Kroz povijest točna se definicija gradova mijenjala, kao i kriteriji kojima se status grada dobivao. U većini slučajeva broj stanovnika nije presudan za dobivanje statusa grada, već zaposlenost stanovnika u nepoljoprivrednim djelatnostima. Definicija urbanog središta je različita od države do države (2000 stanovnika u Hrvatskoj i 50 000 stanovnika u Japanu), a negdje uključuje i mjerenje gustoće stanovništva. Oko 4 milijarde ljudi danas živi u gradovima. To je više od polovice čovječanstva. Procjenjuje se da će do 2050. godine dvije trećine svjetskog stanovništva živjeti u urbanim područjima.

Što je održivi grad i održiva zajednica?
Gradovi su centri i okupljališta ljudi, mjesta za razmjenu ideja i iskustava, izvori prihoda, prostori za šarolike kulturne, znanstvene i društvene produkcije i inovacije. Održivi grad je onaj u kojem ima dovoljno mjesta za stanovanje, u kojem javnim prijevozom ili biciklom sigurno možeš doći na posao, gdje su parkovi dobro raspoređeni između zgrada i poslovnih prostora te svi ljudi imaju neometan pristup javnim ustanovama i prostorima. U njemu su dostupne i kulturne, društvene i druge usluge te je takav grad prilagodljiv i otporan na klimatske promjene, a ljudi različitih struka rade zajedno za boljitak zajednice Koncept pametnih gradova (smart cities) se odnosi na poticanje razvoja novih tehnologija za poboljšanje kvalitete života i održivi gospodarski razvoj i razvio se kao odgovor na naglu urbanizaciju u prošlom stoljeću.

Stanje u svijetu
Ubrzana urbanizacija, napuštanje ruralnih dijelova zemlje i dolazak ljudi u grad u potrazi za poslom dovodi do zaostajanja razvoja udaljenijih sredina te širenja infrastrukture i osnovnih usluga poput kanalizacije, vodovoda, bolnica i škola. Nekontroliran rast populacije, ubrzana neplanska gradnja i širenje periferije gradova dovodi do nastanka tzv. slamova, što povećava ranjivost gradova na prirodne katastrofe. Više od milijardu ljudi živi u slamovima, sirotinjskim četvrtima na rubu gradova koje su građene neplanski i bez odobrenja, u vrlo lošim životnim uvjetima, bez pitke vode i kanalizacije, mjestu visoke nezaposlenosti i siromaštva. Veliki gradovi zaslužni su za 75 % emisija stakleničkih plinova, a zauzimaju samo 3 % površine Zemlje. Također su odgovorni za potrošnju 60 - 80 % energije na svjetskoj razini. Kina kao najmnogoljudnija zemlja na svijetu godinama se bori sa zagađenjem zraka u svojim megagradovima. Ipak, više od četvrtine energije koju proizvede Kina dobiva iz obnovljivih izvora energije, a vladinim „ratom protiv zagađenja" potrošnja ugljena se smanjila za 3,5 %, što je dovelo i do smanjenja izloženosti čestičnom zagađenju za 12 %. U Ljubljani se nakon uvođenja sakupljanja otpada po modelu „od vrata do vrata" količina otpada koji se odlaže na odlagališta smanjio se za 59 %. Postavljanje kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada ispred zgrada, otvaranje centara za ponovnu uporabu, konstantne i ponavljane edukacije te dobra suradnja i komunikacija s lokalnom zajednicom doveli su do toga da se u deset godina ukupna količina proizvedenog otpada u ovom gradu smanjila za 15 %. Sustainable City je grad u gradu, dio Dubaija koji uz pomoć tehnologije, solarnih panela i električnih vozila, zatvorenog filtracijskog i desalinizacijskog sustava te strateški raspoređenim zelenim površinama i stablima uspješno uspijeva sniziti okolnu temperaturu grada čak i za 4 stupnja u odnosu na ostatak Dubaija. Eko-selo Findhorn u Škotskoj već je 50 godina eksperiment održivog razvoja. U njemu se mogu pronaći razni primjeri održive gradnje poput iskorištavanja starog materijala, primjerice velikih drvenih bačvi za viski, korištenja blata i slame ili pak gradnje zemunica. U središtu sela je velika dvorana s kuhinjom u kojoj se stanovnici sela svakodnevno izmjenjuju u kuhanju koristeći namirnice iz vlastitih vrtova i staklenika. Većina sela nije povezana na lokalni elektroenergetski sustav već se energijom opskrbljuju iz vlastitih vjetroelektrana, solarnih panela i korištenjem biootpada kao goriva.

Stanje u Hrvatskoj
U Hrvatskoj više od polovice stanovništva (65 %) živi u nekom od 128 gradova. Od toga, samo u Zagrebu i okolici živi milijun ljudi. Po pitanju napora na stvaranju održivijih gradova u RH, ističu se neki pozitivni primjeri. Mreža CIVINET Slovenija-Hrvatska-Jugoistočna Europa bavi se održivim planiranjem i upravljanjem mobilnošću u gradovima, pri čemu članovi mreže informiraju i dijele znanja te primjere dobre prakse o sigurnosti i mogućnostima korištenja javnog prijevoza, car-sharing servisa i sličnog. U rujnu se održava i Europski tjedan mobilnosti u sklopu kojeg se građane i građanke potiče na korištenje alternativnog načina prijevoza u gradovima. Dobar primjer suradnje i razmjene u zajednici je Biciklopopravljaona gdje možete besplatno doći i popraviti svoj bicikl te dobiti savjet za sigurnu vožnju, zatim grupa Sharing is caring gdje se razmjenjuje sve od igle do lokomotive, kao i međimurski Centar za ponovnu upotrebu te riječki Riperaj u kojem se uz pomoć majstora i dostupnih alata popravljaju kućanski aparati, igračke i namještaj te se tako sprječava bacanje uređaja zbog kvara koji se može popraviti. Socijalna zadruga Humana nova uz prikupljanje tekstilnog otpada, prenamjenu i ponovnu prodaju tekstila, zapošljava društveno isključene osobe i pomaže u njihovoj reintegraciji u društvo. Povijest promjena, rasta i razvoja jednog kvarta prati i objavljuje Mapiranje Trešnjevke. Kroz niz aktivnosti, radionica i edukacija znatiželjnici saznaju sudbinu trešnjevačkih potoka i pumpi za vodu, a na tematskim šetnjama upoznaju kvart iz druge perspektive, očima starih Trešnjevčana. Tematskim šetnjama i pričama se bavi i Kazivačica te starim legendama i mitovima oživljava Zagreb kakav je nekada davno bio.

Ovaj članak nastao je u sklopu projekta "LORA - laboratorij održivog razvoja. Više o projektu i ostalim ciljevima održivog razvoja čitajte na http://lora.bioteka.hr.

Dozvolite da vas upoznamo s pogodnostima financiranja putem ELENA granta kroz ELENA program kojega na području cijele Republike Hrvatske provodi HBOR, a naša tvrtka HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. s partnerima u ime HBOR-a provodi navedeni ELENA program na području svih slavonskih županija. 

Nudimo Vam, preko navedenog ELENA programa, rješenja kako potpuno besplatno (uz 100 % sufinanciranja) doći do potrebne projektne dokumentacije za projekte energetske učinkovitosti?

ELENA grant je:
Europska komisija putem EIB-a (Europska investicijska banka) provodi European Local ENergy Assistance ELENA program tehničke pomoći kojim osigurava bespovratna sredstva za pokriće 90% troškova pripreme investicijskih projekata u području energetske učinkovitosti. ELENA grant se financira iz programa HORIZON 2020.

ELENA program je:
Program koji provodi HBOR (Hrvatska banka za obnovu i razvitak) u suradnji s Europskom komisijom i EIB-om radi osiguranja pokrića troškova pripreme investicijskih projekata u području energetske učinkovitosti u 100%-tnom iznosu.

ELENA je program tehničke pomoći koji osigurava bespovratna sredstva za pokriće troškova pripreme investicijskih projekata u području energetske učinkovitosti.

Program obuhvaća arhitektonske, inženjerske i s njima povezane savjetodavne usluge u graditeljstvu i prostornom uređenju za provedbu Elena granta u okviru Elena programa energetske učinkovitosti javne rasvjete te zgrada javnog i privatnog sektora.

