Hrvatska i Njemačka nastavljaju produbljivati svoje bilateralne odnose, s posebnim naglaskom na gospodarsku suradnju, energetiku i obranu. Tijekom nedavnog radnog posjeta njemačkog saveznog ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula Hrvatskoj, premijer Andrej Plenković i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman istaknuli su važnost jačanja međusobne razmjene i suradnje u ključnim područjima. Ova suradnja dolazi u kontekstu šireg europskog nastojanja da se osigura stabilnost i energetska neovisnost, posebno u svjetlu globalnih izazova poput rata u Ukrajini i krize na Bliskom istoku.

Sastanak između Plenkovića i Wadephula održan je u sklopu Konferencije veleposlanika koju je organiziralo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Razgovori su obuhvatili političku i sigurnosnu suradnju unutar EU-a i NATO-a, inicijative za mir u Ukrajini, humanitarnu pomoć u Gazi te situaciju u jugoistočnoj Europi, s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu. Plenković je naglasio da su odnosi između dviju zemalja bliski i partnerski, te da postoji snažna želja za jačanjem gospodarskih veza. Prema njegovim riječima, energetika i obrana predstavljaju ključna područja buduće suradnje.

Na zajedničkoj konferenciji za novinare, Grlić Radman je izrazio zadovoljstvo dugogodišnjim partnerstvom s Berlinom, ističući njemačko razumijevanje važnosti europske perspektive za zemlje zapadnog Balkana. On je opisao taj proces kao tehnički i geostrateški, koji zahtijeva usklađivanje s europskim vrijednostima. Grlić Radman je podsjetio na tradicionalno bliske i prijateljske odnose između Hrvatske i Njemačke, ojačane integracijom u EU te osobnim vezama između građana obiju zemalja. Posebno je spomenuo njemačku podršku tijekom raspada Jugoslavije i hrvatske borbe za slobodu i suverenitet, kao i rastuće povjerenje njemačkih građana prema Hrvatskoj, vidljivo kroz turizam.

Wadephul je pohvalio ulogu Hrvatske kao mentora i posrednika za zemlje kandidatkinje za EU, rekavši: "S vašim glasom, iskustvom i posredničkom ulogom vi ste ključ za to da Europa može dalje rasti. Ne samo u smislu broja članica nego i snage, jedinstva, međusobnog poštovanja." On je naglasio potrebu za proširenjem EU-a, ali i za unutarnjim reformama, upozoravajući da će zapadni Balkan testirati ispunjenje misije EU-a. Wadephul je istaknuo da je trgovinska razmjena između Hrvatske i Njemačke jača nego s bilo kojom drugom članicom EU-a, te da je ulazak Hrvatske u EU primjer transformacije kroz odlučnost i političku volju, čineći je uzorom za druge zemlje.

Poseban naglasak tijekom razgovora stavljen je na suradnju u obrambenoj industriji. Grlić Radman je spomenuo modernizaciju hrvatskih kopnenih snaga nabavom tenkova Leopard 2A8 te suradnju između hrvatske tvrtke DOK-ING i njemačke Rheinmetall, koje su 2023. potpisale memorandum o razvoju bespilotnih borbenih i neborbenih sustava. Ovo partnerstvo predstavlja konkretan primjer gospodarske integracije i tehnološkog napretka.

TRANSPORTNI PLINOVOD PREMA BAVARSKOJ

Grlić Radman je govorio i o važnosti osiguravanja europske energetske neovisnosti, pa je spomenuo projekt kojim bi se LNG terminal na Krku spojio s Bavarskom. Ovaj projekt predstavlja ključni korak u diverzifikaciji energetskih izvora EU-a, posebno u kontekstu smanjenja ovisnosti o ruskom plinu nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. LNG terminal na otoku Krku, koji je službeno otvoren 2021. godine, trenutno ima kapacitet od 2,9 milijardi kubičnih metara plina godišnje, ali Hrvatska planira njegovo proširenje na 6,1 milijardu kubičnih metara do 2025. godine. Ovo proširenje omogućit će Hrvatskoj da postane regionalni energetski hub za Srednju Europu, opskrbljujući zemlje poput Austrije, Slovenije i Njemačke.

