Ovaj program u vrijednosti od 104 milijuna eura Hrvatskoj omogućuje da ublaži rizik da energetski intenzivna poduzeća presele svoje djelatnosti na lokacije izvan EU-a s manje ambicioznim klimatskim politikama. S druge strane, zadržavaju se poticaji za elektrifikaciju i dekarbonizaciju hrvatske industrije, što je u skladu s ciljevima europskog zelenog plana.

Na temelju pravila EU-a o državnim potporama Europska komisija odobrila je hrvatski program u vrijednosti od 104 milijuna eura za smanjenje naknade za potrošnju električne energije energetski intenzivnim poduzećima. Cilj je programa ublažiti rizik da zbog te naknade energetski intenzivna poduzeća svoje djelatnosti presele na lokacije izvan Unije s manje ambicioznim klimatskim politikama. Osim toga, program doprinosi postizanju klimatskih i okolišnih ciljeva EU-a utvrđenih u europskom zelenom planu.

Hrvatski program
Hrvatska je obavijestila Komisiju da namjerava pokrenuti program za potporu energetski intenzivnim poduzećima u vrijednosti od 104 milijuna eura. Konkretno, Hrvatska planira tim poduzećima smanjiti naknadu za potrošnju električne energije kojom se financira uvođenje obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj („naknada za obnovljive izvore energije”). Plaćanjem punog iznosa naknade za obnovljive izvore energije povećava se i. rizik da određena energetski intenzivna poduzeća svoje djelatnosti presele na lokacije izvan EU-a s manje ambicioznim klimatskim politikama te ii. trošak električne energije za energetski intenzivna poduzeća, čime ih se odvraća od elektrifikacije proizvodnih procesa.

Program će trajati do 31. prosinca 2028. i bit će otvoren poduzećima koja posluju u sektorima navedenima u Prilogu I. Smjernicama o državnim potporama za klimu, zaštitu okoliša i energiju za 2022. Ti su sektori veliki potrošači električne energije i izloženi su međunarodnoj trgovini. Korisnici programa imat će uvjet da troše najmanje 500 MWh godišnje. Smanjenje naknade za obnovljive izvore energije u okviru programa iznosit će najviše 75 % i ovisit će o potrošnji korisnika – što je veća potrošnja električne energije, to je veće i smanjenje. Nakon primjene smanjenja naknada ne smije biti niža od 0,5 EUR/MWh. Hrvatska je izradila i prijelazni plan za postupno ukidanje smanjenja naknade za obnovljive izvore energije za energetski intenzivna poduzeća koja su 2020. ili 2021. plaćala smanjene naknade za obnovljive izvore energije, ali ne ispunjavaju uvjete novog programa.

Korisnici će morati
- provesti energetski pregled i
- i. provesti određena ulaganja u energetsku učinkovitost,
- ii. ulagati u projekte koji dovode do znatnog smanjenja njihovih emisija stakleničkih plinova ili
- iii. najmanje 60 % svoje potrošnje pokriti električnom energijom iz obnovljivih izvora. 

Ocjena Komisije
Komisija je dotičnu mjeru ocijenila u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama, a posebno s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”), kojom se državama članicama omogućuje da pod određenim uvjetima podupiru razvoj određenih gospodarskih djelatnosti, te u skladu sa Smjernicama o državnim potporama za klimu, zaštitu okoliša i energiju. Komisija je utvrdila da program olakšava razvoj određenih gospodarskih djelatnosti koje u postupcima proizvodnje troše znatne količine električne energije i naročito su izložene međunarodnom tržišnom natjecanju.

Usto, Komisija je utvrdila da je mjera nužna i primjerena za doprinos postizanju ciljeva europskog zelenog plana. Konkretno, njome se ublažava rizik od i. štetnih učinaka na okoliš zbog preseljenja ciljnih gospodarskih djelatnosti u jurisdikcije s manje ambicioznim klimatskim politikama i ii. odvraćanja od elektrifikacije proizvodnih procesa u predmetnim sektorima. Osim toga, u okviru mjere od korisnika se zahtijeva da ulažu u energetsku učinkovitost ili smanjenje emisija stakleničkih plinova odnosno da primjeren udio električne energije koju troše bude energija iz obnovljivih izvora. Nadalje, mjera je proporcionalna jer potpora neće premašiti 75 % naknade za obnovljive izvore energije i ograničena je na energetski intenzivne sektore navedene u Prilogu I. Smjernicama o državnim potporama za klimu, zaštitu okoliša i energiju. Na temelju toga Komisija je zaključila da program ima pozitivne učinke koji premašuju sve moguće negativne učinke u smislu narušavanja tržišnog natjecanja i trgovine u Uniji. Stoga je Komisija odobrila hrvatski program na temelju pravila EU-a o državnim potporama.

Kontekst
U Smjernicama o državnim potporama za klimu, zaštitu okoliša i energiju za 2022. navodi se kako će Komisija ocijeniti spojivost mjera zaštite okoliša, uključujući zaštitu klime, i mjera potpore za energiju koje podliježu obvezi prijave u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a. Te se smjernice primjenjuju od siječnja 2022. i njima se stvara fleksibilan i svrsishodan okvir kako bi se državama članicama pomoglo da pruže potrebnu potporu za postizanje ciljeva zelenog plana na ciljan i troškovno učinkovit način. One uključuju usklađivanje s važnim ciljevima i ciljnim vrijednostima EU-a utvrđenima u europskom zelenom planu i drugim nedavnim regulatornim promjenama u području energetike i okoliša te se njima uzima u obzir sve veća važnost zaštite klime. Sadržavaju odjeljke o mjerama energetske učinkovitosti, potporama za uklanjanje emisija stakleničkih plinova, čistoj mobilnosti, infrastrukturi, kružnom gospodarstvu, smanjenju onečišćenja, zaštiti i obnovi bioraznolikosti te mjerama za sigurnost opskrbe energijom i potporu velikim potrošačima energije smanjenjem naknada za električnu energiju, pod određenim uvjetima.

Komunikacijom o europskom zelenom planu iz 2019. Komisija je povećala svoje klimatske ambicije i postavila cilj nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050. Od srpnja 2021. na snazi je Europski zakon o klimi, kojim je utvrđen cilj klimatske neutralnosti do 2050. i uveden prijelazni cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. Taj akt služi kao temelj za zakonodavne prijedloge u okviru paketa „Spremni za 55 %” koje je Komisija predstavila 14. srpnja 2021.

Više informacija bit će dostupno pod brojem predmeta SA.102294 u registru državnih potpora na internetskim stranicama Komisije posvećenima tržišnom natjecanju nakon rješavanja pitanja povjerljivosti. Popis novih odluka o državnim potporama objavljenih na internetu i u Službenom listu dostupan je u elektroničkom biltenu Competition Weekly e-News.
ec.europa.eu

Novi materijal nudi ekološki prihvatljivo rješenje za pretvaranje otpadne topline u energiju. Pročišćeni kositar selenid ima izvanredno visoku termoelektričnu izvedbu. Perseverance, NASA-in marsovski rover 2020, pokreće nešto vrlo poželjno na Zemlji: termoelektrični uređaj koji pretvara toplinu u korisnu električnu energiju. Na Marsu je izvor topline radioaktivni raspad plutonija, a učinkovitost pretvorbe uređaja je 4-5%. To je dovoljno dobro za pokretanje Perseverancea i njegovih operacija, ali nije dovoljno dobro za primjene na Zemlji.

Tim znanstvenika sa Sveučilišta Northwestern i Nacionalnog sveučilišta Seoul u Koreji sada je pokazao termoelektrični materijal visokih performansi u praktičnom obliku koji se može koristiti u razvoju uređaja. Materijal pročišćeni kositar selenid u polikristalnom obliku nadmašuje monokristalni oblik u pretvaranju topline u električnu energiju, što ga čini najučinkovitijim termoelektričnim sustavom dosad. Istraživači su uspjeli postići visoku stopu konverzije nakon što su identificirali i uklonili problem oksidacije koji je smanjio učinkovitost u ranijim studijama. Polikristalni kositar selenid mogao bi se razviti za upotrebu u čvrstim termoelektričnim uređajima u raznim industrijama, uz potencijalno goleme uštede energije. Ključni cilj primjene je hvatanje industrijske otpadne topline - kao što je iz elektrana, automobilske industrije i tvornica za proizvodnju stakla i cigle - i njezino pretvaranje u električnu energiju. Više od 65% energije proizvedene globalno iz fosilnih goriva gubi se kao otpadna toplina.

