Feed-in tarifa CO2
    Nedjelja, 26 Lipanj 2011 15:13

    Feed-in tarifa CO2

    Postoje učinkovita dugoročna rješenja za klimatske promjene što ih je uzrokovao čovjek, koja su politički prihvatljiva i izvediva u primjeni. Rješenje za klimatske promjene ovisi o prelasku na proizvodnju električne energije koja emitira malo ili ništa ugljičnog dioksida, plina zaslužnog za globalno zagrijavanje. Električna energija s niskom razinom ugljičnog dioksida može se proizvesti kroz solarnu, nuklearnu i energiju vjetra ili kroz elektrane koje izgaraju na ugljen te skupljaju i pohranjuju svoje emisije CO2. Politički problem je jednostavan. Ugljen je jeftiniji i lakše se koristi od alternativnih. Jeftin zato što ga ima u izobilju. Lakše ga je koristiti jer struju može proizvoditi non-stop, bez obzira na vremenske uvjete. No unatoč tome da bismo spasili planet, moramo potaknuti dobavljače energije da usvoje izvore s niskom razinom ugljičnog dioksida. Očigledan način je uvođenje poreza na ugljen ili zahijevati od elektrana dozvole za korištenje ugljena i postaviti porez ili cijene dozvola dovoljno visoko da potaknu pomak prema alternativnim izvorima. Pretpostavimo da ugljen proizvodi električnu energiju po cijeni od 0,06 dolara po kilovat satu (kWh), dok solarna energija stoji 0,16 dolara po kWh. Porez na električnu energiju dobivenu od ugljena trebao bi biti 0,10 dolara po kWh. U tom slučaju potrošači će platiti 0,16 dolara po kWh za ugljen ili za solarnu energiju. Komunalne bi tvrtke tada prešle na solarnu energiju s niskom razinom CO2. Prelazak bi, međutim, u ovom slučaju više nego udvostručio račun za struju. Političari nisu skloni nametanju takvoga poreza strahujući zbog politički negativnih reakcija. Godinama je to onemogućavalo napredak prema gospodarstvu s niskom razinom ugljičnog dioksida u SAD-u. Ipak, nekoliko je europskih zemalja uspješno uvelo ideju "feed-in tarifa", koje postavljaju temelj politički prihvatljivoga dugoročnog rješenja.

    Nekoliko scenarija
    "Feed-in tarifa" subvencionira energetski izvor s niskom razinom CO2 umjesto da oporezuje izvor energije s visokom razinom ugljičnog dioksida. U našem slučaju vlada će platiti subvenciju u iznosu od 0,10 dolara po kWh za solarnu elektranu kako bi nadoknadila razliku između potrošačke cijene za 0,06 dolara i troškova proizvodnje od 0,16 dolara. Potrošačka cijena ostaje ista, no vlada nekako mora platiti subvenciju. Postoji i još jedan način. Pretpostavimo da se ubire mali porez na postrojenja na ugljen kako bi se platile solarne subvencije, a zatim postupno povećavaju računi potrošača za struju kako se uvodi sve više solarnih postrojenja. Cijena koja se naplaćuje potrošačima postupno će rasti sa 0,06 dolara po kWh na punu cijenu od 0,16 dolara za kWh, ali u više faza u razdoblju od, recimo, 40 godina (današnji vijek trajanja najnovijih elektrana na ugljen). Recimo da je od 2010. cijeli sustav električne energije temeljen na ugljenu i da je cijena električne energije koju plaćaju potrošači 0,06 dolara po kWh. Pretpostavimo da je do 2014. 10 posto 40-godišnjeg prijelaza na solarnu energiju ostvaren. Potrošačka cijena povećana je 10 posto na putu od 0,06 do 0,16 dolara, dosegnuvši 0,07 dolara po kWh. Porez na ugljen za 2014. postavljen je na 0,01 dolar po kWh, što je dovoljno za plaćanje potrebne solarne subvencije u iznosu od 0,09 dolara po kWh. Proizvođači solarne energije u potpunosti pokrivaju svoje troškove od 0,16 dolara po kWh s obzirom na to da prodaju energiju potrošačima za 0,07 dolara po kWh i primaju subvenciju od 0,09 dolara po kWh. Mali porez na ugljen može poduprijeti veliku solarnu subvenciju. Nadalje, recimo da je do 2030. prelazak na gospodarstvo s niskom količinom CO2. Potrošačka cijena za struju sada je određena na 0,11 dolara, točno na pola puta između 0,06 i 0,16 dolara. Porez na ugljen sada je povećan na 0,05 dolara po kWh, što je tek dovoljno da pokrije subvenciju za solarnu energiju od 0,05 dolara po kWh. Još jedanput, proizvođači solarne energije točno pokrivaju svoje troškove jer subvencija u iznosu od 0,05 dolara po kWh zatvara jaz između potrošačkih cijena (0,11 dolara po kWh) i troškova proizvođača (0,16 dolara).

    Jaki poticaji
    I na kraju pretpostavimo da je do 2050. cijela proizvodnja električne energije napravila prijelaz na izvore energije s niskom razinom ugljičnog dioksida. Potrošačka cijena konačno doseže 0,16 dolara po kWh, što je dovoljno za pokrivanje svih troškova solarne energije bez daljnjih subvencija. Ovaj pristup omogućava da veće potrošačke cijene za električnu energiju budu uvedene postupno, a uz to uspostavlja jake, neposredne poticaje za usvajanje solarne energije. Pored toga državni proračun usklađuje se svake godine jer je porez na ugljen naknada za solarnu subvenciju. Stvarna transformacija u nadolazećim godinama imat će veliku prednost u odnosu na ovu ilustraciju. Današnje solarne elektrane mogle bi stajati dodatnih 0,10 dolara po kWh u odnosu na ugljen, no takva postrojenja bit će više-manje skuplja u budućnosti zbog bolje tehnologije. Dakle, veličina subvencija potrebnih za desetljeće ili dva bit će niža nego što je danas. Rasprave o energiji u SAD-u, Australiji i drugim zemljama dosad su se koncentrirale na uvođenje teškog "cap and trade" sustava dozvola. Svaki vodeći korisnik fosilnih goriva trebao bi kupiti dozvole za emisije CO2, a tim bi se dozvolama trgovalo na posebnom tržištu. Tržišna cijena dozvola bila bi jednaka plaćanju poreza na emisije CO2.

    Nažalost, sustavima "cap and trade" teško je upravljati i ne daju jasne signale o budućoj cijeni dozvola. Europa je usvojila takav sustav, no drugi dijelovi svijeta opetovano ga odbacuju. Zapravo najveći uspjeh Europe u promicanju energije s niskom razinom ugljičnog dioksida dolazi od "feed-in tarifa" i poreza na ugljični dioksid u nekim zemljama, a ne od njezina sustava "cap and trade". Došlo je vrijeme da SAD, Kina, Indija i druga vodeća gospodarstva objave kako će promicati prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom CO2. Mali porez koji se postupno povećava, a kojim se financira sustav "feed-in tarifa" mogao bi dobiti političku potporu u SAD-u. Također bi mogao pomoći poticanju konsenzusa među vodećim gospodarstvima koja energiju dobivaju od ugljena, uključujući Kinu i Indiju. Postoje učinkovita dugoročna rješenja za klimatske promjene koje je uzrokovao čovjek, a koja su politički prihvatljiva i izvediva u primjeni. Vrijeme je da budu prihvaćena.
    www.poslovni.hr
    Pročitano 1481 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive