Piramide su veliki oscilatori spregnuti s frekvencijom Zemlje?

Veliki PER NETHER K'UFU ilitiga Keopsova piramida svojim je oblikom i masom bila spregnuti oscilator sa Zemljom, tj. preuzimala je tektonsku energiju potresa i vibracija Zemlje. U Velikoj galeriji, ta se energija u bankama helmholtzovih oscilatora transformirala u višu frekvenciju kako bi modulirala mehanizam u kraljevoj odaji. U Kraljevoj odaji piezoelektrični zidovi pritiskani kamenim oscilatorom iznad, te već spomenuta akustička rezonancija iz velike galerije upravljali su mehanizmom od smaragdnih ploča u velikom "sarkofagu". No sve je moralo biti u atmosferi vodika, jer taj uređaj je stvarao koherentno mikrovalno zračenje na frekvenciji hiperfine strukture atoma vodika tj. na 1420 405 751.768 Hz ili zaokruženo, 1.42 GHz. To je pak frekvencija u vodenom prozoru, pa je piramida bila svemirski svjetionik, napravljen da traje i bude B.O. (bez održavanja). Zato je jednostavan i robustan. Od kamena i sa napajanjem same planete. Dalje, u vremenima prije ledenog doba, u piramidu je kroz Reisnerov rov dolazila voda iz Ur-Nila na zapadu. Tu se u najdonjoj komori posebnom tehnikom Azgat Nefera iz vode izdvajao vodik. Kasnije, kada je Nil promijenio tok i vode više nije bilo, u KRALJIČINU komoru su se ulijevale kemikalije koje su stvarale vodik. U jednom trenutku je taj vodik čak i eksplodirao jer je ovo bila improvizacija, pa su zato zidovi kraljeve odaje odmahnuti na sve strane, svod je napukao a sarkofag je potamnio. Dakle, ta soba je dozator i vjerojatno će u njemu biti pronađeni tragovi reaktanata. Naime, u prostranstvima svemira najčešća je VODA. H i OH ioni koji ju čine upijaju pozadinstko zračenje svemira. Zato je ono namanje na frekvencijama koje te skupine apsorbiraju. Na tim frekvencijama je svemir NAJTIŠI tj. najmanji je pozadinski šum. Taj se raspon frekvencija naziva VODENI PROZOR. Signali poslani na frekvencijama unutar vodenog prozora najdalje se čuju. Zato recimo projekt SETI traži druge civilizacije upravo na tim frekvencijama. Piramida, kao svemirski svjetionik, tj. RADIO FAR mora emitirati unutar vodenog prozora da bi signal najdalje otišao. Inače se rasprši već unutar jedne svjetlosne godine. Dalje, signal mora biti KOHERENTAN, kao LASER. No na frekvenciji vodenog prozora radio valovi su MIKROVALOVI. Mikrovalni LASER naziva se MASER. Piramide su bile maserski svjetionici na frekvenciji hiperfine razine atoma vodika koja spada u područje vodenog prozora. Ne može jednostavnije.


Što Kenyon i Dunn kažu o načinu rada piramida – elektrana?

U knjizi The Giza Power Plant: Technologies of Ancient Egypt prikupljene su brojne činjenice i zaključci koji se temelje na stručnom razmatranju konstrukcije Velike piramide i gotovo svih artefakata pronađenih u njoj. Kad se sve to zajedno prouči, potkrjepljuje se pretpostavka da je Velika piramida bila elektrana, a Kraljeva odaja njezin centar. Pogledajmo što su dva najznamenitija istraživača piramida otkrila tijekom godina. U tekstu se nalaze izvadci iz knjige The Giza Power Plant. Uz pomoć elementa koji opskrbljuje naše Sunce (vodik), i sjedinjujući energiju univerzuma s energijom Zemlje, drevni su Egipćani vibracijsku energiju pretvarali u mikrovalnu energiju. Konstruktori i operateri su, da bi elektrana funkcionirala, morali inducirati vibracije u Velikoj piramidi koje su bile u skladu s harmonijski rezonantnim vibracijama Zemlje. Kad bi piramida vibrirala u skladu sa Zemljinim pulsom, postajala je oscilator i mogla je podržavati prijenos energije iz Zemlje uz malo ili nimalo reakcije. Kraljičina odaja, smještena u sredini piramide i točno ispod Kraljeve odaje, sadrži neobičnosti posve različite od onih opaženih u Kraljevoj odaji. Karakteristike Kraljičine odaje ukazuju na to, da je njezina posebna svrha bila proizvodnja goriva, što je od goleme važnosti za svaku elektranu. Premda bi bilo teško točno odrediti kakav se proces zbivao unutar Kraljičine odaje, čini se da je ondje uvijek iznova dolazilo do kemijske reakcije. Preostala tvar što ju je proces ostavljao za sobom (soli na zidu odaje), ono što se može zaključiti po artefaktima (višekraka kuka i drvo slično cedrovini) i građevinski detalji (Gantenbrinkova "vrata", naprimjer) previše su upadljivi da bi se mogli ignorirati. Sve to ukazuje na vjerojatnost da je energija koja se stvarala u Kraljevoj odaji bila rezultat učinkovite operacije dobivanja vodika u Kraljičinoj odaji. Oprema koja je davala poticajne impulse najvjerojatnije se nalazila u podzemnoj jami. Prije ili u vrijeme "okretanja ključa" za pokretanje poticajnih impulsa, u sjeverno i južno okno Kraljičine odaje pumpale su se kemikalije, ispunjavajući ih sve dok nije dolazilo do kontakta između višekrake kuke i elektroda što su stršile iz vrata. Prodirući u Kraljičinu odaju, te su kemikalije proizvodile vodikov plin koji je ispunjavao unutrašnje prolaze i odaje piramide. Otpadni materijal iskorištenih kemikalija prolazio je horizontalnim prolazom i niz okno okomitog rova. Inducirana poticajnim impulsima vibracije – usklađenim s rezonantnom frekvencijom cijele građevine – vibracija piramide postupno je povećavala amplitudu i oscilirala u skladu s vibracijama Zemlje. Harmonično udružena sa Zemljom, vibracijska je energija potom obilato tekla iz Zemlje kroz piramidu, te utjecala na niz usklađenih rezonatora tipa Helmholtz, smještenih u velikoj galeriji, gdje su se vibracije pretvarale u zvuk koji se prenosi zrakom. Zahvaljujući akustičnom dizajnu velike galerije, zvuk je bio usmjeren na prolaz što je vodio do Kraljeve odaje. Samo frekvencije u skladu s rezonantnom frekvencijom Kraljeve odaje mogle su proći kroz akustični filtar, koji se nalazio u predsoblju. Kraljeva je odaja bila srce elektrane u Gizi, impresivno središte koje se sastojalo od tisuća tona granita, koji je sadržavao pedeset pet posto kristala silicijeva kvarca. Odaja je bila izgrađena tako da što manje potiskuje vibracije, a njezine su dimenzije stvarale rezonantnu šupljinu koja je bila u skladu s nadolazećom akustičnom energijom. Dok je granit vibrirao u skladu sa zvukom, to je stvaralo pritisak na kvarc u kamenu i stimuliralo elektrone da teku u pojavi poznatoj kao piezoelektrični efekt. Energija koja bi u tom trenutku ispunjavala Kraljevu odaju, postala je kombinacija akustične i elektromagnetske energije. Oba oblika energije pokrivaju široki spektar harmonijskih frekvencija, od osnovnih infrazvuč-nih frekvencija Zemlje do ultrazvučnih i viših elektromagnetskih mikrovalnih frekvencija. Vodik je slobodno apsorbirao tu energiju jer su se graditelji elektrane u Gizi pobrinuli da frekvencije s kojima je Kraljeva odaja bila usklađena bude harmonična s frekvencijom na kojoj titra vodik. Slijedom toga, atom vodika, koji se sastoji od jednog protona i jednog elektrona, učinkovito je apsorbirao tu energiju, a njegov je elektron "podignut" u više energetsko stanje. Sjeverno je okno služilo kao prijenosnik, ili vodič valova, a njegova prvobitna metalna oplata- koja je krajnje precizno prolazila kroz piramidu izvana – služila je za usmjeravanje mikrovalnog signala u Kraljevu odaju. Mikrovalni signal koji je prolazio kroz taj vodič valova, mogao bi biti isti onaj za kojeg danas znamo da ga stvara atomski vodik, a ispunjava univerzum i neprestano bombardira Zemlju. Taj se mikrovalni signal vjerojatno reflektirao s vanjske strane piramide, a potom se usmjeravao niza sjeverno okno. Putujući kroz Kraljevu odaju i prolazeći kroz pojačalo u kristalnoj kutiji, smješteno na njegovu putu, ulazni je signal pojačavao svoju snagu uslijed međudjelovanja s