“Termoelektrični uređaji su u upotrebi, ali samo u posebnim aplikacijama, kao što je Marsov rover,” rekao je Mercouri Kanatzidis iz Northwesterna , kemičar specijaliziran za dizajn novih materijala. “Ovi uređaji nisu zaživjeli poput solarnih ćelija i postoje značajni izazovi u izradi dobrih. Usredotočeni smo na razvoj materijala koji bi bio niske cijene i visokih performansi te bi termoelektrične uređaje potaknuo u širu primjenu.” Kanatzidis, Charles E. i Emma H. ​​Morrison, profesor kemije na Weinberg College of Arts and Sciences , suautor je studije. Ima zajednički sastanak s nacionalnim laboratorijem Argonne.

Detalji o termoelektričnom materijalu i njegovim rekordno visokim performansama objavljeni su 2. kolovoza u časopisu Nature Materials. In Chung sa Nacionalnog sveučilišta u Seoulu drugi je autor koji se dopisuje. Vinayak Dravid , Abraham Harris, profesor znanosti o materijalima i inženjerstva na Northwestern McCormick School of Engineering, jedan je od starijih autora studije. Dravid je dugogodišnji Kanatzidisov suradnik.

Termoelektrični uređaji već su dobro definirani, kaže Kanatzidis, ali ono zbog čega rade dobro ili ne je termoelektrični materijal koji se nalazi u njima. Jedna strana uređaja je vruća, a druga hladna. Termoelektrični materijal nalazi se u sredini. Toplina teče kroz materijal, a dio topline se pretvara u električnu energiju koja napušta uređaj putem žica. Materijal mora imati izuzetno nisku toplinsku vodljivost, a da i dalje zadržava dobru električnu vodljivost kako bi bio učinkovit u pretvorbi otpadne topline. Budući da izvor topline može biti visok do 400-500 stupnjeva Celzijevih, materijal mora biti stabilan na vrlo visokim temperaturama. Ovi i drugi izazovi čine termoelektrične uređaje težim za proizvodnju od solarnih ćelija.

'Događalo se nešto đavolsko'
Godine 2014. Kanatzidis i njegov tim izvijestili su o otkriću iznenađujućeg materijala koji je bio najbolji u pretvaranju otpadne topline u korisnu električnu energiju: kristalni oblik kemijskog spoja kositrenog selenida. Iako je važno otkriće, monokristalni oblik je nepraktičan za masovnu proizvodnju zbog svoje krhkosti i sklonosti ljuštenju. Bio je potreban kositar selenid u polikristalnom obliku, koji je jači i može se rezati i oblikovati za primjenu, pa su se istraživači okrenuli proučavanju materijala u tom obliku. Uz neugodno iznenađenje, otkrili su da je toplinska vodljivost materijala visoka, a ne poželjna niska razina koja se nalazi u monokristalnom obliku. "Shvatili smo da se događa nešto đavolsko", rekao je Kanatzidis. “Očekivalo se da kositreni selenid u polikristalnom obliku neće imati visoku toplinsku vodljivost, ali jest. Imali smo problem.” Nakon detaljnijeg ispitivanja, istraživači su otkrili sloj oksidiranog kositra na materijalu. Toplina je tekla kroz vodljivu opnu, povećavajući toplinsku vodljivost, što je nepoželjno u termoelektričnom uređaju.

Rješenje je pronađeno, otvaranje primjene
Nakon što su saznali da oksidacija dolazi iz samog procesa i početnih materijala, korejski tim pronašao je način uklanjanja kisika. Istraživači su tada mogli proizvesti kuglice kositrenog selenida bez kisika, koje su zatim testirali. Prava toplinska vodljivost polikristalnog oblika je izmjerena i utvrđeno je da je niža, kao što se prvotno očekivalo. Njegova izvedba kao termoelektričnog uređaja, koji pretvara toplinu u električnu energiju, nadmašila je izvedbu oblika monokristala, što ga čini najučinkovitijim dosad zabilježenim.

Učinkovitost pretvorbe otpadne topline u termoelektrikama odražava se njegovom "vrijednošću", brojem koji se naziva ZT. Što je veći broj, to je bolja stopa konverzije. Ranije je utvrđeno da je ZT monokristalnog kositrenog selenida približno 2,2 do 2,6 na 913 Kelvina. U ovoj novoj studiji, istraživači su otkrili da pročišćeni kositreni selenid u polikristalnom obliku ima ZT od približno 3,1 na 783 Kelvina. Njegova toplinska vodljivost bila je ultraniska, manja od monokristala. "Ovo otvara primjenu za nove uređaje koji će se graditi od polikristalnih peleta kositrenog selenida i istraživati ​​njihove primjene", rekao je Kanatzidis.

Northwestern posjeduje intelektualno vlasništvo za materijal kositrenog selenida. Potencijalna područja primjene termoelektričnog materijala uključuju automobilsku industriju (značajna količina potencijalne energije benzina izlazi iz ispušne cijevi vozila), tešku proizvodnu industriju (kao što je proizvodnja stakla i cigle, rafinerije, elektrane na ugljen i plin) i mjesta gdje veliki motori s izgaranjem neprekidno rade (kao što su veliki brodovi i tankeri).

news.northwestern.edu

Skupa struja se uvozi, a zbog sporosti administracije propada 670 milijuna eura iz EU-a za obnovljive izvore energije!? Završetak zakonodavnog okvira za obnovljive izvore energije (OIE) do kraja 2022. i priključenje 1500 megavata (MW) obnovljivih izvora energije do kraja 2024. godine. Ta dva cilja, među ostalim, Hrvatska je postavila u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NPOO), a za to bi iz Europske unije trebala dobiti 670 milijuna eura. Prvi cilj već nije ispunjen, jer obećani podzakonski akti nisu doneseni, a priključenje 1500 MW novih projekata OIE trenutno izgleda kao pusta želja jer je njihov razvoj, upozoravaju energetski stručnjaci, potpuno zaustavljen upravo zbog nedostatka zakonodavnog okvira.

Hrvatska je najuspješnije među svim članicama EU-a pregovarala o svojem NPOO-u u iznosu od čak 12 posto našeg BDP-a. Međutim sve više se dovodi u pitanje to koliko će od tog novca zaista biti realizirano te hoćemo li još jednom svjedočiti slučaju dobrih pregovora koje nije popratila adekvatna realizacija. Takav scenarij prilično je izgledan u dijelu NPOO-a koji se odnosi na poglavlje 'Energetska tranzicija za održivo gospodarstvo', čiji budžet u NPOO-u iznosi preko milijardu eura, od kojih je čak 670 milijuna eura trebalo pristići iz EU-a. 'Paradoksalno, postavljeni ciljevi od 1500 MW nisu nimalo ambiciozni jer NPOO u opisnom dijelu spomenutog poglavlja govori da postoji preko 6000 MW realnih iskazanih interesa za investicijama u obnovljive izvore energije. U stvarnosti postoji još veći interes za investiranjem u preko 15.000 novih MW, a radi se o investicijama čija vrijednost premašuje 10 milijardi eura. No i tih 1500 MW, čini se, preambiciozno je za hrvatsku administraciju', požalio se tportalu dobro upućen sugovornik iz energetskog sektora.

Za razvoj projekata obnovljivih izvora energije potrebno je od dvije do pet godina, pa bez trenutnog i apsolutnog postavljanja imperativa na ovu temu niti neambicioznih 1500 MW, tvrdi naš izvor, do 2024. godine neće biti ostvareno. Kako bi se ostvarile te investicije, potrebno je završiti zakonodavni okvir, provesti donesene zakone i donijeti nekoliko podzakonskih akata. Taj se cilj pokazao neostvariv za Hrvatsku, pa je tako sektor OIE čekao uredbu iz Zakona o obnovljivim izvorima energije preko pet godina prije nego što je isti taj zakon stavljen izvan snage. Dugo očekivana uredba tada je prebačena u Zakon o tržištu električne energije, koji je stupio na snagu 22. listopada 2020. godine, a u kojem je predviđeno da će se spomenuta uredba početi primjenjivati 19. siječnja 2021. godine.

