorio da to radim kako bih sebe 'očistio', da je moje da pitam, a njegovo da odbije", govori nam Štern.

'Mađari dobili dvije najmodernije rafinerije, hvatska se ugasila'
Kako navodi, bilo je to vrijeme kada kompanija nije imala svoje rezerve s kojima bi modernizirala sisačku rafineriju, iako je to bilo dobro vrijeme za takvo što jer se to moglo napraviti jeftinije. "Tri mjeseca nakon mog odlaska, cijena se povećala na 6 kuna po litri. Tada se već imalo akumulacije za modernizaciju, a kada se 2003. kupovala INA (od strane MOL-a op.a), tada je dogovoreno da će se zajedno s INA-om obnoviti rafinerije. No Mađari su krenuli u modernizaciju svoje dvije rafinerije, niti jedna u Hrvatskoj. Godinama je zato kvaliteta u našim rafinerijama bila sve lošija, rafinerije su zastarjevale, propadale su", govori nam Štern.

Kaže, i on je ranije govorio da će se sisačka rafinerija zatvoriti, ali da je to bila više politička poruka radi pritiska, ne stvarna poruka da bi se rafinerija zatvarala.

"Sisak je trebalo održati, onda je došlo do toga da Mađari nisu obnavljali rafineriju, a tržište se praleno zasitilo rafinerijama jer su Mađari (MOL op.a.) imali dvije obnovljene rafinerije - jednu u Slovačkoj i to Slovnaft, a druga je u Mađarskoj. To su dvije najmodernije rafinerije u Europi i jasno je da postižu i bolju ekonomiju i bolju ekonomiku", kaže ovaj naftni stručnjak.

Nastavlja da je činjenica da su Mađari prekršili jedno od odredbi iz osnovnog ugovora jer su se obvezali obnoviti naše rafinerije, no ona u Sisku je zatvorena. Drugo kršenje odredbi osnovnog ugovora, govori Štern, je to da je tržište nama okolnih zemalja - Slovenije, BiH, Crne Gore, Srbije, trebao ostati primarno hrvatsko, no kaže da su oni uzeli taj tržišni dio. Nastavlja što je trebalo raditi s našim rafinerijama.

"Riječka rafinerija idealna je za preradu nafte za kupce na tržištu Mediterana zbog dobrog položaja na Jadranu, trebalo je napraviti pogon za preradu teških ostataka, ali i time se kilavilo, mijenjali su se dobavljači. Sisak je, pak, trebao prerađivati domaću naftu i ovdje govorimo o periodu od 20 godina. No očito nikome to nije bilo u interesu. Sada smo u situaciji da Sisak po logici stvari više nema tržište, ali kada se ta rafinerija zatvarala, mi sa strane govorili smo protiv toga, a ako se ipak zatvori, da treba naći zamjenski proizvod za rafineriju. Došla je ideja da se napravi tvornica biogoriva, to je bilo popularno prije 10 godina kada je EU uredbom nametnula da se biogorivo mora umješavati u dizel i benzin radi smanjenja ugljikovodika. Iz poljoprivrednog arsenala, prije svega soje, trebao se raditi bioetanol te je postojala obaveza miješanja 20 posto biogoriva u dizel i benzin. U Europi su shvatili da je to kontraproduktivno jer bi zbog bioetanola poskupjele poljoprivredne kulture namijenjene za ljude i prehranu. Od toga se odustalo prije godinu dana te je ukinuta obaveza umješavanja bioetanola", govori Štern.

Po njemu je i priča o proizvodnji biogoriva sad već stvar prošlosti. Gdje je onda rafinerija Sisak danas i ima li ikakve šanse da se ona ponovo upogoni, na kraju, treba li nam uopće ta rafinerija i njena priča nakon svega?

Sisak kao poligon za zelenu energiju?
"Sisačka rafinerija, koja ne radi dvije godine, sada je scena za snimanje 'Mad Maxa'. Dabas nam treba nova priča i postoje ideje za to. Rafinerija se proteže na osam kvadratnih kilometara, taj prostor je ogroman i postoji cijela infrastruktura koja bi omogućila izgradnju ogromnog solarnog parka. Insolacija u Sisku je dobra i jedan takav park na tom mjestu proizvodio bi nekoliko stotina megavata energije godišnje. Koristeći vodu Save, elektrolizom bi se mogao proizvoditi zeleni vodik koji je na visokoj cijeni u Europi. Time bi rafinerija doživjela procvat, ali nitko nema interes za to", kaže Štern.

