Zapošljavanje kroz Novu energetiku
    Nedjelja, 02 Listopad 2016 18:36

    Zapošljavanje kroz Novu energetiku

    Godina je 2013., Hrvatska je u gospodarskoj i socijalnoj krizi koja se neposredno očituje u visokoj stopi nezaposlenosti. Činjenica da mladi ljudi nakon završetka školovanja idu na burzu rada umjesto na radno mjesto i uključenje u stvaralački ciklus, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ljudi bez posla ne samo da ne mogu egzistirati, nego dolaze u depresiju osjećajući se nepotrebnim, isključeni su iz života i sumnjaju u njegov smisao. Njihov gnjev i nepravda koju osjećaju može izazvati socijalne nemire i prouzročiti nesagledivu društvenu štetu, poništavajući sve kalkulacije bazirane na maksimalnom profitu kao (nužnom) uvjetu za razvoj društva.

    Osnova na kojoj se temelji pravo na rad zapisana je u Ustavu RH: 'Svatko ima pravo na rad i slobodu rada' (članak 54) i „Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život“ (članak 55). Rad kao iskonsko pravo svakoga čovjeka, spominje i Biblija. Zašto smo došli u situaciju u kojoj nismo u stanju osigurati dovoljno radnih mjesta? Objašnjenja slušamo gotovo svaki dan toliko da bismo mogli napisati knjigu, ali čemu? Namjesto toga pokušajmo pronaći konkretna rješenja za oživljavanje gospodarske aktivnosti i otvaranje novih radnih mjesta.

    Prijedlog URH-a:
    Jedno od rješenja nudi Udruga za razvoj Hrvatske (URH) pothvatom nazvan 'Nova energetika'. Po definiciji to je energetika koja koristi domaće izvore primarne energije iz kojih se, u malim distribuiranim postrojenjima, proizvode sve vrste korisne energije na učinkovit način, vodeći računa o zaštiti okoliša i razvoju vlastite industrije. Glavni cilj Nove energetike je zapošljavanje na temelju vlastitih resursa s kojima raspolaže Hrvatska.

    Temelj Nove energetike počiva na viziji URH-a da za razvoj koristi ono što Hrvatska posjeduje, bogatstvo određeno geografskim položajem i prometnom infrastrukturom: suncem i morem, šumom i poljima, ravnicom i planinama, rijekama i jezerima, povoljnom klimom i tehnologijom koju trebamo razvijati na vlastitoj sirovini. Korištenjem tih resursa Hrvatska se u potpunosti može zaposliti, ako njeguje stvaralački duh i vjeru u svoje mogućnosti, a ne čeka pomoć sa strane.

    Nova energetika sadrži 6 područja:
    1. Energetska učinkovitost i Zaštita okoliša
    2. Obnovljivi izvori energije
    3. Komunalna energetika
    4. Grijanje i hlađenje
    5. Elektro vozila i
    6. Napredne mreže

    Neposredna primjena energetske učinkovitosti štiti okoliš, a zajedno s korištenjem obnovljivih izvora energije znatno doprinosi energetskoj neovisnosti zemlje. Komunalna energetika, zagovara primjenu opće energetike u jedinicama lokalne i regionalne samouprave, s ciljem iskorištavanja svih lokalnih resursa za zapošljavanje na principu 'plave ekonomije'. Otpad jednog sustava koristi se u drugom sustavu, stvarajući energetski (geografski zaokružena) neovisna područja. Grijanje i hlađenje omogućava razvojem centralnih toplinskih sustava, većim korištenjem apsorpcijskih rashladnih uređaja i toplinskih pumpi znatnu uštedu energije, posebno toplinske. Razvoj elektro vozila i sustava za njihovu masovnu upotrebu direktno doprinosi zaštiti okoliša u gradovima i gusto naseljenim mjestima, a napredne mreže integriraju sve lokalne distribuirane izvore, dajući niskonaponskoj mreži posve novu ulogu unutar EES.

    Nova energetika, u svakom od šest navedenih područja nudi 'zelena radna mjesta' (green jobs) na što upozoravaju mnogi radovi i istraživanja.

    Nova radna mjesta:
    Gunter Pauli u knjizi 'Plava ekonomija' [1], u 100 inovacija za 10 godina nudi 100 milijuna radnih mjesta i ekonomski model održivog razvoja temeljen na suradnji prirode i ekonomije. Možda je to daleka budućnost kojoj treba težiti jer društvene odnose uređuje na pravedniji način, ali početak koji vodi u tom pravcu vidimo u radovima koji se bave zapošljavanjem na principima Nove energetike. U radu UNDP-a Hrvatske [2], procjenjuje se do 2020. godine otvoriti 79.500 'zelenih' radnih mjesta (green jobs) u 4 sektora.