'Prošlo je godinu dana od roka za donošenje uredbe, bez koje je potpuno zaustavljen razvoj svih projekata OIE, a čini se da će sektor OIE prije dočekati Godota nego uredbu koja sve više podsjeća na neku vrstu mitskog bića. Dakle više od sedam godina sektor čeka na donošenje potrebnih propisa', kaže naš sugovornik. Osim toga, Zakon o tržištu električne energije predvidio je donošenje novih cijena priključenja pojedinih postrojenja te nova pravila o priključenju. Ti rokovi su, tvrdi naš izvor, bez objašnjenja probijeni, ostavljajući investicije bez ikakve zakonodavne sigurnosti i mogućnosti planiranja te bez ikakvih novih rokova u kojima se planira završiti zakonodavni okvir.

'Nakon gotovo sedam godina maratonskog čekanja uredbe investicije i povjerenje u institucije iscrpljeni su gotovo do kraja. Ironija je tim veća jer je 2022. godina obilježena krizama koje su dominantno proizlazile iz sektora energetike. Hrvatska je povrh toga velik uvoznik električne energije te je godišnje uvozi oko 35 posto. Ta se energija po svemu sudeći može proizvesti unutar granica Hrvatske, istovremeno generirajući nova radna mjesta i nižu cijenu te osiguravajući sigurnost opskrbe u kriznim vremenima', kaže naš sugovornik. Ukazuje na to da je Njemačka u samo jednom mjesecu (rujan prošle godine) instalirala novih 750 MW sunčanih elektrana. Hrvatska ih je pak u posljednjih 10 godina instalirala tek 124 MW i nastavlja uvoziti električnu energiju, propuštajući svakim danom omogućiti realizaciju investicija koje saniraju probleme trenutne inflacije u svom stvarnom uzroku, to je nedostatak proizvodnje električne energije zbog koje su cijene na tržištima potpuno podivljale.

Na upit tportala kada će se napokon donijeti potrebni podzakonski akti i planira li se ubrzati proces izdavanja energetskih odobrenja, iz Ministarstvo gospodarstva odgovorili su da sve ide prema planu. 'Sve aktivnosti vezane uz NPOO, koje obuhvaćaju reforme vezane uz energetski sektor i regulativu, uredno se provode. Dio dokumenata je donesen, a dio je trenutno na mišljenju i usklađivanju s Europskom komisijom, sukladno proceduri. Natječaji za dodjelu energetskih odobrenja raspisuju se prema redoslijedu pribavljanja potrebnih dokaza za njihov raspis vezano uz usklađenost projekata s prostornim planovima', poručili su iz Ministarstva.

Kroz NPOO su osigurana sredstva za razvoj distribucijske i prijenosne mreže tako da će se omogućiti priključak, kažu, i više od 1500 MW novih proizvodnih kapaciteta u zadanom roku. 'Posebno je bitno to da će biti izgrađeno niz elektrana za vlastitu potrošnju u okviru već postojećih građevina za koje nisu potrebna energetska odobrenja. U tom smislu ne postoje zakonodavne prepreke, a provedeni su i provodit će se natječaji za dodjelu bespovratnih sredstava građanima i gospodarstvu, kako iz NPOO-a, tako i iz strukturnih fondova', ističu iz Ministarstva.

U 2022. godini izdano je 27 energetskih odobrenja ukupne instalirane električne snage 700,911 MW. Sukladno Pravilniku o kriterijima za izdavanje energetskog odobrenja za proizvodna postrojenja, izdano je ukupno 17 energetskih odobrenja, ukupne instalirane električne snage 387,912 MW, a sukladno Zakonu o tržištu električne energije, izdano je 10 energetskih odobrenja za ukupnu instaliranu električnu snagu od 312,999 MW. Od početka 2023. godine dosad je izdano još šest energetskih odobrenja ukupne instalirane električne snage 125,699 MW, nabrojili su iz Ministarstva gospodarstva.
www.tportal.hr

Iako su energetski šokovi nešto čemu globalno periodično svjedočimo čitavo stoljeće, situacija s poremećajima na energetskom tržištu uslijed rata u Ukrajini sada su pitanje energetske samodostatnosti, kako nacionalnih, tako i na razini kompanija i samih građana,podigle na posve novu razinu.

Zbog toga su nove investicije u energetske potencijale, osobito one decentralizirane i obnovljive, postale ne samo pitanje zelene tranzicije i konkurentnosti, već u velikoj mjeri i same egzistencije mnogih kompanija i samog gospodarstva.

Vlastita elektrana, bilo da se radi o tehnologiji vjetra, sunca, biomase ili bioplina, danas dobiva dodatno na važnosti zbog činjenice da su cijene električne energije toliko visoke da uvelike premašuju premijske cijene koje je godinama garantirala država kroz svoje poticaje za struju iz OIE.

Zbog toga je objava Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o puštanju u proceduru javnog savjetovanja “Poziva za dodjelu sredstava Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u prerađivačkoj industriji i toplinarstvu” značajan.

Projekt će biti financiran sredstvima Modernizacijskog fonda, koji je kanal Europske unije za trenutno sedam slabije razvijenih zemalja EU da ubrzaju energetsku tranziciju, s ukupno 60 milijuna eura. Očekuje se da bi temeljem ovog natječaja trebalo biti instaliran kapacitet od 80 megavata (MW) novih energetskih kapaciteta, ali i 20 MW skladišta energije.

U konačnici bi se ovime trebalo uštedjeti 140.000 MWh energije godišnje iz postojećih izvora te ujedno smanjiti ispuštanje stakleničkih plinova za više od 60.000 tona CO2 godišnje. Najveća alokacija je namijenjena za fotonaponske elektrane i to čak 50 milijuna eura, a po pet milijuna eura ići će za elektrane na biomasu te bioplinske elektrane.

Najniža potpora koja poduzetnicima koji zadovolje kriterije može biti isplaćena je 100.000 eura, a najviša dva milijuna eura po projektu. Udio potpore u ukupnoj investiciji ovisit će o razvijenosti područja na kojem se energetski projekt razvija te o veličini poduzeća.

Najveća moguća potpora je 80 posto vrijednosti ukupne investicije – za mikro i mala poduzeća u regiji Panonska Hrvatska, a najmanja 35 posto – za velike tvrtke u Zagrebu. Tvrtke kojima se ove potpore odobre će imati maksimalno 24 mjeseca za realizaciju svojih sunčanih elektrana te 36 mjeseci za izgradnju postrojenja na biomasu ili elektrane na bioplin.

Stupanj korisnog djelovanja
Projekti sunčanih elektrana morat će imati stupanj korisnog djelovanja fotonaponskih modula od najmanje 20%. Elektrane na biomasu, u skladu s glavnim projektom, moraju imati stupanj korisnog djelovanja toplinske energije u postrojenju od najmanje 50% te najmanje 30% biomase mora biti osigurano iz ostataka proizvodnog procesa prijavitelja.

Elektranama na bioplin stupanj korisnog djelovanja toplinske energije u postrojenju može iznositi najmanje 50% te moraju biti zadovoljeni uvjet za proizvodna postrojenja sa zatvorenim spremnikom digestata – maseni udio tekućeg i krutog gnoja ili biootpada mora iznositi najmanje 70%, odnosno maseni udio sirovina dobivenih siliranjem žitarica, livadnih trava ili drugih poljoprivrednih ili energetskih usjeva ne može biti veći od 30% masenog udjela u supstratu na godišnjoj razini.

Javna rasprava o “Pozivu za dodjelu sredstava Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u prerađivačkoj industriji i toplinarstvu” traje do 26. siječnja, a do 31. siječnja se očekuje i konačna objava izvješća nakon čega će se ići i u raspisivanje natječaja.

