www.energetika-net.com
VJETROELEKTRANE NA JADRANU - 30.000 NOVIH RADNIH MJESTA
Ako se ostvare najave koje ovih dana stižu i iz Vlade i od potencijalnih kupaca domaćih škverova, po kojima bi se domaća brodogradilišta osim dosadašnjeg core businessa gradnje brodova u skoroj budućnosti posvetila drugim nišama, to bi moglo imati znatan utjecaj na pokretanje domaćega gospodarstva. Kad je riječ o pučinskim vjetroelektranama, koje su najzanimljivija takva opcija, procjenjuje se da bi se u sljedećih 15 godina na tom projektu moglo otvoriti čak 30.000 radnih mjesta, od kojih bi oko 6000 bilo potpuno novih. Tvrdi to dr. sc. Branko Klarin, voditelj Laboratorija za aero i hibridne energetske sustave FESB-a na Sveučilištu u Splitu, koji je kao vodeći stručnjak za tu problematiku u našoj zemlji pristao za Business.hr objasniti detalje projekta koji bi, kad bi se realizirao, predstavljao velik izvor novog posla za domaće škverove. „Pučinske su vjetroelektrane energetski objekti koji se sastoje od više vjetroturbina i pratećih objekata postavljenih na stupovima u plitkim morima do nekoliko desetaka metara dubine ili na usidrenim plutačama na većim dubinama. Kao izvor energije koriste vjetar koji je iznad mora nešto mirniji i stalniji od onoga na kopnu, a i gustoća zraka nekoliko postotaka veća. Tako se pomoću vjetroturbina na moru može proizvesti više električne energije u usporedbi s njihovom proizvodnjom na kopnu“, kaže dr. sc. Klarin, koji objašnjava da je prosječan faktor iskoristivosti te pretvorbe iznad kopna 0,28, a na moru se penje čak i do 0,4. Troškovi današnjih pučinskih elektrana kreću se od 2,5 do 3 milijuna eura po MW instalirane snage, no zbog toga i njihova je isplativost visoka. Na sjeveru Europe već rade ili se grade pučinske vjetroelektrane od nekoliko tisuća MW, koje proizvodnjom zamjenjuju nekoliko nuklearki. No u svijetu se vjetroelektrane na pučini uglavnom razvijaju nakon što se iscrpe mogućnosti gradnje u plićaku. U Hrvatskoj bi se pak na ovaj način kopno rasteretilo sve većih potreba gradnje vjetroelektrana, ali i solarnih elektrana. Proizvodnja energije, ističe naš sugovornik, ovisi o veličini pučinske vjetroelektrane koja zbog raspoložive morske površine praktički nije limitirana veličinom, nego mogućnošću prihvata na elektroenergetski sustav. „Drugim riječima, ako se uspostavi niz stabilnih energetskih izvora, kao primjerice plinskih termoelektrana, iz pučinskih vjetroelektrana moguće je dobivati svu potrebnu energiju, čak je i izvoziti. Tada bi vjetar nad Jadranom u potpunosti postao nacionalno bogatstvo“, kaže dr. sc. Klarin, ističući kako se isplativost tih objekata može i povećati ako se njihova pomorska ili energetska infrastruktura bude koristila s dodatnim sadržajima. Naime, plutajući objekti mogu se uz manje preinake pretvoriti u pristaništa, a ako se postave valobrani, tada je na prostoru opasanom vjetroturbinama moguće stvoriti i umireno more, svojevrsnu lagunu, u kojoj bi se mogli smjestiti razni sadržaji. Neki od takvih sadržaja su vezovi za marine, ribogojilišta, fotonaponske plutače i slični. Takvi višenamjenski sustavi, tvrdi dr. sc. Klarin, povezivali bi i ostale djelatnosti i usluge, te bi predstavljali infrastrukturne objekte, analogno autocestama na kopnu...
BUSINESS.HR