Prihvatljivi projekti koji ulaze u program 100 % sufinanciranje dokumentacije:
Rekonstrukcije postojećih građevina javne rasvjete
Rekonstrukcije zgrada javnog i privatnog sektora
(zgrade javne namjene ili zgrade poslovne namjene) kojom se značajno utječe na unapređenje njezine energetske učinkovitosti.

Cilj ELENA programa

Poticanje provedbe rekonstrukcija postojećih građevina javne rasvjete te zgrada javnog i privatnog sektora (zgrade javne namjene ili zgrade poslovne namjene) uz podršku ELENA programa, a kojom se značajno utječe na unapređenje njihove energetske učinkovitosti. Smatra se da rekonstrukcija postojeće građevine javne rasvjete te zgrade javnog i privatnog sektora (zgrade javne namjene ili zgrade poslovne namjene) značajno utječe na unapređenje njezine energetske učinkovitosti ako se najmanje 25% sredstava od cjelokupnih troškova rekonstrukcije ulaže u tehnička rješenja kojima se unapređuje energetska učinkovitost građevine javne rasvjete, zgrade javne namjene ili zgrade poslovne namjene. Ako su projekti šireg opsega od energetske učinkovitosti sredstva ELENA programa mogu se koristiti samo za dio energetske učinkovitosti (Projekt).

Područja realizacije projekata iz ELENA programa za koja usluge pruža naša tvrtka

* Bjelovarsko-bilogorska županija
* Virovitičko-podravska županija
* Požeško-slavonska županija
* Brodsko-posavska županija
* Vukovarsko-srijemska županija
* Osječko-baranjska županija

Financijski instrumenti za koje se očekuje korištenje ELENA programa

Planirano je financiranje projekata ELENA programa po sljedećim programima:
* ESIF Krediti za energetsku učinkovitost za poduzetnike koji će se provoditi preko poslovnih banaka
* ESIF Krediti za energetsku učinkovitost u zgradama javnog sektora koje HBOR provodi direktno
* ESIF Krediti za javnu rasvjetu koje HBOR provodi također direktnim kreditiranjem
* Ostali programi kreditiranja HBOR-a
* Vlastita finacijska sredstva
* Ostali izvori financiranja.

Arhitektonske i inženjerske i s njima povezane savjetodavne usluge u graditeljstvu i prostornom uređenju za provedbu ELENA granta u okviru ELENA programa za koje je moguće dobiti 100 % financiranje investicijsko projektne dokumentacije su sljedeće:

1. GRAĐEVINE JAVNE RASVJETE
1.1 izrada investicijske studije odnosno poslovnog plana
1.2 izrada ostalih dokumenata potrebnih za podnošenje zahtjeva za kredit
1.4 provjera ili izrada projektnog zadatka
1.5 idejni projekt
1.6 glavni projekt kojim će se razviti/dati tehničko rješenje javne rasvjete
1.7 troškovnik
1.8 kontrola glavnog projekta javne rasvjete glede mehaničke otpornosti i stabilnosti.
1.9 izrada dokumentacije za javnu nabavu
1.10 ishođenje lokacijske dozvole i/ili građevinske dozvole
1.11 ostale usluge savjetovanja: - ishođenje potvrda na glavni projekt u slučaju građenja za koje ne treba građevinska dozvola - izrada dinamičkog plana implementacije projekta energetske obnove javne rasvjete - evaluacija ponuda javne nabave za energetsku obnovu javne rasvjete - izrada nacrta ugovora s izvođačem

2. ZGRADE JAVNOG SEKTORA I ZGRADE PRIVATNOG SEKTORA
(javne ustanova i poduzeća, JLS, poslovne zgrade trgovačkih društava)

2.1 izrada investicijske studije odnosno poslovnog plana
2.2 izrada ostalih dokumenata potrebnih za podnošenje zahtjeva za kredit
2.3 energetski pregled zgrade s jednostavnim tehničkim sustavom
2.4 energetski pregled zgrade sa složenim tehničkim sustavom
2.5 snimak izvedenog stanja
2.6 provjera ili izrada projektnog zadatka
2.7 idejni projekt
2.8 elaborat alternativnih sustava opskrbe energijom
2.9 elaborat o zgradi gotovo nulte energije
2.10 glavni projekt kojim će se razviti/dati tehničko rješenje zgrade
2.11 troškovnik
2.12 kontrola glavnog projekta glede mehaničke otpornosti i stabilnosti
2.13 izrada dokumentacije za javnu nabavu
2.14 ishođenje lokacijske dozvole i/ili građevinske dozvole
2.15 ostale usluge savjetovanja: - ishođenje potvrda na glavni projekt u slučaju građenja za koje ne treba građevinska dozvola - izradu dinamičkog plana imlementacije projekta energetske obnove zgrade - evaluaciju ponuda javne nabave za energetsku obnovu zgrade - izradu nacrta ugovora s izvođačima - program prethodnih istražnih radova i mjerenja bitnih za projektiranje, građenje i uporabu zgrade uključivo popis dokumenata o provedenim istražnim radovima i procjenom troškova istražnih radova - plan izvođenja radova

Postupak prihvaćanja Projekta

Ukoliko imate planirani neki od gore navedenih prihvatljivih Projekata ELENA programa te planirana vlastita sredstva ili sredstva iz drugih izvora (kreditne linije ili drugi EU i RH fondovi) a za realizaciju kompletnog Projekta vam je potrebna odgovarajuća projektna dokumentacija i ostale savjetodavne arhitektonske i inženjerske usluge koje su gore navedene, vaš Projekt je kandidat da putem prijave na ELENA program ostvari 100% sufinanciranje navedene potrebne projektne i ostale dokumentacije. U tom slučaju nam se slobodno obratite te ćemo vam poslati informativni upitnik kojega ćete vrlo jednostavno popuniti i upisati nužne podatke o Projektu te navesti koje vam projektne i druge usluge za realizaciju projekta trebaju, a koje već možda i imate.

Nakon naše stručne procjene poslanih podataka Projekta, te ukoliko oni zadovoljavaju osnovni kriterij ELENA programa o unaprijeđenju energetske učinkovitosti, posjetiti ćemo vas i zajednički dopuniti kompletnu prijavu za ELENA program koju tada šaljemo na odobrenje u HBOR.  Nakon odobrenja Projekta od strane HBOR-a i uvrštenja vašeg Projekta u financiranje iz ELENA programa potpisujete Ugovor s našom tvrtkom HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. s partnerima o izradi kompletne potrebne projektne dokumentacije i drugih potrebnih savjetodavnih usluga definiranih u upitniku. Ugovorom se definiraju samo vrsta i rokovi izrade pojedinih dijelova dokumentacije te vaše obveze dostavljanja potrebnih dokumenata za nužno praćenje realizacije Projekta dok izradu kompletne dokumentacije za vaš Projekt plaća HBOR u 100% iznosu.

Nakon dostave i odobrenja potpisanog Ugovora od strane HBOR-a pristupamo za vas izradi ugovorene dokumentacije te nakon njenog završetka i predaje krećete u realizaciju Projekta prema unaprijed definiranim izvorima financiranja (vlastita sredstva, sredstva drugih EU fondova, kreditna sredstva HBOR-a ili drugih poslovnih banaka....) Ukoliko su vam uvjeti 100 % sufinanciranja projektno investicijske dokumentacije za vaš Projekt energetske učinkovitosti prihvatljivi sloborno nam se javite za sva vaša daljnja pitanja i pojašnjenja predloženog ELENA prorama HBOR-a

Isključiva odgovornost za sadržaj ove objave je na autorima. Isti ne odražava nužno mišljenje Europske unije. Ni Europska investicijska banka niti Europska komisija ne snose odgovornost za bilo kakvu uporabu u njima sadržanih informacija.

Prema procjenama FAO-a, do 2025. godine skoro 2 milijarde ljudi neće imati dovoljno vode za piće kako bi zadovoljili svoje dnevne potrebe. Jedno od mogućih rešenja za ovaj problem je desalinizacija, odnosno tretiranje morske vode kako bi bila pitka. Međutim, za uklanjanje soli iz morske vode potrebno je 10 do 1000 puta više energije od tradicionalnih metoda snabdijevanja slatkom vodom, odnosno crpljenje vode pumpama iz rijeka ili bunara. Motiviran ovim problemom, tim inženjera iz Odjela za energetiku Politecnico di Torino osmislio je novi prototip za desalinizaciju morske vode na održiv i povoljan način, koristeći sunčevu energiju učinkovitije. U usporedbi s dosadašnjim rješenjima, razvijena tehnologija je zapravo u stanju udvostručiti količinu vode koja se proizvodi u dane količine solarne energije, a može biti predmet daljnjeg poboljšanja efikasnosti u bliskoj budućnosti. Grupa mladih istraživača koja je nedavno objavila ove rezultate u časopisu Nature Sustainability čine Eliodoro Chiavazzo, Matteo Morciano, Francesca Viglino, Matteo Fasano i Pietro Asinari (Lab za modeliranje više skala).

