Plutajući terminal za ukapljeni prirodni plin (LNG) na otoku Krku, poznat kao FSRU (Floating Storage and Regasification Unit) LNG Croatia, započeo je svoj put prema Turskoj kako bi se provela ključna nadogradnja s ciljem povećanja kapaciteta broda. Brod je isplovio iz Omišlja i uputio se u brodogradilište Kuzey Star u Turskoj, gdje će se ugraditi dodatni modul za uplinjavanje (regasification module). Ovaj tehnički zahvat dio je projekta proširenja kapaciteta LNG terminala koji će značajno poboljšati sigurnost opskrbe plinom u Hrvatskoj i široj regiji. Brod će se vratiti u listopadu 2025., dok će se tijekom obnove, osim instalacije modula, obaviti i petogodišnji pregled broda te redovno održavanje.

Razlozi i detalji nadogradnje

Glavni cilj ovog projekta je udvostručenje kapaciteta uplinjavanja terminala na LNG terminalu Krk. Trenutni kapacitet iznosi oko 2,9 milijardi kubnih metara plina godišnje, a dodavanjem novog modula od 250.000 kubnih metara na sat, ukupni kapacitet će se povećati na približno 6,1 milijardu kubnih metara godišnje. Nadogradnja uključuje integraciju novog modula s postojećim sustavima, što će omogućiti veću fleksibilnost u opskrbi plinom, posebno u kontekstu energetske krize i nastojanja Europe da diversificira izvore energije nakon rusko-ukrajinskog sukoba.

Projekt je financijski podržan od strane Europske unije, koja je odobrila 25 milijuna eura pomoći, dok je ukupna vrijednost proširenja procijenjena na 51,1 milijun eura. Tvrtka Wärtsilä Gas Solutions zadužena je za isporuku i instalaciju modula, koja se provodi tijekom ljeta 2025. Ova nadogradnja nije samo tehnička, već je i strateška, jer će terminal postati važan čvor za distribuciju LNG-a u srednju i jugoistočnu Europu, uključujući povezivanje s prekograničnim plinovodima. LNG terminal se pridružio PRISMA platformi za ponudu regasifikacijskih kapaciteta od 12. svibnja 2025.

Pozadina LNG terminala na Krku

LNG terminal na otoku Krku operativan je od 2021. godine i predstavlja ključan korak u hrvatskoj energetskoj neovisnosti. FSRU LNG Croatia, brod duljine 283 metra i kapaciteta 140.000 kubnih metara, kupljen je od norveške tvrtke Golar LNG za oko 159 milijuna eura. Terminal je ključan za uvoz ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a, Katara i drugih izvora, čime se smanjuje ovisnost o ruskom plinu. Od pokretanja, terminal je primio više od 125 pošiljki LNG-a, uključujući 125. pošiljku 13. kolovoza 2025., te je obavio 500 operacija pretovara LNG-a na kamione.

Proširenje kapaciteta dolazi u vrijeme rastuće potražnje za LNG-om u Europi. Prema Europskoj komisiji, ovaj projekt će doprinijeti sigurnosti opskrbe plinom za zemlje poput Slovenije, Mađarske i Austrije, putem postojećih i planiranih plinovoda. Tursko brodogradilište Kuzey Star odabrano je zbog specijalizacije u radu na FSRU brodovima, a slični projekti provodili su se i za druge europske terminale.

Šire implikacije i budućnost

Ova nadogradnja dio je transatlantske suradnje između SAD-a i Hrvatske u energetskom sektoru. Američki izvoz LNG-a u Europu porastao je za više od 140% od 2021., a terminal na Krku jača energetsku sigurnost NATO saveznika. U budućnosti, planirane su dodatne investicije u transportnu infrastrukturu poput novih plinovoda i mogućeg drugog LNG broda, što bi Hrvatsku učinilo regionalnim energetskim hubom. Terminal bi trebao biti spreman za sljedeću plinsku godinu s povećanim kapacitetima, pridonoseći stabilnosti opskrbe u regiji zemnim plinom.