Na pitanje, otkud takva ideja, pogotovo od strane naftaša, Štern priznaje da se dugo godina osobno protivio obnovljivim izvorima energije, ali onda je promijenio stav.

"Počeli su dolaziti poslovni partneri i investitori s nagovorom za vjetroelektrane i solarne parkove. Kad sam vidio našu administraciju i kako ljudi teško dolaze do dozvola, zemlje, do prostornih planova i njihovih izmjena, digao sam ruke, vidio sam da su to kod nas neprovedive stvari. Ali mi je pala na pamet ova ideja jer je u Sisku jedinstven teritorij, a u toj priči ne bi apsolutno bilo štetnih emisija. Sisku treba oživjeti industrijska baza, ali koja bi bila zelenija. To je bio nekad najveći industrijski centar Jugoslavije, imali smo rafineriju, željezaru, Sisciju... A onda je to postala zona sumraka. Gledao sam svoje intervjue od prije 20 godina, jedan za drugim ti su se kapaciteti gasili. Sad bi to moglo oživjeti, ali na obnovljivim izvorima", smatra Štern.

Ne vidi da bi sisačku rafineriju trebalo upogoniti na stari način. Navodi da i industrija automobila opada, pada potrošnja i tržište, pa je i klasična rafinerija izgubila svoj osnovni razlog. "Danas nema rafinerije koja bi radila kapacitetom ispod 2 milijuna tona prerađene nafte, a u Rijeci je kapacitet od 4,5 milijuna tona i to je sasvim dovoljno za Hrvatsku i Sloveniju", kaže naftni stručnjak.

Što onda s INA-om, bolnom temom mnogih vlada, sada uzdrmanom plinskom megaaferomu kojoj je šteta veća od milijardu kuna, zbog čega je pala i mađarska, ali i hrvatska strana uprave, kako nastaviti dalje s Mađarima?

Nova vizija INA-e
"Treba podijeliti imovinu, zadržati u hrvatskim rukama Rijeku, a Sisak imati u novom obliku energetske kompanije za proizvodnju struje. Zaboravljamo da postoji i rafinerija Mlaka u Rijeci, stara 120 godina i koja je zatvorena prije dvije godine. I taj dio je neupotrebljiv dok se ne raščisti od ostataka nafte koje ima nataloženo i od prije 100 godina, kao kad kuhate pa vam padne nešto na pod. Ako bi se stavili paneli na to područje, ne biste morali čistiti sloj zemlje debljine od metra koji treba onda i zbrinuti, a to je skupo. Solarni paneli bi se mogli koristiti za proizvodnju energije za Kvarner i Istru. Kad me netko pita o mojoj viziji INA-e, onda je to da je ona isključivo hrvatska kompanija, uz rafineriju u Rijeci, a da imamo novu energetsku bazu u Sisku i na području Mlake", zaključuje Štern.
www.rtl.hr

Nagli rast cijena energije otjerao je u stečaj nekoliko stotina kompanija u Njemačkoj. A to je tek početak..., upozorio je ekonomski institut IWH, a banke očekuju znatno veći iznos nenaplativih kredita u idućoj godini. Zahtjev za stečajem podnijelo je u kolovozu 718 kompanija, za četvrtinu više nego lani, a institut procjenjuje da će ista stopa rasta biti zabilježena i u rujnu. U listopadu mogla bi se popeti i na 33 posto, usporedimo li broj stečajeva s istim razdobljem prošle godine, procjenjuju u institutu. "Nakon dugog razdoblja malenih brojki o kompanijama u stečaju, trend se stubokom promijenio", izjavio je Steffen Mueller iz IWH-a. Njemačko poslovno udruženje BDI upozorilo je na "veliku recesiju". U istraživanju koje je provelo među 593 poduzeća, više od trećine njih navelo je da im zbog visokih cijena energije prijeti propast. U veljači, kada je započeo rat u Ukrajini, takvu je ocjenu iznijelo njih 23 posto.

Muzej industrije?
Industrijska grupa VKU također je iskazala zabrinutost, upozoravajući da lokalnim komunalnim poduzećima prijeti nelikvidnost zbog visokih cijena energije i potencijalnih problema kupaca s plaćanjem. Čelnik udruženja kemijske industrije VCI u utorak je upozorio da bi sve skuplja energija mogla ozbiljno ugroziti konkurentnost Njemačke. "Korak od vodeće svjetske industrijske nacije do muzeja industrije nikada nije bio tako malen", izjavio je za Reuters šef VCI-ja Wolfgang Grosse Entrup. Anketa vodećih kreditnih institucija u kolovozu je pokazala da će nenaplativi krediti u Njemačkoj iduće godine porasti na 37,6 milijardi eura, s ovogodišnjih 31,9 milijardi.

