Pretplati se na ovaj RSS feed
    Administrator

    Administrator

    Energetski certifikat

    Energetski certifikat
    Energetski cerifikat bazira se na Europskoj povelji i EU Direktivi i predstavlja skup radnji i postupaka koji rezultira izdavanjem posebnog dokumenta koji sadrži niz podataka vezanih za energetska svojstva bilo stambene ili nestambene zgrade, a što je regulirano službenim pravilnicima. Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se time u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestivici od A+ do G (s tim da oznaka A+ označava energetski najpovoljniji, a G najnepovoljniji razred)...
     
    Energetsko certificiranje regulirano je Pravilnikom o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada, Pravilnikom o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede građevina i energetsko certificiranje zgrada, Pravilnikom o kontroli energetskih certifikata zgrada i izvješća o energetskim pregledima građevina...
     
    Od ulaska u Europsku uniju, javne zgrade i one koje se stavljaju u pravni promet moraju imati energetski certifikat, istaknula je na nedavno održanoj konferenciji za novinare ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak Taritaš govoreći o promjenama koje slijede u području energetske učinkovitosti zgrada.
     
    To znači da prema trenutno važećim propisima u RH od 1. srpnja energetski certifikat mora imati svaka zgrada koja se gradi, prodaje, iznajmljuje, daje u leasing ili zakup, odnosno njezina samostalna uporabna cjelina koja se gradi ili prodaje, pojasnila je Mrak Taritaš. S obzirom da Direktiva EU daje mogućnost produženja tih rokova Ministarstvo će propisati da od 1. srpnja ove godine energetski certifikat moraju imati zgrade odnosno njihove samostalne uporabne cijeline (stanovi, uredi) koji se prodaju. Zgrade, stanovi, uredi i drugo, koji se daju u leasing, zakup odnosno najam morat će biti energetski certificirani od 1. siječnja 2016., rečeno je u Ministarstvu. Energetski cerifikat bazira se na Europskoj povelji i EU Direktivi i predstavlja skup radnji i postupaka koji rezultira izdavanjem posebnog dokumenta koji sadrži niz podataka vezanih za energetska svojstva bilo stambene ili nestambene zgrade, a što je regulirano službenim pravilnicima.
     
    Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se time u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestivici od A+ do G (s tim da oznaka A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred), što provode osobe koje imaju ovlaštenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, a takvih je trenutno 235 fizičkih i 293 pravnih osoba. Dosad je, navodi ministrica Mrak Taritaš, izdano više od 7000 energetskih cerifikata od čega se 4208 ili 59,5 posto odnosi na stambene, a 2862 ili 40,5 posto na nestambene zgrade.
     
    U Hrvatskoj se, kako je istaknuto, energetsko certificiranje provodi od 2010. godine tako da su sve nove zgrade izgrađene temeljem odobrenja za gradnju od 2010. do danas usklađene s EU Direktivom o energetskim svojstvima zgrada. Dakako uz zgrade koje već imaju energetski cerifikat postoji i popis zgrada za koje nije potrebno izdavanje energetskog cerifikata, kao što je propisano i na koje se zgrade odnosi obaveza energetskog certificiranja i na koji način se ono provodi. Pritom je važno znati da je i posebnom Odlukom Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja propisana i najviša cijena energetskog pregleda i izdavanja energetskih certifikata zgrada.
     
    Budući da se mjere povećanja učinkovitosti fokusirane na zgrade to je EU predvidjela da se u 2014. godini mora poboljšati energetska učinkovitost u tri posto javnih zgrada. Naime, EU, i Hrvatska kao njena članica, teže smanjenju godišnje potrošnje primarne energije za 20 posto do 2020. godine.
     
    Energetsko certificiranje zgrade je skup radnji i postupaka koji se provode u svrhu izdavanja energetskog certifikata, dok je energetski certifikat dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade.
     
    Energetski certifikat sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat, podatke o termotehničkim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji za referentne i stvarne klimatske podatke, objašnjenja tehničkih pojmova te popis primijenjenih propisa i normi.
    Energetski certifikat za postojeće zgrade obvezno sadrži i prijedlog ekonomski opravdanih mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje se temelje na prethodno provedenom energetskom pregledu građevine, a energetski certifikat za nove zgrade sadrži preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade.
     
    Energetsko certificiranje regulirano je Pravilnikom o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (NN 81/12, 29/13, 78/13), Pravilnikom o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede građevina i energetsko certificiranje zgrada (NN 81/12, 64/13), Pravilnikom o kontroli energetskih certifikata zgrada i izvješća o energetskim pregledima građevina (NN 81/12, 79/13).
     
    Svrha energetskog certifikata je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskom svojstvu zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, učinkovitost njihovih energetskih sustava, te kvalitetu i svojstva ovojnice zgrade.
     
    Energetski certifikat mora imati zgrada javne namjene ili dio zgrade mješovite namjene koji se kao samostalna uporabna cjelina koristi za javnu namjenu ako ima ukupnu korisnu površinu veću od 500 m², a od 9. srpnja 2015. veću od 250 m² te svaka druga zgrada koja se gradi, prodaje, iznajmljuje, daje u leasing ili u zakup, odnosno njezina samostalna uporabna cjelina koja se gradi ili prodaje.
     
    Vrste zgrada u cjelini ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada za koje se izdaje energetski certifikat određene su prema pretežitoj namjeni korištenja te se dijele na stambene zgrade s jednim stanom i stambene zgrade u nizu s jednim stanom za koje se izrađuje jedan energetski certifikat kao i stambene zgrade sa dva i više stana i zgrade za stanovanje zajednica (npr.: domovi umirovljenika, đački, studentski, radnički odnosno dječji domovi, zatvori, vojarne i slično) za koje se u pravilu izrađuje jedan zajednički certifikat, a može se izraditi i zasebni energetski certifikat.
     
    Postoje i nestambene zgrade pod koje se podrazumijevaju uredske, administrativne i druge poslovne zgrade slične pretežite namjene, školske i fakultetske zgrade, vrtići i druge odgojne i obrazovne ustanove, bolnice i ostale zgrade namijenjene zdravstveno-socijalnoj i rehabilitacijskoj svrsi, hoteli i restorani i slične zgrade za kratkotrajni boravak (uključivo apartmani), sportske građevine, zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovački centri, zgrade s dućanima), druge nestambene zgrade koje se griju na temperaturu +18°C ili višu (npr.: zgrade za promet i komunikacije, terminali, postaje, zgrade za promet, pošte, telekomunikacijske zgrade, zgrade za kulturno-umjetničku djelatnost i zabavu, muzeji i knjižnice, i sl.), kao i ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja.
     
    Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s tim da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred.
     
    Izdavanje energetskog certifikata nije potrebno za nove zgrade, postojeće zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrade u novim ili postojećim zgradama koje se prodaju, iznajmljuju, daju na leasing ili daju u zakup i koje imaju uporabnu korisnu površinu manju od 50 m²; zgrade koje imaju predviđeni vijek uporabe ograničen na dvije godine i manje; privremene zgrade izgrađene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije gradilišta; radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom, moraju držati otvorenima više od polovice radnog vremena ako nemaju ugrađene zračne zavjese; jednostavne građevine utvrđene posebnim propisom; postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju ili se pravo vlasništva prenosi u stečajnom postupku u slučaju prisilne prodaje ili ovrhe; postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju ili iznajmljuju bračnom drugu ili članovima uže obitelji; zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 °C osim hladnjača.
     
    Energetski pregled građevine i energetsko certificiranje zgrade provodi osoba koja ima ovlaštenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja prema Pravilniku o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede građevina i energetsko certificiranje zgrada (NN 81/12, 64/13).
     
    Registar fizičkih i pravnih osoba ovlaštenih za energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada objavljen je na web stranici Ministarstva, na čijim se stranicama nalaze i cijene provođenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata zgrada koji su propisani Odlukom o najvišim cijenama koštanja provođenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata zgrada. Energetski certifikat za zgradu izdaje ovlaštena osoba na temelju provedenog energetskog pregleda zgrade. Energetski pregled zgrade provode ovlaštene osobe svatko u dijelu svoje struke na temelju metodologije provođenja energetskog pregleda građevina (skupa radnji i postupaka za provođenje energetskog pregleda građevina koja sadrži i algoritam za izračun energetskog svojstva zgrada).
     
    Energetski pregled građevine sadrži pripremne radnje, prikupljanje svih potrebnih podataka i informacija o zgradama koji su nužni za provođenje postupka energetskog certificiranja zgrade i određivanja energetskog razreda zgrade, provođenje kontrolnih mjerenja prema potrebi, analizu potrošnje i troškova svih oblika energije, energenata i vode za razdoblje od tri prethodne kalendarske godine, prijedlog mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti građevina odnosno za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane s proračunom povratnog perioda povrata investicija i izvore cijena za provođenje predloženih mjera, izvješće i zaključak s preporukama i redoslijedom provedbe ekonomski opravdanih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti građevine odnosno energetskih svojstava zgrade.
     
    U postupku provođenja energetskog pregleda građevine provode se analize koje se odnose na način gospodarenja energijom u građevini, toplinske karakteristike vanjske ovojnice, sustav grijanja, sustav hlađenja, sustav ventilacije i klimatizacije, sustav za pripremu potrošne tople vode, sustav napajanja, razdiobe i potrošnje električne energije, sustav električne rasvjete, specifične podsustave (komprimirani zrak, elektromotorni pogoni i dr.), sustav opskrbe vodom, sustav mjerenja, regulacije i upravljanja te alternativne sustave za opskrbu energijom.
     
    Energetsko certificiranje nove zgrade obvezno uključuje proračun energetskih potreba zgrade, proračun potrebne godišnje specifične toplinske energije za grijanje i hlađenje za referentne klimatske podatke, određivanje energetskog razreda zgrade i izradu energetskog certifikata.
     
    Energetski certifikat nove zgrade izdaje se temeljem podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu, završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine i pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine.
     
    Energetsko certificiranje postojeće zgrade obvezno uključuje energetski pregled građevine, proračun energetskih potreba zgrade, proračun potrebne godišnje specifične toplinske energije za grijanje i hlađenje za referentne klimatske podatke, određivanje energetskog razreda zgrade i izradu energetskog certifikata.
    Nacionalni energetski tjednik 7
     
    Tvrtka Hrastović inženjering d.o.o. posjeduje ovlaštenje za certificiranje složenih zgrada i sustava za kontakt nam se slobodno obratite Petra Svačića 37.a, Đakovo ili na mobitel 099-221-6503.
    Objavljeno u Zaštita okoliša
    Označeno u
    Više...

    Hladna fuzija

    Hladna fuzija
    Godinama se špekulira o tome kako je hladnu fuziju nemoguće napraviti, dok su znanstvenici redom ismijavali entuzijaste koji su se bavili takvim „uzaludnim poslom" . Pa ipak, nakon uspješnog eksperimenta na Sveučilištu Bologna, neovisni fizičari potvrđuju – hladna fuzija je stvarnost. Nakon eksperimenta sa sonofuzijom, vrsti hladne fuzije kojoj su se priklonili znanstvenici Pons i Fleischman sa Sveučilišta Utah, davne 1989. godine, uvelike se polemiziralo je li tradicionalni pogled na nuklearnu fuziju i njene potencijalne koristi, moguće napraviti s tehnologijom koju danas imamo. Uređaj Fleischmanna i Ponsa je uređaj za elektrolizu teške vode (D2O). Na anodi se oslobađa kisik, na katodi od paladija, kemijskog srodnika platine, teški vodik ili deuterij. No dio elektrolizom oslobođenog deuterija ostaje zarobljen u paladiju. Tko zna bi li Fleischmann i Pons išta otkrili da elektrolizu nisu radili u kalorimetru pa su otkrili da se temperatura vode u mjernom uređaju (toplinski izoliranoj posudi) ponekad podigne s 30 na 50 °C. Kako energija i toplina ne mogu nastati ni iz čega, u kalorimetru je moralo doći do procesa kojim se oslobađa energija. Naknadnim pokusima, je otkriveno da se spomenuti učinak može pouzdano ostvariti samo tada kada se elektrode paladija "omotaju" deuterijem uz omjer 100 % – jedan atom deuterija za svaki atom paladija. Njegov rad pokazuje da ako se omjer snizi za samo 10 %, na 90 %, proizvedena toplina će biti samo 1/6 od one kod omjera 100 %. Na žalost nakon prvotnih otvorenih testova i eksperimenata, zajedno s ismijavanjem znanstvenika koji su tvrdili kako bi hladna fuzija i osiguravanje njenog korištenja trebale postati najvažniji cilj moderne znanosti, ovakva istraživanja su postala ne dostupna javnosti zbog iznimnog interesa vojnog lobija SAD, Japana i Rusije.
     
