Zvonimir Preveden, bivši dugogodišnji direktor austrijskog Kohlbach Holdinga za Poslovni dnevnik govori o perspektivi elektrana na biomasu te o planu gradnje takvog postrojenja u Koprivničkom Ivancu. Zvonimir Preveden se prije 40 godina zaposlio u austrijskoj kompaniji Kohlbach. U kompaniji je zadnjih 22 godine bio direktor Holdinga. Priznaje kako mu je od ove funkcija važniji konstruktorski rad i razvoj uređaja i sustava za energetsko korištenje biomase, danas jedne od vodećih tehnologija u Europi koju nije zahvatila recesija. Kohlbach Holding ima dvije tvrtke u Austriji, zatim u Njemačkoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji i novoosnovanu KBE bioenergija u Varaždinu koja pokriva jugoistočnu Europu. U 50 godina proizveli su više od 2000 energetskih postrojenja. Za kogeneracijska postrojenja (proizvodnja topline i struje na šumsku biomasu), Preveden je dobio čak i najviša priznjanja od pokrajine Koruške.

U Austriji grupa poduzetnika može osnovati energetsku tvrtku ili, još bolje, u selima zemljoradničku zadrugu jer tada dobivaju i poticaje od Ministarstva poljoprivrede, kada se odluče na kogeneracijsku elektranu za grijanje i prodaju struje. Moraju imati zemljište na kojem će izgraditi kotlovnicu, kupiti kotlovsko postojenje i investirati u toplovode do korisnika. Danas je sve kompjuterizirano i radi automatski, a potrošnja topline mjeri se kod svakog potrošača u kilovat satima kao i struja. Investitorima se uloženi kapital obično vrati već kroz priključne takse koje plaćaju korisnici, dok se ostatak investicije pokrije poticajima i povoljnim kreditima. Društvo ili zadruga dobiva poticaje od regije i ministarstava, a bilo je dosta projekata koji su u početnoj fazi dobivali i bespovratna sredstva EU. Primjerice, općina Preddvor u Sloveniji je uvela kompletno grijanje na šumsku biomasu koje je bilo financirano iz fondova EU.

Koliko stoji vaše postrojenje?

Kotao za grijanje jednog manjeg mjesta jačine između 4 i 5 megavata košta oko 800.000 eura, ali treba dodati još i dalekovode. U Hrvatskoj postoje mogućnosti koje su možda i bolje nego u Austriji jer dosta gradova ima toplinske mreže i mogli bi se zamijeniti samo kotlovi na biomasu. Bio sam u Slavonskom Brodu gdje bi to bilo idealno, ali grad je investirao zamjenu mazuta plinom. Osim toga Hrvatske šume osnovale su tvrtku Šumska biomasa koja pročišćuje šume i proizvodi biomasu kao vrlo atraktivno gorivo koje se može koristiti za takva postojenja.

Kakva su vam iskustva u Hrvatskoj?

Puno sam radio u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji na industrijskim postrojenjima u drvnoj industriji. U Hrvatskoj surađujem s Hrvatskim šumama koje su investitor u dva postojenja za grijanje neindustrijskih potrošača. To su u Ogulinu gdje se griju uprava HŠ i nekoliko kuća te u Gospiću gdje se griju isto uprava HŠ, neke kuće i škole. Kotlovi su naši, a investitor je HŠ. Radimo na nekoliko projekata na postrojenjima za proizvodnju električne i toplinske energije. Od šumske biomase će se raditi peleti, a od onog što ostaje i što je manje vrijedno proizvodit će se toplina koja će se koristiti za sušenje piljevine za pelete. Struja će se prodavati HEP-u po poticajnoj cijeni. Hrvatska naime ima jako dobar tarifni sustav s poticajinim cijenama za struje iz obnovljivih izvora. Koliko znam ovdje još nema takvog proizvođača koji bi prodavao struju HEP-u. No, do proljeća će u Udbini proraditi elektrana Stjepana Hrešća snage jednog megavata. To je optimalna veličina postrojenja zato što se šumska biomasa nalazi u kruod 100 kilometara.