Upitne usporedbe
"Naši korporativni klijenti nisu iskusili val stečajeva tijekom pandemije", rekao je Helmut Schleweis, predsjednik njemačke udruge štedionica, na nedavnoj bankarskoj konferenciji. "Danas se, međutim, to više ne može isključiti, samo što se razmjeri (stečajeva) još ne mogu kvantificirati", istaknuo je. Christoph Schalast, profesor na Frankfurtskoj školi za financije i menadžment, rekao je da nenaplativi zajmovi nisu osjetno porasli tijekom pandemije budući da je država pomagla tvrtkama programima potpora. "No, situacija se stubokom promijenila. Sada imamo i druge čimbenike, kao što su inflacija, poremećaji u lancima opskrbe, rat u Ukrajini i povećanje kamata", rekao je. Neki stručnjaci upozoravaju pak da iz brojki koje pokazuju rast broja stečajeva ne treba izvlačiti pogrešne zaključke. Oned sada možda izgledaju loše zato što su umjetno smanjene tijekom pandemije, u 2020. i 2021., kada je vlada podupirala posrnule tvrtke državnom pomoći i suspendirala zakon koji ih obvezuje na podnošenje zahtjeva za proglašenje insolventnosti, tumače.
novac.jutarnji.hr

Sjedinjene Američke Države u velikoj su energetskoj i ekološkoj ofenzivi, pa su naručile studiju prednosti i izazova u procesu pretvaranja starih ili ugašenih elektrana na ugljen u nuklearne elektrane.

Američko Ministarstvo energetike jedna je od ključnih poluga vlasti SAD-a putem kojih Bidenova administracija želi potaknuti veliki prelazak na energiju iz čistih i obnovljivih izvora. Ovoga smo tjedna vidjeli kako su pokrenuli plan ulaganja u nove priobalne vjetroelektrane, a otprilike u isto vrijeme Ministarstvo je u javnost izašlo i sa studijom koju je za njih izradilo nekoliko energetskih znanstvenika.

"Coal to nuclear"
Studija nosi naziv "Istraživanje prednosti i izazova pretvaranja umirovljenih elektrana na ugljen u nuklearne elektrane". Vladajući kažu da bi projekt gašenja termoelektrana na ugljen i njihovog prebacivanja na nuklearnu energiju imao pozitivan učinak na zaposlenost, povećao bi ekonomsku dobrobit zemlje, a i značajno bi pozitivno utjecao na okoliš. K tome, u elektroenergetsku bi mrežu plasirao daleko više "čiste" energije i pomogao SAD-u dostići cilj u postizanju neto nultih emisija stakleničkih plinova do 2050. godine.

Što je studija, dakle, zaključila? Istraživači su identificirali 157 ugašenih termoelektrana na ugljen i 237 onih još uvijek funkcionalnih, kao potencijalne kandidate za konverziju u nuklearke. Od njih, oko 80% pokazalo se dobrim kandidatima za ugradnju naprednih fisijskih reaktora, snage manje od jednog gigavata. Proces koji nazivaju C2N (coal to nuclear) tranzicija ima potencijal zahvatiti 125 ugašenih elektrana i u njima proizvoditi do 64,8 GW električne energije. Za još uvijek aktivne elektrane potencijal je 198,5 GW na 190 lokacija.

Pozitivni učinci
Korištenje postojeće infrastrukture za ugradnju nuklearnih reaktora značajno smanjuje trošak njihove instalacije. Uštede mogu biti između 15 i 35%, pokazuje ova studija, a tiču se primarno korištenja električnih vodova, trafostanica te rashladnih sustava, kao i ostale popratne infrastrukture – zgrada, ureda i pristupnih puteva.

Autori studije analizirali su tehničke, ekonomske i ekološke učinke ovakvog procesa transformacije elektrana, pa čak i izradili studiju slučaja na odabranoj regiji s oko 78.000 stanovnika. Ona je pokazala da bi zamjena elektrana na ugljen s nuklearkama donijela 86%-tno smanjenje štetnih emisija, što je usporedivo s zagađenjem od oko 500.000 automobila. Zaposlenost je povećana za oko 650 stalnih radnih mjesta, ekonomski učinak je 275 milijuna dolara na godinu, a 92% više poreznih prihoda ostalo bi u lokalnoj zajednici, u usporedbi sa starim termoelektranama.
www.bug.hr