    Ako napravite sličan uređaj koristite ga samo za vlastite energetske potrebe, a tehničke detalje ne objavljujte javno i ne održavajte „javne prezentacije".
     
    Hladna fuzija iz Bologne
    14. siječnja 2011. godine, dva znanstvenika sa Sveučilišta u Bologni, fizičar Sergio Focardi i inženjer Andrea Rossi, su izveli pokus s hladnom fuzijom i na taj način održali praktični prikaz rada ovog sustava pred odabranom publikom novinara, istraživača i akademika. Njihov energetski katalizator (E-Cat) je bio veličine stola i proizvodio je temperaturu od otprilike 800 stupnjeva Celzija. Iznos proizvedene energije je izračunat na temelju mjerenja količine vode koja isparava u jednoj sekundi. Po završetku eksperimenta, Rossi je zaključio kako je potrošeno 600 kWh, a proizvedeno 12 000 kWh. Izumitelj i inženjer Andrea Rossi je novinarima izjavio slijedeće: "Novost je u tome da se nuklearna reakcija odvija u uređaju koji funkcionira poput kućne električne grijalice." Focardi, Rossijev partner, je talijanski pionir u ovom istraživačkom području, on je priznao da je događaj u Bologni prvi eksperiment takve vrste proveden u prisustvu vanjskih promatrača. Prototip je već zaštićen patentom, Maddalena Pascucci, inače Rossijeva supruga, je osoba na čije ime glasi patentna licenca. Izum je, kako tvrdi Rossi, spreman za proizvodnju i komercijalizaciju. Krajem 2012. godine, grupa ne ovisnih znanstvenika je odlučila provjeriti rad E-Cata (Giuseppe Levi, Evelyn Foschi, Torbjörn Hartman, Bo Höistad, Roland Pettersson, Lars Tegnér, Hanno Essén), svoj rad su objavili na stranicama Sveučilišta Cornell. Nakon serije testova i neprekidnog rada samog uređaja od 13.12 do 17.12.2012., znanstvenici su se počeli pitati je li moguće da je princip hladne fuzije toliko tehnološki jednostavan, a nakon toga je napravljena još jedna dodatna studija i to od 18.03. do 23.03.2013., pri tome je uređaj radio neprekidno punih 116 sati. Uz pomoć ova dva eksperimenta je zaključeno kako je odnos unesene energije naspram izlazne energije (topline) potpuno začuđujući, naime izlazna energija je za 10. 000 puta veća od ulazne.
     
    1
     
    Kritike iz svijeta interesa
    Iako su brojni „ozbiljni" znanstvenici Andreu Rossija prozivali strvinarom i lažovom, čini se da dva prototipa E-Cata u kontroliranim uvjetima, zaista proizvode toplinu, uz pomoć procesa koji se naziva nisko energetska nuklearna reakcija ili LENR – Low Energy Nuclear Reaction. Najveći dosadašnji problem s ispitivanjem Rossijevog izuma je bila njegova tvrdoglavost jer je on tvrdio kako je tehnologija „industrijska tajna koju će predočiti samo uvaženim i neovisnim znanstvenicima koji nisu povezani niti s jednim interesnim lobijem u svijetu energetike." Kritičari najviše zamjeraju Rossiju što ne dozvoljava znanstvenoj zajednici da pregleda unutrašnjost njegova E-Cata, no u svakom slučaju su imali priliku pratiti ulazne i izlazne količine energije kao i prikaz rada istog energetskog katalizatora. Zbog takvog odnosa, stručnjaci poput Eathana Siegea i Stevena Krivita, su s podsmjehom i krajnjom skepsom dočekali studije vezane za rad E-Cata.
     
    Pozitivne kritike
    Za razliku od njih, znanstvenici koji se okupljaju na web stranici Martin Fleishman Memorial Project, su otvoreno validirali LENR, smatrajući kako su Levi i Foschi učinili hvale vrijedan projekt iako s očiglednim nedostacima u tehnologiji. Oni također smatraju kako je ovaj dvojac na najbolji mogući način dokazao da Rossijeva tehnologija zaista radi, te da bi krajnja i otvorena verifikacija imala povijesno značenje. Web stranica Extreme Tech, je za sada dala najpozitivniji pregled rada E-Cata, i na njoj je otkriveno kako u Rossijevom hladno fuzijskom reaktoru, hidrogen prolazi kroz naslage nikla, te se ova dva elementa pretvaraju u bakar, stvarajući pri tome velike količine topline. Poznato je kako je NASA sama imala slične eksperimente s hladnom fuzijom, točnije s ionima hidrogena koji su se ubrizgavali u mrežu stvorenu od nikla. Nakon niza kemijskih reakcija nikal je mijenjao atomsku strukturu i penjao se s 28. mjesta periodnog sustava elemenata, na 29-to mjesto, postajući tako bakar. LENR ili nisko energetska nuklearna reakcija, za razliku od klasične fuzije, stvara vrlo spore neutrone koji ne stvaraju ionizirajuću radijaciju niti nuklearni otpad. Prava fuzija, s druge strane, stvara, brze neutrone koji decimiraju sve što im se nađe na putu. Ukratko, LENR je poprilično sigurna tehnologija, a sam plin hidrogen u obliku H2 zajedno s niklom su puno jeftiniji izvori energije nego li klasični energenti koje nazivamo „fosilna goriva." Ne preostaje nam ništa drugo već čekati na konačne analize i recenzije studija, s nadom da ova tehnologija neće biti sklonjena od očiju javnosti.
    matrixworldhr.wordpress.com
    Objavljeno u Alternativne tehnologije
    Označeno u
    Više...

    Povijest pasivnih kuća

    Povijest pasivnih kuća

    Kada se jave potrebe za smanjivanjem energetskih potreba zgrada uvijek se dolazi do istog logičkog obrasca izgradnje zgrada koje imaju niske potrebe za energijom grijanja ili hlađenja. Ujedno se zgrada povezuje s okolinom te dobiva energiju od lokalno dostupnog energenta ili energiju direktnog Sunčevog zračenja. Koncept je univerzalan i slična rješenja su stvorena u različitim povijesnim razdobljima s boljim ili lošijim rezultatima. Osnovni principi pasivne sunčane arhitekture su primjenjivani tisućama godinama u različitim kulturama te je bitan element u izgradnji imala orijentacija zgrade, dobitci insolacije Sunčeve energije, toplinska akumulacijska masa zidova, prirodna ventilacija zgrada. Sunce i Sunčevo zračenje je uvijek imalo bitan značaj u životu ljudi dok je Sunčeva energija u što većoj mjeri korištena.

    Jedno od prvih rješenja sunčanih kuća je stvoreno u Grčkoj gdje je orijentacija zgrada bila bitna da se osigura osvjetljenje tijekom dana i toplina Sunca tijekom zime pa je grčki filozof Aeschylus napisao: "Samo primitivne i barbarske kulture nemaju znanje o izgradnji kuća koje su orijentirane prema Suncu te niskom zimskom Suncu za grijanje zgrada." Tako je i filozof Socrates pisao: "Kod kuća s južnom orijentacijom Sunčevo zračenje će direktno ulaziti u kuću tijekom zime dok će krov i nadstrešnica tijekom ljeta osigurati dovoljan hlad kada je Sunce visoko iznad naših glava." Socratesova kuća je poznata pod nazivom Megaron s akumulacijskim zidom na južnoj fasadi. Akumulacijski zid se danas naziva Trombeov zid te postoje razne izvedbe zida koji akumulira Sunčevo zračenje i propušta ga u prostorije. Ujedno se koristi i toplinska masa poda koji akumulira Sunčevo zračenje tijekom dana i postepeno oslobađa toplinu u prostorije tijekom noći. Koncepti izgradnje su preneseni u rimsku kulturu, a padom Rimskog carstva slijede stoljeća dominacije novih sjevernih kultura koje nisu preuzele znanja pa danas ponovno analiziramo koncepte sunčanih kuća stare 2000 godina. U petom stoljeću prije Krista grčki gradovi su imali velikih problema s nabavkom ogrijevnog drveta pa je energetska kriza uzrokovala nova razmišljanja o upotrebi Sunčeve energije. Grad Priene u maloj Aziji je izgrađen s orijentacijom kuća u smjeru istok-zapad, s glavnim prostorijama na jugu i zatvorenim sjevernim zidovima kojima se smanjuje utjecaj hladnih sjevernih vjetrova. Grčke kuće nisu imale ostakljene prozore i bile su otvorene prema vanjskom zraku. Osnovni cilj arhitektonskog planiranja grada je bilo da svaka kuća ima što veći dotok Sunčevog zračenja u zimskom periodu. Ponekad se povezuje izloženost stanovništva Sunčevom zračenju s kulturnim i znanstvenim napretkom grčke civilizacije dok samo zračenje djeluje na hormonalni balans tijela, proizvodnju D vitamina u koži te se smatra da postoji i utjecaj na pinealnu žlijezdu u mozgu koja se opet povezuje s duhovnim i intelektualnim aspektima.

    1

    Očigledan je utjecaj grčke arhitekture na rimsku, a u rimskim kućama napravljena je inovacija s upotrebom ostakljenih prozora koji su zadržavali toplinu unutar prostorija te je tako razvijen rimski heliocaminus ili sunčana peć u kojoj se koncentrirala Sunčeva energija.  Koncepti su primjenjeni kod izgradnje kuća visokog staleža dok na razini gradova nisu primjenjeni sunčani principi orijentacije zgrada kao u Grčkoj. Tako Vitruvius, rimski arhitekt piše: "Zgrade se moraju posve zatvoriti prema sjeveru dok se glavne prostorije moraju smjestiti prema jugu." Staklenici su korišteni u Rimskom Carstvu te su vrtovi oblagani staklom. Padom Rima do 16-tog stoljeća se neće ponovno koristiti staklo za izgradnju staklenika.

    2

    Padom Rimskog Carstva ideje primjene Sunčeve energije su zaboravljene u Europi te su se koncepti održali u kineskoj arhitekturi. Jedna od prvih rješenja su stvorena u južnoj Kini jer lokalna klima traži veći udio hlađenja zgrade nego grijanja i često se takve zgrade ne griju zbog  lokacije zgrade. Sličan obrazac izgradnje se pojavio u nekim dijelovima Irana, obali Portugala i dijelovima Kine. Te zgrade nisu nazivane pasivnima, ali po principu izgradnje one su pasivne jer su samodostatne bez dodatnih izvora energije grijanja i hlađenja. Specifičnost lokalne mikroklime dopušta izgradnju sličnih zgrada koje ne bi bile pasivne da se prenesu u hladniju ili topliju klimu. Adamson, B. "Passive Climatisation of Residential Buildings in China", Lund University, Report TABK-92/3006 (1992)     

    1

    Neovisno o navedenim kulturama na drugom kontinentu Sjeverne Amerike kultura Pueblo indijanaca primjenjuje sunčanu arhitekturu kod izgradnje Nebeskog grada Acoma u 12-om stoljeću, a grad je trajno naseljen do danas. Grad je izgrađen na platou dok su zgrade smještene u smjeru istok-zapad te svaka zgrada ima doticaj sa zimskim Sunčevim zračenjem. Zidovi su građeni kao akumulacijska masa koja je postepeno oslobađala toplinu u prostorije tijekom noći dok su krovovi dodatno izolirani slamom koja i danas nalazi sve veću primjenu. Za primjetiti je da se isti koncepti s identičnim rješenjima upotrebe Sunčeve energije razvijaju u kulturama koje nikada nisu bile u doticaju odnosno isti se logični koncept dobije analizom prirodnih zakonitosti neovisno o lokaciji.

    3

    U srednjem vijeku u Irskoj je počela izgradnja kuća (turf house) koje su imale visoku razinu izolacije da se smanje potrebe za grijanjem jer se znatno smanjila količina dostupnog ogrjevnog drva zbog prekomjerne sječe šuma. Znatna nestašica dostupnog drva u 17. i 18. stoljeću povećala je potrošnju ugljena, ali u Irskoj to nije bilo moguće jer nije bilo dostupnog ugljena i jedino rješenje je bilo izgradnja kuća koje imaju niske energetske potrebe. Kuće su bile kompaktne sa zelenim krovovima, malim prozorima te nedostatnom ventilacijom, a posljedica je bila loša mikroklima u kućama. Istovjetne kuće su građene i na Islandu dok su osnovni građevni elementi bili kamen, drvo, zemlja i trava na krovu kuće. Hladna klima Islanda uvjetovala je izgradnju dobro izoliranih kuća koje su često bile ukopane u zemlji kao kuće Hobbita u filmskom serijalu Lord of the Rings.