Princip rada predložene tehnologije je veoma jednostavan: “Inspirisani biljkama, koje transportiraju vodu od korjena do lišća kapilarnim efektom i transpiracijom, naš plutajući uređaj može sakupljati morsku vodu pomoću jeftinog poroznog materijala, čime se izbjegava uporaba skupih voda Sakupljena morska voda se zatim zagrijava solarnom energijom, koja održava odvajanje soli od isparavajuće vode, a ovaj proces može biti olakšan membranama umetnutim između kontaminirane i pitke vode kako bi se izbjeglo njihovo miješanje, slično kao kod nekih biljaka koje mogu opstati u morskim sredinama (na primjer mangrove) “, objašnjavaju Matteo Fasano i Matteo Morciano.

Dok konvencionalne ‘aktivne’ tehnologije desalinizacije zahtijevaju skupe mehaničke ili električne komponente (kao što su pumpe i / ili kontrolni sistemi) i zahtijevaju specijalizirane tehničare za instalaciju i održavanje, pristup desalinizacije koji predlaže tim na Politecnico di Torino temelji se na spontanim procesima koji se odvijaju bez pomoćnih uređaja i stoga se može nazvati ‘pasivnom’ tehnologijom. Sve to čini uređaj inherentno jeftin i jednostavan za montažu i popravku. Potonje karakteristike su posebno atraktivne u obalnim regijama koje pate od kroničnog nedostatka vode za piće i još uvijek nisu dostignute centraliziranim infrastrukturama i investicijama.

“Dok su se prethodne studije fokusirale na to kako maksimizirati apsorpciju solarne energije, preusmjerili smo pažnju na učinkovitije upravljanje apsorbiranom sunčevom toplinskom energijom. Na taj način smo uspjeli postići rekordne vrijednosti produktivnosti do 20 litara po danu pitke vode po kvadratnom metru izloženom Suncu. Razlog povećanja performansi je ‘recikliranje’ sunčeve topline u nekoliko kaskadnih procesa isparavanja, u skladu s filozofijom ‘raditi više, sa manje’. Proces se obično naziva ‘multi-efekt’, i ovdje pružamo prvi dokaz da ova strategija može biti vrlo efikasna i za ‘pasivne’ tehnologije desalinizacije.”

Prototip su razvijali više od dvije godine i testirali su ga direktno u Ligurijskom moru (Varazze, Italija). Inženjeri Politecnico-a tvrde da bi ova tehnologija mogla imati utjecaj na izolirana priobalna mjesta s malo vode za piće, ali u izobilju solarne energije i to posebno u razvoju zemalja. Osim toga, tehnologija je posebno pogodna za pružanje sigurne i jeftine vode za piće u hitnim slučajevima, na primjer u područjima pogođenim poplavama ili tsunamijem i ostavljena izolirana danima ili tjednima od električne mreže i akvadukta. Daljnja primjena predviđena za ovu tehnologiju su plutajući vrtovi za proizvodnju hrane, zanimljiva opcija posebno u prenapučenim područjima. Istraživači, koji nastavljaju da rade na ovom pitanju u okviru Centra za čistu vodu na Politecnico di Torino, sada traže moguće industrijske partnere kako bi prototip učinili trajnijim, skalabilnijim i raznovrsnijim. Na primjer, inženjerske verzije uređaja mogu se koristiti u obalnim područjima gdje prekomjerna eksploatacija podzemnih voda uzrokuje prodor slane vode u slatkovodne vodonosnike (posebno ozbiljan problem u nekim područjima južne Italije), ili se može tretirati vode onečišćene industrijskim ili rudarske vode.

Izvor Informacije – Politecnico di Torino

Kinezi su razvili prvi pametni 5G traktor na vodik. Stroj je od samih početaka razvijen kako bi mogao voziti bez vozača. U tu se svrhu oslanja na 5G mrežu tvrtke China Mobile, a također koristi GPS antenu, milimetarski radar i veliku podatkovnu tehnologiju za daljinsko upravljanje. Kinezi se svojim novim traktorom naziva ET504-H žele pozicionirati na tržištu ekološki prihvatljivih poljoprivrednih strojeva, piše futurefarming. Sportskog izgleda ovaj futuristički model podržava 5G tehnologiju mobilne komunikacije te upravljanja na daljinski način. Ovaj traktor ima glavni, permanentni magnet, sinkroniziran srednji i neovisne električne motore za dizanje i upravljanje. Vodikov gorivni članak radi kada stroj ne zahtijeva punu snagu, dok će ga pod velikim opterećenjem litijeva baterija dodatno napajati. Električni pogonski sklop može isporučiti 50 konjskih snaga pri maksimalnoj brzini od 30 kilometara na sat. Stroj je od samih početaka razvijen kako bi mogao voziti bez vozača. U tu se svrhu oslanja na 5G mrežu tvrtke China Mobile, a također koristi GPS antenu, milimetarski radar i veliku podatkovnu tehnologiju za daljinsko upravljanje. Ova navigacijska tehnologija može u stvarnom vremenu uočiti stanje vozila i okolno radno okruženje. Iskorištava 5G značajke poput velike brzine, niskog kašnjenja te ih kombinira s inteligentnom tehnologijom klastera bez vozača kako bi učinkovito poboljšala pouzdanost rada poljoprivrednih strojeva i pružila potrošačima kvalitetnije usluge. Zajednički su ga razvili Luoyang Research Institute for Intelligent Agricultural Equipment (CHIAIC) te baza za istraživanje i razvoj napredne proizvodne industrije Luoyang na Istraživačkom institutu za naprednu opremu u Tianjinu na sveučilištu Tsinghua. U razvoj je uključen i najveći kineski proizvođač traktora YTO koji je proizveo neke dijelove prototipa. "Na lokalnom prostoru želimo demonstrirati rad autonomnog traktora koji radi na vodik te pokazati kako je to moguće u poljoprivrednoj praksi", kaže Huang Shengcao, zamjenik generalnog direktora CHIAIC-a. Na modelu ET504-H do sada je izvršeno niz pokusa, i u proizvodnji i u marketingu. No zbog visokih troškova potrebnih za baterije stroja još nema jasnog plana prodaje. Međutim, naglašavaju inovatori, to se može brzo promijeniti. Već se neko vrijeme provode istraživanja poljoprivrednih strojeva koji rade na vodikov gorivni članak. Tako je New Holland 2009. godine predstavio svoj prvi traktor na ovu vrstu pogona, koji je nakon toga na europskim farmama u upotrebi bio do 2012. No, zbog ograničene dostupnosti goriva i visokih proizvodnih troškova, nikada nije postao komercijalno održiv.
www.agroklub.com

Industrijske se revolucije ne događaju, one se razvijaju kroz osmišljene i planirane procese. Aktualna četvrta industrijska revolucija mijenja globalno gospodarstvo u cjelini, utječući i na razvoj svjetskih društveno-političkih odnosa. Tehnološka razina našega gospodarstva i dalje je relativno niska. Nisu se mogle niti očekivati značajnije tehnološke promjene u relativno kratkom vremenu. Pojavile su se manje "tehnološke oaze" u pojedinim industrijskim sektorima i pojedinim geografskim područjima, zahvaljujući prije svega agilnosti njihovih protagonista. No one nisu rezultat promišljenog i dugoročno osmišljenog inovacijskog ekosustava Hrvatske - kaže prof. dr. sc. Nedjeljko Perić, ravnatelj Inovacijskog centra Nikola Tesla iz Zagreba te dodaje:

- Za gradnju znanstvenog i inovacijskog sustava Hrvatske nužna je snažnija i dinamičnija uloga države (vlade) temeljena na hrabroj i odvažnoj viziji. Ne trebamo kopirati prakse tehnološki naprednijih država, ali je jako poželjno, nužno, da razumijemo njihove procese i mehanizme koji su kreirali njihove znanstvene i inovacijske ekosustave. Trebamo razumjeti suštinske pokretače ekonomskog razvoja, a to su: obrazovanje, znanstvena istraživanja i razvoj tehnologija (primijenjena istraživanja) kao osnove za razvoj inovativnih i tržišno konkurentnih proizvoda i usluga. Naše institucije vlasti već dugi niz godina deklariraju te paradigme, ali ne dovoljno konkretno, odlučno i hrabro. Država treba investirati u gradnju prostorne i laboratorijske infrastrukture za razvoj tehnologija, tj. organizacija za razvoj tehnologija (RTO) na način kako su to radile i rade tehnološki razvijene zemlje. To je put kako se gradi znanstveni i inovacijski ekosustav koji pridonosi gospodarskom rastu i tržišnoj konkurentnosti.