Prvog dana javne rasprave o ovom prijedlogu još nije bilo nikakvih javnih komentara niti prigovora na njega. Vjerojatno u Hrvatskoj nema proizvođačke tvrtke koje ne razmišlja o investiciju u vlastitu, uglavnom fotonaponsku, elektranu i koja na neki način već u to nije krenula. Stoga je za očekivati da će natječaj biti “vatren” s velikim brojem prijava, a zbog ograničenog fonda i s velikim brojem nezadovoljnika koji neće uspjeti dobiti poticaj.

S druge strane, projektu se raduje i veliki broj domaćih tvrtki koje se bave proizvodnjom i instalacijom energetske opreme. Tu je, prije svega, varaždinski Solvis jedan od najznačajnijih hrvatskih proizvođača fotonaponske tehnologije, a svoju globalnu prepoznatljivost duguje američkom tehnološkom gigantu Googleu kojem je isporučio fotonaponske panele za njihovo novo sjedište u Kaliforniji.

Stjepan Talan, vlasnik i direktor Solvisa, kaže nam da je potražnja za sunčanim elektranama od početka energetske krize prije godinu dana enormna te da se već sad njihovi rokovi isporuke mjere u dvoznamenkastim mjesecima, ako ne i godinama.

Pretrpani poslom
”Pozdravljam ovaj i svaki slični natječaj, jer je dobro da se radi na ovakvim tehnologijama zelene energije. Mi smo trenutno pretrpani poslom, no naravno da se dobrom organizacijom i kvalitetnom logistikom može u nekim prihvatljivim rokovima zadovoljiti svaka potražnja.

Na globalnom tržištu ima dovoljno opreme koja se može nabaviti i u suradnju s domaćim tvrtkama instalirati. Nismo jedini igrač na tržištu te sam siguran da će svi koji žele investirati u svoju sunčanu elektranu to i realizirati”, kazao nam je Talan.

www.poslovni.hr

Nazvana Underground Gravity Energy Storage, nova tehnika predlaže učinkovito dugoročno rješenje za pohranu energije korištenjem sada napuštenih rudnika. Nema sumnje da su obnovljivi izvori energije budućnost. Dostupni su u svim zemljama, ali njihov potencijal tek treba u potpunosti iskoristiti. Prema Međunarodnoj agenciji za obnovljivu energiju, 90 posto svjetske električne energije trebalo bi dolaziti iz obnovljivih izvora energije do 2050. godine. Sada su izvori poput Sunca i vjetra nedosljedni pa je pronalaženje inovativnih načina za pohranjivanje energije na pristupačan i učinkovit način ključno. Postoje učinkovita rješenja za svakodnevno skladištenje energije, poput baterija, ali nedostaje isplativo dugoročno rješenje. U novoj studiji pod vodstvom Međunarodnog instituta za primijenjenu analizu sustava, tim istraživača razvio je novi način skladištenja energije transportom pijeska u napuštene podzemne rudnike. Nazvana Underground Gravity Energy Storage (UGES), nova tehnika predlaže učinkovito dugoročno rješenje za pohranu energije koristeći sada napuštene rudnike, kojih ima u velikom broju diljem svijeta. "Rudnici već imaju osnovnu infrastrukturu i povezani su s električnom mrežom, što značajno smanjuje troškove i olakšava implementaciju UGES postrojenja", Julian Hunt, istraživač u IIASA programu za energiju, klimu i okoliš i glavni autor istraživanja studija, stoji u priopćenju .

Kako ova metoda funkcionira?
Primarne komponente UGES-a su okno, generator, gornja i donja skladišta te rudarska oprema. UGES generira električnu energiju kada je cijena visoka spuštanjem pijeska u podzemni rudnik. Potencijalna energija pijeska zatim se pretvara u električnu putem regenerativnog kočenja. Zatim se pijesak podiže iz rudnika u gornji rezervoar uz pomoć elektromotora za skladištenje energije kada je električna energija jeftina. Što je rudarsko okno dublje i šire , to se više energije može izvući iz postrojenja, a što je veći rudnik, to je veći kapacitet skladištenja energije postrojenja, prema ispuštanju.

Ne gubi se energija na samopražnjenje
Budući da je medij za pohranu energije UGES-a pijesak, nema gubitka energije samopražnjenjem, za razliku od normalnih baterija. To omogućuje iznimno dugo skladištenje energije u rasponu od tjedana do nekoliko godina. Istraživači primjećuju da su investicijski troškovi UGES-a oko jedan do 10 USD/kWh, a troškovi kapaciteta snage 2.000 USD/kW. A procjenjuje se da tehnologija ima globalni potencijal od sedam do 70 TWh, pri čemu je većina tog potencijala koncentrirana u Kini, Indiji, Rusiji i SAD-u. "Kako bismo dekarbonizirali gospodarstvo, moramo ponovno razmisliti o energetskom sustavu temeljenom na inovativnim rješenjima koja koriste postojeće resurse. Pretvaranje napuštenih rudnika u skladišta energije jedan je od primjera mnogih rješenja koja postoje oko nas, a samo trebamo promijeniti način na koji ih koristimo, “ rekao je Behnam Zakeri, koautor studije i istraživač u IIASA programu za energiju, klimu i okoliš.

Sažetak studije:
Niskougljične energetske tranzicije koje se odvijaju diljem svijeta prvenstveno su potaknute integracijom obnovljivih izvora energije kao što su vjetar i solarna energija. Ovi varijabilni obnovljivi izvori energije (VRE) zahtijevaju mogućnosti skladištenja energije kako bi pouzdano zadovoljili potražnju za energijom u različitim vremenskim razdobljima. Ovaj rad predlaže korištenje metode pohranjivanja energije temeljene na gravitaciji korištenjem otpuštenih podzemnih rudnika kao skladišnih rezervoara, korištenjem vertikalne osovine i električnih motora/generatora za podizanje i izbacivanje velikih količina pijeska.

Predložena tehnologija, nazvana Underground Gravity Energy Storage (UGES), može ispuštati električnu energiju spuštanjem velikih količina pijeska u podzemni rudnik kroz rudarsko okno. Kada postoji višak električne energije u mreži, UGES može skladištiti električnu energiju podizanjem pijeska iz rudnika i taloženjem u gornjim skladištima na vrhu rudnika. Za razliku od baterijskog skladištenja energije, medij za skladištenje energije UGES-a je pijesak, što znači da je stopa samopražnjenja sustava jednaka nuli, što omogućuje ultraduga vremena skladištenja energije. Nadalje, korištenje pijeska kao medija za skladištenje umanjuje svaki rizik od onečišćenja podzemnih vodenih resursa za razliku od alternative podzemnog pumpnog hidro skladištenja. UGES nudi tjedne do višegodišnje cikluse skladištenja energije s troškovima ulaganja u skladištenje energije od oko 1 do 10 USD/kWh. Procjenjuje se da tehnologija ima globalni potencijal skladištenja energije od 7 do 70 TWh i može podržati održivi razvoj, uglavnom pružanjem sezonskih usluga skladištenja energije. upotreba pijeska kao medija za skladištenje umanjuje svaki rizik od kontaminacije podzemnih vodenih resursa za razliku od podzemne pumpne hidro akumulacije. 

interestingengineering.com

Početkom godine na snagu je stupila Uredba o Zakonu o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena električne energije, slijedom Uredbe Vijeća EU s početka listopada 2022.. Njoj je namjera do sredine godine ograničiti ekstrazaradu proizvođača električne energije koji nisu u sustavu poticaja HROTE-a na maksimalno 180 EUR/MWh. Uredba se tiče nepoticane proizvodnje iz vjetroelektrana, solara (solarna toplinska i fotonaponska energija), geotermalnih elektrana, hidroelektrana bez akumulacije, proizvodnje iz biomase (krutih i plinovitih goriva) osim biometana, otpada, nuklearne energije, lignita, naftnih derivata i treseta.

Osim proizvođačima, Uredba zaradu ograničava opskrbljivačima, trgovcima, posrednicima i agregatorima, a obuhvaća veleprodajno tržište i bilateralno trgovanje. Svi subjekti su dužni dostaviti podatke o proizvodnji i transakcijama HERA-i, a višak koji će se stjecati trgovanjem prema Uredbi uplaćivat će se u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te bi trebao služiti za 50-postotno poticanje ugradnje fotonaponskih elektrana za kućanstva u obiteljskim i višestambenim zgradama. Ministar Davor Filipović je izjavio da država očekuje kroz taj porez prikupiti pola milijarde kuna, što mnogi ocjenjuju daleko previsokom sumom, izračunatom vjerojatno na osnovu maksimuma na burzama u 2022., koje zadnjih tjedana ne vidimo.