    2

    U 18-tom stoljeću Nizozemski vrtlari su u velikoj mjeri koristili kućne staklenike koji su bili orijentirani prema jugu da se u što većoj mjeri apsorbira Sunčeva energija. Tijekom noći su staklenici prekrivani zastorima da se smanje toplinski gubitci prema hladnom noćnom zraku. Staklenici su korišteni u Rimskom Carstvu te su vrtovi oblagani staklom. Padom Rima do 16-tog stoljeća se neće ponovno koristiti staklenici u europskoj arhitekturi. Principi su preneseni u Novu Englesku te su nove kolonijalne kuće "saltbox" izgrađene u orijentaciji prema jugu. Na južnom pročelju su bile dvije etaže dok je na sjevernom zidu bio krov koji se spuštao do donje etaže i služio je kao zaštita od hladnih sjevernih vjetrova.

    5

    Tijekom prve industrijske revolucije i razdoblja razvoja parnog stroja te masovne uporabe ugljena za grijanje zaboravilo se na Sunčevu energiju te su kvartovi pojedinih europskih gradova izgledali kao slamovi. Njemački arhitekt Hannes Meyer pokrenio je novu eru razmišljanje o uporabi direktno dozračene Sunčeve energije za grijanje zgrada te su se koncepti razrađivali u njemačkoj školi arhitekture Bauhaus. Njemačka je povela novu renesansu u izgradnji sunčanih kuća 1930-tih, a cijeli proces izgradnje sunčanih kuća je zaustavio drugi svjetski rat dok su znanja ponovno otišla u zaborav i čekala su nove generacije koje bi ponovno izvršile analize starih logičkih obrazaca razmišljanja. Razmišljanja koja povezuju čovjeka i kulturu s okolinom u kojoj živi unutar održivog obrasca razvitka društva.

    5

    Nakon prvog svjetskog rata saveznici su okupirali područje Ruhra i zauzeli su sve rudnike ugljena pa se javio nedostatak ugljena na tržištu za grijanje kuća. Nedostatak energenta i visoka cijena energenta je ponovno kao posljedicu imala razmišljanja da se smanje energetske potrebe zgrade primjenom Sunčeve energije.  Dolaskom na vlast Nacista u Njemačkoj bilo je zabranjeno izgrađivati sunčane kuće te su one proglašene židovskom umotvorinom pa su gotovo svi arhitekti prebjegli u SAD u strahu od pogubljenja. Zabranjivanje sunčane arhitekture te primjene Sunčeve energije donosi brojna uzročno posljedična pitanja te razloge takvih razmišljanja i politike. Njemački arhitekt George Fred Keck prebjegao je u SAD i počeo je projektirati kuće koje su imale puno više prozora na južnoj fasadi u odnosu na klasične kuće tadašnjeg vremena. Tako je 1940. za investitora Howarda Sloana u Illinoisu, SAD projektirao kuću koja je nazvana solarna kuća budućnosti dok je Sloan kasnije izgradio niz sličnih kuća koje su kao posljedicu imale izgradnju većeg broja sunčanih kuća u 1940-tima u SAD-u. Kuća je imala južne prozore za hvatanje i akumulaciju Sunčeve energije, minimalne otvore na istoku i zapadu te su na sjeveru bile pomoćne prostorije koje su dodatno izolirale zone boravka na jugu. Nakon drugog svjetskog rata bazni koncept je prihvaćen i izgrađen je veliki broj sunčanih kuća u SAD-u.

    4

    1948. godine američki arhitekt Arthur Brown razrađuje projekt Rose Elementary School škole koja se grijala 86% pomoću Sunčeve energije. Škola se koristila od 09:00 do 15:00 kada je insolacija Sunca sasvim dovoljna da se osiguraju sve toplinske potrebe zgrade. Cijela površina krova se koristila kao veliki sunčani toplinski zračni pretvornik koji je grijao zrak u kanalima. Topli zrak se kanalima distribuirao u zgradu prema potrebi, a 1958. godine je nakon rekonstrukcije cijela škola spojena na plinsku mrežu. Slični staklenici se i danas koriste u ventilacijskim sustavima kod odsisavanja otpadnog zraka prije ulaska u klima komore i povrata topline preko rekuperatora.

    5

    1973. godine prof. Vagn Korsgaard, Tehnički institut Kopenhagen je razvio koncept DHT nul-energetske zgrade odnosno zgrada je također bila pasivna kuća s velikim udjelom sunčanih aktivnih fotonaponskih instalacija. Obzirom na složenost instalacija, cijenu opreme i kvarova na opremi daljna istraživanja su bila usmjerena u razvoj nisko-energetskih kuća.

    2

    1974. godine u Njemačkoj Horster, Steinmuller i drugi razvijaju koncept energijski djelotvornih zgrada koje su bile superizolirane, opremljene geotermalnim podzemnim izmjenjivačima, kontroliranom ventilacijom, sunčanim pretvornicima i dizalicom topline odnosno s velikom primjenom obnovljivih izvora energije. Istraživanja su dovela do zaključka da je moguće izgraditi kuće koje imaju 10-20 puta manje energetske potrebe od zgrada koje se trenutačno izgrađuju. H. Hörster (Hrsg.): Wege zum energiesparenden Wohnhaus; Hamburg, 1980 

    4

    1981. godine u SAD-u tim istraživača William Shurcliff i Shick razrađuju koncept izgradnje superizoliranih zgrada koje su bile približne današnjim poimanjima pasivnih kuća. Dok je samo istraživanje osnova daljnih radova na razvoju niskoenergetskih kuća u SAD-u. Ove kuće su posljedica naftne krize 1970-tih, a logika i razmišljana su istovjetna onima koja su se neovisno razvijala na drugom kraju Atlantika u Europi i Jugoslaviji. Istovjetni ulazni problemi oko dobave energenta su dali gotovo identične rezultate kroz neovisna istraživanja različitih timova. Shurcliff je u svojim kućama obrađivao probleme: superizolacije, zrakotijesnosti, tok vlage kroz zgradu, optimiziranje površine prozora, stalni dotok svježeg zraka. U SAD-u 1980-tih je izgrađeno nekoliko destaka tisuća sličnih pasivnih kuća.

    5

    1978. godine Rocky Mountain Institute u SAD-u te Armory Lovins izgrađuju na nadmorskoj visini od 2164 m pasivnu kuću koja je bila dobro izolirana, sa zimskim vrtom u kojem su rasle tropske biljke dok se kamin vrlo rijetko koristio tijekom najhladnijih dana. U planinskim krajevima manji je sloj atmosfere koja apsorbira Sunčevo zračenje pa je onda i povećana količina zračenja koje pada na zgradu te je puno lakše izgraditi sunčanu kuću u odnosu na uvjete koji vladaju na nižim nadmorskim visinama. Na osnovi rezultata ovih praktičnih istraživanja potvrdilo se da je moguće izgraditi učinkovite zgrade koje se u osnovi oslanjaju na Sunčevu energiju.

    6

    1980-tih Radna organizacija za projektiranje Naš Stan iz Beograda i Institut Boris Kidrič iz Vinče razvili su nekoliko koncepata sunčanih kuća, a sam koncept je osnova razvoja današnjih pasivnih, niskoenergetskih te plusenergetskih kuća. Kuće koriste princip pasivne arhitekture i skladište Sunčevu energiju. Kuće su projektirane tako da veći dio potrebne energije grijanja dobiju od Sunca tijekom cijele godine dok se kao dopuna sustava grijanja koristi dodatni izvor topline pa se ove kuće istovremeno nazivaju i samogrijaće. U razdoblju nakon prve velike naftne krize u 1980-tim se razmišlja o smanjivanju potrebe za primarnom energijom jer dobava energije postaje ekonomski i društveni problem. Količina neobnovljivih izvora energije se smanjuje te stoga istovremeno raste i cijena energenta što zemlje dovodi u zavisan položaj. Istovremeno rastu potrebe za energijom cijelog društva što je u suprotnosti s energetskim mogućnostima pa se javlja ideja o smanjivanju ovisnosti o klasičnim energentima i orijentaciji društva prema upotrebi alternativnih energetskih izvora. Veliki udio u ukupnoj potrebnoj energiji otpada na energiju grijanja zgrada te je moguće smanjivati energetske potrebe razvojem kuća koje koriste u velikom udjelu Sunčevu energiju. Logika 1980-tih je istovjetna logici koju danas 2010-tih ili 30 godina kasnije promovira Europska Unija pa možemo zaključiti da je tadašnja Jugoslavija bila u razmišljanjima i svijesti nacije puno ispred svog vremena.

    4

    1989. godine izgrađena je kuća Nulli u gradu Dorpe od strane Erharda Keisera koja je prema konceptu i proračunima trebala biti nul-energetska kuća, no kroz uporabu zgrade se pokazalo da su potrebe za grijanjem znatno veće prvenstveno zbog loše izgradnje te velike infiltracije svježeg zraka kroz ovojnicu zgrade. Na krovu je bilo postavljeno 10 m2 sunčanih toplinskih pretvornika za grijanje tople vode. Veliki je broj  elemenata na koje treba obratiti pozornost da se uistinu postigne pasivnost zgrade, a još veći broj elemenata koje treba zadovoljiti da se postigne nul ili plus energetska zgrada.

    1

     

    1985. godine arhitekt Hans Eek, Švedska projektira niskoenergetsku kuću s energetskim potrebama oko 30 kWh/m2a godišnje. Na osnovi prijašnjih koncepata došlo se do zaključka da kuća mora biti zrakotijesna s malom infiltracijom zraka, dobrim prozorima i okvirima, učinkovitim tehničkim rješenjima grijanja i hlađenja, kontroliranom ventilacijom. Kuće koje su izgrađene nisu bile pasivne, ali su postavile standarde za razvoj pasivnih kuća u Švedskoj.

    8

    1992. godine u Freiburgu se izgrađuje zgrada koja je dosta slična pasivnim kućama dok ova na krovu ima postavljene fotonaponske pretvornike, a energija se akumulira u spremnicima vodika odnosno skladišti se u kemijskoj energiji vodika. Primjenom gorivnih članaka iz vodika se prema potrebi dobiva električna i toplinska energija. Zgrada ima ugrađene učinkovite aktivne strojarske tehnologije te učinkoviti ventilacijski sustav. Trenutačno se zgrada koristi za ispitivanje učinkovitosti novih uređaja za pasivne kuće.

    9

     

    1990. izgrađuje se konceptualna pasivna kuća u Darmstadtu sa financiranjem pokrajine Hesse te primarnim zahtjevom za izgradnjom energijski djelotvorne kuće koja ima ugrađenu visoku razinu izolacije, smanjenje toplinskih mostova, CO2 kontrolirana ventilacija. Kuća se dugi niz godina koristila za mjerenje raznih veličina temperture prostora, korištenja uređaja, ponašanja korisnika, kvalitete zraka i sl.

    10

    1991. godine izgrađena je pasivna kuća Kranichstein koja se dugi niz godina prati te se mjere potrebe za energijom grijanja koja je oko 10 kWh/m2a što je oko 90% manje od energetskih potreba klasičnih zgrada. Mjerenjem je utvrđena idealna kvaliteta zraka u prostorijama s odličnim stupnjem ugode u prostorijama. Izgradnjom ovakvih i sličnih zgrada se pokazalo i dokazala mogućnost odvajanja zgrada od lokalnih mreža uz istovremeno postizanje traženih mikroklimatskih uvjeta korištenja prostorija.