Putovanje LNG Croatia u Tursku predstavlja važan korak u modernizaciji hrvatske energetske infrastrukture, s dugoročnim benefitima za ekonomiju i sigurnost. Projekt je u tijeku, a završetak do listopada 2025. omogućit će veći protok plina, podržavajući tranziciju Europe prema diversificiranim izvorima energije.

GEOSTRATEŠKO POZICIONIRANJE REPUBLIKE HRVATSKE

Republika Hrvatska, zahvaljujući svom geografskom položaju na Jadranu i razvoju infrastrukture poput LNG terminala na otoku Krku, sve se više pozicionira kao ključni igrač na energetskoj karti Europe. Ovo pozicioniranje ima duboke implikacije na transport energenata prema susjednim zemljama, jača politički utjecaj Hrvatske u regiji i pridonosi slabljenju ruskog utjecaja na kontinentalnu Europu. U nastavku slijedi analiza temeljena na aktualnim razvojima, s fokusom na prirodni plin kao dominantnom energentu u ovom kontekstu, uzimajući u obzir energetsku krizu nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine i nastojanja EU-a za diversifikaciju izvora energije.

Značaj pozicioniranja Hrvatske u transportu energenata prema susjednim zemljama

Hrvatska se transformira u regionalni transportni energetski hub, prvenstveno kroz plutajući LNG terminal (FSRU) na Krku, koji je operativan od 2021. godine. Terminal omogućuje uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz globalnih izvora poput SAD-a, Katara, Alžira i Trinidada i Tobaga, te njegovu distribuciju preko postojeće mreže plinovoda. Trenutni kapacitet terminala iznosi oko 2,9 milijardi kubnih metara (bcm) godišnje, što pokriva domaću potrošnju Hrvatske (oko 2,5-2,9 bcm) i omogućuje izvoz prema susjedima. Do 2025. godine, nakon proširenja, kapacitet će se udvostručiti na 6,1 bcm, čime će Hrvatska moći opskrbljivati veće količine plina Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Bavarskoj u Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, a potencijalno i Ukrajini.

Ključni elementi transporta uključuju:

* Povezivanje plinovoda: Hrvatska ulaže u nove plinovode, poput linija Omišalj-Zlobin, Zlobin-Bosiljevo-Sisak-Kozarac i Lučko-Zabok-Rogatec (prema Sloveniji), ukupne duljine 216 km i vrijednosti oko 534 milijuna eura, financirane EU fondovima. Ovi projekti omogućuju transport plina prema Mađarskoj i Sloveniji, a dalje prema Austriji i Njemačkoj. Dodatno, postoje planovi za vodikove transportne sustave u budućnosti.

* Izvoz nafte: Preko JANAF-a (Jadranski naftovod), Hrvatska može povećati kapacitet transporta nafte iz Omišlja prema Mađarskoj i Slovačkoj sa 11,4 na 15,6 milijuna tona godišnje, što je ključno za rafinerije u tim zemljama.

* Geografska prednost: Kao "mediteranska vrata" prema Srednjoj Europi, Hrvatska koristi svoj položaj za povezivanje s globalnim tržištima, uključujući potencijalne koridore poput IMEC-a (India-Middle East-Europe Corridor), iako se suočava s konkurencijom Italije i Slovenije (luke Trst i Koper).

Ovo pozicioniranje donosi ekonomske koristi Hrvatskoj kroz prihode od tranzita, ali i rizike poput ekoloških kontroverzi oko terminala i potrebe za dodatnim ulaganjima u infrastrukturu.