Esktraprofiti ili kazne
U javnosti je stvoren dojam da je ovo potez države koji će ekstraprofiterima izbiti zaradu iz ruku, jer je u prošloj godini značajan broj proizvođača, prema proizvodnoj snazi njih čak trećina ili oko 690 MW, izašao iz sustava poticaja HROTE-a i sklopio ugovore s trgovcima ili opskrbljivačima na tržišnoj osnovi. Možda to i jest tako u pojedinim slučajevima, no ruku na srce - tko ne bi iskoristio priliku za sebe izboriti tržišno bolje cijene, posebno ako za koju godinu ionako izlazi iz sustava poticaja, a projekt je više-manje isplaćen. To što se država nije mogla, znala ili htjela zaštititi od takvog poteza proizvođača je nešto što u ovom tekstu nećemo problematizirati.

Već sada se pokazuje problematičnost hrvatske Uredbe kad je riječ o proizvođačima iz bioplinskih postrojenja, koje bi ova propis lako mogao gurnuti preko ruba, odnosno postrojenja bi im mogla prestati s radom jer je proizvodnja uz ovakav porez – posve neodrživa. U tom slučaju Hrvatska bi ostala bez proizvodnje električne energije iz tih postrojenja i ne bi radila na postizanju svojih ciljeva u dekarbonizaciji poljoprivrede, a to sigurno nije namjera zakonodavca.

Prema podacima s kraja studenoga 2022. iz sustava poticaja HROTE-a izašlo je 27 MW u 23 bioplinska postrojenja, ili približno, polovina proizvođača. Ugrubo, u sustavu poticaja dobivali su 170 EUR/MWh proizvedene energije, a prema pouzdanim informacijama većina je sklopila ugovor s ENNA Opskrbom po cijenama od 350 do 400 EUR/MWh na periode od godinu do tri godine, ovisno o burzovnim cijenama ili na drugačiji način. U čemu je problem pojasnio nam je jedan proizvođač bioplina.

Za početak, on ističe da ti proizvođači još od kraja 2021. te tijekom cijele prošle godine imaju ogroman problem s rastom cijene svih inputa i osobito sirovine. Taj problem, s kojim su na vrijeme upoznali resorna Ministarstva, HROTE i HERA-u do danas nije adekvatno adresiran, što je i potaklo mnoge da u optimalnim tržišnim okolnostima spas potraže u bilateralnim ugovorima, gdje su konačno u plusu. Treba znati da sva postrojenja u Hrvatskoj nisu u istoj poziciji, ovisno o tome kako su dimenzionirali postrojenja tj. ovise li i u kojem postotku sirovinski o vanjskim dobavljačima.

Drastično skuplji inputi
Naime, ključan potez koji je mnoge gurnuo u neisplativost je činjenica da je Ministarstvo poljoprivrede donijelo mjeru ruralnog razvoja koja je u najmanju ruku okolišno izrazito štetna, jer potiče emisije iz poljoprivrede. Kako bi nekako rješavalo skupoću mineralnih gnojiva i pomoglo stočarima to Ministarstvo je odredilo da će poticati poljoprivredne proizvođače da gnojevku i stajnjak (koje su inače osnovna sirovina bioplinskim postrojenjima) bacaju na njive. Ekološki prihvatljiva i zdravstveno sigurnija varijanta gnojiva je visokokvalitetni digestat, koji je proizvod bioplinskih postrojenja.

Seljaci su do mjere MP-a uz simbolične sume troška prijevoza gnojevku i stajnjak predavali bioplinašima, no odjednom to je postalo skupa sirovina čija cijena je lani porasla na 100 kn/t. Ako se tome ukalkulira i veći trošak prijevoza, te izuzetno poskupljenje energetskih kultura koje su dodatna sirovina, bioplinska postrojenja su izračunala da su im sirovine porasle 100%, a u minimalnom plusu su s cijenom proizvodnje energije od 280 EUR/MWh.

Sve ispod toga je, kaže naš sugovornik, problematično, a oni koji dobivaju 170 EUR/MWh u sustavu poticaja pokrivaju se nekako iz drugih djelatnosti, što je dugoročno teže održivo.

Komunikacija prema MINGOR-u
Svoju su situaciju bioplinaši komunicirali s HROTE-om i napravljen je prijedlog Uredbe kojima bi im se priznala mogućnost korekcije cijene poticaja u skladu s rastom sirovina. Taj je nacrt dovršen još lani u lipnju i poslan je prema MINGOR-u. Kako nam je rekao naš sugovornik, rečeno im je da je samo pitanje vremena kad će im želje biti uslišane. No, to se nije događalo, a vrijeme je prolazilo. Neki su uzimali i kredite HAMAG-a za sirovinu, a većina još nije isplatila investiciju u postrojenje.

Od listopada je poznato da će država ići usklađeno s odlukom Vijeća EU-a na limitiranje cijene na 180 EUR/MWh, a glasa iz mjerodavnih institucija od tada nema, usprkos višekratnim traženjima. Krajem prosinca ostali su iznenađeni Uredbom i nije im bilo jasno odnosi li se ona na njih ili ne – jer u njoj stoji da je biometan izuzetak. No biometana nema bez bioplina, a biometan iz bioplina ne proizvodi ni jedno hrvatsko postrojenje, već ga koristi za proizvodnju električne i toplinske energije. U prosjeku 1 MW instalirane snage postrojenja proizvodi 8.000 MWh električne energije godišnje. Da bismo došli do proizvodnje biometana trebamo ići na otvaranje dodatnih bioplinska postrojenja, a ne na gašenje postojećih.

Jedan od članova Udruženja proizvođača bioplina tražio je i dobio mišljenje MINGOR-a da će se Uredba ticati i njih, dok informacije iz HGK kažu da je bioplin izuzet. Je li riječ o nespretnosti, još nije jasno. Naš sugovornik ističe da EU regule koje je Hrvatska prepisala daju zemljama fleksibilnost da je prilagode svojim specifičnim potrebama, što Hrvatska nije napravila. Drugi sugovornici ističu da je intencije Uredbe Vijeća EU ograničavanje ekstraprofita tamo gdje on postoji, a ne „kažnjavanje“ svih obnovljivaca, neovisno o specifičnostima.

Austrija, Češka i Nizozemska drugačije
„Austrija, primjerice, postupajući prema navedenoj Uredbi Vijeća EU, ne primjenjuje propisane mjere na bioplinska postrojenja do 1MW jer je jasno da bi u protivnom ugrozila njihov rad, a druge zemlje, poput Češke i Nizozemske, iz istog su im razloga omogućile višu gornju granicu prihoda u odnosu na ostale tehnologije. Iako je za ostale proizvođače električne energije Austrija uvela gornju granicu prihoda koja je manja od one koju je odredila Hrvatska, u slučaju kad izravna ulaganja i operativni troškovi za proizvodnju energije prelaze taj iznos, proizvođač može podići gornju granicu na odgovarajući iznos uz podnošenje dokaza o troškovima. Uz to, kao trošak mu se priznaju i ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. Takav pristup pokazuje razumijevanje šire slike i nužnosti razvoja OIE sektora za postizanje energetske sigurnosti. I Hrvatska treba omogućiti reinvestiranje prihoda u nove OIE projekte, a ne potpuno zaustaviti njihov daljnji razvoj. Upravo je ulaganje u nove OIE projekte bio cilj proizvođača koji su izašli iz sustava poticaja na tržište, uz to što su odlučili ne koristiti dalje državna sredstva te ih osloboditi za one kojima je državna pomoć u razvoju potrebna.“, kažu na naš upit u Udruženju OIEH.

energetika-net.com

Pučinske vjetaroelektrane prolaze kroz transformacijska poboljšanja kako bi se ponudila nova rješenja za energetski prijelaz. Kontinuirane iteracije i evolucija tehnologije vjetroturbina omogućili su projektantima da planiraju nove elektrane u dubljim vodama te iskoriste dodatne resurse vjetra. MingYang Smart Energy kineska tvrtka slijedi ovaj trenda kroz inovacije, a dostigli su novu prekretnicu uvođenjem nove turbine MySE 16.0-242, za što tvrtka tvrdi da je najveća svjetska vjetroturbina s hibridnim pogonom.