Koronakriza globalni je poremećaj s još nesagledivim zdravstvenim i gospodarskim posljedicama. Ali koronakriza predstavlja priliku za kratkoročno i dugoročno promišljanje i učinkovito djelovanje. Snažnim usmjerenjem na razvoj i primjenu digitalnih tehnologija, globalno gospodarstvo i razvoj budućih civilizacija mogu ojačati. U vremenu od pojave koronavirusa hrvatska država je na učinkovit način suzbila veće posljedice od korona pandemije u zdravstvenom i gospodarskom smislu. Za očekivati je da će Vlada i dalje na odgovoran način kreirati i katalizirati odgovarajuće procese i mjere izlaska iz krize te trasirati put za dugoročni razvoj Hrvatske. Potrebno nam je više zajedništva i sinergije, a manje politikantstva i ideoloških bespuća. Sve u interesu općeg dobra i javnog interesa, a ne dobra za "odabrane pojedince i interesne skupine".

ŽIVJETI U REALNOSTI

U prethodnom razgovoru za Magazin, između ostaloga, rekli ste da "svaka veća društveno-ekonomska promjena sa sobom nosi niz posljedica, pa i ova, četvrta industrijska revolucija". Dvije i pol godine poslije, kakva je danas situacija? Bojimo li se osim korone i 4. ind. revolucije, gledamo li i dalje sa sumnjom da će nam primjerice umjetna inteligencija uzeti poslove, poslati nas na burzu rada...?

- Četvrtoj industrijskoj revoluciji prethodile su tri industrijske revolucije u zadnjih dvjestotinjak godina - od parnog stroja, elektrifikacije do informatizacije koja je razinu automatizacije proizvodnih i radnih procesa podignula na visoku razinu. Četvrta je industrijska (digitalna) revolucija proistekla evolucijom iz treće industrijske revolucije. Već se stvaraju obrisi i pete industrijske revolucije koja će naglašeno biti usmjerena na zaštitu prirode i sprječavanje klimatskih promjena. Strah od nečega (četvrte industrijske revolucije, nadolazećih tehnoloških revolucija, koronabolesti, nesigurnosti raznih vrsta…), pripada dobrim dijelom u emocionalnu sferu. Strah je često posljedica neznanja i/ili neodgovornog djelovanja globalnih političkih aktera. Da bi se smanjila razina straha potrebno je učiti iz dosadašnjih industrijskih/tehnoloških revolucija, pa ćemo biti spremniji razumjeti eventualne bojazni četvrte i nadolazećih revolucija.

Fizika današnjeg svijeta višedimenzionalno je složena, s visokom razinom neodređenosti. Globalni i lokalni društveno-politički procesi isprepleteni su i ne mogu se promatrati i razvijati izolirano. Suvremene i nadolazeće disruptivne tehnologije u kojima prednjači umjetna inteligencija, mogu pridonositi izgradnji boljeg i pravednijeg društvenog poretka, ako se tehnologije stave u humanu službu čovječanstva. Mijenjati će se nedvojbeno tržišta rada, kao i do sada, tražiti će se nova znanja i nove vještine, naglašeno digitalne. Nestajati će neka radna mjesta, stvarati će se neka druga kreativnija… Treba shvatiti da živimo u dinamičnom okruženju koje zahtjeva spremnost na promjene od pojedinca, skupine, institucije, države… U tom kontekstu, na umjetnu inteligenciju ne treba gledati mitološki, nego kao na realnost. Umjetna inteligencija ima svoju, bar sedamdesetogodišnju razvojnu povijest i danas ulazi u svoju poprilično zrelu fazu. Radi se, dakle, o transformativnim procesima u kojima državne investicije u stvaranje tržišta nove radne snage imaju golemi značaj. Radi se o tome da trebamo politike s vizijom i misijama, za dobrobit čovjeka.

Kad smo kod umjetne inteligencije, kako danas stoji s robotizacijom u RH, jesmo li napredovali posljednjih godina? Hoće li, i u kojem opsegu, robotizacija konkretno, utjecati na tržište rada Hrvatske?

- Što se tiče razvoja robotike u Hrvatskoj svakako da smo napredovali, ali daleko je to od zadovoljavajućeg, posebice gledano iz kuta primjene. Robotika služi dobrim dijelom kompleksnoj automatizaciji proizvodnih i radnih procesa. Uz svijetle primjere u nekim industrijskim sektorima (prehrambena i farmaceutska industrija), stanje je nezadovoljavajuće, posebice u sektorima malog i srednjeg poduzetništva. I to je upozoravajuće, jer takva poduzeća imaju nisku produktivnost i slabu tržišnu konkurentnost. S druge strane, znanstvena istraživanja i publikacije u području robotike u nekoliko hrvatskih sveučilišnih centara, usuđujem se reći, na svjetskoj su razini. Radi se o znanstvenim istraživanjima podvodne, zemaljske i zračne robotike te integralnim kooperativnim robotskim sustavima s nizom perspektivnih aplikacija u zdravstvu, poljoprivredi, energetici, transportu…

Glavni robotički izazovi u nadolazećem desetljeću vezani su uz razvoj mobilnih robotskih sustava koji imaju sposobnost autonomnog izvršavanja složenih zadataka i koji mogu sigurno surađivati s ljudima u nestrukturiranim okruženjima. Takvi roboti trebaju sofisticiranu interakciju percepcije, upravljanja i rasuđivanja fizičkog agenta i inteligentnih algoritama, što predstavlja paradigmatični izazov koji treba riješiti - konvergenciju umjetne inteligencije i robotike. Opet se pokazuje da je za kompletiranje vrijednosnog lanca: znanstveno istraživanje - primijenjeno istraživanje (razvoj tehnologije) i inovacije - proizvodnja i komercijalizacija nužno izgraditi i afirmirati organizaciju za razvoj i transfer tehnologija (RTO) kao sastavnog dijela znanstvenog i inovacijskog ekosustava. I to je stvaranje novog tržišta radne snage u kojem će ljudi (radnici) kooperirati sa strojevima (robotima).

PLANIRANI PROCESI

Golema novčana pomoć u paketu EU-a, od čega RH pripada čak 22 mlrd. eura biti će, između ostaloga, namijenjena i za tehnološki i tehnički razvoj i modernizaciju. S tim u vezi premijer Plenković naglašava kako je obveza RH ulagati u ono što je budućnost, a budućnost je i digitalno gospodarstvo, četvrta industrijska revolucija, znanje i znanost... Vaš komentar?

- Da, točno je da je Hrvatska u poziciji mogućeg povlačenja izdašnih novčanih sredstava u nadolazećem sedmogodišnjem razdoblju (2021.-2027.) iz raznih fondova EU-a. To je mogućnost koju svakako valja iskoristiti. Nadam se da će ta sredstva biti na racionalan i promišljen način investirana u projekte koji će pridonijeti kratkoročnom oporavku i dugoročnom podizanju hrvatskog gospodarstva. To podrazumijeva odgovornu selekciju strateških projekata RH koji su usmjereni na razvoj i primjene suvremenih i nadolazećih tehnologija, prije svega digitalnih i zelenih tehnologija. Hrvatskoj je potreban snažan iskorak u infrastrukturu koja će omogućiti i poticati njezin vlastiti tehnološki razvoj u bitnim gospodarskim sektorima, posebice onima koji će dugoročno omogućiti uravnotežen regionalni razvoj Hrvatske. Pri tome vodilja donositeljima odluka treba biti prethodno istaknuti vrijednosni lanac: znanstveno istraživanje - primijenjeno istraživanje (razvoj tehnologije) i inovacije - proizvodnja i komercijalizacija. Uvjeren sam da premijer Plenković sa suradnicima sve to sagledava racionalno i odgovorno te da aktivno djeluje na planu poticanja i razvoja digitalne ekonomije. U situaciji u kojoj je Hrvatskoj, na određeni način, stavljen na raspolaganje značajan investicijski kapital, država postaje ključni poduzetnik i kreator dinamičnog modela izgradnje vlastitih sposobnosti za vlastiti razvoj. To je značajno šire od "statične" uloge države kao integratora i diseminatora vrijednosti - država nadilazi optimizacijske metode unutar postojećih šabloniziranih modela.

