Muzej Kažerma i Kuća Šare 2015 je skup zaštićenih muzejskih zgrada na otoku Zlarinu sa stalnom postavom posvećen koraljima. Građevine se nalaze u toploj primorskoj klimi pa su zračne dizalice topline odličan odabir tehnologije za grijanje i hlađenje tijekom cijele godine te primjenom električne energije osiguravaju komfor boravka.Osnovni energent zgrade je Sunčeva energija koja se primjenom transformacijskih tehnologija pretvara u traženi energetski oblik. Električna energija iz mreže se koristi za pokretanje dizalice topline koja istovremeno crpi Sunčevu energiju koja se akumulirala u okolišu. Uređaji se koriste u kombinaciji s vanjskim zrakom, geotermalnim sondama, zemnim kolektorima ili površinskim vodama kao izvorima topline. Akumulirana Sunčeva energija u zraku, vodama ili tlu se koristi kao izvor energije za grijanje zgrada. Dizalica topline potom pretvara dva ulazna oblika energija u korisni oblik toplinske energije koja se akumulira u sustavu. Dizalice topline pretvaraju električnu energiju u toplinsku ili rashladnu energiju te pri tome imaju faktor sustava SPF u rangu 2,5 - 5,5 ovisno o vrsti dizalice topline koje imaju faktor dizalice COP 4,5 - 5,5. U režimu hlađenja energija se iz zgrade prebacuje pomoću dizalice topline u zrak, vodu ili tlo. Osnovni princip rada dizalice topline je da iz elektro-energetske mreže uzme 1 kW električne energije te iz okoliša 2-4 kW obnovljive akumulirane energije dok se u zgradu ubacuje zbroj tih energija ili 3-5 kW toplinske energije.
Jedinice za grijanje i hlađenje uredskih prostorija su dvocijevni ventilokonvektori. Sustav grijanja je odabran u režimu 50/40°C dok je režim hlađenja 7/12°C. Svaki VK je spojen na sustav odvoda kondenzata te sifona koja smanjuje mogućnost prijenosa mirisa kroz sustav odvodnje. U svakoj sobi je postavljen jedan zidni regulator koji upravlja radom VK ovisno o sobnoj temperaturi, programiranju i režimu rada hlađenja ili grijanja.
O MUZEJU NA ZLARINU
Odavno entuzijastički sanjan, u prošloj godini predstavljen kao ostvariva ideja, Hrvatski centar koralja koji će se, naravno, nalaziti na otoku Zlarinu, dobiva svoje sve stvarnije obrise, pa je u otočnom kinu mještanima predstavljen idejni projekt.
Bolje reći, malog muzejskog kompleksa u kojem će sadržajima i komunikacijama, takozvanom "vremenskom crtom", biti povezana zlarinska Kažerma i kuća Šare te gustirna.
Vremenska će crta posjetitelja voditi od recepcije u prizemlju i tamošnje arheološke zbirke koja priča o davnom antičkom brodolomu kod Zlarina, do kata na kojemu će, uz mali otočni komunalni centar, dominirati etnozbirka u kombinaciji s biologijom, odnosno, najkraće kazano, sve o koraljima i koraljarstvu.
Sve to kroz interaktivne karte, multimediju, rodoslovlja, trodimenzionalne predmete iz svakodnevnog života do obveznog "ižinja" i ronilačkog odijela. Naravno, u kompleksu ostaje i "Zlarinka", radionica izrade ukrasnih predmeta i nakita od koralja.
Na vrhu te male prezentacijske piramide, u potkrovlju Kažerme, posjetitelji će se naći u magičnom svijetu pjesnikinje Vesne Parun, a Zlarin će svakako u ovom kompleksu obilježiti ime nedavno preminule povjesničarke umjetnosti dr. Marine Viculin jer tim će projektom biti ostvaren i njezin san i angažman.
Idejni arhitektonski projekt predstavila je arhitektica Nastja Alfier, a o najvažnijim aspektima govorila je Ivana Katurić u ime tvrtke "Urbanex". Koordinator izrade projekta i urednik je Ranko Lipovac, a projekt će biti financiran iz sredstava EU-a.
Lavovski dio posla oko sadržaja obavit će šibenski etnolozi dr. Jadran Kale i diplomirana etnologinja Sandra Bašerin.
Već do sada Sandra Barešin proučila je Zavičajnu zbirku Gradske knjižnice i spise Petra Corinija, rukopise Ricadra D'erca "Pseca di corallo", građu Nacionalne knjižnice u Zadru, državne arhive u Zadru, Šibeniku i Splitu odakle crpi novu građu vezanu uz život na Zlarinu čiji je sastavni dio bilo koraljarstvo.
Postoje sudski spisi o sporovima, spisi vezani uz zabrane lova. Tu ima mnogo zanimljivih detalja, recimo i o sporovima srdelara i koraljara jer je navodno ižinj, sprava za vađenja koralja, tobože brutalno plašila srdele, premda su se koralji vadili danju, a srdele lovile noću...
To je, svakako, zanimljiva građa premda, nažalost, ima spisa i rukopisa koji su dosta uništeni i nečitljivi. Najveći koncesionar za lov na koralje bio je Tomo Juranović Makale, koncesiju je dobio 1808. godine, zatim Nikola Makale i Ivan Beban, a bilo ih je još – kazuje Barešin.
Hrvatski centar koralja na Zlarinu neće biti samo mjesto promatranja baštine, nego i aktivnog sudjelovanja. U suradnji s visokoškolskim ustanovama predviđen je dolazak studenata i proučavanje, obrazovne i laboratorijske aktivnosti.
Ideja je širenje smisla postojanja Hrvatskog centra koralja na cijeli otok, na bavljenje koje uključuje i otok i more i podmorje, a rezultat koji se očekuje jest poboljšanje kulturnog, znanstvenog i ronilačkog turizma, odnosno svojevrstan "generator" gospodarskog života Zlarina, kao što je na kraju rekao predsjednik Mjesnog odbora Vladimir Buneta.
Strojarski projekt
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
