Apartmani Karanac 2018., predmet projekta je izrada tehničkog rješenja grijanja soba za iznajmljivanje primjenom klasičnih instalacija. Zgrada je spojena na lokalni plinovod te se pomoću kondenzacijskog bojlera osigurava toplinska energija koja se potom distribuira u klasična radijatorska tijela.Strojarskim projektom obrađene su slijedeće instalacije
Termotehnika:
- plinski bojler za grijanje
- radijatorska mreža grijanja
PLINSKI PRIKLJUČAK
Plinski priključak potrebno je izraditi prema energetskim uvjetima distributera plina i ovom projektu. Izvođenje radova na priključnom plinovodu može se povjeriti samo specijaliziranoj tvrtki koja posjeduje posebnu opremu i ateste za zavarivanje plinskih vodova pod tlakom. Prije početka radova potrebno je distributeru plina prijaviti početak radova na instalaciji. Priključni plinovod definirati prema stvarnom stanju na lokaciji probnim iskopima. Od priključnog plinovoda vodi se po prilaznom putu plinovod u podzemnom kanalu na dubini od 1,00-1,20 m, sa svih strana se oblaže pijeskom. Nakon polaganja pijeska potrebno je postaviti traku za detektiranje priključka i traku „POZOR PLIN“. U vanjskom ormariću se ugrađuje kuglasta slavina prije ulaska instalacije u zgradu. Cjelokupna instalacija nemjerenog plina izraditi će se vidljivo izvan zida iz čeličnih cijevi prema DIN 2440. Instalacija će se učvrstiti na zid ili strop odgovarajućim obujmicama, odnosno ovjesnicama.
UNUTARNJA PLINSKA INSTALACIJA
Prema Tehničkim propisima HSUP-P 600, članak 2.1.1, plinskom se instalacijom (unutarnjom) smatra instalacija iza glavnog zapora, pa do kraja dimovodnog uređaja. Plinska se instalacija sastoji od cijevne instalacije, plinomjera s regulatorom, plinskih naprava, opskrbe zrakom za izgaranje i dimovodnog uređaja. Trošilo se može isključiti iz opskrbe plinom ugrađenom plinskom slavinom dok se sami uređaji priključuju čvrstim navojnim spojem na instalaciju. Cjelokupna instalacija mjerenog plina polaže se vidljivo izvan zida s padom prema trošilima. U svrhu zaštite od korozije ista će se premazati temeljnom bojom i uljnim naličjem. Prije nego se instalacija zaštiti uljnim naličjem potrebno je istu ispitati na nepropusnost.
DIMENZIONIRANJE PLINSKE INSTALACIJE I PRORAČUN PADA TLAKA
Prema Tehničkom propisu za plinske instalacije HSUP - P 600. Određivanje promjera čeličnih cijevi razvoda, potrošnih, uzvodnih, ogranaka i priključnih vodova. Proračun plinske instalacije omogućuje izbor najmanjih standardnih promjera cijevi za svaku dionicu uz ograničenje brzine strujanja i ukupnog pada tlaka. U kućnom priključku preporučena najveća brzina strujanja iznosi 6 m/s. Brzinu strujanja u kućnim instalacijama potrebno je ograničiti na 3 m/s da se izbjegnu šumovi u cjevovodu koji nastaju pri većim brzinama u uvjetima najveće potrošnje. Potreba za ograničenjem pada tlaka u kućnom priključku i instalaciji također se javlja u uvjetima najveće potrošnje, a odnosi se na raspoloživu razliku protočnog tlaka na ulazu u kućni priključak i radnog tlaka najudaljenijeg plinskog trošila. Radi jednostavnijeg postupka dimenzioniranja kućna instalacija zajedno s kućnim priključkom dijeli se na funkcionalne cjeline, a za svaku od njih propisan je najveći dozvoljeni pad tlaka.
INSTALACIJA GRIJANJA
Centralni uređaj za pripremu ogrjevne vode radi u režimu 80/60oC, a prema proračunima gubitaka i odabiru ogrijevnih tijela odabran je slijedeći uređaj za zagrijavanje. Dan je samo primjer plinskog bojlera te se može ugraditi bilo koji atestirani bojler iste snage te sličnih karakteristika. Aparat ima atmosfersku komoru za izgaranje i pomoću dimovoda plinovi se odvode izvan prostorije građevine odnosno u atmosferu. Ulaz svježeg zraka za izgaranje dovodi se kroz odgovarajući zrakovod te rešetke. Aparat je potrebno montirati prema uputama koje uz svaki aparat daje proizvođač. Aparat je kompaktna izvedba uređaja koji sadrži atmosferski plamenik, priključni ormarić, cirkulacionu pumpu i ostale uređaje potrebne za siguran rad. Aparat se spaja na instalaciju izmjenične struje 220V/50Hz, vodovod i na instalaciju zemnog plina.
ODABIR PODNOG GRIJANJA
Predviđeno je klasično niskotemperaturno grijanje u mokroj izvedbi što znači da se cijevi zaljevaju klasičnim cementnim estrihom, a ogrijevnu površinu čine dvije osnovne komponente: Polistirenska sistemska ploča debljine 30 mm ( za prizemlje se postavlja dodatna izolacijska ploča min 50 mm ), folija, plastična mreža s razmacima 100 (za kupaonicu), 150 mm (sve ostale prostorije), pričvrsnice za prihvat cijevi ib) Polietilenske cijevi visoke gustoće PE - Xa umrežene postupkom ENGEL. Primjenom takvog sustava podnog grijanja dobivaju se slijedeće prednosti: Nosiva ploča, osim kao držač cijevi, služi kao toplinska izolacija. U našem slučaju je nosiva sistemska ploča izrađena od polistirena. Površina nosivih ploča pokrivena je posebnom polietilenskom ljuskom, koja čini površinu homogenom i potpuno nepropusnom za prodor estriha do osnovne betonske površine te nema toplinskih mostova.
TOPLINSKI ZIMSKI GUBITCI
Proračun gubitaka topline izrađen je prema HRN EN 12 831 i detaljan proračun se nalazi u arhivi projektanta, a u nastavku je dana kratka rekapitulacija proračuna. Koeficijenti prolaza topline određeni su na osnovu fizikalnog proračuna građevine i kao takvi se koriste u proračunu gubitaka topline. Standard 12831 donesen je 2003. godine. Sadrži proračunski dio obvezan za sve zemlje te nacionalni dodatak za svaku zemlju. Nacionalni dodatak sadrži standardne karakteristične veličine odnosno sve podatke potrebne za proračun, u skladu s uvjetima značajnim za određenu zemlju, te se izdaje kao aneks na standard. Standard EN 12831 propisuje dva postupka proračuna jednostavni i podrobni. Jednostavni postupak proračuna vrijedi samo za određene slučajeve odnosno objekte, a to su objekti s najviše tri stambene jedinice te nepropušnošću ovojnice objekta do 3 h-1. Toplinsko opterećenje se računa na temelju gubitaka transmisijom i gubitaka ventilacijom.
Strojarski projekt - termotehnika
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