    11

    U svojoj osnovi pasivna kuća osigurava odličan stupanj ugode u prostorijama s izrazito niskim energetskim potrebama grijanja i hlađenja. Stupanj toplinske ugode koji se mora postići mora biti u skladu sa standardom ISO 7730 dok tražena kvaliteta zraka mora biti u skladu sa standardom DIN 1946. Sve toplinske potrebe se osiguravaju pomoću zračnog sustava kojim se svježi zrak dogrijava ili hladi prema potrebi dok se ne koristi recirkulacijska komponenta zraka. Ovisno o lokalnoj mikroklimi povećati će se i potrebna debljina izolacije da se postigne A+ pasivna klasa zgrade ispod 15 kWh/m2a za sustav grijanja. Izgradnjom pasivnih kuća i sličnih plus energetskih kuća koje su ujedno i mini elektrane znatno se smanjuju potrebe za primarnom energijom zgrada te se smanjuje opterećenje na energetske sustave. Konačni cilj je projektiranje i izgradnja nul te plus energetskih zgrada koje su samoodržive s malim energetskim zahtjevima prema lokalnim energetskim distribucijskim mrežama. Potrebno je povećati udio Sunčevog zračenja koje ulazi u prostore boravka jer ljudska fizionomija traži svakodnevne količine za održavanje pravilnog hormonalnog balansa, proizvodnje D vitamina u koži te djelovanja na psihofiziološke procese. Nedostatak Sunčeve energije tijekom zime negativno djeluje na raspoloženje te pred kraj zime može uzrokovati zimske depresije i bezvoljno raspoloženje.

    Hrvatska Komora inženjera strojarstva
    Hrastović inženjering d.o.o.
    Hrastović Dario, dipl.ing.stroj.

    Objavljeno u Zelena gradnja
    Označeno u
    Više...

    OTEC elektrana

    OTEC elektrana
    Američka tvrtka Lockheed Martin objavila je planove gradnje oceanske ekološke termoelektrane koja će koristiti razlike u temperaturi oceana za stvaranje električne energije čime će 130 godina stari koncept proizvodnje energije biti komercijaliziran. Lockheed je u subotu u Pekingu potpisao sporazum s privatnom tajlandskom tvrtkom Reignwool Group za izgradnju elektrane snage 10 megavata u vodama uz kinesku obalu koja će osiguravati struju za novo luksuzno ljetovalište na otoku Hainanu na jugu Kine. Koristit će tehnologiju koja je poznata kao tehnologija pretvaranja oceanske termalne energije (OTEC - Ocean thermal energy conversion). "Ova elektrana bit će dosad najveća elektrana koja je sagrađena za korištenje ove tehnologije. Vjerujemo da je ovo prvi potpisani projekt za gradnju oceanske OTEC elektrane dovoljno velike da opskrbi strujom zajednicu", kaže Dan Heller, potpredsjednik odjela Lockheed Martin za sustave i obuku. Elektrana koja će strujom moći opskrbiti nekoliko tisuća kućanstava predstavljat će veliki iskorak u korištenju OTEC tehnologije i stručnjaci kažu da je to put prema gradnji elektrana jačine 100 megavata koje mogu strujom opskrbiti manje gradove. Lockheed koji je poznat kao proizvođač zrakoplova i raketa već dugo širi aktivnost na područja izvan proizvodnje vojne opreme. Prošlog je mjeseca objavio kako je pronašao energetski učinkovitiji način uklanjanja soli iz morske vode. Lockheed nije jedina tvrtka koja razvija OTEC tehnologiju. Nekoliko zemalja također je objavilo planove gradnje elektrana srednje veličine. Jim Greenberg iz korporacije za oceansku termalnu energiju kaže kako je pravo vrijeme za razvoj te tehnologije zbog visokih cijena goriva. Tehnologija OTEC koristi tople oceanske struje za pokretanje parnih turbina. Hladna voda upumpava se iz dubina oceana kako bi se para kondenzirala natrag u vodu. Elektrane koriste tekućine poput amonijaka, koji ima nisu točku vrelišta, za stvaranje pare. Toplije površinske oceanske vode prolaze kroz toplinski pretvarač dovodeći do ključanja amonijaka i stvaranja pare koja pokreće turbine. Hladna voda koju upumpava drugi toplinski pretvarač kondenzira amonijak i pretvara ga natrag u tekućinu.
    [H/Reuters]
     
     
    Konverzija termalne energije oceana (eng.: Ocean thermal energy conversion, OTEC) je postupak stvaranja električne energije uz pomoć temperaturne razlike između dubokih i plitkih slojeva oceana za pokretanje toplinskog stroja. Učinkovitost i snaga su bolje time što je razlika temperature veća. Generalno gledajući, temperaturna razlika se povećava s opadajućom zemljopisnom širinom, to jest blizu ekvatora i tropskog pojasa. Najčešća temperatura površine oceana iznosi 27 °C, a u dubokim vodama temperatura rijetko pada ispod 5 °C. Osnovni tehnički izazov OTEC-a je proizvesti značajan dio energije iz jako malih temperaturnih razlika. Maksimalna teoretska učinkovitost ovog sustava postiže se povećanjem djelotvornosti toplinske razmjene u novijim konstrukcijama.

    Sunce neprestano grije goleme oceane koji prekrivaju gotovo 70% Zemljine površine; smatra se da oceani sadrže veliki energetski potencijal koji bi čovjek mogao upotrijebiti za proizvodnju energije i topline. Ovakav obnovljiv izvor energije, pod uvjetom da se tehnologija pokaže ekonomski isplativa i krene u masovnu upotrebu, mogao bi riješiti energetske probleme u svijetu. Ukupna raspoloživa energija je 1 ili 2 redova veličine veća nego kod ostalih tehnologija vezanih uz ocean (kao naprimjer energija valova). Međutim, male temperaturne razlike čine ovu tehnologiju, u usporedbi s drugim tehnologijama, poprilično skupom, ponajprije zbog niske toplinske iskoristivosti. Upravo je to jedan od ključnih problema ovog sustava, prijašnji sustavi su imali iskoristivost od 1 do 3% (teoretski se smatra da je maksimalna iskoristivost od 6 do 7%), dok trenutni sustavi koji se razvijaju će raditi blizu maksimalne toplinske iskoristivosti. Morska voda, iako besplatna, ima određene troškove vezane uz transport vode iz oceana (trošak pumpi i njihovih materijala).

    Ideja OTEC-a ima dugu povijest razvoja. S vremena na vrijeme, postojalo je mnogo pokušaja razvijanja ovakve vrste tehnologije. 1881. godine Jacques Arsene d'Arsonval, francuski fizičar, prvi je probao iskoristiti toplinsku energiju oceana. Tek je 1930. godine njegov student, Georges Claude uspio izgraditi prvo OTEC postrojenje na Kubi. Postrojenje je proizvodilo 22 kilovata električne energije pomoću niskotlačne turbine.

    Nikola Tesla je isto uvidio mogućnost iskorištavanja ovakvog oblika energije, ali je na kraju došao do zaključka kako bi takva tehnologija bila nepraktična za široku upotrebu.

    1935. godine Claude je izgradio još jedno postrojenje, 10,000 tona teretni brod kojeg je usidrio kod obale Brazila. No loše vrijeme i valovi uništili su postrojenje prije nego što su generatori uopće počeli proizvoditi električnu energiju.

    1956. godine francuski su znanstvenici krenuli u konstruiranje postrojenja od 3 megavata za Abidjan, tadašnji glavni grad Obale Bjelokosti. Zbog velikih količina jeftine nafte 50-ih godina 20. stoljeća postrojenje nikad nije završeno.

    1962. godine, J. Hilbert Anderson i James H. Anderson odlučili su završiti ono što Claude započeo; koncentrirali su se na razvoj novih, učinkovitijih elemenata konstrukcija. 1967. godine, nakon što su riješili probleme s kojima se Claude susretao, patentirali su svoj sustav temeljen na zatvorenom ciklusu.

    SAD su se uključile u istraživanje OTEC sustava 1974. godine, kada je na Havajima osnovan laboratorij koji je ubrzo postao vodeći svjetski centar za istraživanje OTEC tehnologije. Havaji se, zbog tople površinske vode, lako dostupne duboke, hladne vode i zbog činjenice da troše najviše struje, nalaze na najboljem položaju u SAD-u za iskorištavanje ove vrste energije.

    Japan je uvelike doprinio razvoju OTEC tehnologije (iako nema nikakvog potencijala) ponajprije zbog izvoza tehnologije u druge države. 1970. godine tokijska elektroprivreda uspješno je izgradila i postavila 100 kilovata OTEC postrojenje (tip zatvorenog ciklusa) na otočnoj državi Nauru. Postrojenje je krenulo u rad 1981. godine i prozvodilo 120 kilovata električne struje; 90 kilovata je upotrebljeno za rad samog postrojenja, a ostatak struje se upotrebljavalo za opskrbu škole i ostalih lokacija na otoku. Ovo postignuće je postavilo novi svjetski rekord u proizvodnji struje pomoću OTEC sustava gdje je struja poslana na pravu električnu mrežu.
    hr.wikipedia.org
     
    1
    2
    3
    Objavljeno u Alternativne tehnologije
    Označeno u
    Više...

    Nul energetske zgrade

    Nul energetske zgrade
    Koncept daleke budućnosti ili realno rješenje za smanjenje energetske potrošnje Direktiva 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada (EPBD II) propisuje obvezu da od 2020. godine sve nove zgrade moraju biti gotovo nula energetske. To znači da za manje od 8 godina sve nove zgrade trebaju pokazati vrlo visoku energetsku učinkovitost, a njihove minimalne energetske potrebe trebale bi biti većim dijelom pokrivene iz obnovljivih izvora energije. Od država članica se traži izrada nacionalnih akcijskih planova za povećanje broja gotovo nula energetskih zgrada, uvažavajući pritom nacionalne, regionalne i lokalne uvjete. Nacionalni planovi moraju implementirati suvremeni koncept gotovo nula energetske zgrade kroz praktične i primjenjive troškovno optimalne mjere koje će utjecati na povećanje broja gotovo nula energetskih zgrada.

    Koncept gotovo nula energetske zgrade više se ne spominje kao koncept daleke budućnosti već kao realno rješenje za smanjenje CO2 emisija i smanjenje ukupne energetske potrošnje. Zgrade troše preko 40% finalne energije i odgovorne su za oko 36% emisija ugljičnog dioksida. Istovremeno u sektoru zgrada postoje veliki potencijali uštede koji su do sada vrlo malo iskorišteni. Ciljevi postavljeni Akcijskim planom energetske učinkovitosti uključuju 20% smanjenja potrošnje energije, 20% povećanje udjela obnovljivih izvora energije i 20% smanjenja emisija ugljičnog dioksida do 2020. Direktiva o energetskim svojstvima zgrada 2010/31/EU uvodi pojam gotovo nula energetske zgrade, te traži da od 31. prosinca 2020. godine, sve nove zgrade budu gotovo nula energetske, odnosno da od 31. prosinca 2018. godine nove zgrade javne namjene budu gotovo nula energetske. Javni sektor treba stimulirati na energetsku obnovu u standardu gotovo nula energetskih zgrada. Gotovo nula energetske zgrade definirane su kao „zgrade koje imaju vrlo visoka energetska svojstva, te kod kojih gotovo nulta ili vrlo mala količina potrebne energije treba najvećim dijelom biti pokrivena energijom iz obnovljivih izvora, uključujući energiju iz obnovljivih izvora proizvedenu na licu mjesta ili u blizini."

    Razvoj održivih energetskih koncepata u zgradama imat će sve veću ulogu u budućnosti. Odabir energetski, ekološki i ekonomski optimalnog energetskog sustava zgrade, podrazumijevajući i fiziku zgrade i energetske procese koji se odvijaju u njoj, kao i korištenih energenta, ima ključnu ulogu u kasnijoj eksploataciji zgrade, kako u pogledu troškova tako i utjecaja na čovjekov okoliš. Elementi za proizvodnju energije iz energije Sunca ili vjetra novi su oblikovni element koji sudjeluje u energetskoj opskrbi zgrade i potrebno je poznavati osnove tehnologije kako bismo ih mogli uspješno integrirali u arhitektonska rješenja.

    Primjeri integracije obnovljivih izvora energije u arhitektonska rješenja u svrhu postizanja standarda gotovo nula energetske zgrade
    Razvoj tehnologija i širenje tržišta gotovo nula energetskih zgrada trebao bi dovesti i do smanjenja razlike ulaganja u gotovo nula energetske zgrade do 2021. S obzirom da je ciklus obnove postojećih zgrada u prosjeku svakih 30 godina uz planiranje gradnje novih gotovo nula energetskih zgrada, važno je energetske obnove također planirati i poticati na gotovo nula energetski standard kako bi se postigli željeni ciljevi u zgradarstvu.