    U drugom radu, koji je načinila grupa profesora sa Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu [3], procjenjuje se do 2050. godine otvoriti 192.000 radnih mjesta, u 6 sektora: (1) Transport, (2) Industrija, (3) Kućanstvo, (4) Usluge, (5) Poljoprivreda i (6) Građevinarstvo. Ista bi se otvorila u održavanju postrojenja i proizvodnji goriva, pod pretpostavkom prelaska na obnovljive izvore energije, dosljedno provođenje energetske učinkovitosti, te proizvodnju sintetičkih goriva.

    Potrebne investicije?
    Od visokih državnih dužnosnika moglo se čuti da je za otvaranje jednog radnog mjesta potrebno investirati 100.000 €/RM, ne spominjući uz koje uvjete. Na tu temu postoje ozbiljne studije, na primjer ona Instituta političke ekonomije i istraživanja Univerziteta iz Massachusettsa [4], koja na temelju direktnih, indirektnih i induciranih radnih mjesta (slično kao i studija UNDP Hrvatske) daje procjenu koliko se radnih mjesta može otvoriti na 1 milijuna US$ investiranjem u infrastrukturu. Prema navedenoj studiji, najveći broj radnih mjesta 39,7/1 milijun US$, može se otvoriti u sektoru šumarstva (pošumljavanja, upravljanja šumama i obnavljanju zemljanih i vodenih površina), što uz odnos 1 US$ = 0,78 €, znači investicije od oko 20.000 €/RM. U području biomase trebalo bi investirati 45.000 €/RM, što je povoljno i očekivano jer i drugi radovi ističu biomasu kao zahvalno područje za razvoj. Najmanji broj RM za investiciju od 1 milijun US$ otvarilo bi se u nuklearnom sektoru (4,2), uz investiciju 186.000 €/RM.

    Za točniju procjenu koliko je €/RM potrebno investirati u Hrvatskoj potrebno je detaljnije poznavati naše gospodarstvo. Spomenuti radovi, naime, polaze od toga da na geografskom području razmatranja postoji industrija tj. mogućnost proizvodnje, održavanja i usluga vezanih uz proizvodnju, i što, istini za volju, nema Hrvatska.

    Na važnost razvoja industrije obnovljivih izvora upozorio je Goran Granić u poruci savjetovanju u Vodicama (22.-23.11.2012): 'Nova energetika mora biti i nova industrijalizacija Hrvatske. Ako to promašimo, onda će "Nova" energetika biti samo novi trošak.’

    Taj trošak (oko 17 kn godišnje) čine danas hrvatski potrošači električne energije izdvajajući 0,5 lipa/kWh potrošene energije u fond operatora tržišta HROTE, iz kojega se, prema Tarifnom sustavu od 2012. godine, financiraju povlašteni proizvođači električne energije.

    Da li se poticajima otvaraju radna mjesta u Hrvatskoj i razvija industrija?

    To pitanje postavljaju nezaposleni građani koji svakodnevno slušaju podatke o investicijama u vjetroelektrane, solarne elektrane i elektrane na biomasu, očekujući posao. Odgovor na postavljeno pitanje pokušavamo dobiti u raspravama koje URH održava na temu:

    ZAPOŠLJAVANJE KROZ NOVU ENERGETIKU
    Kao pripremu savjetovanja na istu temu, koje će se održati u studenom 2013. u Vodicama. Tijek rasprava može se pratiti na web stranici URH-a (www.urh.hr), na kojoj su objavljene dosad održane rasprave u Zagrebu (FER, 24.1.2013.) i Osijeku (8.3.2013.). Na završnom skupu u Vodicama URH će predložiti Vladi RH konkretne mjere zapošljavanja na projektima: 'Biotoplifikacija Hrvatske' i Solarizacija Hrvatske'. Projektom Biotoplifikacije URH predlaže da se namjesto sve većeg izvoza ogrijevnog drva (slika 1) proizvodi električna i toplinska energija u kogeneracijskim postrojenjima (bioelektranama – toplanama) koje može proizvesti naša industrija.