Vjetroturbina je dizajnirana za rad s jakim vjetrom, uključujući IEC TC klase tajfuna, moćni MySE 16.0-242 ima izniman nazivni kapacitet od 16 MW, rotor promjera 242 metra, lopatice duge 118 metara i nevjerojatnih 46.000 m2 radne površine ekvivalentne više od šest nogometnih igrališta.

S najvećim rotorom u industriji i najvišom nominalnom ocjenom, MySE 16.0-242 vjetroturbina je konstruirana da još više pomakne granice proizvodnje energije vjetra. Jedna turbina MySE 16.0-242 može proizvesti 80.000 MWh električne energije svake godine, što je dovoljno za napajanje više od 20.000 kućanstava. Za usporedbu, proizvodi 45% više energije od MingYangovog prethodnog modela turbine, MySE 11.0-203.

Korist za okoliš također je značajna: u usporedbi s proizvodnjom električne energije iz ugljena, jedan MySE 16.0-242 može eliminirati više od 1,6 milijuna tona emisija CO2 tijekom projektiranog životnog vijeka od 25 godina, što daje snažan doprinos postizanju cilja ugljične neutralnosti.

Proširujući naslijeđeni super-kompaktni dizajn i Hybrid-Drive koncept, MySE 16.0-242 se temelji na MingYangovom dubokom razumijevanju i stručnosti stečenoj na više manjih, laganih offshore modela, u rasponu od 5.5MW, 6.45MW, 7.25MW, 8.3MW do 11MW serije.

Masa gondole MySE 16.0-242 konkurentno je niska i iznosi manje od 37 tona po MW. U usporedbi s težom gondolom, skromna masa omogućuje učinkovitije korištenje konstrukcije tornja i temelja, što rezultira s manje nabavljenih materijala i logistike.

Provjerene MingYangove Hybrid-Drive prijenosne tehnologije, posebno srednjobrzinski planetarni mjenjač s raspodjelom opterećenja i prisilnim visokopreciznim podmazivanjem glavnih ležajeva, u potpunosti su optimizirani i razvijeni kako bi se osigurala robusnost i učinkovitost ove nove turbine, kao i izvrsne ekonomske performanse na i aplikacije fiksnih i plutajućih sustava.

Uz to, MySE 16.0-242 pruža mnoge druge karakteristične prednosti usvajanjem novih značajki namjenskih offshore i tehnologija "najbolje prakse".

Za početak, kao nova značajka u odnosu na prethodne modele, sva energetska elektronika i SN-transformator premješteni su na toranj u gondolu, pojednostavljujući kabliranje i povećavajući pogodnost održavanja sustava.

Drugo, dizajn koji ne propušta zrak štiti gondolu od jake korozije od slanog morskog zraka, a istovremeno dopušta unutarnje hlađenje prirodnim zrakom, što rezultira idealnim radnim okruženjem za pouzdan rad unutar gondole.

Ukratko, MySE 16.0-242 početak je MingYangove nove offshore proizvodne platforme od 15 MW+. U budućnosti planiraju razviti modele koji se mogu prilagoditi različitim uvjetima na moru, u rasponu od Južnog kineskog mora sklonog tajfunima do stalno vjetrovitog Sjevernog mora u Europi.

"Lansiranje nove najveće vjetroturbine, MySE 16.0-242, prikladna je ilustracija tri bitna pokretača evolucije tehnologije – potražnje, kombinacije i ponavljanja", kaže Qiying Zhang, predsjednik i tehnički direktor Ming Yang Smart Energy, koji nastavlja: "Kao odgovor na potražnju za protutajfunskim vjetroturbinama u obalnom Guangdongu, MingYang sustavno razvija visokokvalitetne proizvode surađujući s partnerima u globalnom opskrbnom lancu i integrirajući vrhunske tehnologije iz industrija kao što su zrakoplovstvo, materijali i veliki podaci."

“Tijekom godina stekli smo više od 10 GW kumulativne evidencije i iskustva u iteracijama s Hybrid-Drive tehnologijom. To nam omogućuje brzu krivulju učenja u istraživanju i razvoju proizvoda i dobro nas pozicionira da postanemo predvodnik pučinskih vjetroelektrana,” kaže on.

MingYang je predan rastu svoje globalne prisutnosti i opsluživanju kupaca na svim glavnim tržištima pučinskih vjetroelektrana uključujući Europu, Ameriku i Aziju i Pacifik. Kao dio ključnih globalnih strategija, MingYang je uspostavio poslovni i inženjerski centar u Hamburgu, Njemačka, a također istražuje razvoj inozemnih proizvodnih pogona.

Ključne brojke za vjetroturbinu MySE 16.0-242
Nominalna električna snaga: 16MW
Visina: 264m
Dužina lopatica: 118m
Promjer rotora: 242m
Godišnja proizvodnja energije (AEP):
– 45% više od svog prethodnika, MySE 11.0-203
– 80 milijuna kWh dovoljno za napajanje više od 20.000 kućanstava

Prednost za okoliš: 1,6 milijuna tona emisija CO2 je smanjeno po jednoj turbini tijekom 25 godina rada u usporedbi s proizvodnjom električne energije iz ugljena.

Lansiranjem MySE 16.0-242, MingYang, tvrtka koja je na čelu inovacija u ovoj tehnologiji, postavila je nove standarde u tehnologiji i razmjeru offshore vjetroelektrana i ostvarila još jedan korak naprijed u misiji da pomognemo svijetu smanjenjem izravnih troškova energije. MySE 16.0-242, je nedavno certificiran od strane DNV-a i Kineskog općeg centra za certifikaciju (CGC) za dizajn. Planirano je potpuno predstavljanje prototipa 2022., nakon čega će uslijediti instalacija prototipa u prvoj polovici 2023. i komercijalna proizvodnja u prvoj polovici iz 2024.

www.jeccomposites.com

U kontekstu enormnog porasta cijene fosilnih energenata izazvanih ratom u Ukrajini, kao i potrebe za hitnim djelovanjem u cilju zaustavljanja klimatskih promjena, nuklearni izvori energije nameću se kao univerzalno rješenje, a manje otpora prema njoj počeli su pokazivati čak i neki od najpoznatijih okolišnih i antinuklearnih aktivista.

Iako se nesreća u nuklearnoj elektrani u japanskoj Fukušimi dogodila prije tek nešto više od deset godina, a njezini reaktori i danas u okoliš ispuštaju radioaktivne čestice, recentni revival nuklearne energije dobio je novi zamah s početkom ruske invazije na Ukrajinu. Zavodljivost nuklearne energije u ovom je trenutku prilično evidentna; u pitanju je stabilan i pouzdan izvor energije koji manje ovisi o hirovima geopolitike i tržišta, jeftiniji je i u odnosu na fosilna goriva proizvodi zanemarive količine stakleničkih plinova. U kontekstu enormnog porasta cijene fosilnih energenata izazvanih ratom u Ukrajini, te s druge strane potrebe za hitnim djelovanjem u cilju zaustavljanja klimatskih promjena, nuklearni izvori energije nameću se kao univerzalno rješenje. Ono pritom ne samo da ne traži revolucionarne promjene dominantnog ekonomskog modela već mu, dapače, omogućuje da nastavi business as usual.

U posljednjih nekoliko desetljeća u Evropi se zbog niza nesreća, prije svega one u Černobilu, malo ulagalo u nuklearna postrojenja. No samo je nekoliko članica EU-a zaista i pristupilo postupnom napuštanju nuklearne energije, primjerice Švedska nakon nesreće u američkoj elektrani Three Mile Island 1979. godine i Njemačka nakon Fukušime. Postrojenja izgrađena 1970-ih i 1980-ih zbog toga se sada približavaju kraju svojih životnih vjekova, neke se zatvaraju, a gradnja novih usporena je zbog tehničkih ili upravljačkih poteškoća. Takva je, primjerice, situacija s elektranama s takozvanim EPR reaktorima treće generacije u Francuskoj i Finskoj, koje kasne po više od deset godina, te postrojenjem Hinkley Point u jugozapadnoj Engleskoj koje je trebalo biti pokrenuto do kraja ove godine, ali je prolongirano na 2027. godinu.