izrazito aktivnim atomima vodika u pojačalu rezonantne kutije u odaji. To je međudjelovanje prisiljavalo elektrone da se vrate u svoje prirodno stanje. S druge strane, atomi vodika oslobađali su energiju iste vrste i frekvencije kao i ulazni signal. Ta "stimulirana emisija" bila je praćena ulaznim signalom i slijedila je isti put. Proces je rastao eksponencijalno – povećavajući se trilijunima puta. Ono što je u odaju ulazilo kao niski energetski signal, pretvaralo se u usporednu zraku goleme snage dok se skupljala u mikrovalnom prijamniku smještenom u južnom zidu Kraljeve odaje, a potom je usmjeravano kroz metalom obloženo južno okno izvan piramide. Ta je zgusnuta zraka bila razlog iz kojeg su sva znanost, tehnologija, vještina i nebrojeni sati rada utrošeni na projektiranje, testiranje i gradnju elektrane u Gizi. Za veći dio našeg neznanja o drevnim kulturama krivi su teoretičari koji ignoriraju dokaze ako se oni ne uklapaju u njihove teorije ili se odnose na nešto izvan njihovog područja stručnosti. Katkad je potreban strojar da bi prepoznao strojeve ili nešto izrađeno strojevima! Slijedom toga, veći dio dokaza koji upućuju na to da je svrha Velike piramide bila nešto drugo, a ne grobnica, jednostavno je ignoriran, odbačen bez ozbiljnog promišljanja ili jednostavno proglašen čistom slučajnošću. Tehnologiju korištenu unutar Velike piramide možda je jednostavno shvatiti, ali ju je teško primijeniti, čak i za našu tehnološki "naprednu" civilizaciju. Međutim, ako netko bude želio iskušati ovdje iznesenu teoriju, njegovu ili njezinu viziju može poduprijeti spoznaja, da bi iskorištavanje takvog izvora energije ekološki zadovoljilo one koji su zabrinuti za dobrobit okoliša i budućnost ljudske vrste. Spajajući znanost i glazbu, drevni su Egipćani uskladili svoju elektranu s prirodnom harmonijom Zemljine vibracije (u prvom redu djelovanja plimne energije izazvane gravitacijskim učinkom što ga Mjesec ima na Zemlju). Rezonantna sa životnom silom majke Zemlje, Velika piramida u Gizi ubrzavala je i fokusirala svoj puls, pretvarajući ga u obilje čiste energije. U svim tekstovima što sam ih pročitao, navedeno je da je velika galerija izgrađena od kamena vapnenca. No ja sam gledao granit! Niže u galeriji opazio sam mjesto gdje je vapnenac prelazio u granit. Razgledao sam strop i vidio, umjesto grubog vapnenca koji se mrvi, što ga čovjek vidi kad uđe u galeriju, nešto što se s udaljenosti od osam i pol metara ispod doimalo poput glatkog, izrazito poliranog granita. To je za mene imalo golemu važnost. Imalo je smisla da je prostor bliži centru elektrane izgrađen od materijala otpornijeg na toplinu! Potom sam više pozornosti obratio tragovima gorenja na zidovima. Ispod svakog izbojka vidjeli su se znakovi teških oštećenja izazvanih toplinom, na razdaljini od otprilike trideset centimetara, a činilo se da su najveća oštećenja u sredini tragova gorenja. Tada sam, vizualno, postavio ravnu crtu od sredine svakog traga gorenja, i projicirao je niz kosi prilaz galeriji. Tada me obuzelo golemo uzbuđenje. Crta se pružala ravno do proreza na prilazu! U knjizi The Giza Power Plant iznio sam teoriju da su se u tim prorezima nalazili harmonijski rezonatori, usmjereni vertikalno prema stropu. Također sam iznio teoriju da je unutar Kraljeve odaje došlo do eksplozije vodika, što je zaustavilo rad elektrane. Ta je eksplozija objašnjavala mnoge druge neobične pojave, ranije primijećene unutar Velike piramide, te sam zaključio da je eksplozija također uništila rezonatore u velikoj galeriji, izazvavši strahovit požar. Dokazi su postali vidljivi samo zahvaljujući jakim svjetlima kamera, a preda mnom su se pojavili, kao nikad prije – pougljenjeni dokazi koji potkrjepljuju moju teoriju. To su dokazi kakve nisam čak ni tražio!
matrixworldhr.wordpress.com