    Projektom Solarizacije predlaže se gradnja oko 100.000 krovnih solarnih elektrana snage 10 kW, što ukupno iznosi 1.000 MW (oko četvrtina instalirane snage EES Hrvatske). Realizacijom oba projekta, osim zapošljavanja znatno bi se smanjio uvoz električne energije, kako je kvalitativno pokazano na slikama 2 i 3, na temelju dnevnog dijagrama opterećenja elektroenergetskog sustava na dan 1.10.2012.

    Tog dana, se opterećenje zadovoljilo proizvodnjom u NE Krško, našim TE i HE, neznatnom proizvodnjom u VE, a ostali dio uvozom.

    Kada bi se gradnjom VE uvjetovala izgradnja bazena gornje i donje vode, tj. reverzibilnih hidroelektrana, energija vjetra ne bi ugrožavala stabilnost sustava nego bi se (na korist investitora i EES) za vrijeme viška vjetra punio gornji bazen i praznio u vrijeme skuplje električne energije (druga 'špica'). Razvoj Nove energetike na području Hrvatske omogućit će spremanje električne energije osim u vodnom potencijalu i u kemijskom potencijalu elektro baterija kada bude razvijen sustav elektro vozila.

    Pametnim ulaganjem u postrojenja koja koriste OIE, moguće je razviti domaću industriju, ali se nameće pitanje:

    Odakle sredstva za razvoj industrije?
    Poznato je da strane banke i fondovi, općenito strani kapital, nemaju interesa za razvoj naše tehnologije i industrije. Poznato je da u velikoj zaduženosti i slaboj ekonomiji koja nije u stanju vraćati kamate na dignute zajmove, nemamo dovoljno vlastitih sredstava za investicije. Stoga se naša politika okrenula potragom za stranim investicijama, očekujući time riješiti problem zapošljavanja. Međutim velike investicije ne znače i veliko zapošljavanje hrvatskih građana, jer strani investitori žele ulaganjem u Hrvatskoj ostvariti profit i zaposliti svoju industriju, što u krajnjem slučaju dovodi do otvaranja radnih mjesta tamo gdje se nalazi proizvodnja. Nije slučajno da zagovaranje i poticanje korištenja obnovljivih izvora rade industrijski razvijene zemlje koje time osiguravaju posao svojoj industriji.

    Imamo sredstva iz fonda HROTE, koja se troše u skladu s Tarifnim sustavom, kojega je donijela Vlada RH 31.5.2012. godine. Prema tom sustavu isplaćuje se povlaštenom potrošaču poticajna cijena za kWh proizvedene električne energije, ovisno o tarifnim stavkama.

    Tarifne stavke su fiksne i promjenjive. Fiksni dio temelji se na opravdanim troškovima poslovanja, izgradnje, zamjene, rekonstrukcije te održavanja postrojenja i razumnom povratu sredstava od investicije. Promjenljivi dio ovisi o mjerljivom doprinosu lokalnoj zajednici (gradovi i općine na području Republike Hrvatske), doprinosu razvoja gospodarske aktivnosti, zapošljavanju, razvoju javnih servisa i podizanju kvalitete života. Iznosi tarifnih stavki imaju obilježje operativne potpore promicanju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije u elektroenergetsku mrežu.

    Kolika sredstva HROTE stoje na raspolaganju? Uz uplate od 0,005 kn/kWh do kraja 2011. uplaćeno je 673 mil kn [5] i kada bi se sva sredstva utrošila u otvaranje radnih mjesta, uz 50.000 €/RM, moglo bi se s vlastitim sredstvima godišnje otvoriti blizu 2000 radnih mjesta. Uz uplate od 0,015 kn/kWh otvorili bismo 6000 radnih mjesta, što bi bio novi trošak za građane (umjesto sadašnjih 17 kn povećao bi se na 50 kn godišnje), ali ako bi se time povećala zaposlenost, građani bi vjerojatno prihvatili povećani trošak. To upućuje na pitanje:

    Da li je moguća promjena Tarifnog sustava na način da se ulaganjem u OIE direktno potiče otvaranje novih radnih mjesta? Dakako da je moguća ako je to opravdano i ako to želimo. Da je opravdano s gledišta povećanja zaposlenosti nitko ne može osporiti budući da je povećanje broja zaposlenih najveći prioritet države Hrvatske. A da li to želimo, ovisi o stavu hrvatske politike u energetici.

    Kako na zapošljavanje gleda hrvatska energetska politika?

    Rekli bismo pozitivno jer se povlašteni proizvođač nagrađuje (s maksimalno 15% fiksne tarifne stavke) ako njegov projekt doprinosi razvoju gospodarstva, zapošljavanju, razvoju javnih servisa i podizanju kvalitete života. Nažalost, iznos poticaja je mali, a razlog se opravdava uopćenom kategorijom razvoja gospodarstva, javnih servisa i podizanja kvalitete života.

