Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je danas 8. travnja 2026., po hitnom postupku i s 79 glasova za, izmjene i dopune Zakona o plinovodu „Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska“. Time je američka tvrtka AAFS Infrastructure and Energy službeno dobila ekskluzivno pravo na izgradnju i dugoročno upravljanje (koncesija) cijelim plinovodom na teritoriju Federacije BiH. Hrvatska izvještajna agencija HINA brzo je objavila: „Federacija BiH dodijelila je američkoj kompaniji AAFS Infrastructure and Energy posao izgradnje i upravljanja plinovodom Južna interkonekcija BiH i Hrvatske.“
Projekt koji se godinama vukao kroz političke blokade i sporove oko BH-Gasa sada je dobio konkretnog nositelja i to privatnu američku tvrtku osnovanu tek u studenom 2025. u Wyomingu, s podružnicom u Sarajevu i temeljnim kapitalom od svega 2.000 KM. No, iza skromnih brojki stoje utjecajni ljudi iz kruga Donalda Trumpa: Jesse Binnall, odvjetnik koji je radio na osporavanju američkih izbora 2020., i Joseph Flynn, brat bivšeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna.
Binnall je još u siječnju, na konferenciji u Sarajevu, jasno poručio: „Južna interkonekcija jedan je od prioritetnih projekata za administraciju predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Energetska sigurnost jedan je od prioriteta SAD-a. AAFS Infrastructure and Energy LLC uspostavljen je kao namjenski instrument koji treba privući dodatni kapital i ojačati investiciju.“ Dodao je da je projekt „važan jer ima potencijal ojačati energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine i smanjiti regionalnu ovisnost o ruskom plinu“.
Ministar energetike i rudarstva FBiH Vedran Lakić vidio je u tome prekretnicu: „Južna interkonekcija nije samo projekt već je to prekretnica za energetski sektor Bosne i Hercegovine. Nakon godina čekanja i izostanka političke volje, danas imamo jasne i konkretne korake: usvojen zakonski okvir i otvaranje puta za zaključivanje ugovora s američkim investitorom.“
Američka ambasada u Sarajevu pozdravila je odluku Zastupničkog doma riječima: „Danas je bio fantastičan dan za BiH i slijede nove prilike za sve građane.“ Projektom se BiH prvi put spaja na hrvatsku plinsku mrežu i LNG terminal na Krku. Trasa bi trebala ići od Dugopolja preko Imotskog do Posušja, pa kroz Tomislavgrad, Bugojno i Novi Travnik, s odvojcima prema Mostaru, Čapljini, Tuzli i drugim gradovima. Kapacitet do 1,5 milijardi kubnih metara godišnje je šest puta veći od trenutne potrošnje Federacije i omogućio bi potpunu diversifikaciju: umjesto 100-postotne ovisnosti o ruskom plinu preko Turskog toka i Srbije, BiH bi dobila LNG iz SAD-a, Katara ili azerbejdžanskog plina.
No, upravo brzina i način donošenja zakona izazvali su oštre kritike. Transparency International BiH upozorio je još krajem ožujka da je direktno imenovanje AAFS-a u zakonu „opasan presedan“ koji nosi „rizik ozbiljne korupcije“. U priopćenju su naveli: „Osim što otvara rizik regulatornog zarobljavanja kojim se preferiraju osobni, komercijalni ili politički interesi pojedinih aktera na štetu interesa građana BiH, uspostava ovakve prakse u zemlji s jednom od najviših razina korupcije u Europi dovela bi do katastrofalnih posljedica kod realizacije strateški važnih projekata kao što je plinovod Južna interkonekcija.“
Slično upozoravaju i organizacije poput Aarhus centra i CEE Bankwatch Network: zakon je donesen bez javne rasprave, bez javnog natječaja i uz iznimke kod eksproprijacije i okolišnih dozvola koje idu u prilog privatnom investitoru. Kritičari podsjećaju da AAFS nema prethodnog iskustva u gradnji plinovoda, a procjena vrijednosti projekta kreće se između 650 i 800 milijuna eura.
Zakon sada ide u Dom naroda Parlamenta FBiH, koji zasjeda 15. travnja. Ako prođe, slijedi potpisivanje ugovora o koncesiji, izvlaštenje zemljišta i početak radova koji se, realno očekuju za nekoliko godina. No, već danas je jasno: Južna interkonekcija prestala je biti samo tehničko pitanje plinovoda. Postala je simbol geopolitičkog preokreta na Balkanu kroz ulazak američkog kapitala i utjecaja u energetski sektor BiH, uz istodobnu nadu da će građani konačno dobiti pouzdaniju i diversificiranu opskrbu energijom.