Unatoč svemu tome, u srpnju prošle godine postalo je nedvosmisleno jasno da na razini EU-a dolazi do drastičnog zaokreta u odnosu prema nuklearnoj energiji. Tada je Evropski parlament podržao odluku da se plin i nuklearna energija uvrste u "održive" izvore energije, kako bi se time omogućilo da Unija do 2050. godine postane ugljično neutralna. Tom je prilikom 12 članica, koje predvodi Francuska, javno podržalo odluku da se poveća udio nuklearne energije u evropskom energetskom miksu, unatoč tome što su oponenti tvrdili da se ona ne može smatrati održivim izvorom energije dok god ne postoji rješenje za sigurno zbrinjavanje nuklearnog otpada.

Prema podacima industrijskog udruženja Svjetska nuklearna asocijacija, u Evropskoj su uniji u listopadu 2022. bila aktivna 103 reaktora raspoređena u 13 članica, a u njima se proizvodila četvrtina ukupne električne energije generirane u EU-u. Od toga je više od polovice proizvedeno u Francuskoj, a organizacija navodi i da je 2021. u evropskim nuklearnim elektranama upotrijebljeno 14.188 tona uranija.

Iako ti podaci svjedoče da nuklearna energija već sada predstavlja značajan udio u energetskoj mješavini EU-a, nova evropska taksonomija omogućila je Evropskoj središnjoj banci subvencioniranje novih projekata, s obrazloženjem da je do 2050. godine potrebno provesti "dalekosežne strukturne promjene" kako bi se postigla ugljična neutralnost.

Da se nuklearna energija vraća na velika vrata ne samo u EU-u nego i u drugdje u svijetu moglo se posvjedočiti i na nedavno održanoj UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama u Egiptu (COP 27). Tamo je prvi put otkad se COP-ovi organiziraju upriličen i paviljon za nuklearnu energiju – Atoms4Change Pavillion. Rečenicu o povratku na velika vrata tom je prilikom izrekao izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju (IEA) Fatih Birol. Prisutni su izvijestili da sve više zemalja diljem svijeta pokazuje interes za izgradnju novih ili produljenje životnog vijeka postojećih postrojenja, no "nedostaje financiranja". Birol je pojasnio da je do 2050. godine potrebno "udvostručiti kapacitete kako bi se postigla ugljična neutralnost, te razvijati nove tehnologije kako bi nuklearna energija postala kičma niskougljičnih energetskih sustava".

U zemlje na koje su se ovi dužnosnici referirali spada čak i Japan, čija je vlada, unatoč relativno nedavnoj nesreći u Fukušimi, u kolovozu prošle godine najavila ponovno pokretanje privremeno obustavljenih postrojenja. Nakon nesreće 2011. svi su reaktori ugašeni kako bi se provele sigurnosne provjere, a do prosinca prošle godine ponovno ih je upogonjeno devet od 33 operativnih. Premijer Fumio Kišida ljetos je najavio i da vlada razmatra investiranje u razvoj reaktora nove generacije i produljenje životnog vijeka postojećih na više od sadašnje gornje granice od 60 godina. Prije nesreće, udio nuklearne energije u japanskoj proizvodnji struje bio je 30 posto, da bi se do proljeća prošle godine smanjio na sedam posto. Budući da japanska električna mreža nije povezana s onima drugih država pa stoga ovisi isključivo o vlastitoj proizvodnji, sada se planira povećanje udjela nuklearne energije na 20 posto do 2030. godine.

Za razliku od Japana, koji je svoje nuklearne elektrane obustavio privremeno, Njemačka je nakon te nesreće postala vodeća država evropske antinuklearne politike, najavivši da će forsirati ulaganje u obnovljive izvore i postrojenja za ukapljeni plin. U periodu od 2011. do 2022. udio nuklearne energije u toj zemlji smanjio se sa 12 na šest posto, a posljednje tri elektrane trebale su biti ugašene do kraja prošle godine. No zbog rizika da bi industrijski dijelovi zemlje tijekom zime mogli ostati bez električne energije od toga se odustalo. Iako je njemački ministar ekonomije i klimatske akcije, te vicekancelar Robert Habeck član Stranke zelenih, koja je proizašla iz antinuklearnog pokreta tijekom hladnog rata, Zeleni su kao članica vladajuće koalicije pristali na taj kompromis, suočeni s razmjerima energetske krize koja je zemlju pogodila nakon obustave uvoza ruskih fosilnih energenata.

Habeck je unatoč tom evidentnom odustajanju od temeljnog političkog principa svoje stranke jedan od najpopularnijih političara u Njemačkoj, a recentna istraživanja pokazuju da oko polovice Nijemaca podržava produljenje rada postojećih postrojenja, što predstavlja uzlazni trend.

Uoči prošlogodišnjih predsjedničkih izbora izgradnju novih nuklearki najavio je i Emmanuel Macron, predsjednik države koja proizvodi najviše nuklearne energije po glavi stanovnika u svijetu. Iako je ranije govorio da će se njezin udio u Francuskoj smanjiti sa sadašnjih 75 na 50 posto, Macron je lani pozvao na "nuklearnu renesansu" u svojoj zemlji.

Nakon početka rata u Ukrajini izgradnju novih postrojenja najavila je i Poljska, dok je Belgija lani ponovno pokrenula dva ranije umirovljena reaktora. Evropski zeleni izvijestili su tada da je belgijska vlada to učinila usprkos prigovorima susjedne Njemačke, Francuske, Nizozemske i Luxembourga "zbog brojnih incidenata i činjenici da su u tlačnim posudama pronađene tisuće mikropukotina".

Od evropskih članica i Finska je lani počela proizvoditi struju u prvoj novoizgrađenoj nuklearnoj elektrani u Evropi u posljednjih deset godina, a isto je najavila i Švedska. Bivši premijer Velike Britanije Boris Johnson u lipnju prošle godine također je najavio povećanje udjela nuklearne energije na 25 posto do 2050. godine. Kina, uz postojeća 54 reaktora, gradi još 20-ak novih. Kineske kompanije, osim toga, u različitim su fazama pregovora za izgradnju nuklearnih postrojenja u 40 država diljem svijeta, od Pakistana do Argentine.

U SAD-u je posljednja nuklearna elektrana otvorena 1996., a umjesto u njih ulagalo se u jeftini plin iz šrkiljevca i obnovljive izvore. No tri uzastopne državne administracije u posljednjih su desetak godina financijski podržavale razvoj novih tehnologija reaktora. Potkraj 2021. vlada predsjednika Joea Bidena uložila je 1,5 milijardi dolara u nekoliko projekata, među kojima je i onaj razvoja natrijskog reaktora kompanije TerraPower Billa Gatesa. Početkom siječnja Financial Times objavio je da će vlada "zahvaljujući novim federalnim zakonima donesenima u posljednjih 18 mjeseci u sektor nuklearne industrije upumpati 40 milijardi dolara u narednih 10 godina, dok je samo u posljednjih godinu dana oko pet milijardi iz privatnih fondova investirano u kompanije koje razvijaju nove tipove reaktora".

Manje otpora prema nuklearnoj energiji počeli su pokazivati čak i neki od najpoznatijih američkih okolišnih i antinuklearnih aktivista, poput Billa McKibbena, jednog od organizatora Klimatskog marša. On je u intervjuu New York Timesu u studenom prošle godine oprezno rekao da bi "vjerojatno trebalo imati nuklearna postrojenja kojima se može sigurno operirati". "To nije rijedak stav unutar okolišnog pokreta", objasnio je McKibben, koji se, doduše, referirao na nove tehnologije poput malih modularnih reaktora i nuklearne fuzije, koja je još uvijek u povojima.