Ukupno uzevši, koja sve područja društva danas obuhvaća 4. ind. revolucija? Ili da obrnemo pitanje - postoji li uopće neko područje ljudske djelatnosti u kojem 4. ind. revolucija već danas nema svoj udjel, doprinos, utjecaj? Drugim riječima, je li budućnost već stigla, da se tako izrazim, gledajući globalno, ali i lokalno?

- Industrijske se revolucije ne događaju, one se razvijaju kroz osmišljene i planirane procese koji su utemeljeni na razvoju tehnologija i pratećim poslovnim i organizacijskim modelima. Pitanje je bismo li danas, i na koji način, uopće razgovarali o četvrtoj industrijskoj revoluciji da nije prethodila druga industrijska revolucija obilježena Teslinim epohalnim otkrićima i razvijenim tehnologijama elektrifikacije. Aktualna četvrta industrijska revolucija mijenja globalno gospodarstvo u cjelini, utječući i na razvoj svjetskih društveno-političkih odnosa. Ona digitalno transformira svijet oko nas. Snažno sredstvo u digitalnoj transformaciji, i općenito u četvrtoj industrijskoj revoluciji, jest primjena umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija, utemeljena na znanosti o podacima i informacijama, omogućava strojevima izvođenje ljudskih kognitivnih funkcija. Potpomognuta strojnim učenjem, obradbom velike količine podataka i računarstvom u oblaku, a uz primjenu sofisticiranih algoritama, strojevi uz pomoć umjetne inteligencije mogu nadmašiti ljudske sposobnosti u nekim kognitivnim funkcijama. Hrvatska može još uvijek pratiti napredak tehnologija i organizacijskih modela četvrte industrijske revolucije, ali postoji bojazan da ćemo zaostajati, ako ne prihvatimo dinamiku koju sa sobom nosi četvrta industrijska revolucija. Imajmo u vidu da ovodobno stanje određuje budućnost.

IMAMO POTENCIJALE

Što može usporiti digitalnu transformaciju hrvatskog društva i gospodarstva, a što može pridonijeti njezinom ubrzanju?

- Za normalno funkcioniranje gospodarstva i društva iznimno je važan pravosudni sustav. Hrvatski pravosudni sustav kronično boluje od sporosti i neučinkovitosti; to najbolje znaju poduzetnici, ali i strukture vlasti. Lijek za te bolesti su inovacije u pravosuđu i za pravosuđe. Koje vrste inovacije? Hvale je vrijedno korištenje digitalnih platformi i na njima zasnovanih digitalnih aplikacija što unaprjeđuje operativnost sustava, ali ga strukturno ne mijenja. Pravosudnom sustavu, kao i svakom sustavu, kad ga želimo unaprijediti (optimirati) valja pristupiti na način da se postavi funkcija cilja te da se definiraju relevantna ograničenja imanentna sustavu. Nakon toga slijedi tvorba mehanizama (algoritama) koji će osigurati realizaciju funkcije cilja, sve dokumentirano odgovarajućim zakonima, te provedba i praćenje provedbe. Dakle, gotovo ništa novo u odnosu na postojeću pravosudnu praksu. Koja nas koči i usporava društveni i gospodarski prosperitet. Donositeljima odluka sugeriram da strukturno-inovativno priđu rješenju problema. Pravosudni sustav posjeduje kapital - skupove relevantnih podataka vezane uz pravosudne procese i postupke koje treba pametno iskoristiti i provesti strukturnu digitalizaciju i digitalnu transformaciju pravosuđa. Za te svrhe nudi se tehnologija umjetne inteligencije koja bi značajno dinamizirala i ubrzala te objektivizirala funkcioniranje pravosudnog sustava. Uvjeren sam da Hrvatska posjeduje ljudski ekspertni kapital koji je kadar strukturno i usmjereno inovirati pravosudni sustav. Tim pravosudnih eksperata nadograđen timom "digitalnih tehnologa" koje krasi kreativnost, odgovornost, hrabrost, neustrašivost, meritokratnost, principijelnost, transparentan rad, razumijevanje sustava i upravljanje sustavom - može to kreirati. Sad je pravi čas "da nastane nešto što inače ne bi nastalo"! I ne trebate se brinuti o eventualnim "žrtvama", one su se već snašle. Na koncu, ovo bi mogao biti atraktivan inovativni proizvod i za plasman izvan Hrvatske.

Što biste za kraj još željeli istaknuti?

- Hrvatska ima priliku da svoju nejaku ekonomiju transformira u konkurentnu digitalnu ekonomiju. U taj proces treba ući odlučno, s vjerom u vlastiti ljudski kapital i sa sinergijom svih relevantnih čimbenika: javne uprave, znanosti i gospodarstva. U tom kontekstu Akademija tehničkih znanosti Hrvatske, u partnerstvu s Inovacijskim centrom Nikola Tesla, brojnim tehničkim i tehnološkim fakultetima hrvatskih sveučilišta, proizvodnim sektorima te Hrvatskom gospodarskom komorom, ulaže nemali napor da na temelju svoje misije djeluje na planu provedbe digitalizacije i digitalne transformacije gospodarstva i društva. Vjerujemo da se taj proces može značajno osnažiti našim dobrim pozicioniranjem u Digitalni europski program.(D.J.)
www.glas-slavonije.hr

U tvornici u njemačkom gradu Zwickau pokrenuta je serijska proizvodnja Volkswagenovog prvog potpuno električnog SUV-a, modela ID.4, a cijeli proizvodni proces trebao bi biti potpuno ugljično neutralan. Nakon što je sa serijskom proizvodnjom započeo na modelu ID.3, nasljedniku Golfa, Volkwagen je sada pokrenuo i serijsku proizvodnju još jednog potpuno električnog modela, ID.4. Ovaj automobil također je zasnovan na modularnoj platformi MEB, a njime u Volkswagenu istodobno prate dva tržišna trenda, elektrifikaciju pogona i sve veću potražnju za gradskim SUV-ovima. Kako bi dodatno bio u trendu, Volkswagen u svojoj tvornici u njemačkom Zwickau će i ovaj model proizvoditi na ugljično neutralan, ekološki, način. Svjetsku premijeru će ID.4 imati krajem rujna, a na tržištu će se naći do kraja godine. Osim u Njemačkoj, ovaj će se model do kraja godine početi proizvoditi i u Kini, a od 2022. godine plan je proizvodnju pokrenuti i u SAD-u. Iz Volkswagena ističu kako je riječ o tehnološki naprednom modelu, sa svim modernim dodacima i opremom, te da ga krase nisko težište, odlične vozne karakteristike i uzbudljivo ubrzanje. Obitelj ID vozila će, nakon ID.3 i ID.4, biti dodatno proširena s još nekoliko sedana i SUV-ova, te reinkarnacijom legendarnog minibusa Bullija, najavljenoga pod imenom ID.Buzz. Do 2025. kompanija ima plan lansirati čak 20 potpuno električnih modela automobila. Volkswagen je u svoju tvornicu u Zwickau uložio 1,2 milijarde eura u nastojanju da je u potpunosti prenamjeni u pogon za proizvodnju električnih modela. Bit će to, kažu, do sljedeće godine najveća i najefikasnija tvornica električnih automobila u Europi, koja bi godišnje trebala s proizvodne trake izbacivati oko 300 tisuća električnih automobila. Svi oni bit će izgrađeni na platformi MEB, a iz kompanije poručuju da neće svi biti s Volkswagenovom značkom.
www.autonet.hr

Tesla uskoro otvara prodajni salon u Zagrebu i zapošljava osoblje. Pomalo iznenada pojavila se vijest o tome da Tesla traži ljude za dva radna mjesta u Zagrebu, pa smo istražili o čemu se radi. Prije otprilike godinu dana Elon Musk je u jednom tvitu bio spomenuo Hrvatsku. Najavio je tada da se nada "rano početkom sljedeće godine" otvoriti prodajni salon i u našoj zemlji. Kako je ova godina ispala specifična po gotovo svemu, a mnogi su poslovi i događaji odgođeni zbog pandemije koronavirusa, ne čudi da je i dolazak Tesle u domovinu Nikole Tesle odgođen – ali, čini se, ne i otkazan. Naime, na službenim Teslinim stranicama ovoga je tjedna osvanula obavijest o otvaranju dvaju radnih mjesta za zaposlenike prodajnog salona u Zagrebu. Tim povodom kontaktirali smo ekipu iz Tesla Motors Club Croatia i raspitali se za nešto više detalja. Oni su nam potvrdili kako Tesla zaista planira u Zagrebu otvoriti prodajni salon, te kako je najava i njih iznenadila.