    Drugi razlog poticaja je preuzeta obveza iz ciljeva EU da ćemo do 2020. barem 20% bruto neposredne potrošnje pokriti iz OIE i za 20% smanjiti emisiju stakleničkih plinova, što se može zadovoljiti ako se potiču strana ulaganja i strana oprema, čime se hrvatskim novcem potiče strana industrijska proizvodnja i zapošljavanje. Takva je naša današnja praksa.

    Uopćena izjava načelnice Sektora za energetiku Ministarstva gospodarstva, na 7. Hrvatskom danu biomase u Našicama na temu “Mogućnosti regionalnog razvoja kroz povećanje novostvorene vrijednosti energetskim korištenjem poljoprivredne i šumske biomase” [6].: 'Veća uporaba nekonvencionalnih obnovljivih izvora energije bit će poticana sredstvima potrošača električne energije i potrebno je osigurati da ti izvori budu izravno u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva' ne daje naslutiti direktno poticanje otvaranja radnih mjesta i razvoj industrije.

    Najveći udio planira se na području hidroelektrana: 300 MW novoizgrađenih velikih HE i 100 MW malih HE, do 2020. godine. Drugi obnovljivi izvor po veličini investicija je biomasa (140 MW), treći energija vjetra (1200 MW), dok je sunčeva energija planirana sa skromnih 45 MW. To je stav postojeće energetske politike, koja se bitno razlikuje s Novom energetskom politikom koju predlaže URH.

    Rezultati dosadašnje energetske politike u 7-godišnjem razdoblju pokazuje slika 5 iz koje čitamo: (1) Stagnaciju proizvodnje iz malih HE, (2) Nagli porast proizvodnje iz VE, (3) Umjereni porast proizvodnje iz biomase, dok se proizvodnja iz ostalih OIE može zanemariti.

    Rezultati o izgradnji postrojenja do kolovoza 2012. godine prikazani su u tablici 2. Od 2004. do kolovoza 2012. priključeno je na mrežu ili ugovoreno ukupno 200 elektrana instalirane snage ukupno 350 MW. Proizvedena energija do 2010. Iznosila je 300 GWh godišnje (slika 5), a uz procjenu rada 1500 h/g, do kolovoza 2012. proizvodnja iz 200 elektrana iznosi svega 525 GWh godišnje, što je s obzirom na cilj 23,5 TWh do kraja 2020. godine, svega 1% ostvarenja.

    Zaključak je jasan: Dosadašnja energetska politika nije davala veliki značaj gradnji postrojenja na OIE. Najveći pomak postignut je u području VE zbog interesa stranih investitora, a što se tiče broja zaposlenih ili angažmana domaće industrije, rezultat je neznatan. Gotovo sva postrojenja proizvedena su izvan Hrvatske iako su poticana sredstvima hrvatskih građana.

    Krajnje je vrijeme za promjenu energetske politike! Pozivamo Vladine organizacije da podrže inicijativu URH-a, a posebno direktno poticanje otvaranja radnih mjesta Tarifnim sustavom te projekte Biotoplifikacije i Solarizacije Hrvatske.

    Autor članka je Dr.sc. Nikola Čupin, dipl.ing.el.

     

    Obnovljivi izvori, energetska učinkovitost i smanjenje emisija kao pokretač razvoja zelene ekonomije u Hrvatskoj do 2050.
    Obnovljivi izvori energije su nam potrebni, ali su skupi i potrebni su im poticaji. Ulaganje u ekologiju i održivi razvoj je za bogate. Nemamo razvijenu industriju za obnovljive, te nam stoga nisu poželjni jer ne otvaraju nova radna mjesta. To su sve uobičajeni citati i izjave koje ćete čuti po medijima i stručnim skupovima od većine onih koji se bave energetskom politikom u Hrvatskoj. I tih argumenata se drže svaki puta kada pokušavaju opravdati slabo iskorištavanje obnovljivih, te prikazati nužnu potrebu za novim velikim investicijskim projektima u energetici, posebno na području iskorištavanja fosilnih goriva. Naravno, postoje i mnogi koji upozoravaju na sasvim suprotno - da Hrvatska od fosilnih goriva ima još manje koristi i prilika za razvoj gospodarstva nego u slučaju korištenja obnovljivih. Da se i fosilna goriva jednako tako, ako ne i više potiču. Samo ne kroz javno transparentan sustav. Da se fosilna goriva potiču i time što im se ne kvantificira šteta koju čine u okolišu, kao i utjecaj na ljudsko zdravlje. Da su u ovoj državi u kojoj je industrija gotovo pa izumrla upravo obnovljivi slijedeća šansa za usvajanje novih tehnologija i proizvodnje, šansa koju mi uporno propuštamo iskoristiti. Da su dugoročno upravo ti, naši obnovljivi izvori oni koji nam jedini mogu omogućiti sigurnu i jeftiniju energiju i konkurentnije gospodarstvo. Na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje se tim mladih stručnjaka pod vodstvom prof. Nevena Duića bavi upravo ovom problematikom, te su odradili i objavili brojne istraživačke radove na tu temu. Jedan od upečatljivijih su prezentirali krajem prošle godine u obliku rada i prezentacije.