    Kako osim početnih troškova za izvedbu zgrade značajnu ulogu u ukupnoj vrijednosti zgrade tijekom cijelog razdoblja korištenja predstavljaju troškovi za održavanje i energiju, potrebno je istražiti mogućnosti smanjenja tih troškova usklađivanjem pasivnih i aktivnih energetskih sustava zgrade. Svako ulaganje u povećanje energetske učinkovitosti moguće je izraziti kroz smanjenje troškova za energiju i razdoblje povrata ulaganja. Kako bi se uspostavila metodologija proračuna troškovno optimalne razine gotovo nula energetske zgrade, potrebno je:
    - definirati referentne zgrade prema namjeni i klimatskim uvjetima, koje će uključiti i stambene i nestambene zgrade, nove i postojeće;
    - definirati kombinaciju primjenjivih mjera energetske učinkovitosti za svaku pojedinu referentnu zgradu i to za zgradu u cjelini, pojedine dijelove zgrade ili pojedine cjeline;
    - proračunati finalnu i primarnu energetsku potrošnju za pojedine referentne zgrade u skladu s Europskom unijom u normama i propisima;
    - izračunati troškove pojedine kombinacije mjera energetske učinkovitosti kroz očekivani životni vijek referentne zgrade pri čemu treba uzeti u obzir troškove investicije, održavanja i korištenja zgrade (troškovi za energiju);
    - odabrati optimalan energetski koncept.

    Mjere koje se predlažu moraju obuhvatiti integralno rješenje koje uključuje:
    - toplinsku zaštitu vanjske ovojnice zgrade;
    - učinkovito rješenje sustava grijanja i potrošne tople vode koje može uključivati i obnovljive izvore energije;
    - sustav mehaničke ventilacije s povratom topline;
    - sustav hlađenja, uključivo i pasivne sustave hlađenja te elemente za zaštitu od sunca;
    - učinkovito rješenje rasvjete;
    - sustav nadzora i upravljanja energetskom potrošnjom;
    - druge sustave potrošnje energije u zgradi.

    Integralno planiranje energetskog koncepta gotovo nula energetske zgrade

    Gotovo nula energetske zgrade su veliki potencijal za značajno smanjenje energetske potrošnje, a istovremeno povećanje korištenja obnovljivih izvora energije i zaštitu okoliša. Kombinacija mjera koje daju troškovno optimalnu cjelinu vještina je koja zahtjeva integralni pristup i uključivanje svih sudionika u projektiranju u osmišljavanje energetskog koncepta. Inovativna rješenja energetskog koncepta, koja uključuju i obnovljive izvore energije mogu rezultirati kvalitetnim rješenjima koja daju dodanu vrijednost u odnosu na promatrane individualne mjere. Hrvatska će ubrzo morati uspostaviti ciljeve za povećanje broja gotovo nula energetskih zgrada i nacionalnim planovima definirati realizaciju tih ciljeva. Razvoj tehnologija i širenje tržišta gotovo nula energetskih zgrada trebao bi dovesti i do smanjenja razlike ulaganja u nula energetske zgrade do 2021. Ključne akcije koje je potrebno pokrenuti na nacionalnom nivou kako bi se ciljevi smanjenja energetske potrošnje i CO2 emisija mogli ostvariti su:
    1. interdisciplinarni pristup i uključivanje svih relevantnih stručnjaka u formiranje jasnog i poticajnog zakonodavnog okruženja koje će objediniti područja energije, graditeljstva i zaštite okoliša
    2. uspostava nacionalnih smjernica koje uključuju lokalne uvjete za poticanje i jačanje proizvodnje i tržišta energetski učinkovitih materijala i sustava
    3. definiranje termina gotovo nula energetske zgrade, razvoj metodologije na referentnim zgradama i uspostava ciljeva za povećanje broja gotovo nula energetskih zgrada u novogradnji i obnovi
    4. provoditi ciljeve 2. Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za povećanje broja novih gotovo nula energetskih zgrada i sustavnu energetsku obnovu na razinu gotovo nula energetskih zgrada.
    www.korak.com.hr
     
    1
    Objavljeno u Zelena gradnja
    Označeno u
    Više...

    Hlađenje vodenom maglom

    Hlađenje vodenom maglom
    Sustav radi na vodenom principu hlađenja zraka. Da bi isparile, čestice vode koriste toplinsku energiju zraka i pritom ga hlade. Stoga je moguće hlađenje terasa i otvorenih prostora i po najvećim vrućinama. Pritom se crijeva sa prskalicama postavljaju po rubu tende, stvarajući pritom barijeru ulasku vrućeg zraka, letećih insekata, prašine i smoga na terasu. Sistem se sastoji od pumpe visokog pritiska, fleksibilnih polietilenskih crijeva, zatim fitinga i mlaznica od mesinga. Pumpa stvara pritisak vode od 70 bara, koja se zatim raspršuje kroz otvor mlaznice otvora 0,15 mm ili 0,2 mm (ili drugih promjera otvora, zavisno od primjene), stvarajući sitne čestice vode, veličine manje od 6 mikrona. Pritom ne dolazi do kvašenja ili kapljanja. Za rad sistema koristi se obična, vodovodna ili obrađena voda, koja se prvo filtrira. Sistem može raditi kontinuirano ili u vremenski programiranim intervalima. Visokokvalitetne pumpe opremljene su ugrađenim timerom za vremenski programirane intervale rada, presostatom za zaštitu pumpe od nestanka vode i automatskom drenažom sistema, pa stoga proizvode veoma malu buku. S obzirom da su sistemi još uvek novina na našem tržištu, ne postoji neko univerzalno ime pa ih zovu različito: Cool out sistemi sa diznama, rasprskivači vode, sistemi za maglu, adijabatsko hlađenje terasa i kafića, osvježivači i ovlaživači zraka, vodena magla, klimatizacija terasa i otvorenih prostora... ali svi misle na isto, na TE i Mist cooling sistem. Ptice i životinje, kao i ljudi, su sretnije i produktivnije kada su komforne i kada im je prijatno. Misting sistemi hlađenja vodenom parom smanjuju toplinski stres i povećavaju produktivnost. Misting sistemi sprječavaju pojavu toplinskog udara kod svih vrsta životinja. Stopa uginuća se dramatično smanjuje. Pilići oslobođeni toplinskog stresa nastavljaju da jedu i da rastu, a koke nesilice daju mnogo kvalitetnija jaja. Misting sistemi u znatnoj mjeri utječu na povećanje apetita krava muzara čime se povećava njihova produktivnost i daju mnogo više mlijeka. Misting sistemi utječu na povećanje apetita svinja i prasića čime oni znatno brže rastu i dobivaju na težini i automatski u proizvodnji daju više mesa.
     
    5

    Prednosti sustava:
    Povećava se proizvodnja mlijeka, jaja, mesa
    Smanjuje se toplinski stres kod životinja
    Smanjuje se potrošnja vode i energije
    Produžava se vrijeme ishrane i samim tim ubrzava rast životinja
    Rezultat je čistije i suho okruženje
    Spušta se prašina
    Kontroliraju se neugodni mirisi
     
    Uklanjanje prašine i neprijatnih mirisa
    TE cooling sistemi osiguravaju extremno efikasno rješenje za eliminiranje prašine iz zraka i filtraciju zraka. Mist cooling sistemi visokog pritiska su najpogodnije rješenje za vanjsku upotrebu, unutrašnju upotrebu, male i velike prostore, za suzbijanje prašine koja se stvara od strane materijala kojima se rukuje u procesu proizvodnje i generalno. TE cooling sistemi stvaraju koncentraciju ultra malih kapljica vode sa prosječnim promjerom od 10 mikrona, čime ima sposobnost da suzbija isto tako sitne čestice prašine iz zraka. Te sitne čestice trenutačno skupljaju čestice prašine stvarajući vodeni omotač oko njih i time povećavaju težinu čestica u zraku zbog čega one padaju na zemlju i eliminiraju se iz zraka. Mist TE cooling sistemi pomažu pri efikasnom otklanjanju čestica prašine, koje čovek udiše, veličine od 0,1-1000 mikrona. Zahvaljujući njegovoj modularnoj strukturi, TE cooling sistemi omogućavaju veoma laku instalaciju za razliku od drugih sistema za suzbijanje prašine koji zahtjevaju rekonstrukcije i nadogradnje objekata uz stalne visoke troškove i bez imalo fleksibilnosti. TE cooling sistemi mogu da se instaliraju u prostorima gde se vrši bojanje različitih materijala, rudnicima, kamenolomima, prostorima gde je velika cirkulacija kamiona, na mjestima istovara robe koja diže prašinu, čeličanama, fabrikama cementa, mjestima za istovar ruda, stijena, u skladištima ugljena, postrojenja za reciklažu i preradu. Jedinice će biti postavljene blizu mjesta koja prouzrokuju podizanje čestica prašine u zrak. Tamo gde je koncentracija najveća. TE cooling sistemi su modularni i stoga se montaža njihovih dijelova može prilagođavati svakoj pojedinačnoj situaciji, u zavisnosti od mjesta emisije prašine, tipologije strojeva, kvaliteta i kvantiteta prašine koju proizvodi. Lakoća i mala veličina dizni i cijevi omogućava laku-za-upotrebu montažu blizu mesta koja se tretiraju. TE cooling misting sistemi su najbolji alat i rješenje za tretiranje neprijatnih mirisa u velikim prostorima, za industrijsku a i komercijalnu upotrebu. Proces podrazumjeva atomizaciju neutrališućih kemikalija (da blokira percepciju mirisa), miris apsorbere (koji mijenjaju spajanja koja izazivaju neprijatne mirise) ili potpuno prirodne bio-neutralizatore koji mijenjaju prirodnu razgradnju i sprječavaju formiranje mirisa. Koristi se na velikim otvorenim prostorima ili unutar objekata gdje se pojavljuje problem sa otpadnim materijalom, kod tretiranja otpadnih voda, kod životinja, u kemijskoj industriji, petrokemijskim rafinerijama... Reagensi koji se koriste za destrukciju neprijatnih misrisa su potpuno prirodni ekstrakti biljaka (eterična ulja i slično). To nisu parfemi ili maskirajući agensi, to je proizvod koji kada se rasprskuje blizu neprijatnih mirisa, apsorbuje ih i pretvara u biorazgradive i spojeve bez neugodnog mirisa. Ovi proizvodi su potpuno ekološki, nisu otrovni, ne zagađuju, nisu korozivni, biorazgradivi su. Sastoje se od elemenata koji se često koriste u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji. Sistem koji se koristi za rasprskivanje ovih neutralizatora neprijatnih mirisa se sastoji pumpe visokog pritiska koja radi pod pritiskom od 70 bara. Taj pritisak potskuje vodu kroz poliamidna crijeva i rasprskuje se pomoću specijalno dizajniranih mist dizni/mlaznica/prskalica. Dizne su tako malog dijametra da čestice kapljevine koje izlaze nisu veće od 10 mikrona (tanje od ljudske vlasi kose) i te čestice se odmah isparavaju u zraku bez stvaranja kapi ili vlaženja, što ovaj sistem čini veoma efikasnim.
     
    Predhlađenje klima uređaja
    Svake godine prosječne temperature zraka sve su više, a tokom ljeta dostižu i kritične vrijednosti potrebne za normalan rad klima-uređaja. Zračenje topline s krovova i ostalih površina podiže temperaturu zraka koji prolazi kondenzatorom za dodatnih 5 - 15 °C. Time dolazi do znatno veće potrošnje električne energije pri radu klima-uređaja, većeg opterećenja pojedinih dijelova uređaja, a samim time i skraćenja njihovog radnog vijeka te blokade rada uređaja iznad temperatura koje je deklarirao proizvođač. Naravno da se to događa onda kada su klima-uređaji najpotrebniji, u vrijeme najvećih ljetnjih vrućina. Povećanje kapaciteta do krajnjih granica klima-uređaja ne može ukloniti te probleme. Jedino rješenje je smanjiti ulaznu temperaturu zraka koji prolazi kroz kondenzator, čime se efikasno povećava kapacitet kondenzatora. Postavljanje sistema za predhlađenje kondenzatora direktno utječe i na smanjenje potrošnje energije potrebne za rad kompresora, koja može biti smanjena do čak 50%. Jedini način da se snizi temperatura okolnog zraka kojim će se hladiti kondenzator je adijabatsko hlađenje pomoću vode.
     
    Postoje dvije konceptualno različite metode da se to postigne:
    * raspršivanje vode u zraku pod niskim pritiskom (2,5 - 5,5 bar)
    * raspršivanje vode u zraku pod visokim pritiskom (55 - 70 bar)

    Sistem pod niskim pritiskom ima veliki nedostatak, a to je da se voda raspršuje u struji zraka i pada na površinu kondezatora s kojeg zatim isparava. To uzrokuje taloženje kamenca i koroziju te smanjenje efikasnosti i skraćenje vijeka trajanja kondenzatora. Sistem pod visokim pritiskom stvara trenutno isparavanje vode u zraku. Mješavina vode i zraka koja dolazi do kondenzatora je vodena para i niže je temperature. Pri tome ne dolazi do isparavanja s površine kondenzatora pa se ne pojavljuje taloženje kamenca i korozija.
     
