Američka tvrtka Lockheed Martin objavila je planove gradnje oceanske ekološke termoelektrane koja će koristiti razlike u temperaturi oceana za stvaranje električne energije čime će 130 godina stari koncept proizvodnje energije biti komercijaliziran. Lockheed je u subotu u Pekingu potpisao sporazum s privatnom tajlandskom tvrtkom Reignwool Group za izgradnju elektrane snage 10 megavata u vodama uz kinesku obalu koja će osiguravati struju za novo luksuzno ljetovalište na otoku Hainanu na jugu Kine. Koristit će tehnologiju koja je poznata kao tehnologija pretvaranja oceanske termalne energije (OTEC - Ocean thermal energy conversion). "Ova elektrana bit će dosad najveća elektrana koja je sagrađena za korištenje ove tehnologije. Vjerujemo da je ovo prvi potpisani projekt za gradnju oceanske OTEC elektrane dovoljno velike da opskrbi strujom zajednicu", kaže Dan Heller, potpredsjednik odjela Lockheed Martin za sustave i obuku. Elektrana koja će strujom moći opskrbiti nekoliko tisuća kućanstava predstavljat će veliki iskorak u korištenju OTEC tehnologije i stručnjaci kažu da je to put prema gradnji elektrana jačine 100 megavata koje mogu strujom opskrbiti manje gradove. Lockheed koji je poznat kao proizvođač zrakoplova i raketa već dugo širi aktivnost na područja izvan proizvodnje vojne opreme. Prošlog je mjeseca objavio kako je pronašao energetski učinkovitiji način uklanjanja soli iz morske vode. Lockheed nije jedina tvrtka koja razvija OTEC tehnologiju. Nekoliko zemalja također je objavilo planove gradnje elektrana srednje veličine. Jim Greenberg iz korporacije za oceansku termalnu energiju kaže kako je pravo vrijeme za razvoj te tehnologije zbog visokih cijena goriva. Tehnologija OTEC koristi tople oceanske struje za pokretanje parnih turbina. Hladna voda upumpava se iz dubina oceana kako bi se para kondenzirala natrag u vodu. Elektrane koriste tekućine poput amonijaka, koji ima nisu točku vrelišta, za stvaranje pare. Toplije površinske oceanske vode prolaze kroz toplinski pretvarač dovodeći do ključanja amonijaka i stvaranja pare koja pokreće turbine. Hladna voda koju upumpava drugi toplinski pretvarač kondenzira amonijak i pretvara ga natrag u tekućinu.

[H/Reuters]

 

 

Konverzija termalne energije oceana (eng.: Ocean thermal energy conversion, OTEC) je postupak stvaranja električne energije uz pomoć temperaturne razlike između dubokih i plitkih slojeva oceana za pokretanje toplinskog stroja. Učinkovitost i snaga su bolje time što je razlika temperature veća. Generalno gledajući, temperaturna razlika se povećava s opadajućom zemljopisnom širinom, to jest blizu ekvatora i tropskog pojasa. Najčešća temperatura površine oceana iznosi 27 °C, a u dubokim vodama temperatura rijetko pada ispod 5 °C. Osnovni tehnički izazov OTEC-a je proizvesti značajan dio energije iz jako malih temperaturnih razlika. Maksimalna teoretska učinkovitost ovog sustava postiže se povećanjem djelotvornosti toplinske razmjene u novijim konstrukcijama.

Sunce neprestano grije goleme oceane koji prekrivaju gotovo 70% Zemljine površine; smatra se da oceani sadrže veliki energetski potencijal koji bi čovjek mogao upotrijebiti za proizvodnju energije i topline. Ovakav obnovljiv izvor energije, pod uvjetom da se tehnologija pokaže ekonomski isplativa i krene u masovnu upotrebu, mogao bi riješiti energetske probleme u svijetu. Ukupna raspoloživa energija je 1 ili 2 redova veličine veća nego kod ostalih tehnologija vezanih uz ocean (kao naprimjer energija valova). Međutim, male temperaturne razlike čine ovu tehnologiju, u usporedbi s drugim tehnologijama, poprilično skupom, ponajprije zbog niske toplinske iskoristivosti. Upravo je to jedan od ključnih problema ovog sustava, prijašnji sustavi su imali iskoristivost od 1 do 3% (teoretski se smatra da je maksimalna iskoristivost od 6 do 7%), dok trenutni sustavi koji se razvijaju će raditi blizu maksimalne toplinske iskoristivosti. Morska voda, iako besplatna, ima određene troškove vezane uz transport vode iz oceana (trošak pumpi i njihovih materijala).

Ideja OTEC-a ima dugu povijest razvoja. S vremena na vrijeme, postojalo je mnogo pokušaja razvijanja ovakve vrste tehnologije. 1881. godine Jacques Arsene d'Arsonval, francuski fizičar, prvi je probao iskoristiti toplinsku energiju oceana. Tek je 1930. godine njegov student, Georges Claude uspio izgraditi prvo OTEC postrojenje na Kubi. Postrojenje je proizvodilo 22 kilovata električne energije pomoću niskotlačne turbine.

Nikola Tesla je isto uvidio mogućnost iskorištavanja ovakvog oblika energije, ali je na kraju došao do zaključka kako bi takva tehnologija bila nepraktična za široku upotrebu.

1935. godine Claude je izgradio još jedno postrojenje, 10,000 tona teretni brod kojeg je usidrio kod obale Brazila. No loše vrijeme i valovi uništili su postrojenje prije nego što su generatori uopće počeli proizvoditi električnu energiju.

1956. godine francuski su znanstvenici krenuli u konstruiranje postrojenja od 3 megavata za Abidjan, tadašnji glavni grad Obale Bjelokosti. Zbog velikih količina jeftine nafte 50-ih godina 20. stoljeća postrojenje nikad nije završeno.

1962. godine, J. Hilbert Anderson i James H. Anderson odlučili su završiti ono što Claude započeo; koncentrirali su se na razvoj novih, učinkovitijih elemenata konstrukcija. 1967. godine, nakon što su riješili probleme s kojima se Claude susretao, patentirali su svoj sustav temeljen na zatvorenom ciklusu.

SAD su se uključile u istraživanje OTEC sustava 1974. godine, kada je na Havajima osnovan laboratorij koji je ubrzo postao vodeći svjetski centar za istraživanje OTEC tehnologije. Havaji se, zbog tople površinske vode, lako dostupne duboke, hladne vode i zbog činjenice da troše najviše struje, nalaze na najboljem položaju u SAD-u za iskorištavanje ove vrste energije.

Japan je uvelike doprinio razvoju OTEC tehnologije (iako nema nikakvog potencijala) ponajprije zbog izvoza tehnologije u druge države. 1970. godine tokijska elektroprivreda uspješno je izgradila i postavila 100 kilovata OTEC postrojenje (tip zatvorenog ciklusa) na otočnoj državi Nauru. Postrojenje je krenulo u rad 1981. godine i prozvodilo 120 kilovata električne struje; 90 kilovata je upotrebljeno za rad samog postrojenja, a ostatak struje se upotrebljavalo za opskrbu škole i ostalih lokacija na otoku. Ovo postignuće je postavilo novi svjetski rekord u proizvodnji struje pomoću OTEC sustava gdje je struja poslana na pravu električnu mrežu.
hr.wikipedia.org