Hoće li to biti priča o energetskoj neovisnosti ili o političko-komercijalnoj trgovini, pokazat će sljedeći mjeseci. Za sada, kotači su se pokrenuli i to brže nego ikad dosad.
ENERGETSKI PREPOROD BOSNE I HERCEGOVINE
Dok se BiH godinama gušila u energetskoj ovisnosti o ruskom plinu preko jedinog ulaza kod Zvornika, sada se otvara poglavlje koje mnogi nazivaju energetskim preporodom. Usvajanjem izmjena Zakona o Južnoj interkonekciji u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, američka tvrtka AAFS Infrastructure and Energy dobila je zeleno svjetlo za izgradnju i upravljanje plinovodom koji će BiH prvi put spojiti s LNG terminalom na Krku i europskim tržištem. Kapacitet od 1,5 milijardi kubnih metara plina godišnje, što je šest puta više od trenutne potrošnje, nije samo tehnička stvar. To je gorivo za potpunu transformaciju energetskog sektora i ključ za oživljavanje industrije koja već desetljećima pati od visokih troškova, nestabilnosti i pritiska europskih pravila poput CBAM-a (mehanizma za ugljičnu graničnu prilagodbu).
Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić jasno je poručio: „Južna interkonekcija nije samo projekt već je to prekretnica za energetski sektor Bosne i Hercegovine. Nakon godina čekanja i izostanka političke volje, danas imamo jasne i konkretne korake: usvojen zakonski okvir i otvaranje puta za zaključivanje ugovora s američkim investitorom.“ Na sastanku s posebnim izaslanikom američkog Ministarstva energetike Joshuom Volzom dodao je da je projekt „ključ za sigurnost i nova ulaganja u BiH“.
Zašto je to toliko važno za industriju? BiH teška industrija čelika (ArcelorMittal u Zenici), aluminij (Mostar), kemija, cement i rudarstvo je energetski izrazito intenzivno. Do sada je ovisila o skupom i nepouzdanom ruskom plinu te ugljenu iz starih termoelektrana. Novi plinovod donosi ne samo diversifikaciju (LNG iz SAD-a, Katara ili azerbejdžanski plin), već i mogućnost gradnje novih plinskih elektrana. Planovi već uključuju tri veće elektrane u Tuzli, Kaknju i Mostaru s ukupno oko 1200 MW električne snage što je dovoljno se stabilizira mreža i osigura jeftinija, fleksibilnija električna energija za industrijske potrošače.
Ministar Lakić je posebno naglasio širenje trase prema Tuzlanskom bazenu: „Smatrali smo da trebamo iskoristiti priliku da bismo počeli gasifikaciju industrijskog dijela FBiH u Tuzlanskom kantonu te kako bi gasovod došao do Termoelektrane Tuzla.“ To znači da će plin stići ravno do srca teške industrije, od termoelektrana do tvornica, omogućujući prelazak na čišće gorivo, smanjenje emisija CO₂ i bolju konkurentnost na europskom tržištu.
Predsjednik Odbora za energetiku Kadrija Hodžić vidi širu sliku: „Time se ne radi samo o tranzitnoj infrastrukturi već o stvaranju pretpostavki za ravnomjerniji ekonomski razvoj, povećanje industrijske konkurentnosti i potencijalno smanjenje zagađenosti kroz prelazak na čišće energente.“
Predsjednik AAFS-a Joseph Flynn (blizak Trumpovom krugu) projekt vidi kao strateško ulaganje: „Južna interkonekcija jedan je od prioritetnih projekata za administraciju predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Energetska sigurnost jedan je od prioriteta SAD-a.“
Stručnjaci upozoravaju da povećana količina energije neće automatski riješiti sve probleme. CEE Bankwatch i Aarhus centar kritiziraju preveliki kapacitet i rizik nove fosilne ovisnosti u vrijeme dekarbonizacije. No zagovornici ističu: plin je most prema obnovljivim izvorima jer omogućuje balansiranje mreže s vjetrom i solarnim parkovima, a istodobno daje industrijskim gigantima vrijeme za zelenu tranziciju. Niži troškovi energije privući će strane investicije, modernizirati zastarjele pogone i sačuvati radna mjesta u regijama poput Tuzle, Zenice i Mostara.
U širem kontekstu, ovaj preporod nadovezuje se na Okvirnu energetsku strategiju BiH do 2035. i EU4Energy projekte koji naglašavaju pouzdanu, pristupačnu i održivu energiju za sve. Vlada FBiH paralelno radi na novoj strategiji 2025.–2035. koja će definirati dugoročne prioritete od obnovljivih izvora do energetske efikasnosti.
Hoće li Južna interkonekcija doista postati katalizator industrijske renesanse ili će ostati samo još jedan geopolitički projekt? Odgovor ovisi o brzini realizacije, transparentnosti ugovora i sposobnosti da se višak energije pretvori u konkurentnost i nova radna mjesta. No jedno je sigurno: kotači su se pokrenuli. BiH više ne čeka energiju već sada počinje stvarati vlastitu budućnost.