    Koristi sustava za predhlađenje klima-uređaja su sljedeće:
    * produljen radni vijek klima-uređaja
    * znatne uštede na potrošnji energije (do 50%)
    * sigurnost rada (uređaji neće biti blokirati pri visokoj vanjskoj temperaturi)
    * veći kapacitet hlađenja i tiši rad
    * uštede na održavanju
    * uređaji postaju ekološki još prihvatljiviji.

    Proizvedena magla sastoji se od vodenih kapljica mikronske veličine, koje nastaju raspršivanjem vode pod visokim pritiskom kroz sitni otvor mlaznica/dizni. Neophodan pritisak (55 - 70 bar) postiže se pomoću pumpe visokog pritiska. Voda se distribuira prema mlaznicama kroz posebne cijevi visokog pritiska. Jednom kada voda dođe do mlaznice, pomoću visokog pritiska pretvara se u čestice vodene magle veličine 3 - 5 µm. Kada kapljica vode mikronske veličine dođe u dodir s vrućim zrakom, veoma brzo isparava apsorbujući pri tome i toplinu, što rezultuje hlađenjem zraka. Isparavanje i hlađenje je veće, što je temperatura zraka viša. Troškovi održavanja sistema su niski, a sam sistem je dugovječan zbog svoje jednostavnosti i zato što je izrađen od kvalitetnih materijala.
    www.grejanje-hladjenje.rs
     
    1
     
    Područja ugode i toplinski stres
    Farme životinja svakako moraju rješavati problem „područja termalne ugode" (Zones of thermal comfort – ZTC). Naime, izvan ovog područja životinje proživljavaju stres i šok pokušavajući održati homeotermiju1. To zahtijeva puno veći utrošak energije tako da preostaje manje energije za proizvodni proces (Bianca, 1976). Životinje mijenjaju svoje ponašanje, pogotovo u procesu prehrane, evidentne su promjene psihološke i metaboličke funkcije, kao i kvaliteta i kvantiteta u proizvodnji. Izvan granica ZTC-a, organizam doživljava hipertermiju ali i hipotermiju, što kao posljedicu izaziva uginuće od hladnoće ili vrućine. Razlika između normalne i smrtonosne tjelesne temperature je u rasponu od 15 do 25°C na hladnoći, a samo 3 do 6°C na vrućini. To pojašnjava zašto hladnoća nije toliki problem kao što je vrućina, te zašto produktivne životinje pokazuju visoku toleranciju na hladnoću, a malu na vrućinu (Bianca 1976, Collier 1982).

    Ekonomski gubici povezani sa stresom od vrućine
    Više je vrsta ekonomskih gubitaka u stočarstvu kao rezultat vrućinom uzrokovanog stresa. Gubici u proizvodnji mesa, mlijeka i jaja, povećanoj smrtnosti i smanjenoj stopi reprodukcije, samo su neki od gubitaka. Pokusima je dokazano da uslijed stresa od vrućine krave muzare jedu manje (od 16,5 do 20 kg/dan), piju više vode (od 82 do 86 l/dan) i proizvode manje mlijeka (od 16,5 do 20 l/dan) od krava koje se nalaze u termalno neutralnom prostoru. Razna druga ispitivanja pokazala su da se na temperaturi od 32°C konzumacija krava smanjuje za 60%, a proizvodnja mlijeka za 40%. U Tunisu, na jednoj farmi krava muzara, tijekom ljeta se smanjila proizvodnja mlijeka za 21% a povećala se rektalna temperatura krava (bitan faktor za oplodnju) za 0,5°C u usporedbi s hladnijim razdobljem. U studiji provedenoj u Turskoj na farmi pilića, pokazalo se da je konzumacija hrane pala sa 113,3 g po piliću na 96,5 g po piliću, proizvodnja jaja pala je sa 84,6% na 77,3%, kada je temperatura porasla sa 21,4°C na 27,6°C. Porast temperature sa 20°C na 32°C rezultira smanjenjem čvrstoće ljuske jaja sa 346,5±5,8µ na 326,6±5,4µ i povećanju razbijenih jaja sa 8,7% na 33,3%. 
     
    Prema Ministarstvu poljoprivrede SAD-a, ukupan gubitak u stočarstvu i peradarstvu biti će oko 2,4 milijarde dolara godišnje ako se ne poduzme nešto kako bi se smanjile vrućine na farmama. Sistemi adijabatskog hlađenja zraka vodenom maglom Proizvedena magla sastoji se od vodenih kapljica mikronske veličine, koje nastaju raspršivanjem vode pod visokim tlakom kroz sitni otvor sapnica. Neophodan pritisak (cca. 70 bara) postiže se pomoću visokotlačne pumpe. Voda se distribuira prema sapnicama kroz posebne visokotlačne cijevi. Jednom kada voda dođe do sapnice, pomoću visokog pritiska se pretvara u čestice vodene magle veličine 3µ - 5µ.

    Prednost hlađenja vodenom maglom je njeno brzo hlapljenje. Kada kapljica vode mikronske veličine dođe u dodir s vrućim zrakom, veoma brzo ishlapljuje apsorbirajući pritom i toplinu, što rezultira hlađenjem zraka. Ishlapljivanje i hlađenje je veće što je viša temperatura, a manja vlažnost zraka. Ipak, i u vlažnim područjima ima efekata, tako da se koriste ventilatori koji olakšavaju ishlapljivanje raspršene vode. Sistem hlađenja vodenom maglom je idealan za vruće prostore kao što su farme krava, svinja i peradi, jer je vrlo jednostavno projektiranje i instaliranje sistema. Troškovi održavanja sistema su mali, a efekti hlađenja vrlo veliki u usporedbi s drugim sistemima hlađenja. Sistem je dugovječan, jer je jednostavan i sastavljen od kvalitetnih i otpornih materijala.
    www.ema.hr
     
    2 
     
     
    Objavljeno u Energijske tehnologije
    Označeno u
    Više...

    Bioplinsko postrojenje Dvor

    Bioplinsko postrojenje Dvor
    Bioplinsko postrojenje Dvor zapravo je prvi takav projekt u Hrvatskoj. Sama ideja pojavila se još 2003. godine, kada se se postavilo pitanje što raditi s gomilom biomase iz farme pilića i obližnje farme junica. Rješenje je pronađeno u pretvorbi te biomase u 1500 m3/d bioplina i njegovom iskorištavanju za proizvodnju električne i toplinske energije. Bioplinsko postrojenje u Dvoru sa snagom 135 kW postalo je povlašteni proizvođač elektirčne energije iz obnovljivih izvora početkom 2012. godine, čime je ujedno postalo prvo bioplinsko postrojenje u Hrvatskoj koje dobiva poticajnu otkupnu cijenu proizvedene električne energije s kompletiranom i urednom dokumentacijom. Veterinarska ambulanta Dvor, u čijem se sklopu postrojenje nalazi, o njegovoj je gradnji počelo razmišljati 2003. godine. Gradnja fermentora započela je 2007. i dovršena je 2009. godine.

    Kako postrojenje radi
    U sklopu Veterinarske ambulante Dvor u tovu je 60 000 - 90 000 pilića u jednom turnusu, dok se po turnusu pilića izvadi iz farme oko 300 t pilećeg gnoja. Pileći izmet i silažni kukuruz služe kao osnova za proizvodnju bioplina u tri fermentora. Na godišnjoj razini može se proizvesti 1100 MW h električne i 1300 MW h toplinske energije. Od toga se 30% toplinske energije troši na zagrijavanje fermentora radi održavanja temeperature potrebne za život bakterija, dok bi ostatak trebalo adekvatno iskoristiti. Sva proizvedena električna energiju isporučuje se u javnu elektroenergetsku mrežu, uz poticajnu cijenu od 1,448 HRK/(kW h), koliki je njezin novi iznos od siječnja 2013. godine, dok se od HEP-a kupuje struja za pokrivanje vlastitih potreba postrojenja i Veterinarske ambulante. Na žalost, postrojenje u ovom trenutku ne ostvaruje profit jer radi s 20 - 30% kapaciteta zbog nedostatka silaže. Ipak, vrijedi naglasiti da će nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju izgradnja i rad bioplinskog postrojenja, pored zakonske obaveze zbrinjavanja otpada iz štala i pilićarnika, biti ekonomski apsolutno isplativ posao kada se proces 'zarotira' i kada se bude radilo punom snagom.

    Unatoč problemima, razvoj ide dalje!
    Tijekom realizacije projekta bioplinskog postrojenja dolazilo je do brojnih problema. Tako su se naprije pojavile poteškoće s dobivanjem građevinske i uporabne dozvole zbog nepostojanja zemljišnih knjiga na području Općine Dvor, koje su za vrijeme Domovinskog rata odnesene iz Dvora. Nakon toga, uslijedile su poteškoće s dobivanjem sve potrebne dokumentacije i, konačno, poteškoće u postupku stjecanja statusa povlaštenog proizvođača. Tako je ugovor o otkupu električne energije s Hrvatskim operatorom tržišta energije potpisan u listopadu 2010. godine, a tek početkom 2012. je ishođen status povlaštenog proizvođača od Hrvatske energetske regulatorne agencije, zbog čega je bilo nužno produljavati prethodnu elektroenergetsku suglasnost, dok je oprema stajala neiskorištena. Isto tako, valja napomenuti da se u radu postrojenja i dalje pojavljuju dva velika problema. Prvi je nestabilan napon na području Pounja, odnosno Općine Dvor zbog čega često dolazi do prekida isporuke električne energije iz javne elektroenergetske mreže, a kada se to dogodi, ne mogu raditi miješalice u fermentorima i masa se sliježe te prijeti umiranje bakterija zaslužnih za proizvodnju metana. Uz to, zbog problema s naponom su već tri puta pregorjeli motori u fermentorima. Unatoč dobroj komunikaciju s lokalnom Elektrom koja najavljuje kada neće biti struje, problem su i dalje iznenadni prestanci isporuke električne energije na području Dvora.

    Drugi veliki problem je nedostatak sirovine, tzv. zelene mase, odnosno silaže kukuruza. Naime, silaža se u današnjim uvjetima ne može kupovati po tržišnoj cijeni koja se kreće od 45 EUR/t na više jer sve što je skuplje od 20 EUR/t predstavlja gubitak. Razlog za to je što je lokalno stanovništvo vrlo skeptično i neupućeno u to što se radi u postrojenju i teško mu je objasniti da je Veterinarska ambulanta spremna financirati sjetvu te otkupiti usjev tako da dijelom stavlja na raspolagaje najkvalitetnije gnojivo koje se dobiva iz fermentora. Unatoč tome, Veterinarska ambulanta Dvor je sada u procesu apliciranja za kredit od Hrvatske banke za obnovu i razvitak za projekt zbrinjavanja toplinske energije i emisije ugljičnog dioksida gradnjom plastenika i sušare. Time će se zatvoriti ciklus i unaprijediti rad farme i bioplinskog postrojenja. Stoga se valja nadati da će HBOR prepoznati taj projekt i financijski pomoći njegovu realizaciju.
    www.energetika-net.com
     
    1
    2
    Objavljeno u Energijske tehnologije
    Označeno u
    Više...