Tesla se "vraća kući"
Inače kada Tesla otvara neko novo tržište čeka se broj od 400 Tesla automobila na cestama u toj zemlji. Prvi korak nakon toga otvaranje je online konfiguratora za vozila, odnosno dodavanje zemlje u webshop – što se za Hrvatsku još nije dogodilo. Tek nakon toga otvara se Tesla Store, a nakon određenog vremena i servis. U Hrvatskoj bi, preskačući dakle prvi korak, Tesla Store trebao osvanuti kroz šest mjeseci. U salonu će tada biti dostupna najmanje dva modela vozila za kupnju odmah, uz mogućnost narudžbe ostalih. "Dvije su lokacije u igri u Zagrebu koje ne možemo otkriti. Jedna lokacija je na vrlo atraktivnoj lokaciji, ali je najam astronomski. Druga lokacija nije uopće atraktivna ali ima sve predispozicije za servis", kazao nam je Vanja Katić iz udruženja Tesla Motors Club Croatia i napomenuo da su otvaranje radnih mjesta i najava otvorenja salona došli vjerojatno izravno iz Tesline američke centrale, jer njihovi interni kanali u Europi za nju nisu znali.

Prijave za posao
Na Teslinim stranicama, dakle, već sada se zainteresirani mogu prijaviti za radna mjesta savjetnika u prodaji te menadžera prodaje i isporuke vozila. Proces prijave ide u tri kruga – prvo se komunicira putem e-maila, potom telefonski pa preko video poziva, a kontakt s poslodavcem možete ostvariti i preko spomenutog domaćeg udruženja vozača i prijatelja Tesle.
www.bug.hr

Obična opeka za gradnju kuće pretvorena je u bateriju koja može da pohrani električnu energiju, čime se otvara mogućnost da zgrade jednog dana postanu elektrane. Nova tehnologija iskorištava poroznu strukturu pečenih opeka ispunjavajući njene pore sitnim česticama nanovlakana koja mogu da skladište statički naboj. Prvi prototipi opeke napravljene ovim putem pohranile su dovoljno električne energije za napajanje jedne LED sijalice. Međutim, ako bi se njihov kapacitet mogao povećati, opeke će postati jedina alternativa litijum-jonskim baterijama za skladištenje energije, piše The Guardian. Može se reći da su ove „električne opeke“ prije superkondenzatori nego baterije. Superkondenzatori mogu da skladište električnu energiju kao statički naboj u čvrstom tijelu, a ne u kemijskim reakcijama kao u baterijama. Njihova prednost je da se pune i prazne daleko brže od baterija, ali zasad mogu zadržati samo mali dio energije. Istraživači širom svijeta rade na povećanju gustoće energije superkondenzatora, kao i na brzini punjenja baterija. Pronalaženje boljih načina za skladištenje električne energije ključni je dio borbe protiv klimatskih promjena, jer bi se omogućilo skladištenje velike količine obnovljive energije.

Solarna ćelija na krovu vaše kuće mora negde da skladišti električnu energiju i za to obično koristimo baterije. Sada imamo novu opciju, koja doduše mora još da se istražuje, rekao je Julio D’Arcy sa Univerziteta Vašington u St. Luisu u SAD-u, koji je bio dio istraživačkog tima. Gustoća energije prvih „električnih opeka“ iznosi samo 1% litijum-ionskih baterija, kako se navodi u časopisu Nature Communications. D’Arcy veruje da se to može povećati desetostruko dodavanjem materijala poput metalnih oksida za skladištenje veće količine statičkog naboja u ciglu, što bi električnu opeku učinilo komercijalnom. Nada se da će na kraju moći da dosegnu gustoću energije identičnu kao kod litijum-ionskih baterija. Ako uspijemo, ova tehnologija će biti daleko jeftinija od proizvodnje litijum-ionskih baterija. Bio bi to drugačiji svijet i više nikada ne biste čuli reč litijum-ionska baterija.

Dan Brett, profesor elektrokemijskog inženjerstva na Univerzitetu College London rekao je: Toplinska energija je najvažnije područje interesa kada se razmišlja od skladištenju energije unutar zidova građevine. Ovo istraživanje pokazuje da postoji potencijal za novi način skladištenja električne energije. Ovaj eksperiment je daleko od najboljih superkondenzatora, ali načelno je dokazano da postoji značajan prostor za poboljšanje. Ukoliko bi se od opeke napravila dovoljno efikasna baterija, naše zidane kuće bi se pretvorile u prave male elektrane. Istraživači su stvorili prototipe električne opeke koristeći kemijska isparenja koja su reagovala s oksidima željeza, a zatim su stvorili mrežu plastičnih nanovlakana. Koristili su posebnu plastiku, koja se zove Pedot, jer je dobar provodnik električne energije. Rezultat je pretvaranje crvene cigle u tamno plavu. Još jedna prednost superkondenzatora je ta što se mogu puniti i dopunjavati mnogo više puta od baterija prije nego što izgube sposobnost skladištenja električne energije. Ovakve električne cigle mogu se koristiti 10.000 puta prije nego što njihov kapacitet značajno padne.

Daleko od praktične primene ali…Richard McMahon, profesor energetske elektronike na Univerzitetu Warwick u Velikoj Britaniji rekao je da je ovo istraživanje bilo intrigantno. Skladištenje energije je od velikog interesa u današnje vrijeme. Iako je ovaj rad zanimljiva demonstracija mogućnosti, ipak je daleko od praktične primjene, rekao je. Cijena litijum-ionskih baterija pala je strmoglavih 90% od 2010. godine, međutim skladištenje velike količine energije ostaje veliki izazov za znanstvenike širom svijeta, zaključuje The Guardian.
www.gradnja.rs

Počeli su radovi na ozelenjavanju pročelja upravne zgrade 17. pariškog arondismana - najveće zgrade gradske uprave nakon pariške Gradske vijećnice. Radovi će trajati godinu dana, a već utječu i na ograničenje prometa. Iako nije nimalo lijepa i skladna kao povijesna zgrada raskošne pariške Gradske vijećnice (Hôtel de Ville) u središtu grada, nakon nje je najveća zgrada gradske uprave francuske metropole. No, za godinu dana kada glavno pročelje ovog sivog, betonskog zdanja poprimi novi izgled, vjerojatno će privući i pokoju grupu turista, kao i pčele te ostale vrijedne kukce oprašivače. Radovi na uređenju glavnog pročelja ove zgrade, smještene u blizini poznatog pariškog trga Place de Clichy (16/20 rue des Batignolles), već su započeli i trebali bi završiti za nešto manje od godinu dana, odnosno do srpnja 2021. godine. Tada bi upravna zgrada 17. pariškog arondismana Batignolles-Monceau trebala biti potpuno zelena! Ideja ozelenjavanja glavnog pročelja ove zgrade nije nova. Prvi put se javila još prije desetak godina, u vrijeme ranije načelnice 17. arondismana Françoise de Panafieu, koja je 2013. raspisala natječaj za uređenje zelenog pročelja na kojem izabran projekt arhitektonske tvrtke TOA Architectes et associés. Sedam godina kasnije radovi vrijedni 1,9 milijuna eura napokon su mogli početi.

Radovi na ozelenjavanju pročelja upravne zgrade 17. pariškog arondismana odvijat će se u sklopu mjera pariškog klimatskog plana – poznatog pod imenom Plan biološke raznolikosti Grada Pariza u razdoblju od 2018.-2024. godine (Le Plan Biodiversité 2018-2024). Poznato je kako se zelenim fasadama postižu velike uštede energije i poboljšava toplinska izolacija zgrada, no zeleno pročelje bi također trebalo ponuditi bolje uvjete rada zaposlenicima gradske uprave, ali i građanstvu ovog dijela grada jer će poboljšati kvalitetu zraka, smanjiti količinu onečišćujućih tvari te doprinijeti smanjenju učinka urbanog toplinskog otoka tijekom razdoblja ekstremnih vrućina. Na betonskoj fasadi ove zgrade, koju su 1973. godine sagradili arhitekti Alfred Favre i Pierre Burc, planira se postaviti na stotine nosača biljaka s velikim izborom cvijeća.

