U mnogim slučajevima, distributeri daljinskog grijanja kao glavnu prepreku primjeni SDH smatraju pokrivanje baznog opterećenja toplinskom energijom iz kogeneracijskih postrojenja i postrojenja koja koriste otpad; no nova saznanja pokazuju da se kogeneracija i sunčeva energija mogu uspješno kombinirati. Inovativni poslovni modeli sa solarnim daljinskim grijanjem mogu stvoriti dodatne koristi. Pritom je potrebno je prepoznati nove prilike, kao one koje nastaju iz uloge koju daljinsko grijanje iz obnovljivih izvora energije dobiva primjenom nove Direktive o energetskim karakteristikama zgrada i Direktive o promociji obnovljivih izvora energije. Projekt SDHplus je nastavak projekta SDHtake-off, dovršenoga u lipnju 2012.
Energetski institut Hrvoje Požar sudjeluje u projektu pod nazivom 'SDHplus - Nove poslovne prilike za solarno daljinsko grijanje i hlađenje' čiji je cilj omogućiti širu primjenu sunčeve energije u daljinskom grijanju, kroz razvitak i demonstracijsku primjenu novih poslovnih modela za solarno daljinsko grijanje putem pilot projekata, s fokusom na korištenje obnovljivih izvora energije u toplinarstvu za ostvarenje energetski visoko učinkovitih zgrada; korištenje sunčeve topline u slučajevima gdje se kogeneracijska postrojenja vezana uz toplinarstvo više ne koriste za pokrivanje baznog opterećenja, uslijed visokih udjela vjetroelektrana i fotonaponskih elektrana na mreži, i prednosti koja im se tada daje kod redoslijeda uključivanja; integraciju korištenja sunčeve topline u izolirane toplinske mreže koje se ne temelje na kogeneraciji, i supstituciju kotlova; korištenje modernog i ekološkog imidža, te visoke društvene prihvatljivosti sunčeve energije, za postizanje veće raširenosti i boljeg marketinga daljinskog grijanja.
SDHplus projekt nadalje teži prenijeti stručna znanja unutar šest zemalja s tržištima u razvoju - Španjolska, Francuska, Hrvatska, Litva, Poljska i Slovenija - kao i institucionalizaciju širenja znanja na europskoj razini.
Sve veći broj sudionika iz sektora toplinarstva u sve više zemalja ima aktivnu ulogu u realizaciji sustava solarnog daljinskog grijanja, zahvaljujući ovim ishodima projekta:
Novi SDH poslovni modeli i SDH marketinške strategije stvaraju nove prilike za distributere daljinskog grijanja i ostale aktere na tržištu, i time doprinose rastu tržišta. Sudionici iz ovih skupina su preuzeli pokretanje 18 pilot projekata za primjenu SDH poslovnih modela i marketinških strategija. Znanja stečena pri tome će se proširivati.
Za ostvarenje integracije sustava solarnog daljinskog grijanja pri različitim situacijama u toplinarstvu, pripremljeni su pokazni primjeri. Ti primjeri zainteresiranima služe za prevladavanje tržišnih prepreka (kao što su primjerice kombinacija s kogeneracijskim postrojenjem, visoki troškovi). Stručna znanja se prenose na sudionike na tržištu, pouzdani podaci i nova znanja se daju na raspolaganje, te se potiče replikacija ostvarenih postrojenja. U okviru projekta pripremit će se 39 analiza slučaja uz suradnju sa sudionicima iz sektora toplinarstva.
SDH tržišta razvit će se u novim zemljama: Španjolska, Francuska, Hrvatska, Litva, Poljska, Slovenija. Procjenjuje se da mogu dostići kapacitet od 500 MWth do 2020. godine. Unutar projekta, aktivnosti se iniciraju putem direktnih obučavanja u ovim zemljama. Očekuje se edukacija 360 tržišnih aktera, te uključivanje 120 sudionika u SDH aktivnosti.