Koncept transporta zemnog plina iz LNG terminala na Krku u Bavarsku temelji se na kombinaciji pomorskog prijevoza i kopnenih cjevovoda. Ukapljeni prirodni plin (LNG) dolazi brodovima iz zemalja poput Katara, SAD-a ili Alžira na terminal, gdje se regasificira odnosno pretvara se iz tekućeg u plinovito stanje kroz proces zagrijavanja kapljevite faze. Nakon toga, plin se transportira postojećim i planiranim cjevovodima. Trenutno, terminal je povezan s hrvatskom nacionalnom mrežom, koja je integrirana s Mađarskom, Slovenijom i Italijom. Za spoj s Bavarskom, planira se izgradnja novog plinovoda kroz Sloveniju i Austriju, koji bi omogućio reverzibilni tok plina ne samo iz Hrvatske prema sjeveru, već i iz drugih izvora poput Azerbajdžana ili grčkih LNG terminala prema sjeveru.

Ovaj projekt, iniciran 2022. godine suradnjom Hrvatske, Austrije i Bavarske, predviđa investiciju od oko 600 milijuna eura, s naglaskom na EU fondove za financiranje. Premijeri Hrvatske, Austrije, Slovenije i Bavarske poslali su pismo predsjednici Europske komisije s planom investicije, ističući stratešku važnost za energetsku sigurnost regije. Bavarska, kao industrijski centar Njemačke, ovisi o stabilnim isporukama plina, a ovaj spoj bi omogućio pristup ne-ruskim izvorima, uključujući i budući transport zelenog vodika kroz iste cjevovode. Prema procjenama, projekt bi mogao biti operativan u roku od tri godine, s dodatnim kapacitetima za 0,75 milijardi kubičnih metara plina koji će se aukcionirati u 2025.

Osim plina, projekt otvara mogućnosti za integraciju obnovljivih izvora energije, poput zelenog vodika, što bi doprinijelo dekarbonizaciji Europe. Hrvatska vidi LNG terminal na Krku kao ključ za regionalnu energetsku sigurnost, a suradnja s Njemačkom dodatno jača njenu ulogu u EU-u. U zaključku, ovi razgovori potvrđuju strateško partnerstvo između Hrvatske i Njemačke, koje nije samo gospodarsko već i geostrateško. Kroz projekte poput spojnice Krk-Bavarska, Europa gradi otporniji energetski sustav, spreman za buduće izazove.

ANALIZA ENERGETSKIH POTREBA BAVARSKE

Bavarska, kao jedna od najvećih i najindustrijaliziranijih njemačkih saveznih država, ima značajne energetske potrebe koje se oslanjaju na fosilna goriva poput zemnog plina i nafte. U kontekstu globalnih geopolitičkih napetosti, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Bavarska i južna Njemačka nastoje diverzificirati izvore energije kako bi smanjile ovisnost o ruskim isporukama. Hrvatski operatori PLINACRO (za zemni plin) i JANAF (za naftu) igraju ključnu ulogu u ovom procesu, pružajući alternativne rute transporta iz Jadranskog mora prema srednjoj Europi. Ova analiza temelji se na dostupnim podacima o potrošnji, ovisnosti i infrastrukturnim projektima, s fokusom na potencijalne doprinose hrvatske transportne infrastrukture.

Energetske potrebe Bavarske po pitanju zemnog plina i nafte

Bavarska je drugi najveći potrošač zemnog plina u Njemačkoj, s godišnjom potrošnjom od približno 105 TWh (oko 9,5 milijardi kubičnih metara, bcm), što predstavlja značajan udio u ukupnoj njemačkoj potrošnji od 844 TWh u 2024. godini. Ova potrošnja uglavnom dolazi iz industrije, grijanja i proizvodnje električne energije, gdje plin čini oko 34% finalne potrošnje energije u prvom kvartalu 2025. godine. Bavarska proizvodi samo mali dio električne energije iz plina (14 TWh godišnje), ali ovisi o uvozu za većinu potreba, što je čini ranjivom na poremećaje u lancu opskrbe.

Što se tiče nafte, Bavarska dijeli opći njemački trend, gdje ukupna potrošnja nafte iznosi oko 1,95 milijuna barela dnevno (bpd) u 2023. godini, s blagim padom u 2024. U Bavarskoj, nafta čini oko 30% finalne potrošnje energije, uglavnom u prometu, industriji i grijanju. Kao industrijski centar s tvrtkama poput BMW-a i Siemensa, Bavarska troši značajan dio njemačke nafte, procjenjeno na oko 20-25% ukupne nacionalne potrošnje, što odgovara približno 400.000-500.000 bpd. Ova potrošnja pada zbog tranzicije prema obnovljivim izvorima, ali ostaje kritična za rafinerije u regiji.