No kako je u prosincu izvijestio CNBC, razvoj reaktora kompanije TerraPower zbog rata u Ukrajini kasnit će najmanje dvije godine. Naime, Ruska je Federacija jedini proizvođač nuklearnog goriva HALEU, uranija obogaćenog do 20 posto, dok reaktori starije generacije koriste pet posto obogaćeni uranij. Američka vlada zbog toga je najavila ulaganje u postrojenja za proizvodnju HALEU-a i potražnju za alternativnim izvorima tog metala, kojega je, za trenutne svjetske nuklearne kapacitete, potrebno 67.500 tona godišnje. Svjetska nuklearna asocijacija navodi i da su postojeće zalihe od 6,1 megatone, ukoliko bi se koristile samo u konvencionalnim reaktorima, dovoljne za oko 90 godina eksploatacije. Najveće zalihe uranija nalaze se u Australiji (28 posto), zatim u Kazahstanu 15 posto, te u Kanadi i Rusiji po devet odnosno osam posto.

Činjenica da rat u Ukrajini ima negativne efekte i na industriju nuklearne energije, a ne samo na one fosilnih goriva, mogla bi se dakle protumačiti kao protuargument onima koji nuklearnu energiju zagovaraju kao geopolitički sigurniju alternativu. Usto, negativne efekte na proizvodnju nuklearne energije već sada imaju i klimatske promjene, odnosno suše koje smanjuju dostupnost vode za hlađenje reaktora, pri čemu su u pitanju enormno velike količine vode. Kada se tome pridodaju opasnosti bez presedana za živa bića i okoliš u slučaju nesreća, te još uvijek neriješeni problem skladištenja otpada, jasno je da nuklearna tehnologija ispred sebe ima još dugačak put kako bi se mogla okvalificirati kao istinski održiva, odnosno čista energija.

www.portalnovosti.com

Vjetroelektrane bi mogle povećati učinkovitost s vertikalnim turbinama. Okružujući nas sa svih strana, vjetar je čist, besplatan i lako dostupan obnovljivi izvor energije koji se može iskoristiti posebno projektiranim vjetroturbinama . Projektiranje učinkovitijih vjetroelektrana i poboljšanje tehnologije obnovljive energije za bržu zamjenu fosilnih goriva od iznimne je važnosti, zbog čega inženjeri rade na novim kutovima.

"Moderne vjetroelektrane jedan su od najučinkovitijih načina za generiranje zelene energije; međutim, imaju jednu veliku manu: kako se vjetar približava prvom redu turbina, turbulencije će se generirati nizvodno. Turbulencije su štetne za rad sljedećih redova ", objašnjava Joachim Toftegaard Hansen , glavni autor nedavno objavljenog izvješća o vertikalnim vjetroelektranama. "Drugim riječima, prvi red će pretvoriti oko pola kinetičke energije vjetra u električnu energiju, dok je za zadnji red taj broj smanjen na 25-30%. Svaka turbina košta više od 2 milijuna funti/MW. Kao inženjeru, prirodno mi je palo na pamet da mora postojati isplativiji način."

Hansen i tim istraživača, predvođen profesorom Iakovosom Tzanakisom, sa Fakulteta za inženjerstvo, računarstvo i matematiku (ECM) na Oxford Brookesu koristili su više od 11.500 sati računalne simulacije za dubinsko proučavanje energije vjetra, navodi se u priopćenju za javnost od strane sveučilišta. Prema njihovim nalazima, koji predstavljaju odskočnu dasku za postizanje zelenije energije diljem svijeta, vjetroelektrane mogu raditi učinkovitije odbacivanjem tradicionalnih vjetroturbina s horizontalnom osi (HAWT) i odabirom umjesto njih kompaktnih vjetroturbina s okomitom osom (VAWT).

Istraživanje, objavljeno u International Journal of Renewable Energy , prvo je koje detaljno analizira performanse vjetroturbina s obzirom na kut niza, smjer rotacije, razmak između turbina i broj rotora. Da damo brojke, kada su postavljene u paru, vertikalne turbine međusobno povećavaju učinak do 15 posto, što znači da su učinkovitije od tradicionalnih turbina u velikim vjetroelektranama, prema studiji Oxford Brookes. "Ova studija dokazuje da bi budućnost vjetroelektrana trebala biti okomita. Turbine vjetroelektrana s okomitom osi mogu se dizajnirati tako da budu mnogo bliže jedna drugoj, povećavajući njihovu učinkovitost i u konačnici smanjujući cijene električne energije", rekao je profesor Tzanakis. "Dugoročno, VAWT-ovi mogu pomoći u ubrzanju zelene tranzicije naših energetskih sustava, tako da više čiste i održive energije dolazi iz obnovljivih izvora."

interestingengineering.com

Maleni motor na vodik od 10 kg mogao bi zamijeniti tradicionalni motor s unutarnjim izgaranjem. Izraelski Aquarius Engines predstavio je novi vodikov motor za koji kažu da bi mogao ukloniti globalno oslanjanje na vodikove gorive ćelije i fosilna goriva, objasnila je tvrtka u izjavi za tisak putem PR Newswirea. Motor, koji teži samo 22 lb (10 kg), je linearni motor s jednim klipom koji radi isključivo na vodik. Budući da ima samo 20 komponenti i jedan pokretni dio, motor je također mnogo jeftiniji za proizvodnju i održavanje od tradicionalnih motora.

Iako je Aquarius Engines do sada objavio malo specifikacija za svoj novi motor, tvrtka kaže da bi "lagani dizajn i jedinstvena metoda unutarnje izmjene plina" Aquarius Hydrogen Enginea uvelike smanjili emisije i smanjili globalni ugljični otisak. Tvrtka je rekla da je njihov novi motor na vodik uspješno prošao test austrijske inženjerske tvrtke AVL-Schrick, pokazujući da model doista radi na vodik. "Naš san u Aquarius Enginesu oduvijek je bio udahnuti kisik u vodikovu tehnologiju kao gorivo budućnosti", rekao je Gal Fridman, predsjednik Aquarius Enginesa. "Iz početnih testova čini se da bi naš vodikov motor, koji ne zahtijeva skupe vodikove gorivne ćelije, mogao biti pristupačan, ekološki i održiv odgovor na izazove s kojima se suočava globalni transport i daljinska proizvodnja energije", nastavio je Fridman. "Kako se svijet udaljava od fosilnih goriva, naš novi motor na vodik mogao bi potaknuti svitanje doba Vodika."

Rasprava baterije vs vodik
Doista, kao i kod mnogih zelenih inicijativa , financijski poticaj koji stoji iza prelaska na vodik trebao bi igrati veliku ulogu i vjerojatno će odrediti hoćemo li na kraju voziti automobile na vodik ili električne. Zapravo, glavna prodajna točka novog Aquarius Hydrogen Engine, s njegovim jednim pokretnim dijelom, je činjenica da je mnogo jeftiniji od vodikovih gorivih ćelija. Tvrtka dodaje da motor ne treba ni podmazivanje za održavanje.

Ipak, moglo bi trebati više vremena da se trenutni trend udalji od električnih vozila. Ovaj tjedan, izvršni direktor Volkswagen Auto grupe Herbert Diess kritizirao je automobile na vodik na Twitteru i izjavio da grupa podržava elektrifikaciju. Elon Musk je brzo odgovorio, rekavši: "Diess je u pravu. Vodik je nevjerojatno loš oblik pohrane energije za automobile. Jedva da ga vrijedi razmatrati za gornji stupanj rakete, što je njegova najuvjerljivija upotreba."

To ne znači da mnoge tvrtke ne istražuju vodikovo gorivo kao održivu metodu prijevoza uključujući Segway sa svojim ludim motociklom na vodik inspiriranim Tronom. Zapravo, Aquarius Engines je nedavno najavio partnerstvo s proizvođačem auto-dijelova TPR-om i Musashi Seimitsuom, podružnicom Honde. Japan je jedna od rijetkih zemalja koja je stavila veliku prednost na vodik kao dio svoje strategije zelenog rasta. Aquarius Engines predstavio je prvu iteraciju svog motora od 22 lb 2014., iako taj nije radio na 100 posto vodik. Dizajniran je za korištenje kao ugrađeni generator električne energije u vozilima ili kao stacionarni generator električne energije.

interestingengineering.com