Institucionaliziraju se diseminacijske aktivnosti visoke razine, posebice međunarodne SDH radionice i posjeti postrojenjima s ciljem edukacije interesnih skupina u toplinarstvu, kao i nova SDH konferencija. Nakon završetka projekta, ove radionice i konferencije će se nastaviti kao samo-održive aktivnosti u organizaciji toplinarskih udruženja. U okviru projekta očekuje se sudjelovanje najmanje 1000 relevantnih sudionika na ovim događanjima.
Stručnjaci procjenjuju da progresivni razvitak tržišta može dovesti do instaliranja oko 9 GWth SDH u Europi do 2020. godine. Ovdje predložene aktivnosti i njihov učinak nakon završetka projekta će doprinijeti razvoju ovog tržišta. Indikativno, utjecaj projekta na razvitak tržišta se može uzeti kao ± 20% gore navedene vrijednosti.
Postrojenja za solarno daljinsko grijanje (SDH) predstavljaju tehnologiju korištenja sunčeve energije velikih razmjera, za opskrbu obnovljivom toplinskom energijom bez štetnih emisija; toplinska energija iz velikih kolektorskih polja putem toplinskih mreža distribuira se stambenim i industrijskim područjima.
SDHplus okuplja 18 partnera iz 13 europskih zemalja među kojima su udruženja, poduzetnici i instituti iz sektora toplinarstva i korištenja sunčeve energije. Glavni koordinator projekta je Solites (Steinbeis Research Institute for Solar and Sustainable Thermal Energy Systems) iz Njemačke. Projekt podržava prateća industrija iz sektora toplinarstva i korištenja sunčeve energije te se financira iz programa CIP Intelligent Energy in Europe.
Autor: © Portal croenergo.eu
Solarno daljinsko grijanje
Solarno daljinsko ili centralno grijanje (eng. SDH – Solar district heating) koncept je iskorištavanja Sunčeve energije u kombinaciji s toplinarstvom.
Radi se o tehnologiji iskorištavanja sunčeve energije u velikim razmjerima gdje se toplinska energija iz velikih kolektorskih polja putem toplinskih mreža distribuira korisnicima. Ova tehnologija omogućava opskrbu obnovljivom toplinom bez štetnih emisija. Prva postrojenja solarnog daljinskog grijanja izgrađena su na sjeveru Europe prije dvadesetak godina. Trenutno postoji 116 postrojenja solarnog daljinskog grijanja u Europi čija je snaga veća od 700 kWh. Zemlje koje prednjače u sustavima daljinskog toplinskog grijanja su Danska, Švedska i Njemačka, a zanimanje za ove tehnologije raste jer je utjecaj na okoliš minimalan, a velik je potencijal u zamjeni centralnih sustava grijana na fosilna goriva.
Za izgradnju postrojenja solarnog daljinskog grijanja koje će toplinom i toplom vodom opskrbljavati jedno naselje treba raspolagati s većom površinom za postavljanje kolektorskog polja. Površine se kreću od 500 kvadratnih metara naviše, a snage od 350 kW. Najveća instalirana kolektorska polja su površine preko 30 000 metara kvadratnih i toplinske snage preko 20 MW. Kolektore je moguće postaviti i na krovove zgrada, no takva investicija je skuplja i zahtjevnija.
Skladištenje toplinske energije
Korištenje ove tehnologije zahtijeva uvođenje skladištenja topline kako bi postrojenje omogućilo predaju topline u sezoni grijanja, kada je sunčevo zračenje najslabije. U razdoblju kad je zračenje sunca najjače, potrebe za grijanjem najmanje su, a prinos najveći. Stoga su osmišljeni načini skladištenja toplinske energije u spremnicima – akumulatorima topline raznih izvedbi. Riječ je o podzemnim i nadzemnim spremnicima dnevnog i sezonskog karaktera velikog raspona kapaciteta (od 200 m3 do iznad 10.000 m3). U praksi se razlikuju spremnici-tankovi s vrućom vodom, natkriveni jamski spremnici, polje bušotina s cijevima-izmjenjivačima putem kojih vruća voda predaje/uzima toplinu okolnom tlu (pogodnije za šljunkovita tla) te iskorištavanje podzemnih voda kao spremnika topline. Investicije u veće sezonske spremnike velike su, no praksa je pokazala njihovu svrhovitost kod dovoljno velikog broja potrošača topline.