Zeleni prostori urbani okoliš općenito čine privlačnijim i djeluju pozitivno na stanovništvo gradova, a u Parizu postoji veći broj uspješnih primjera ozelenjavanja fasada stambenih i javnih zgrada. Posebno treba istaknuti vertikalne vrtove francuskog botaničara Patricka Blanca na muzeju Musée du quai Branly i pročelju robne kuće BHV Homme, a tu je i možda njegovo najljepše djelo - L'Oasis D'Aboukir iz 2013. godine. Radovi koji su započeli u srpnju i trebaju trajati godinu dana ipak će imati velike posljedice na normalno odvijanje prometa. Ulica rue des Batignolles već je mjesec dana zatvorena za sav automobilski promet u dijelu između između rue des Dames i rue Mariotte, a u dijelu okolnih ulica promet se odvija isključivo jednosmjerno. Aktualni načelnik 17. arondismana, Geoffroy Boulard, uvjerava stanovnike ovog dijela Pariza kako će se promet u potpunosti normalizirati po završetku radova. Također, važno je istaknuti kako će se održavanje i zalijevanje biljaka ipak obavljati iznutra, a ne izvana što bi utjecalo na česta ograničenja prometa, čega se stanovnici ovog dijela Pariza – grada koji je objavio rat automobilima, najčešće boje.
S.F. / Ekovjesnik

U Hrvatskoj interes za izdavanje zelenih obveznica pokazuje energetski sektor. Glavni cilj financiranja izdavanjem zelenih obveznica je prikupljanje financijskih sredstava za zelene projekte odnosno investicije ili slična ulaganja koja se mogu okarakterizirati društveno odgovornima u smislu zaštite okoliša i korištenja čiste energije. Zelene obveznice (engl. Green Bonds) pojavile su se unatrag desetak godina kao inovativan oblik dužničkog financiranja posredstvom tržišta kapitala, a radi ciljanog prikupljanja novčanih sredstava za financiranje projekata koji sadrže komponentu ekološkog odnosno pozitivno utječu na okoliš. Od njihove pojave, tržište zelenih obveznica doživjelo je snažan i brzi rast, čemu zasigurno pridonosi i činjenica da su ubrzane klimatske promjene i zagađenje okoliša te njihove globalne posljedice na čitav spektar socio-ekonomskih elemenata i održivosti života na zemlji potaknuli na povećanje potrebe za učinkovitijim djelovanjem u prevenciji daljnjeg zagađenja i usporavanju klimatskih promjena s ciljem ublažavanja njihovih posljedica. Zbog visoke kapitalne intenzivnosti projekata koji su usmjereni na zaštitu okoliša i smanjenje zagađenja, sredstva za njih je teže privući, no zbog trenda poticanja izdavanja i ulaganja u “zelene” projekte, uspjeh zelenih obveznica eksponencijalno raste ukoliko se globalno promatra njihovo tržište. Nakon 2015.godine zelene obveznice počinju se intenzivnije izdavati: raste broj “zelenih” projekata, raste broj izdanih zelenih obveznica, raste volumen izdavanja, te raste broj zemalja koje su prihvatile takvu praksu financiranja. U Republici Hrvatskoj do sada nije zabilježena praksa izdavanja zelenih obveznica, no postoji izražen interes kao i projekti prikladni za takav način financiranja. Prepreka primjene zelenih obveznica u Republici Hrvatskoj primarno je ekonomija obujma i još uvijek nerazvijeno tržište kapitala. Projekti koji se financiraju na ovakav način veće su vrijednosti, troškovi izdanja su visoki, a s druge strane kapacitet potencijalnih domaćih velikih ulagača je ograničen. S druge strane, međunarodna izdanja su rezervirana za najveće igrače na tržištu.

Svojstva i regulacija zelenih obveznica

Zelene obveznice zapravo su obične (engl. Plain vanilla) obveznice s fiksnim prinosom no tako pribavljena sredstva uvjetovano se moraju usmjeriti u financiranje već postojećih ili pak novih projekata s pozitivnim okolišnim i klimatskim učincima mjerenih npr. uštedom energije, smanjenjem emisije CO2, i sl., a da bi takve obveznice onda mogle dobiti pridjev “zelene”. Pritom, spektar “zelenih”, ekološko održivih projekata koji se na ovakav način mogu financirati zaista je šarolik, a najzastupljeniji su i najviše sredstava se usmjerava u projekte obnovljivih izvora energije odnosno čiste (niskougljične) energije, povećanja energetske učinkovitosti (održivo stanovanje prednjači) i čistog transporta (niskougljičnog). Posljedično, čak 70 posto sredstava pribavljenih izdavanjem zelenih obveznica usmjerava se u navedene tri kategorije projekata, odnosno brojčano 76 posto izdanih zelenih obveznica prema podacima Svjetske banke za 2018.godinu. Ostale kategorije zastupljene u financiranju kroz izdavanje zelenih obveznica obuhvaćaju očuvanje bio raznolikosti, očuvanje prirodnih dobara te učinkovito, odgovorno i održivo bavljenje poljoprivredom i gospodarenje zemljom, ekološki odgovorno i održivo upravljanje otpadom općenito, a posebice otpadnim vodama, očuvanje voda, prilagodbu klimatskim promjenama, prevenciju i kontrolu zagađenja, razvoj bioenergetike itd. (ICMA, 2018.).

Kategorije projekata koji se mogu financirati izdavanjem zelenih obveznica propisane su u okviru smjernica i standarda dobre prakse njihova izdavanja kao i preporuke za postizanje transaprentnosti izdavanja, namjenskog korištenja sredstava i postizanja ciljeva iz područja ekološke održivosti. Inicijativa za klimatske obveznice (Climate Bonds Initiative) je 2010. godine izdala prve standarde odnosno preporuke za izdavanje zelenih obveznica globalno. Značajan broj izdavača u svijetu danas izdaje zelene obveznice prema preporučenim načelima Međunarodnog udruženja tržišta kapitala (International Capital Market Association – ICMA Green Bond Principles) iz 2014.godine. Cilj preporuka za pridržavanje načela izdavanja zelenih obveznica je usklađivanje prakse radi povećanja transparentnosti tržišta zelenih obveznica, što je pak važno jer šalje signal o sigurnosti ulaganja i privlači interes ulagača, a s druge strane istovremeno povećava ugled izdavača i poboljšava mogućnosti, uvjete i uspjeh emisije. Europska unija otišla je još korak naprijed u poboljšanju transparentnosti na tržištu zelenih obveznica, donošenjem zajedničkih standarda za zelene obveznice (Green Bond Standard, TEG, 2019) kao svojevrsnu nadogradnju ICMA načela, s ciljem dodatnog preciziranja načela i poboljšanja prakse izdavanja zelenih obveznica. Na taj će se način izdavatelji iz bilo kojeg dijela svijeta, a koji se pridržavaju tih preporuka, moći pozvati na usklađenost s njima, što pak utvrđuje jedan od nezavisnih ovlaštenih procjenitelja iz EU i potvrđuje izdavanjem certifikata za zelene obveznice.

Premda pridržavanje prethodno spomenutih standarda odnosno načela nije pravno obvezujuće već dobrovoljno, izdavateljima zelenih obveznica u interesu je pridržavati ih se jer jedino na taj način mogu dobiti potvrdu da je riječ o zelenim obveznicama čime povećavaju svoj ugled, lakše privlače interes ulagača, ali i postižu bolje uvjete postojećeg i budućih sličnih zaduživanja. Zaključno, pribavljanje certifikata kojim se potvrđuje da je riječ o zelenim obveznicama važan je čimbenik u dobrom pozicioniranju izdavatelja na tržištu zelenih obveznica s obzirom da su ulagači sve zahtjevniji s ciljem zaštite svojih ulaganja pa traže nezavisnu potvrdu i jamstvo kroz odgovarajući nadzor da će se uložena sredstva zaista namjenski upotrijebiti za realizaciju projekta iz područja ekološke održivosti koja bi posljedično onda trebala rezultirati unaprijed definiranim i ciljanim pozitivnim okolišnim i klimatskim učincima.