Što mislite o gradnjama velikih elektrana, primjerice i do 20 megavata električne struje kakva se planira u Koprivničkom Ivancu?

Protivnik sam gradnje velikih elektrana na šumsku biomasu zato što se ne može iskoristiti toplina koja se proizvodi nego se ona uništava. Smisao kogeneracije je da se sva toplina koja nastaje iskoristi jer tada je dobit najveća kao i isplativost ulaganja, a i čuva se okoliš. Sva postrojenja koje smo mi radili u EU su veličine do 2,5 megavata električne i do 15 megavata toplinske energije.

Ima li u Austriji elektrana na biomasu snage veće od 20 megavata električne struje?

Ima samo jedna u Beču, no to je bila više politička odluka. Tvrdim da 20 megavata elektrana nije optimalna ekonomski, tehnički ni u odnosu na zaštitu okoliša. Postoje dakako proizvođači koji su isporučili elektrane i snage 20 megavata, ali to su naručile drvne industrije koje režu i do pet milijuna kubičnih metara drva. Takve elektrane imaju još i velike tvornice papira. Za usporedbu, najveća hrvatska pilana reže tek oko 100.000 kubika drva.

Koliko je kogeneracija prihvatljiva za naše gradove?

Zagreb ima nekoliko toplana i neke od njih mogle bi također koristiti biomasu. Govori se da bi se u Velikoj Gorici napravila toplana s jedan ili dva megavata električne struje i 10 megavata topline za grijanje. To bi bilo optimalno i s time je recimo usporediv grad Lienz u istočnom Tirolu koji se grije na biomasu i ima dvije kogeneracije koje rade cijele godine. Skoro svi turistički centri u Austriji griju se, a neki imaju i struju od drvne biomase. Turisti koji ljeti dolaze dive se kako su nam šume čiste jer se pročišćavaju i ta se sječka koristi za bioenergiju.

S kim ste poslovali u Hrvatskoj?

Kohlbach je dosada u Hrvatskoj isporučio kotlovska postrojenja za više industrija koje ih koriste za toplinu, grijanje, i tehnološke potrebe. To su, recimo, FinvestCorp u Gerovu, PM Lignum u Ogulinu, Hrast Puklavec u Donjem Martijancu, DI Čazma u Čazmi, Drvenjača u Fužinama, Ravna u Ravnoj Gori, Pana u Čakovcu i Lokve prozori u Lokvama. Prvo kogeneracijsko postojenje biti će u Udbini, dva su u fazi narudžbe, a za petnaestak imamo ponuda.
www.poslovni.hr

 

 

Da su farme ulagale u biopostrojenja, ne bi mlijeko poskupjelo
Na žalost, nismo povukli dovoljno novca iz EU fondova kojeg bi uložili u biopostrojenja i snizili troškove. Dok neki trgovački centri smanjuju cijene hrane uoči ulaska u EU, domaća prehrambena industrija odlučila se na povećanje cijena mlijeka, mliječnih prerađevina i piletine. brazloženja Dukata i Vindije za prosječno povećanje cijena za oko pet posto uglavnom su slična: ukinuta nulta stopa PDV-a, vrtoglavo povećanje cijena energenata (plina i struje), te ostalih ulaznih troškova u proizvodnji poput stočne hrane. Iz istih razloga iz Koke obrazlažu svoje povećanje cijena piletine od 4 do 12 posto. U priopćenjima je mliječna industrija navela još jedno, uvijek zanimljivo obrazloženje - negativna kretanja na tržištu, pa smo objašnjenje te formulacije potražili od Branka Bobetića, direktora gospodarsko-interesnog udruženja Croatiastočar. - Zbog istih razloga kao i kod nas, dakle energenata, a osobito velikih cijena stočne hrane zbog suša, cijena mlijeka je porasla i u zemljama Europske unije.