Sustave solarnoga daljinskog grijanja zbog pouzdanosti opskrbe potrebno je kombinirati s drugim izvorima topline – kotlovnicama ili širim toplinskim mrežama. U određenim se sustavima koriste manji međuspremnici za dnevno kratkoročno skladištenje. Da bi se zadržao princip iskorištavanja obnovljivih izvora energije, sustavi solarnoga daljinskog grijanja mogu se kombinirati s kotlovima na biomasu.
U uvjetima postojanja odgovarajućeg prostora za kolektorsko polje jedan je od dobrih razloga za primjenu te tehnologije za grijanje naselja činjenica da toplina iz sunca daje veći prinos energije u klilovatsatima po četvornom metru u odnosu na energiju iz fotonapona, vjetra, biomase i biometanola.
Iskustva u Europi
U Danskoj i Švedskoj postrojenja s instaliranim velikim kolektorskim poljima na tlu danas proizvode toplinsku energiju uz konkurentne troškove. U Austriji je ostvareno izravno napajanje solarnom energijom velikih gradskih toplinskih mreža. Centralni sustavi sa solarnim kolektorima instaliranim na krovovima velikih zgrada u kombinaciji sa sezonskim spremnicima topline pokrivaju do 50 posto potreba za toplinskom energijom u pojedinim stambenim područjima u Njemačkoj.
Mrežom centralnoga grijanja najčešće upravlja lokalna komunalna tvrtka registrirana za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom centralnoga grijanja. Vlasnik sustava može biti komunalna tvrtka, vlasnik stambene zgrade ili, kao u Grazu u Austriji, ESCO tvrtka koja se pojavljuje kao investitor, upravlja sustavom i prodaje toplinsku energiju vlasnicima stambenih zgrada i/ili komunalnoj tvrtki koja pruža uslugu centralnoga grijanja.
Zahvaljujući iskazanom zanimanju vlasnika zgrada, u Švedskoj je razvijen sustav malih distribuiranih solarnih sustava koji su sklopili ugovore sa Švedskim sustavom centralnoga grijanja.
S razvojem tehnologije i širenjem mogućnosti primjene u kombinaciji s ostalim izvorima topline, uz ESCO modele, inovativno sezonsko pohranjivanje i koncepte hlađenja, zanimanje za solarno daljinsko grijanje u Europi poraslo je u posljednjih dvadesetak godina, a veliku ulogu u tome ima edukacija i interes lokalne uprave i lokalnih komunalnih tvrtki te proizvođača.
S ciljem potpore uvođenju solarnoga daljinskoga grijanja na tržište pokrenut je europski projekt SDHplus. SDHplus je projekt iz programa Inteligentna energija koji okuplja europski konzorcij od 18 partnera iz 13 europskih zemalja među kojima su udruženja, poduzetnici i instituti iz sektora toplinarstva i iskorištavanja sunčeve energije, a jedan je od partnera i hrvatski Energetski institut „Hrvoje Požar“.
Izvor: zelenazona.hr
OIE u daljinskom grijanju i hlađenju - trend ili potreba?
Korištenje Sunčeve energije za daljinsko grijanje u Hrvatskoj, za sada, nije poznato, a od obnovljivih izvora najviše se primjenjuje biomasa, s očekivanim trendom rasta...
Za sve sudionike na tržištu toplinske energije - donositelje odluka, predstavnike lokalnih zajednica te stručnjake iz područja toplinarstva i solarne energije, Energetski institut “Hrvoje Požar“ organizirao je konferenciju s temom “Daljinsko grijanje i hlađenje - rješenja za korištenje obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj“. Održana je u Zagrebu, a bila je usredotočena na rezultate dvaju IEE (Intelligent Energy Europe) projekata: SDH (Solar District Heating) i Rescue (Renewable Smart Cooling for Urban Europe), uz primjere njihove primjene u zemljama EU-a.