Ovisnost Bavarske o ruskim isporukama i potreba za neovisnošću

Prije 2022. godine, Njemačka je ovisila o Rusiji za oko 55% uvoza zemnog plina i 30% nafte, što je Bavarsku, kao južnu regiju, činilo posebno ovisnom zbog plinovoda poput Nord Stream (iako ne direktno povezan s jugom). Rat u Ukrajini doveo je do smanjenja ovisnosti: do 2023. godine, ruski plin pao je na manje od 10%, a nafta na slične razine, ali Europa još uvijek uvozi rekordne količine ruskog LNG-a (16,5 milijuna tona u 2024.). Bavarska, bez izravnog pristupa moru, ovisi o kopnenim cjevovodima i LNG terminalima u Sjevernoj Europi, što povećava troškove i rizike. Cilj je potpuna diverzifikacija do 2027., s fokusom na alternativne izvore poput SAD-a, Katara i Norveške, te integraciju obnovljivih izvora poput vjetra (Bavarska ima potencijal za 28 TWh uštede plina kroz vjetar).

Uloga PLINACRO-a u povećanju neovisnosti: Transport zemnog plina

PLINACRO, hrvatski operator plinskog transportnog sustava, može značajno doprinijeti energetskoj neovisnosti Bavarske kroz projekt spojnice LNG terminala na Krku s Bavarskom. Ovaj projekt, iniciran 2022., predviđa izgradnju plinovoda kroz Sloveniju i Austriju, omogućujući transport regasificiranog LNG-a iz Krka prema jugu Njemačke. Trenutni kapacitet LNG terminala na Krku iznosi 2,9 bcm godišnje, s planiranim proširenjem na 6,1 bcm do 2025. PLINACRO gradi četiri nova plinovoda ukupne vrijednosti 533 milijuna eura, što će omogućiti reverzibilni tok plina i dodatni kapacitet od 0,75 bcm godišnje aukcioniran za Bavarsku.

Način doprinosa: Plin dolazi brodovima na Krk, regasificira se i transportira PLINACRO-ovim mrežama (ukupno 2.694 km cjevovoda) prema granici, zatim se transportira dalje u Bavarsku. Ovaj zemni plin može pokriti do 10-15% bavarske potrošnje plina (oko 1-1,5 bcm), smanjujući ovisnost o ruskim rutama. Dodatno, projekt transportnih cjevovoda otvara mogućnosti za zeleni vodik, što doprinosi dugoročnoj dekarbonizaciji Europe.

Uloga JANAF-a u povećanju neovisnosti: Transport nafte

JANAF upravlja Jadranskim naftovodom (Adria pipeline), koji počinje u luci Omišalj na Krku i proteže se kroz Hrvatsku do Siska, s granama prema Sloveniji, Mađarskoj, Bosni i Srbiji. Ukupna duljina sustava je oko 630 km u Hrvatskoj, s kapacitetom od 34 milijuna tona nafte godišnje (oko 680.000 bpd), iako trenutna upotreba iznosi oko 10-15 milijuna tona.

Način doprinosa Bavarskoj: JANAF se povezuje s Transalpskim naftovodom (TAL), koji ide od Trsta (blizu Omišlja) preko Austrije do Bavarske i Baden-Württemberga, duljine 753 km. Ovo omogućuje transport nafte iz Bliskog istoka, Afrike ili SAD-a preko Jadrana u južnu Njemačku, zaobilazeći ruske rute. JANAF može doprinijeti do 20-30% bavarske potrošnje nafte (oko 100.000-150.000 bpd), ovisno o ugovorima, što značajno povećava neovisnost. Dodatno, JANAF planira adaptaciju za budući transport zelenih goriva.

Zaključna razmatranja

Bavarska se suočava s visokim energetskim potrebama od 105 TWh plina i značajnim dijelom njemačke naftne potrošnje uz smanjenje ovisnosti o Rusiji s 55% na manje od 10%. PLINACRO i JANAF nude strateške alternative: PLINACRO kroz plinski transport od 0,75-6,1 bcm godišnje iz Krka, a JANAF kroz naftni kapacitet do 34 milijuna tona, povezujući Jadransko more s Bavarskom. Ovi projekti ne samo da povećavaju neovisnost južne Njemačke nego i pozicioniraju Hrvatsku kao regionalni energetski hub, s potencijalom za zelenu tranziciju u budućnosti. Međutim, realizacija ovisi o EU fondovima i geopolitičkoj stabilnosti, s očekivanim operativnim statusom do 2027. godine.