Manji prihodi
Naša mljekarska industrija zbog afere s aflatoksinima i smanjenja broja farmi bilježi pad otkupa mlijeka od oko 20 posto, i to mora nadoknaditi njegovim uvozom, na što se još plaća i carina. Morate znati i da su naše najveće mljekarske industrije lani imale 20 posto manji prihod, a u prva tri mjeseca ove godine posluju s gubicima - rekao nam je Bobetić.Kad su u pitanju energenti, Bobetić se slaže da je velik problem to što na velikim farmama nisu sagrađena bioenergetska postrojenja uobičajena na europskim farmama.  Nažalost, mi smo u tim obnovljivim izvorima energije tek na početku i nismo povukli dovoljno sredstava iz EU fondova da bi i naši farmeri bili konkurentniji starim članicama.

Neugodno iznenađenje
U budućnosti ćemo morati poraditi na ulaganjima u biopostrojenja, ali i solarne panele, fotonaponske ćelije i vjetroelektrane. To bi trebalo znatno smanjiti troškove energije, a time i držati konkurentnost - kaže Bobetić.I proizvođači mlijeka zainteresirani su za ulaganja u obnovljive izvore energije ali, kako nam kaže Ivica Kruljac, proizvođač mlijeka iz Vladislavaca u Slavoniji, realizacija zapinje na dozvolama i papirologiji. Pratim što se događa u europskoj konkureciji i ušao sam u tu materiju. Čak sam i prijavio svoje krovove na stajama za izradu fotonaponskih ćelija HEP-u, ali projekt nikako da se ostvari. Mi u Slavoniji imamo dovoljno sunčanih dana za postrojenje od 50 do 100 kilovata, čime bi se smanjili troškovi struje, koji čine pet posto u proizvodnji mlijeka - kaže nam Kruljac.Kako u posljednje vrijeme ne prati vijesti, Kruljca je pomalo neugodno iznenadila vijest da će mlijeko u dućanima poskupjeti pet posto.

Pokrivanje gubitaka
Mislim da bi prerađivači imali opravdan razlog za dizanje cijena samo kad bi nama mljekarima digli otkupnu cijenu mlijeka za 10 posto. Kako se to nije dogodilo, stvarno ne znam zašto poskupljuju život građanima - pita se Kruljac. Nakon što smo mu prenijeli obrazloženje velikih mljekara i podatak da su u listopadu prošle godine seljaci dobili 15 lipa više za litru mlijeka, Kruljac nam je odgovorio. Da, digli su nam 15 lipa, ali prije toga smanjili su 45 lipa državne premije. Sve te troškove koje spominju imamo i mi pa nam nitko nije dao pet posto više. Nije ni čudo da nedostatak domaćeg mlijeka moraju sada nadoknađivati uvoznim jer mnogi više ne proizvode - kaže Kruljac. Nažalost, nitko od proizvođača nije u svojim priopćenjima naveo da je dio razloga za skuplje mlijeko i piletinu i u njihovu slabom ulaganju u energetska postojenja na farmama. Kao i uvijek, zbog nepravodobnih priprema i ulaganja u smanjenje troškova proizvodnje najlakše je gubitke pokriti preko džepova potrošača.

'Za skuplju piletinu glavni je krivac nedavna velika suša'
Osim mlijeka, u trgovinama je sada skuplja i piletina. Cijena piletine, kada računamo cijelo roster pile, nije se u proteklih pet godina značajnije mijenjala i vrti se u maloprodaji oko 22 kune. Svi ostali inputi u proizvodnji posljednjih su godina značajno rasli, i to se moralo odraziti na cijeni. I za ovo poskupljenje piletine od 4 do 12 posto može se reći da je glavni krivac suša, koja je uzrokovala skok cijena kukuruza, sojinog zrna i sačme za 30-ak posto - kaže Branko Bobetić, direktora gospodarsko-interesnog udruženja Croatiastočar.
www.jutarnji.hr