POVEZIVANJE SA SVJETSKIM MORIMA PREKO HRVATSKE
Desetljećima je Bosna i Hercegovina bila zarobljena u energetskoj ovisnosti: 100 % plina stizalo je iz jednog smjera i to ruskog, preko Turskog toka i Srbije, ulazom kod Zvornika. No sada se otvara novi put prema svjetskim morima. Usvajanjem izmjena Zakona o plinovodu „Južna interkonekcija“ u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, BiH se konačno povezuje s hrvatskim plinskim sustavom i LNG terminalom na otoku Krku na Jadranu. Taj terminal, smješten na otvorenom moru, prima tankere iz cijeloga svijeta, iz Sjedinjenih Američkih Država, Katara, Azerbajdžana i drugih globalnih dobavljača. Plin više ne dolazi samo cjevovodima iz unutrašnjosti kontinenta; sada stiže brodovima preko oceana i Jadranskog mora, a zatim plinovodom ravno u srce Federacije.
Federalni ministar energetike, rudarstva i industrije Vedran Lakić jasno je poručio nakon sastanka s američkim izaslanikom: „Južna interkonekcija prekretnica je za energetski sektor Bosne i Hercegovine. Ubrzavamo proces kako bismo ispunili odluku Europske unije da od 1. siječnja 2028. godine više ne bude ruskog plina.“ Dodao je da projekt predstavlja „nasušnu potrebu“ i da se ulazi u fazu konkretnih koraka koji zahtijevaju institucionalnu stabilnost.
Projekt nije samo tehnički spoj dviju zemalja. To je strateško otvaranje prema globalnom tržištu ukapljenog prirodnog plina (LNG). Trasa počinje u Hrvatskoj (Dugopolje–Imotski), prelazi granicu kod Posušja, prolazi kroz Tomislavgrad, Bugojno i Novi Travnik te se spaja na postojeću mrežu, s odvojcima prema Mostaru, Tuzli i drugim industrijskim središtima. Kapacitet od 1,5 milijardi kubnih metara godišnje je šest puta veći od trenutne potrošnje Federacije što omogućuje potpunu diversifikaciju. Umjesto bilateralnih ugovora s Gazpromom, BiH će moći kupovati plin na europskom tržištu poput nizozemskog TTF-a, gdje se trguju globalne količine LNG-a.
Američka strana, koja aktivno podržava projekt preko tvrtke AAFS Infrastructure and Energy, vidi ga kao prioritet nacionalne sigurnosti. Jesse Binnall, jedan od ključnih ljudi AAFS-a i blizak suradnik Trumpove administracije, istaknuo je još u siječnju: „Južna interkonekcija jedan je od prioritetnih projekata za administraciju predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Energetska sigurnost jedan je od prioriteta SAD-a. Projekt ima potencijal ojačati energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine i smanjiti regionalnu ovisnost o ruskom plinu.“
Sličan ton dolazi i iz najviših američkih energetskih krugova. Američka ambasada u Sarajevu poručila je: „Američki privatni investitori mogu osigurati da izgradnja Južne interkonekcije ide brzo i pomoći će osigurati pristupačan i pouzdan američki ukapljeni prirodni plin kako bi se ojačala energetska sigurnost BiH.“ Američki ministar energetike Chris Wright dodao je: „Nastavak ulaganja u modernu infrastrukturu, uključujući Južnu interkonekciju, ključan je za dugoročnu energetsku sigurnost kroz isporuku američkog LNG-a iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu uz istovremeno okončanje ovisnosti o ruskom plinu.“
Za BiH ovo povezivanje sa svjetskim morima preko Hrvatske znači više od plina. Znači kraj geopolitičke ranjivosti, mogućnost jeftinije i pouzdanije energije za industriju i građane te korak prema europskim standardima. Kritičari upozoravaju na rizike korupcije i nedostatak javnog natječaja, ali zagovornici projekta, od Vlade FBiH do američkih partnera, ističu da je brzina sada ključna. Zakon ide u Dom naroda 15. travnja, a nakon toga slijedi potpisivanje ugovora o koncesiji.
U konačnici, Južna interkonekcija nije samo plinovod. To je most preko Jadrana i most koji Bosnu i Hercegovinu izvlači iz kontinentalne izolacije i povezuje je s oceanskim tokovima globalne energetike. Prvi put u povijesti, energija za BiH može stizati s otvorenog mora, a ne samo iz jednog smjera na kopnu. Hoće li taj most doista donijeti punu neovisnost, ovisi o sljedećim koracima, ali kotači su se nepovratno pokrenuli.