Projekt SDH se u razvijenim europskim zemljama provodi godinama, a cilj mu je i potpora razvoju postrojenja solarnog daljinskog grijanja i u Hrvatskoj. Obuhvaća poticanje komercijalne primjene takvog grijanja, razvoj i primjenu novih poslovnih modela za solarno daljinsko grijanje preko probnih (pilot) projekata, prijenos stručnih znanja te ostvarenje suradnje među tržišnim sudionicima na europskoj razini. Projekt Rescue je usmjeren na korištenje obnovljivih izvora energije u daljinskom hlađenju. Naime, u Europi su potrebe za rashladnom energijom na najvišim zabilježenim razinama, s očekivanim trendom rasta, a hlađenje ima visoki udjel u potrošnji električne energije te posljedičnu odgovornost za emisije. Stoga se smatra da su za europske gradove koncepti daljinskog hlađenja održiva alternativa, a ovaj Projekt ima za cilj u tomu ih poduprijeti.
Postrojenja za solarno daljinsko grijanje tehnologija su korištenja Sunčeve energije velikih razmjera, za opskrbu obnovljivom toplinom bez emisija. Toplinska energija se iz velikih kolektorskih polja, preko toplinskih mreža, distribuira stambenim i industrijskim područjima. Premda je takvo grijanje još uvijek u ranoj fazi razvoja na tržištu, u brojnim postrojenjima u Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj i Austriji su tijekom 20 godina pogonskog iskustva, stečena stručna tehnička znanja.
U pojedinim stambenim područjima u Njemačkoj, sunčani kolektori integrirani u krovišta i kombinirani sa sezonskim spremnicima topline, pokrivaju do polovice potreba za toplinskom energijom. U Danskoj i Švedskoj, postrojenja s velikim na tlu instaliranim kolektorskim poljima, već danas proizvode toplinsku energiju uz konkurentne troškove. U Austriji je postignuto izravno napajanje velikih gradskih toplinskih mreža solarnom energijom.
"Najnovija - četvrta generacija centraliziranih toplinskih sustava (CTS), urbanistima omogućuje povezivanje energetske učinkovitosti, uz istodobno povećanje mogućnosti proizvodnje toplinske energije iz obnovljivih izvora energije što, međutim, traži vremena te cjeloviti, strateški pristup", ocijenio je direktor HEP Toplinarstva Robert Krklec, koji je predstavio hrvatska iskustva u proizvodnji i opskrbi toplinskom energijom preko centraliziranih toplinskih sustava.
Naglasio je da je EU prepoznala sve prednosti održivog grijanja i hlađenja iz CTS-a koji, kao "integrator energetskih sustava sutrašnjice", što je već europska praksa, može svima donijeti uštede i dobrobiti. Usitnjavanje toplinskog sustava - u energetskom pogledu - ocijenio je štetnim te naglasio da svi proizvođači toplinske energije imaju pravo pristupa CTS-u, u skladu s Mrežnim pravilima distribucije toplinske energije.
Podsjetio je na uspješan projekt daljinskog hlađenja HEP Toplinarstva provedenog u KBC Rebro Zagreb, uz napomenu da je ono isplativo jedino na većim, poslovnim objektima. U HEP Toplinarstvu u tijeku su ili u planu i drugi brojni projekti usmjereni postizanju veće energetske učinkovitosti i zastupljenosti obnovljivih izvora energije. Dosadašnja iskustva s CTS-om iznimno su pozitivna, osobito stoga što je riječ o (najučinkovitijem) korištenju energije iz kogeneracijskih postrojenja u termoelektranama HEP-a.
Za sada se među obnovljivim izvorima za grijanje u Hrvatskoj najviše primjenjuje biomasa, s očekivanim trendom rasta - rečeno je na Konferenciji. Postoji i potencijal geotermalne energije, koji se još uvijek koristi ograničeno.
Korištenje Sunčeve energije za daljinsko grijanje u Hrvatskoj, za sada, nije poznato, a uz brojna pitanja koja ono otvara, poput isplativosti, konkurentnosti, naplate, raspoloživosti tijekom zimskog razdoblja... upitno je koliko je ono realno i opravdano.
Autor/Izvor: © Portal croenergo.eu