Promjena političkog utjecaja Hrvatske

Razvoj energetske infrastrukture značajno jača politički utjecaj Hrvatske unutar EU-a i regije. Od ulaska u EU 2013. godine, Hrvatska je iskoristila europska sredstva (npr. 25 milijuna eura za proširenje terminala) da postane strateški partner u energetskoj sigurnosti. Terminal na Krku, dio Inicijative Tri mora (3SI), omogućuje Hrvatskoj da sudjeluje u Sjeverno-južnom plinskom koridoru, integrirajući tržišta od Baltičkog do Jadranskog mora.

* Regijski utjecaj: Hrvatska postaje ključni dobavljač za zemlje poput Mađarske i Slovenije, što joj daje pregovaračku moć u bilateralnim odnosima. Na primjer, Mađarska je prvi put u 70 godina potpisala dugoročni ugovor o kupnji LNG-a iz zapadnih izvora preko Hrvatske.

* EU i transatlantska suradnja: Suradnja sa SAD-om u uvozu LNG-a jača NATO veze i pozicionira Hrvatsku kao pouzdanog saveznika u energetskoj tranziciji. Ovo povećava njezin utjecaj u EU pregovorima o energetskoj politici, posebno u kontekstu REPowerEU plana.

* Energetska neovisnost: Od 2021., Hrvatska nije ovisna o ruskom plinu, što joj omogućuje fleksibilniju vanjsku politiku i veću otpornost na krize.

Ipak, izazovi uključuju konkurenciju s drugim hubovima (npr. Poljska, Litva) i potrebu za koordinacijom s EU-om kako bi se izbjegla prevelika ekspanzija LNG infrastrukture izvan stvarnih potreba.

Slabljenje utjecaja Rusije na europske kontinentalne zemlje

Ruski utjecaj na Europu, posebno kroz Gazprom, tradicionalno se oslanjao na dominaciju u opskrbi plinom (oko 40% EU uvoza prije 2022.). Međutim, invazija na Ukrajinu dovela je do drastičnog pada uvoza: EU je smanjila uvoz ruskog plina za 80% do 2024., a prekinut je tranzit preko Ukrajine od 1. siječnja 2025.

Hrvatska igra ključnu ulogu u ovom procesu:

* Diversifikacija: Terminal na Krku omogućuje zamjenu ruskog plina LNG-om, smanjujući ovisnost zemalja poput Mađarske, Slovačke i Austrije. EU cilja potpuni izlazak iz ruskog plina do 2027., a Hrvatska doprinosi nacionalnim planovima za diversifikaciju.

* Geopolitičke implikacije: Slabljenje ruskog energetskog oružja smanjuje Moskvin utjecaj u Balkanu i Srednjoj Europi, gdje je Rusija koristila plin za politički pritisak (npr. u Srbiji, Bosni). Hrvatska, kao alternativni dobavljač, podržava EU nastojanja protiv ruskog utjecaja, isuključujući ruski utjecaj u kandidatskim zemljama.

* Ekonomske posljedice: Povećani uvoz LNG-a (porast od 12 puta u Srednjoj i Istočnoj Europi od 2015.) dovodi do pada Gazpromovog tržišnog udjela, dok Novatek (ruski LNG) još uvijek ima manji utjecaj.

Rusija gubi geopolitički alat, ali zadržava utjecaj kroz dugoročne ugovore u nekim zemljama (npr. Mađarska, Slovačka), što zahtijeva daljnje EU sankcije.

Zaključno

Pozicioniranje Republike Hrvatske na energetskoj karti svijeta pretvara ju u strateški energetski transportni hub, jačajući njezin politički utjecaj kroz energetsku sigurnost i suradnju sa susjedima te Europskom Unijom. Istodobno, ovo direktno slabi ruski utjecaj na zemlje istočne Europe, potičući diversifikaciju dobavnih pravaca energenata i tranziciju prema održivim izvorima energije. Budućnost energetske infrastrukture ovisi o daljnjim ulaganjima i EU koordinaciji dok istovremeno Hrvatska ima priliku postati ključni igrač u energetskoj neovisnosti kontinentalne Europe.