    Agora Tower, Taipei Tajvan

    Agora Tower, Taipei Tajvan
    Jedini razlog zbog kojeg bi se Agora Tower u Taipeiju moglo doista nazvati „uvrnutim" jest njegov oblik dvostrukog heliksa koji podsjeća na oblik molekule DNA, no sve ostalo vezano uz ovaj projekt čija je izgradnja počela u glavnom gradu Tajvana, a koji potpisuju arhitektonski studio Vincent Callebaut Architects jest vrlo ozbiljno projekt luksuzne stambene zgrade sa zelenim predznakom. Osnovu tog zelenog predznaka čine vertikalni vrtovi koji će biti integralni dio svakodnevnog života stanara koji će živjeti na više od 42 tisuće četvornih metara stambene površine ove zgrade. No, svrha visećih vrtova u ovoj zgradi nije isključivo dekorativna već pruža jedinstveni priliku svim stanarima da uzgajaju organsko povrće i voće, ljekovito bilje ili stvore vlastite vrtove s aromatičnim biljem. Za vrtove su osigurani i spremnici za sakupljanje kišnice koja bi se koristila za navodnjavanje, prostor za gniježđenje ptica te prostor za kompostiranje odvojeno prikupljenog organskog otpada. Također sve gredice su obložene prirodnim bijelim kamenom koji odbija Sunčevu svjetlost i štiti biljke od pretjerane topline. Gradnja ovog tornja prema pisanju prema pisanju portala World Architecture News započela je ove godine, a njegov dovršetak očekuje se 2016. kada će njegovi stanari u blagodatima života u ovakvoj zgradi u kojoj je svaki kat u odnosu na prethodni zakrenut za 4.5 stupnjeva. Na taj način čine puni zakret posljednjeg kata u odnosu na prizemlje od 90 stupnjeva. Također, niti u jednom od stanova površine 540 m2 nema jednog jedinog nosivog stupa ili zida, već su sve stambene jedinice učvršćene na jedan od dva golema centralna nosivi stupa obložena zelenilom.
    www.zelenaenergija.org
     
    U glavnom gradu Tajvana upravo se počeo graditi uvijeni neboder koji će biti u potpunosti obložen vertikalnim vrtovima. Arhitektonski studio Vincent Callebaut Architecture osmislio je neboder od 42.355 četvornih metara kao živuću građevinu u kojoj će se uzgajati voće, povrće, aromatično i ljekovito bilje, a kako bi cijeli sustav bio zaokružen u neboder će biti ugrađen i posebni sustav za hvatanje kišnice, kao i sustav za proizvodnju komposta. No, to je sve tek početak. Agora Tower izgledom imitira spiralnu strukturu DNA u čijoj se središnjoj jezgri nalazi niz vertikalnih vrtova. U vrtovima će se uzgajati sve što je potrebno za život stanara 40 luksuznih stanova. Osim zajedničkih vrtova, svaki stan površine 540 četvornih metara imati će i vlastiti zeleni zid kako bi se osigurala optimalna kvaliteta zraka te dodatni estetski doživljaj. Poseban sustav distribucije svjetlosti osigurati će dnevno svjetlo čak i u podrumu zgrade, dok će solarni krov proizvoditi električnu energiju, a posebna low E stakla optimizirati ulazak topline u stanove. Osim navedenog, u ovaj će toranj biti ugrađen i niz drugih visokotehnoloških značajki, a prvi stanari u njega bi se trebali useliti već 2016. godine.
    www.croenergo.eu
     
    1
    2
    3
    4
    Objavljeno u Zelena gradnja
    Označeno u
    Više...

    ELEN električne stanice

    ELEN električne stanice
    Projekt emobilnost je razvojni projekt kojim HEP grupa želi biti u korak s energetskom strategijom Europske unije, a osnovu projekta čini ideja da se električna energija iz obnovljivih izvora koristi kao pogonsko gorivo za električna vozila. Vizija projekta, u korak s energetskom strategijom EU (20/20/20) HEP želi biti vodeći u regiji na području elektromobilnosti u izgradnji infrastrukture za punjenje el. vozila temeljene na konceptu naprednih elektroenergetskih mreža
     
     

    Koncept omogućava:
    - integraciju većeg broja distribuiranih izvora električne energije i trošila
    - punjenje vozila u satima nižeg opterećenja elektroenergetskog sustava
    - punjenje u satima s velikom proizvodnjom iz obnovljivih izvora (vjetroelektrane, fotonaponske elektrane i dr.)
    - poboljšanje kvalitete života u gradovima (smanjenjem zagađenja i buke)
    - smanjenje emisija stakleničkih plinova i utjecaja na okoliš
    - veća integracija obnovljivih izvora energije
    - smanjenje troškova elektroenergetskog sustava
    - povećanje energetske učinkovitosti
    - smanjenje ovisnosti o drugim energentima

    ELEN stanice za punjenje
    U listopadu 2012. godine HEP je u suradnji sa Gradom Zagrebom i Hrvatskim dizajnerskim društvom raspisao natječaj za dizajn prve ELEN stanice za punjenje električnih vozila. Cilj natječaja je usvajanje idejnog rješenja za prvu ELEN stanicu za brzo punjenje električnih vozila, koje će služiti kao podloga za izvedbeno rješenje i izradu projektne dokumentacije. Ovo idejno rješenje primijenit će se na sve ostale stanice za punjenje električnih vozila koje će se postaviti u Republici Hrvatskoj.Pobjedničko rješenje za dizajn prve hrvatske stanice za brzo punjenje električnih vozila ELEN izradio je tim hrvatskih stručnjaka predvođen arhitektom Vedranom Jukićem (SODAarhitekti) i produkt dizajnerom Nevenom Kovačićem (REdesign). Prva hrvatska stanica za brzo punjenje električnih vozila osmišljena je kao jedinstveni element u obliku velikog elipsastog solarnog polja postavljenog na centralnom armiranobetonskom stupu s postoljem. Elipsasto solarno polje prati kretanje sunca čime se povećava njegova učinkovitost u prikupljanju solarne energije, koja se potom skladišti i koristi za punjenje električnih vozila. Pri osmišljavanju stanice ELEN, autori su posvetili zamjetnu pažnja uporabnim svojstvima, funkcionalnosti te jedinstvenoj formu koje omogućuje jednostavnu i brzu montažu na bilo kojoj lokaciji. Tako će se u budućnosti, osim uz prometnice, stanice ELEN moći postavljati u sklopu trgovačkih centara, uredskih zgrada i sličnih mjesta.


    Regulatorni okvir i politika Europske Unije i Republike Hrvatske
    U cilju ostvarenja održivog razvoja u sektoru prometa, Europska unija donijela je niz mjera s ciljem smanjenja emisija CO2. Na području energetskog sektora EU ima za cilj povećati udio iz obnovljivih izvora za 20%, energetsku učinkovitost za 20% i smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 20%.

    Osnovni cilj Direktive o promicanju čistih i energetski efikasnih cestovnih vozila 2009/33/EC je:
    - poticati tržište na upotrebu čistih i energetski učinkovitih vozila za cestovni promet
    - obvezati se na standardizaciju vozila i infrastrukture
    - raznim poticajnim mjerama osigurati potrebnu razinu potražnje u cilju smanjenja proizvodne cijene vozila
    - Regulativom (EC) 443/2009 je postavljena granična dopuštena vrijednost emisije CO2. Emisije novih vozila ne - smiju biti veće od 130 g/km CO2 do 2015. godine odnosno 95 g/km CO2 do 2020. godine (prosječne emisije vozila u 2008. za EU15 (nafta i benzin) su iznosile između 150-160 g/km CO2). Ukoliko proizvođači vozila ne zadovolje granice plaćaju premiju za emisije za svako registrirano vozilo, i to 5€ za prvi g/km iznad dopuštene granice, 15€ za drugi, 25€ za treći i 95€ za svaki slijedeći g/km CO2.

    Europska Komisija donijela je i Strategiju za uvođenje čistih i energetski učinkovitih vozila (COM 2010/186) (engl. European Strategy on clean and energy efficient vehicle). Vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem će dominirati cestovnim prometom sve dok ih u budućnosti ne zamijene vozila s alternativnim gorivima (električna energija, vodik, bioplin, tekuća biogoriva i sl.). Kako bi električna vozila uistinu bila „čista“, potrebno ih je puniti električnom energijom iz obnovljivih izvora energije.

    Direktiva 2009/28/EC o promicanju upotrebe energije iz obnovljivih izvora, definira obvezne nacionalne ciljeve za svaku članicu EU i mjere za korištenje obnovljivih izvora u neposrednoj potrošnji električne energije. U članku 3. st. 4. sve članice EU obvezuju osigurati udio energije iz obnovljivih izvora u svim oblicima prijevoza u iznosu od najmanje 10% ukupne potrošnje energije u prijevozu do 2020. godine.

    Hrvatska energetska strategija u sektoru prometa predviđa:
    - propisivanje strožih standarda za vozila
    - poticanje projekata čistijeg prometa
    - poticati primjenu vozila čija dopuštena vrijednost emisije CO2 za putnička vozila ne prelazi 130 g CO2 / km do - 2015. i smanjenje emisije CO2 za 80-95% do 2050. godine

    Među mjerama navedenim u Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske, poglavlju 4.2.2., navodi se obveza promocije i poticanja primjene, između ostalih i električnih vozila. Vlada Republike Hrvatske je 29. rujna 2011. objavila dokument s naslovom "Strateške odrednice za razvoj zelenog gospodarstva - ZELENI RAZVOJ HRVATSKE" kojim se želi dati poticaj proizvodnji i investicijskom ciklusu utemeljenom na programima i zahtjevima zaštite okoliša, a sve u skladu sa svjetskim trendovima prelaska na održivo gospodarstvo uz poseban naglasak na zaštitu okoliša, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. Sukladno navedenom dokumentu koje je izradilo Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, elektromobilnost je predstavljena kao jedan od najučinkovitijih i ekološki najprihvatljivijih individualnih prometnih oblika uz preduvjet da se električna vozila napajaju električnom energijom proizvedenom iz obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar i sl.).


    Povijest razvoja električnih vozila
    Po prvi put električni automobili u svijetu su se pojavili prije više od 100 godina, zajedno s automobilima pokretanim na fosilna goriva. Prvi električni “automobil” zapravo kočiju konstruirao je 1830-tih godina škotski biznismen Robert Anderson. Prvi komercijalni električni automobili proizvedeni su 1897. godine, a prva flota tih automobila korištena je za potrebe taksi službe u New Yorku. Zanimljivo je napomenuti da je prvi automobil koji je konstruirao slavni inženjer Dr. Ferdinand Porsche bio također pogonjen električnim motorom. Početkom 20.stoljeća električni automobili zauzimali su veći udio u sveukupnom broju automobila u SAD-u. Tada su bili prisutni motori s unutarnjim izgaranjem, ali zbog visoke cijene nafte nisu bili isplativi. Uslijed problema s autonomijom, performansama vozila i ponajviše zbog nemogućnosti razvoja odgovarajućih baterija, električni automobili nestaju sa scene na neko duže razdoblje. Svi dosadašnji pokušaji oživljavanja električnih automobila slično su završili, ali vremena se ipak mijenjaju te 1996. godine dolazi do preokreta u ovoj industriji koja započinje svoj intenzivan rast i razvoj.


    Elementi električnog vozila
     
    * Baterija u vozilu
    Električno vozilo je pogonjeno isključivo električnom energijom koja je pohranjena u bateriji unutar vozila. Baterija se sastoji od pojedinačnih baterijskih ćelija, a svaka ćelija je opremljena elektroničkim sustavom praćenja koji se naziva BMS (batterymanagementsystem), a služi za nadzor temperature i status punjenja svake pojedine ćelije. Domet električnog vozila ovisi o kapacitetu baterije. U novije vrijeme na tržištu su se pojavile akumulatorske baterije zasnovane na litiju. Litijska tehnologija je omogućila smanjenje mase i dimenzije baterija uz istovremeno povećanje njihovog kapaciteta. Trajnost i karakteristike baterije ovise o vrsti litijske tehnologije, primjerice LiFePO4 baterije mogu podnijeti do tri tisuće ciklusa punjenja, sukladno garanciji proizvođača. Neki tipovi baterija podnose ultra brza punjenja te se mogu napuniti za 15 do 30 minuta. U današnje vrijeme kapaciteti baterija dovoljni su da mogu pokriti prosječne dnevne potrebe korištenja osobnog vozila. Svjetski proizvođači električnih baterija sve više ulažu u razvoj novih tehnologija te najavljuju intenzivno povećanje kapaciteta baterija što će dovesti do povećanja dometa vozila. Također se očekuje povećanje životnog vijeka baterija sa sadašnjih 7 na 10 godina.
     
    3

    * Kontroler motora i izmjenjivač
    Kontroler motora nadzire snagu, broj okretaja motora, položaj rotora motora te temperaturu motora. U izmjenjivaču se istosmjerni napon baterije pretvara u izmjenični koji je potreban za pokretanje motora.

    * Punjač u vozilu
    Koristi se za pretvorbu izmjeničnog napona mreže u istosmjerni napon baterije. Preko tog punjača vozilo spojeno na kućnu instalaciju puni se u prosjeku od 6 do 8 sati.

    * Motor
    Služi za pretvorbu električne energije u mehanički rad. Prednosti električnog motora su minimalni gubici energije do 10% te jednostavna konstrukcija koja čini motor pouzdanijim i smanjuje troškove njegovog održavanja.