    Sažetak rada prenosimo u cijelosti:
    Ograničavanje porasta globalnog zatopljenja i smanjenje emisija stakleničkih plinova traži zaokret u dosadašnjem vođenju energetske politike mnogih zemalja. Dok tehnologije s minimalnim i gotovo nultim emisijama stakleničkih plinova, postoje i primjenjuju se nekoliko dekada, zabrinjavajuća je vrlo spora stopa rasta njihovog tržišnog udjela te još uvijek znatno veća ulaganja i subvencije u fosilna goriva na svjetskoj razini. Da bi došlo do promjena potrebno je vrlo pomno planirati potrošnju i dobavu energije. Kvalitetno i racionalno predviđanje buduće energetske potrošnje osnovna je pretpostavka za naprednu analizu i modeliranje energetskih sustava te će kao ulazni podatak presudno utjecati na dimenzioniranje istih. Kroz ovaj rad odabran je bottom up pristup, kao najprimjerenija metodologija koja će opisati utjecaj pravnih, ekonomskih ili čisto tehnoloških mehanizama. Scenariji dobave energije u potpuno obnovljivom energetskom sustavu za 2050. te mogućnost ostvarivanja niskougljičnog društva su simulirani pomoću H2RES i EnergyPLAN modela za energetsko planiranje. Usporedba korisne energije potrebne za grijanje u 2050. pokazuje razliku veću od 16%, za različiti tempo obnove postojećih zgrada u sektoru kućanstva od 1% i 3% godišnje. Svekolika elektrifikacija cestovnog prometa osobnih automobila u kombinaciji s postroženim zahtjevima za učinkovitošću motora s unutrašnjim izgaranjem može dovesti i do 30% ušteda u usporedbi s referentnim scenarijem transportnog sektora u 2050. godini. U periodu 2030.-2050. moguće je smanjiti emisije stakleničkih plinova za 82%, a korištenje obnovljivih izvore energije te proizvodnja sintetičkih goriva omogućuju prelazak na potpuno obnovljiv energetski sustav u Hrvatskoj u 2050. čime se može otvoriti 192000 radnih mjesta samo u održavanju postrojenja i proizvodnji goriva, povećati sigurnost opskrbe te smanjiti vanjskotrgovinsku bilancu za cjelokupan uvoz fosilnih goriva, prema rezultatima simulacija, za 4-5 milijardi EUR. Sve brojke navedene u sažetku govore upravo suprotno onim izjavama sa početka teksta. A poruka je jasna - ne možemo si priuštiti ne krenuti putem niskougljičnog razvoja i ekonomije bazirane na održivim rješenjima. Između ostaloga rad se poziva i na istraživanje UNDP-a prema kojemu u Hrvatskoj 5-6% BDP-a godišnje odlazi na subvencije za fosilna goriva. Znači oko 2 milijarde eura godišnje. Kada se to usporedi sa potrebnim investicijama prelaska na 100% obnovljivi sustav do 2050., te kada se u obzir uzmu i uštede uvoza fosilnih goriva, dolazi se do činjenice da buduće uštede u nabavci i subvencioniranju fosilnih goriva mogu u potpunosti pokriti investicijske troškove prijelaza na obnovljive izvore energije. S obzirom na činjenice koje ovaj rad otkriva, te uzevši dodatno u obzir i potencijale koje Hrvatska ima u izgradnji imidža kroz ekološku poljoprivredu i turizam, put koji je ovaj rad zacrtao do 2050. godine bi trebao biti praktički jedina opcija koju bi trebalo sustavno provoditi.
    www.obnovljivi.com

    Pročitano 711 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive