Tri zemlje dogovorile gradnju brane na Nilu
Sudan, Etiopija i Egipat potpisali su sporazum o izgradnji etiopske Velike renesansne brane. Sudan, Egipat i Etiopija potpisali su u Kartumu principijelni sporazum za izgradnju etiopske Velike renesansne brane, zbog koje se Kairo plašio da ne dođe do smanjenja snabdijevanja vodom iz Nila. Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi, sudanski predsjednik Omar al-Bashir te etiopski premijer Hailemariam Desalegn prisustvovali su svečanom potpisivanju. "Izabrali smo saradnju i uzajamno povjerenje u interesu razvoja", komentirao je egipatski predsjednik u Kartumu. Konačni sporazum, kazao je Sisi, "koristit će Etiopiji, a neće štetiti interesima Egipta i Sudana". Omar Bashir je pozdravio "historijski" sporazum. Etiopija je počela skretati vodu iz Plavog Nila u maju 2013. godine kako bi izgradila ovu branu od 6.000 megawata, koja će biti najveća u Africi kada bude završena u 2017. godini. Taj projekt ranije je izazivao političke tenzije između zemalja koje zavise od rijeke Nil, koja je hiljadama godina izvor života za narode naseljene uz njene obale. Etiopija je ranije odbijala pregovore o gradnji brane. Za Etiopiju je to brana koja će u cijeloj zemlji riješiti problem snabdijevanja strujom, ali Egipat je brinuo zbog potencijalnog utjecaja brane na tok Nila. Kad je Etiopija 2013. godine preusmjerila rijeku projekt je pojačao tenzije između dviju zemalja. Šest zemalja iz područja gornjeg toka, uključujući Etiopiju, već je potpisalo sporazum o jednakom korištenju rijeke. Sporazum o saradnji zamijenio je onaj iz kolonijalnog doba, prema kojem Egipat i Sudan imaju pravo na najveći dio Nila i pravo veta na svaki projekt na njemu. Obje zemlje ranije su odbijale potpisati novi sporazum. Otprilike 58 posto Etiopljana trenutno živi bez struje, a oni koji je imaju ljuti su zbog redovnih isključenja. Vlada poručuje da je snabdijevanje čistom, jeftinom energijom jedna od stvari od kojih ne namjerava odustati.
Izvor: Al Jazeera i agencije





Kome pripada Nil?
Nakon višegodišnjeg sukoba oko rijeke, Egipat, Etiopija i Sudan konačno počinju tražiti konstruktivna rješenja. Političari demonstriraju kako izgleda diplomatija, a stručnjaci upozoravaju da se ne treba radovati prerano. Svijeće, generatori i strpljenje – mnogi Etiopljani su dobro pripremljeni za česte nestanke struje u Adis Abebi. To je lijepo mogao da vidi i egipatski predsjednik Abdel Fatah al Sisi kada je, tokom njegove posjete, električna energija nestala na više sati. Bila je to zgodna poruka koliko bi etiopskoj metropoli značila struja indukovana „Velikom etiopskom renesansnom branom“ (GERD), kako se zove megalomanski projekat na gornjem toku Plavog Nila. Odnosi dvije države su zbog te brane već godinama ledeni jer i snabdijevanje Egipta vodom u mnogome zavisi od moćne rijeke. Al Sisijev prethodnik Mohamed Mursi čak je prikriveno prijetio ratom. Vlada u Adis Abebi već nekoliko godina užurbano radi na najvećem hidroenergetskom projektu Afrike, uz samu granicu sa Sudanom. Etiopija je sa 90 miliona stanovnika druga najmnogoljudnija zemlja kontinenta (poslije Nigerije) i njena potreba za energijom je ogromna. Rješenje vide u izgradnji niza brana na Plavom Nilu. Srce tog poduhvata je pomenuti GERD, projekat vrijedan više od tri milijarde evra čija će hidrocentrala moći da daje 6.000 megavata električne energije što odgovara snazi pet nuklearnih elektrana. Time bi Etiopija u mnogome smanjila zavisnost od uvoza sirove nafte, ojačala privredu i ne samo to: oko 2.000 megavata moglo bi da se izvozi u susjedne zemlje, među njima i Egipat. Prvi ugovori već su potpisani. U dolini Nila živi oko 160 miliona ljudi i bez te rijeke Egipat bi bio klasična pustinjska država. Stoga se u Kairu plaše da će vještačke brane u Etiopiji ostaviti seljake u Egiptu praktično na suvom – a na to ih opominje iskustvo sa branom Asuan iz 1971. Već dugo se Egipat i Sudan pozivaju na kolonijalne ugovore iz 1929. i 1959. prema kojima te dvije zemlje imaju pravo na 90 odsto vodene mase Plavog i Belog Nila kao i pravo veta na sve građevinske projekte na tim rijekama. Nakon višegodišnje svađe, tri zainteresovane zemlje su se 23. marta principijelno saglasile. Predsjednik Egipta Al Sisi i njegov etiopski kolega Hajlemarjam Desalen potpisali su sporazum u sudanskom Kartumu uz posredovanje tamošnjeg šefa države Omara al Bašira. Sporazum o gradnji brane predstavljen je srdačno, uz prijateljske riječi kakve su, posebno u Egiptu, postale rijetkost kada je u pitanju Etiopija. Jer nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka i muslimansko bratstvo i vojna hunta poslovično su zveckali oružjem u pravcu Adis Abebe – to je bio zgodan manevar da se skrene pažnja od domaćih problema. Sporazum je veliki korak ka konačnom dogovoru o podjeli vode Nila, kaže Abel Abate Demisi iz Instituta za mir i razvoj u Adis Abebi: „Najveći problem je uklonjen, naime nepovjerenje između Egipta i Etiopije“, smatra ovaj analitičar. „Sporazum će svakako poboljšati odnose triju zemalja i to ne samo na polju privrede i vodosnabdevanja već i kada se radi o bezbjednosti i regionalnoj integraciji.“ Odnosi su bili ledeni i u vrijeme Mubaraka koji je 1995. preživio atentat u Adis Abebi. Sadašnji predsjednik Al Sisi je svakako zainteresovan za bolje odnose sa Etiopijom u kojoj je sjedište Afričke unije, organizacije koja može pomoći Egiptu u situaciji kada je okružen nestabilnim susjedima poput Libije. Ipak, ekspertkinja za vodosnabdijevanje Ravia Tavfik sa kairskog univerziteta je skeptična. „Dok ne budu obavljene tehničke studije neće biti potpisani obavezujući sporazumi“, kaže ona. Dodaje da je Etiopija srljala u gradnju ne čekajući na stručna mišljenja. Sada je glavni zadatak da se dobre namjere, koje su predsjednici izrazili, prevedu u tehničke detalje i to ne samo za branu GERD već za sve buduće poduhvate na Nilu. „Tek ćemo tako vidjeti da li od dogovora profitira svako ili samo Etiopija i to na štetu drugih – prije svega Egipta“, dodaje Tavfik u razgovoru za DW. Divovska brana trebalo bi da krene sa radom 2017. godine. Sudansko ministarstvo energetike i vodoprivrede naziva branu „blagoslovom za Etiopiju i dobiti za ostale“. I Sudanci, naime, planiraju svoje hidrocentrale na Nilu.
www.dw.com

Hoće li Etiopija ukrasti rijeku Nil, izvor egipatskog života i civilizacije?
Kada pogledate Egipat na Google Earthu, vidjet ćete zelenu zmiju koja se proteže zemljom. Kako se bliži Sredozemlju, sve je deblja. Riječ je, jasno, o rijeci Nil - izvoru života i egipatske civilizacije. No, iako je Nil postao sinonim za Egipat, ova ogromna rijeka, podsjeća CNN u svojoj velikoj analizi, prolazi kroz čak 11 afričkih zemalja. Lavovski dio te rijeke pod kontrolom je Egipta, a upravo se na obalama ove važne rijeke razvila jedna od najstarijih svjetskih civilizacija koja nam je podarila piramide i još mnogo toga. Egipat i danas živi od Nila. No, to bi se moglo promijeniti. Nil, naime, nastaje spajanjem dviju rijeka - Plavog i Bijelog Nila. Te dvije rijeke se spajaju kod Kartuma, glavnog grada Sudana. Tu zapravo nastaje Nil. Plavi Nil, koji izvire u etiopskom jezeru Sana, ima jako puno vode i time je zaslužan za oko 85 posto vode koja Nilom dolazi u Egipat. Etiopija, zemlja kroz koju prolazi Plavi Nil, planira napraviti veliku, pet milijardi dolara tešku branu na ovoj rijeci, nedaleko od granice sa Sudanom. Jednom kad bude gotova, ovo će biti najveća brana u Africi. Ovo je ambiciozan projekt koji bi trebao riješiti dio ogromnih problema s kojima se Etiopija susreće. Riječ je o zemlji čija populacija rapidno raste, a to vodi u sve veće siromaštvo. Tu sve brojniju populaciju treba opskrbiti električnom energijom, za što je potrebna brana. Ta brana bi ujedno u etiopske ruke stavila kontrolu vode koja ide prema Egiptu. Time bi zapravo Etiopija, da skratimo priču, dobila kontrolu nad vodom koja ide Egipćanima. Koliko je Nil važan za Egipat i danas, baš kao i u davnoj prošlosti, pokazuje činjenica da čak 97 posto ljudi živi tik uz rijeku. "Ako bi Etiopljani iz nekog razloga željeli smanjiti količinu vode koja ide u Egipat, onda je to ogroman problem", kaže profesor Aly El Bahrawy sa sveučilišta u Kairu. Egipat smatra da je Nil njihova baština. Do nedavno to nije bilo upitno. Rijeke je bilo dovoljno, populacija još nije bila toliko narasla, a ni tehnologija nije bila dovoljno razvijena da bi netko ugrozio dotok Nila u Egipat. No, to se promijenilo. Danas ta tehnologija postoji, a Etiopija ozbiljno razmišlja o gradnji brane. Zapravo, o tome se već pričalo i pisalo unatrag par godina. Tako je bivši egipatski predsjednik Mohamed Morsi u televizijskom obraćanju 2013. godine kazao kako on "ne zaziva rat s Etiopijom", ali da nitko ne smije ugroziti dotok vode u Egipat. Ako udio vode u Nilu padne i za jednu kap, govorio je tada, alternativa je krv. Nakon tog ratobornog nastupa, Egipat je ipak sjeo za diplomatski stol. Tako su se vođe Egipta, Sudana i Etiopije sreli 2015. godine baš u Kartumu, ali nije dogovoreno više-manje ništa. Sada je ključno pitanje koliko će dugo Etiopljani puniti branu, a sve se strane nadaju kako će u sljedećim godinama biti obilnih kiša pa da nijedna strana neće imati većih problema. Etiopija, sve je izvjesnije, neće odustati od ovog projekta i zbog toga je za sve strane i više nego bitno da sjednu za pregovarački stol i riješe to na najbolji mogući način. To će zahtijevati dosta političkog umijeća i dobre volje, ali i transparentnosti. No, jedna je stvar jasna. S ovim projektom Etiopija je dobila ogroman politički utjecaj u regiji, a Egipat ima povijest koje je Nil neizostavan dio. No, hoće li imati i budućnost, ne ovisi samo o njima.
www.index.hr