    * Pogonski sustav električnog vozila
    Vozilo se zasniva na sustavu punjača, elektromotora te energije pohranjene u baterijama. Istosmjerna struja baterije se pretvara u izmjeničnu struju za pokretanje motora. Elektromotor omogućava ubrzanje vozila sa znatno boljom karakteristikom u odnosu na motore s unutarnjim sagorijevanjem. Prilikom kočenja (regenerativnog kočenja) motor prelazi u generatorski režim rada i puni bateriju što omogućava veći domet vozila. Ova karakteristika električnog vozila je vrlo važna u gradskom načinu vožnje “stani-kreni“.
     
    2

    * Učinkovitost električnog vozila
    Električna vozila znatno su učinkovitija u iskorištavanju primarne energije u odnosu na najsuvremenija vozila današnjice opremljena motorom s unutarnjim izgaranjem. Tako npr. električno gradsko vozilo punjeno iz obnovljivih izvora električne energije ima 5 puta veću učinkovitost od konvencionalnog vozila. Njihova integracija u napredne (pametne) elektroenergetske mreže omogućava punjenje vozila u satima nižeg opterećenja elektroenergetskog sustava kao i punjenje u satima sa značajnijim udjelom proizvodnje iz obnovljivih izvora (vjetroelektrane, fotonaponske elektrane i dr.).

    2

    Punjenje električnog vozila
    Za razliku od ostalih alternativnih goriva kao što su vodik, biogorivo i sl., infrastruktura za električna vozila zahtijeva znatno manja ulaganja i napore. Naime, električna energija je dostupna u svakom kućanstvu, na radnom mjestu, trgovačkom centru ili u centru grada. U odnosu na postojeći raspored i zastupljenost stanica za konvencionalna vozila, zastupljenost punionica za električna vozila u urbanim područjima bit će znatno veća. Proračuni pokazuju da optimalan broj iznosi četiri vozila po punionici. Razlog tome je karakterističan proces punjenja električnih vozila, koji je znatno duži te može trajati do tri sata na punionicama koje se postavljaju na urbanim površinama poput javnih parkirališta, garaža, trgovačkih centara i drugdje. Kako bi se zadovoljile potrebe vozila za električnom energijom, u budućnosti će trebati osigurati znatno veći broj punionica.


    PUNJENJE VRIJEME PUNJENJA NAPON / MAX STRUJA NAPAJANJE
    Sporo punjenje 6-8 h 230 VAC / 16 A 3,7 kW (1f)
    Sporo punjenje 2-3 h 400 VAC / 16 A 11 kW (3f)
    Brzo punjenje 1-2 h 400 VAC / 32 A 22 kW (3f)
    Ultra punjenje 15-30 min 400-500 VAC / 100-125 A 50-100 kW (DC)

    4
     
     
    Pozitivan utjecaj električnih vozila na okoliš
    Nagli rast broja automobila u svijetu te velike količine ispušnih plinova doveli su do problema zagađenja okoliša. Diljem cijelog svijeta promet motornih vozila je u porastu. Godine 1950. bilo je oko 53 milijuna automobila u svijetu, a 44 godine kasnije globalna automobilska flota je narasla na 460 milijuna. U prosjeku, flota je rasla za 9,5 milijuna jedinica na godinu. U Europi su sve vidljivije naznake početka električne revolucije. Europska unija predviđa vrlo jasne granice emisije CO2 iz automobila koje će se do 2020. godine morati spustiti ispod 95g/km. Kao primjer možemo uzeti emisije iz hibrida Toyote Prius dosad najniže na svijetu, a one iznose 105gr/km. No, ta vrijednost ovisi o cjelokupnoj proizvodnji energije jedne države, što se više bude koristila energija iz obnovljivih izvora, smanjit će se vrijednost CO2 koju emitiraju električna vozila. Uporaba električnih vozila u gradovima smanjit će emisiju na lokalnoj razini. Na našim punionicama jamčimo da je električna energija s kojom se pune električna vozila proizvedena 100% iz obnovljivih izvora energije što potvrđujemo TÜV SÜD certifikatom kojim su certificirane sve HEP-ove hidroelektrane.


    Mogućnosti daljnjeg razvoja

    *Sunčane stanice
    Kako bismo punili naše električno vozilo na ekološki prihvatljiv način, tendencija je da se iskoriste velike parkirališne površine. Na tim površinama preporuča se instalirati fotonaponsku elektranu koja bi napajala bateriju vozila prilikom punjenja. Istovremeno bi se fotonaponska konstrukcija koristila i kao zaštita te bi štitila vozilo od padalina i pregrijavanja unutrašnjosti. Takvim načinom omogućava se veća energetska efikasnost električnog vozila kao i nulta stopa emisija stakleničkih plinova.

    * Pametna kuća
    - Koncept predstavlja aktivnu ulogu kupca koji upravlja svojom energetikom (na krovu - fotonaponski paneli, u garaži -električno vozilo)
    - Koncept prima i daje električnu energiju
    - Zarađuje u budućnosti
    - Ideja pametne kuće je ujedno ideja zelenog koncepta, uštedom energije čuvate eko-sustav.
    elen.hep.hr
    Objavljeno u Energijske tehnologije
    Označeno u
    Više...

    Energetska neovisnost Danske

    Energetska neovisnost Danske
    Danska je jedna od zemalja s izrazitom željom da postane energetski neovisna, te da do 2050. godine u potpunosti koristi samo obnovljive izvore energije. Do sada smo vam predstavili energetski neovisan danski otok Samsø, i regiju Ringkøbing-Skjern, a u ovom članku biti će predstavljena ideja u potpunosti neovisne države.
    Danska svoju energiju ne uvozi još od 1999. godine, no 2005. godine proizvodnja nafte i plina iz Sjevernog mora dosegnula je svoj vrhunac. Prema podacima iz 2007. godine Danska će vlastitom proizvodnjom moći zadovoljiti isporuke nafte i plina još slijedećih 12 godina, nakon čega bi, ukoliko se potrošnja energenata ne promijeni, trebala početi uvoziti fosilna goriva.
     
    U posljednjih nekoliko godina prirodni plin i obnovljivi izvori energije polako izbacuju iz primarne upotrebe kruta goriva i naftu; obnovljivi izvori energije u Danskoj bilježe konstantan značajan rast u udjelu primarnog energenta, te su iznad prosjeka Europske Unije kada je riječ o njihovom udjelu u elektroenergetskom miksu. Vrlo značajnu ulogu ima energija iz energije vjetra, gdje je Danska vodeća zemlja prema instaliranoj snazi po stanovniku, a njezina industrija energijom vjetra izvozi oko 1/3 udjela na ukupnom svjetskom tržištu.
     
    Jedna od najvažnijih prednosti Danske, koja joj uvelike pomaže ostvariti ciljeve za 2050. godinu, nalazi se u činjenici da ima najnižu potrošnju energije po jedinici BDP-a u Europskoj Uniji i najveći doprinos obnovljivih izvora u elektroenergetski miks. Tako je od 1980. do 2007. godine BDP porastao za 78%, dok je primarna energetska potrošnja porasla samo za 7.4%, a emisije CO2 smanjene su za 20.5% po stanovniku. Za ovakva drastična smanjenja zaslužna je ispravna politika koja je poticala mjere štednje energije i uvođenje obnovljivih izvora energije, a uvelike je pomogao i pozitivan stav prema novim energentima, pa se tako gotovo sve velike elektrane nalaze u blizini velikih gradova.
     
    Ciljevi energetske neovisnosti
    U ožujku 2012. godine u Danskoj je donesen novi energetski sporazum, koji sadrži niz inicijativa koje bi elektroenergetski i prijevozni sektor trebale približiti cilju o potpunom korištenju obnovljivih izvora do 2050. godine. To podrazumijeva značajne investicije u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore i elektroenergetski sustav do 2020. godine, dok su ciljevi za istu godinu smanjenje potrošnje energije za 12% u odnosu na 2006. godinu, udio od oko 50% energije iz energije vjetra u elektroenergetskoj potrošnji, te više od 35% obnovljivih izvora u ukupnoj energetskoj potrošnji.
     
    Veliki naglasak u sporazumu je stavljen na smanjenje potrošnje energije, pa se tako očekuje da će potrošnja u 2020. godini biti 7% manja od potrošnje u 2010. godini. Elektroenergetske kompanije moraju zadovoljiti sve zahtjeve za uštedom energije, a u razdoblju između 2013. i 2014. godine moraju povećati svoj napredak za 75% u odnosu na razdoblje između 2010. i 2012. godine, te za 100% u razdoblju između 2015. i 2020. godine. Po tom pitanju, očekuje se i razvoj strategije za renovaciju i energetsko poboljšanje svih zgrada u Danskoj.
     
    Energija vjetra najzastupljeniji je obnovljivi izvor u danskom energetskom miksu, pa je tako prošle godine njezin udio iznosio 25%. Upravo zbog toga pridaje mu se najviše važnosti i većina ciljeva za 2020., odnosno 2050. godinu, vezana je za ovaj energent. Tako će do 2020. godine 600 MW vjetroelektrana na moru biti postavljeno na lokaciji Kriegers Flak, a 400 MW na lokaciji Horns Rev; dodatnih 500 MW biti će postavljeno u blizini obale prije 2020. godine. Nova strategija planiranja potaknuti će razvoj vjetroagregata na kopnu s ukupnim kapacitetom od 1.800 MW do 2020. godine.
     
    Kada je riječ o ostalim obnovljivim izvorima, Sunčevoj energiji, energiji valova, biomasi i geotermalnoj energiji, u razdoblju od 4 godine 100 milijuna danskih kruna (oko 13.5 milijuna eura) biti će uloženo u razvoj i upotrebu novih tehnologija obnovljivih izvora za elektroenergetsku potrošnju, a dodatnih 25 milijuna kruna u pokazne i ispitne centre za energiju valova.
     
    Potrošnja energenata za grijanje postepeno će u potpunosti biti prebačena na obnovljive izvore energije, odnosno na biomasu, a 35 milijuna kruna biti će uloženo u promociju novih tehnologija geotermalne energije i toplinskih pumpi. Kada je riječ o grijanju u zgradama, od početka 2013. godine u novim je zabranjeno postavljanje bojlera na naftu i prirodni plin, dok će za postojeće zgrade to vrijediti od 2016. godine, a u razdoblju od 2012. do 2015. godine za promjenu u starim zagradama biti će uloženo 42 milijuna kruna.
     
    Kada je riječ o potrošnji energije u industriji, odlučeno je da će za promociju energetski učinkovite upotrebe obnovljivih izvora u 2013. godini biti uloženo 250 milijuna kruna, a u razdoblju od 2014. do 2020. godine dodatnih 500 milijuna kruna.
    Dugoročno gledano, prijevoznički sektor će se, prilikom prelaska sa fosilnih goriva na biogoriva i električnu energiju, suočiti sa najradikalnijim promjenama. Kako bi se taj prelazak olakšao, u planu je dodatna strategija, te ulaganje 70 milijuna kruna u postaje za punjenje električnih vozila, infrastrukturu za vozila na vodik, te infrastrukturu za transportna vozila koja će koristiti prirodni plin. Do 2020. godine u ukupnoj potrošnji goriva biti će 10% biogoriva.
     
    Razvoj pametne mreže i centara za ispitivanje
    Velika potrošnja električne energije u kombinaciji sa energijom vjetra nužno zahtijeva inteligentan energetski sustav, što zahtijeva izradu strategije razvoja pametnih mreža i spremnost na sudjelovanje svih elektroenergetskih kompanija, a strategija po ovom pitanju očekuje se uskoro.
     
    Investicije u istraživanje i razvoj ključne su za stvaranje novih rješenja, ali i stvaranje novih radnih mjesta, pa će tako značajni napori biti uloženi u razvoj ispitnih i pokaznih centara, razvoj novih tehnologija i razvoj komercijalizacije tih tehnologija. Uz to, 9,5 milijuna kruna biti će uloženo u razvoj tehnologija koje će s energetski neovisnog otoka Samsø u potpunosti ukloniti fosilna goriva, koja se trenutno koriste u manjoj mjeri još samo u sektoru prijevoza.
    www.vjetroelektrane.com
    Objavljeno u Energijske politike
    Označeno u
    Više...
    Stranica 168 od 169

    Energetski Projekti

    hrastovic energetski projekti banner

    Energetski Video

    hrastovic energetski video banner

    Energetski Članci

    hrastovic energetski clanci banner

    Random članci

    Random video

    Web Administrator

    Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503

    Korisni linkovi

    Izbornik