U sjeverozapadnoj Autonomnoj regiji Huija Ningxia počela je gradnja najveće baze za solarnu energiju u Kini. Napravljena je i studija o mogućnostima i stupnju iskoristivosti solara do 2060. godine. Ulaganje u solarnu energiju jedno je od ključnih u budućnosti. Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije još je prije dvije godine provela istraživanje koje je pokazalo da će globalni kapacitet solarne energije rasti devet posto godišnje do 2050. te da će do tada pokriti četvrtinu globalne potražnje za energijom. Vrlo je očito kako je energija sunca budućnost kojoj se svijet polako okreće. Kina krupnim koracima ide dalje u programu razvoja proizvodnje "zelene energije". U pustinji u sjeverozapadnoj Autonomnoj regiji Huija Ningxia prošlog je tjedna počela gradnja najveće baze za solarnu energiju. Fotonaponska elektrana, s ukupnim instaliranim kapacitetom od oko tri gigavata (GW) i površine od oko 43.000 četvornih kilometara, gradi se u četvrtoj najvećoj kineskoj pustinji, Tengger, u gradu Zhongweiju, u regiji Ningxia. Kad bude dovršen, projekt će proizvoditi oko 5,78 milijardi kilovatsati (kWh) električne energije godišnje, čime će se uštedjeti 1,92 milijuna tona standardnog ugljena i smanjiti ispuštanje ugljičnog dioksida za oko 4,66 milijuna tona godišnje. U cijeli projekt uložene su oko 2,2 milijarde dolara. Kinezi su napravili elektroenergetsku studiju o mogućnostima i stupnju iskoristivosti solara do 2060. godine u kineskom elektroenergetskom sustavu, do kada Kina planira imati neutralan ugljični otisak. Kina je najveći svjetski proizvođač fotonaponskih ćelija i vjetroelektrana te sama proizvodi i sve potrebno za hidroelektrane i vlastite nuklearne elektrane. Velik broj termoelektrana na ugljen smatraju tek jeftinim trenutnim rješenjem, koje će u sljedećim desetljećima ubrzano zamjenjivati novim izvorima energije s manjim ugljičnim emisijama. Trenutno se trećina ukupno instaliranih fotonaponskih elektrana u svijetu nalazi u Kini. Prema broju solara prešli su i SAD.
www.24sata.hr

Počeli su istražni radovi na najvećoj geotermalnoj elektrani u Europi, snage 20 MW koja će se nalaziti kod Čađavice, a njena ukupna vrijednost iznosit će 90 milijuna eura.

Virovitičko-podravski župan Igor Andrović, uz glavnog investitora Dragana Jurilja i načelnika općine Čađavica Mirka Rončevića, simboličnim je presijecanjem vrpce, označio početak radova na eksploatacijskom polju geotermalne vode Slatina 2 koje se nalazi na području općine Čađavica. Radove izvodi tvrtka Crosco.

Eksploatacijsko polje geotermalne vode Slatina 2 dio je projekta najveće geotermalne elektrane u Hrvatskoj – Zagocha, ali i Europe, snage 20 MW, čija će procijenjena vrijednost iznositi oko 90 milijuna eura i ako sve bude išlo po planu, očekuje se završetak ovog projekta kroz dvije godine. Riječ je o najvećoj privatnoj investiciji na području Virovitičko-podravske županije.

Svečanosti otvorenja radova, između ostalih, nazočili su i zamjenik župana Marijo Klement, pročelnica Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i imovinsko-pravne poslove VPŽ Zorica Hegedušić, predsjednik Općinskog vijeća Čađavice Josip Piskać, predsjednik HOK – Područne obrtničke komore VPŽ Stjepan Kenjerić…

Veliko zadovoljstvo hvalevrijednim projektom koji će u budućnosti koristiti vruću vodu i paru za proizvodnju električne energije, izrazio je načelnik općine Čađavica Mirko Rončević.

Nakon dosta vremena, pripremnih radnji i papirologije koje smo u suradnji s Virovitičko-podravskom županijom i investitorom radili vezano uz izmjene prostornog plana, konačno su počeli radovi na istraživanju postojeće bušotine. U ime Općine zahvaljujem se investitoru, Virovitičko-podravskoj županiji i svima onima koji su sudjelovali u pripremnoj fazi projekta. Nadam se da će ovaj prostor, na kojem je nekoć svoje radove provodila INA, biti izdašan toplom vodom koja će u konačnici biti pretvorena u električnu energiju, jer svi jako dobro znamo današnju situaciju s električnom energijom. Kao načelnik sam izuzetno ponosan, jer je, što se tiče tople vode, ovo jedna od najvećih investicija u cijeloj Europi, a nalazi se na području naše općine. Nadamo se da će cijeli ovaj proces uroditi plodom, a to bi značilo da će i općina imati razne benefite od tople vode, pogotovo kada je riječ o plastenicima, navodnjavanju, grijanju, ali i novim zapošljavanjima – rekao je načelnik Rončević.

Nakon Velike Ciglene kod Bjelovara, gdje je prije nekoliko godina ‘niknula’ prva takva elektrana u Hrvatskoj vrijedna 45 milijuna eura, investitor Dragan Jurilj odlučio se za novi projekt, ovog puta na području VPŽ.

Nakon uspješno završenog projekta u Velikoj Cigleni, odlučio sam se za prostor na području općine Čađavica jer smo analizama utvrdili da na ovom području zaista postoji jedan dragocjeni geotermalni potencijal koji je čak po našim procjenama, bolji i od onog u Velikoj Cigleni. Ovdje očekujem temperature i veće od 150 stupnjeva, kao i protoke od 400 do 500 tona na sat po bušotini. Istina je da se ovdje radi o malo kompleksnijem geotermalnom ležištu jer je ono malo dublje nego u Velikoj Cigleni, ovdje je to nekih 4500 metara, a neki intervali koje planiramo otvoriti su čak i na 5000 metara dubine te ćemo sve to testirati kroz istražne radnje. Nadam se uspješnom završetku tih testiranja, jer je ujedno uspješni dovršetak testne geotermalne proizvodnje u ovoj bušotini preduvjet je za implementaciju geotermalne elektrane. Prema posljednjim procjenama, vrijednost investicije bit će oko 90 milijuna eura – rekao je Jurilj.

Nakon gradnje geotermalne elektrane i dokazivanja njenih mogućnosti, u planu je, uz pomoć Virovitičko-podravske županije i Općine Čađavica, oformiti gospodarske zone u neposrednoj blizini i pokušati s kaskadnim korištenjem geotermalne vode u toplinske svrhe. U planu je i dodatna industrija, kao i turistička promocija, ali primarno je zasad implementirati elektranu i dokazati da se uspješno može eksploatirati ova geotermalna voda.

Geotermalna voda dolazi kroz bušotine na površinu, ulazi u takozvane izmjenjivače topline gdje izmjenjuje toplinu s izobutanom. Izobutan se pretvara u paru i ide u parnu turbinu i proizvodi struju. Geotermalna voda, ohlađena, tada se vraća i utisne u bušotine gdje se opet ponovno grije na vrućim stijenama i ponovno dolazi u ciklus proizvodne bušotine. Pritom, izobutan se u svom zatvorenom ciklusu pretvara u paru koja pokreće turbinu, turbina generira struju i onda se opet ponovno pretvara u kapljevinu. Ponovno se kondenzira i vraća opet u svoj ciklus. To je takozvani ORS ciklus, koji je u svijetu već poznat i kojeg primjenjuju brojne geotermalne elektrane, dakle koristit ćemo poznate i već dokazane metode u ovom projektu – objasnio je proces rada Dragan Jurilj.

Nakon dovršetka istražnih radnji koje bi trebale trajati šest mjeseci, slijedi ishodovanje potrebnih dozvola, potpisivanje ugovora i zatvaranje financijske konstrukcije, nakon čega bi trebala početi izgradnja same elektrane u trajanju od 18 mjeseci.

Veliko zadovoljstvo izrazio je i virovitičko-podravski župan Igor Andrović.

Ovo je najveća privatna investicija na području Virovitičko-podravske županije. Čestitam investitoru na trudu i upornosti u ishođenju potrebne dokumentacije za početak radova ove istražne bušotine. Drago mi je da je i Virovitičko-podravska županija u najvećoj brzini pomogla u ishođenju potrebne dokumentacije, jer smo i do sada uvijek išli na ruku projektima koji su imali za cilj dodanu vrijednost razvoj gospodarstva i poduzetništva. Geotermalni izvori, kao općenito i obnovljivi izvori energije, su nešto na što se svakako trebamo bazirati, pogotovo u današnje vrijeme inflacije i porasta cijena energenata. Virovitičko-podravska županija je kroz jedan EU projekt također dobila sredstva za istraživanje geotermalnog potencijala, a ovo je najbolji dokaz da geotermalni potencijal, geotermalne vode i geotermalna energija može postojati ovdje na području naše županije ka važan faktor energetske sigurnosti. Veseli me budućnost rada ove elektrane i vjerujem da će takvih investicija na području naše županije biti još više – zaključio je župan Andrović.
www.icv.hr