Stanje i trendovi na tržištu zelenih obveznica

Izdavatelji zelenih obveznica mogu biti svi koji imaju projekte s pozitivnim klimatskim i okolišnim učincima i u poziciji su da mogu izdavati obveznice. To mogu biti poduzeća čija proizvodnja zahtijeva i kapitalno intenzivniju brigu o zaštiti okoliša kroz zbrinjavanje otpadnih voda ili drugih vrsta otpada s ciljem suzbijanja zagađenja, komunalna poduzeća, ali i država, jedinice lokalne i regionalne uprave i samouprave, te čitav niz financijskih institucija koje imaju mogućnosti i potrebe za takvim načinom dugoročnog financiranja. Pritom, razvijene zemlje očekivano participiraju najviše na tržištu zelenih obveznica s obzirom na razvijenu svijest o potrebi zaštite okoliša i napore koje ulažu općenito kroz realizaciju društveno i ekološki odgovornih projekata.

Pojedinačno promatrano, SAD je najveće svjetsko tržište zelenih obveznica s najvećim brojem izdavatelja (Fannie Mae s 20,1 mlrd.USD globalno je najveći izdavatelj zelenih obveznica), a u skupini zemalja u razvoju, Kina, kao najveći zagađivač emisijom CO2, prednjači s udjelom od oko 80 posto u ukupnim izdanjima (CBI, 2019.). Kineska Industrijska banka s izdanjima vrijednim 9,6 mlrd.USD u 2018.godini je drugi najveći izdavatelj zelenih obveznica (CBI, 2019.). Istočna Azija i Pacifičko područje bilježe ujedno i najveće stope rasta na tržištu zelenih obveznica (Svjetska banka, 2019.).

Na europskom području praksa izdavanja zelenih obveznica od 2016.godine zabilježena je u razvijenijim zemljama: Poljskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Švedskoj, Španjolskoj, Velikoj Britaniji i Irskoj, a radi financiranja projekata zaštite životne sredine, okoliša i klime. Francuska je 2018. godine bila europski najznačajniji izdavatelj zelenih obveznica i treći najveći izdavatelj na svjetskoj razini (odmah nakon SAD i Kine) s volumenom od 6 mlrd.USD. Njemačka burza je 2018. godine preko Frankfurtske burze kojom upravlja uspostavila i trgovinski segment za zelene obveznice na koji su uvrštene obveznice primjerice njemačke državne razvojne banke KfW, Europske investicijske banke, kompanije Toyote (proizvodnja električnih vozila), municipalno izdanje Gothenburga (Švedska) (izgradnja postrojenja za bioplin, nabavka električnih vozila za gradsku upravu i poduzeća), državna izdanja Francuske i Belgije za ekološke projekte, itd.

Međunarodne financijske institucije (Europska investicijska banka i Svjetska banka) su 2007. godine prve započele s izdanjem zelenih obveznica i do danas razvojne banke općenito imaju pokretačku ulogu na tržištu zelenih obveznica. Promatrano po zemljama, vodeće svjetske ekonomije vodeći su zagađivači, pa samim time imaju i naglašeniju potrebu za ulaganjima i realizacijom ekološko odgovornih projekata s ciljem ublažavanja negativnih učinaka zagađenja na klimu i okoliš.

Postoje značajne razlike između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, ali uz evidentan trend snažnijeg rasta nakon 2015.godine u obje skupine. U razvijenim zemljama financijske institucije, državne agencije i korporativni sektor s pojedinačno podjednakim udjelima zajedno su 2018.godine sudjelovale s udjelom od oko 80 posto (95 milijardi USD) u ukupnim izdanjima zelenih obveznica čija je vrijednost iznosila 120 mlrd.USD, dok je iste godine nedospjeli dug po ukupno izdanim zelenim obveznicama dosegnuo 330 mlrd.USD. S druge strane, pri izdavanju zelenih obveznica u zemljama u razvoju dominirale su financijske institucije, s udjelom od oko 60 posto (26 mlrd.USD) u ukupnim izdanjima čija je vrijednost 2018. godine iznosila 43 mlrd.USD, a nedospjeli dug se popeo na 140 mlrd.USD. Korporativni sektor je drugi najvažniji izdavatelj zelenih obveznica u zemljama u razvoju s udjelom od oko 25 posto, dok ostali sektori izuzev državnih (razvojnih) agencija imaju tek simboličnu ulogu u obje skupine, i u razvijenim i zemljama u razvoju, s ukupnim udjelom do najviše 15 posto. (AAM & IFC, 2019.)

U ukupnoj sektorskoj strukturi izdavatelja, podaci ukazuju na banke općenito s naglaskom na razvojne banke kao najzastupljenije u izdavanju zelenih obveznica. Prema prethodno navedenim činjenicama o područjima najveće zastupljenosti primjene, zelene obveznice u kategoriji potencijalnih izdavatelja iz korporativnog dijela bi trebale biti najzanimljivije energetskom sektoru: privatnim i javnim poduzećima koja posluju u tom dijelu, ali su s druge strane zanimljive i državi u okviru projekata iz područja zaštite okoliša i dugoročne održivosti. I u Republici Hrvatskoj je interes za izdavanje zelenih obveznica pokrenut od strane kompanije iz energetskog sektora, HEP-a, a s obzirom na planove o povećanju udjela obnovljivih izvora energije koji zahtijevaju značajnija financijska sredstva. S druge strane, i ostala poduzeća iz energetskog sektora bi mogla pronaći interes u izdavanju korporativnih zelenih obveznica. Do sada pak nije zabilježeno financiranje izdavanjem zelenih obveznica na domaćem tržištu, iako značajan broj poduzeća ulaže u brojne projekte zaštite okoliša i poslovanje prilagođava upravo toj strategiji na tragu modela zelenog poslovanja. Dodatno ni na državnoj niti na lokalnoj i regionalnoj razini unatoč značajnim proračunskim izdacima i planiranim projektima iz područja zaštite okoliša te evidentnom nedostatku financijskih sredstava za njihovu realizaciju nije razvidna dostatna inicijativa za razvoj takvog načina financiranja, izdavanjem državnih ili municipalnih zelenih obveznica.

Uz prihvatljiv financijski prinos ulagači sve više zahtijevaju te očekuju i ostale koristi od svojih ulaganja s naglaskom na pozitivan utjecaj na okoliš i na najširu društvenu zajednicu kao osobine odgovornog i održivog financiranja što je prethodno već spomenuto, a što su ubrzane klimatske promjene i posljedice zagađenja okoliša dodatno osvijestile. Posljedično je prepoznavanje potrebe i rast zanimanja od strane ulagača za društveno odgovorna ulaganja i ulaganja u ekološki održive projekte odnosno financijsko poticanje za prelazak ili razvoj zelenog modela poslovanja i projekata od strane ulagača razumljiv i očekivan. Upravo u navedenom je ključ strelovitog rasta tržišta, širenja primjene i uspjeha zelenih obveznica u posljednjem desetljeću. Ulagači u zelene obveznice najčešće su najznačajniji institucionalni ulagači odnosno financijske institucije: mirovinski fondovi, investicijski fondovi, osiguratelji, upravljači imovinom, banke, no to mogu biti i pojedinačni privatni ulagači. Zelene obveznice stoga za ulagače predstavljaju i dobru alternativu i nadopunu kvalitetnim dugoročnim ulaganjima koja se primarno odnose na državne obveznice, a s ciljem bolje diversifikacije portfelja i pored brojnih ostalih koristi koje im takva ulaganja donose.

Zaključna razmatranja

Zelene obveznice bi trebale imati važnu ulogu u privlačenju i usmjeravanju financijskih sredstava s najšireg financijskog tržišta za potrebe ulaganja i ostvarenja definiranih ciljeva vezanih uz klimu i energiju u okviru strategije Europske unije do 2030. godine i UN-ovih ciljeva održivog razvoja prema izvješću Europske komisije iz 2016.godine. Za očekivati je posljedično da će tržište zelenih obveznica u budućnosti imati još izraženiji rast i razvoj, jer samo Europa treba osigurati preko 200 mlrd.USD godišnje dodatnih ulaganja uz postojeća, kako bi zaista dosegnula ciljanu razinu smanjene emisije štetnih plinova do 2030.godine, a na što se obvezala Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama 2015.godine. Na svjetskoj razini, potrebe za ulaganjima u razdoblju od 2021. do 2035.godine u obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost (zgrade) i smanjenje emisije štetnih plinova (niskougljični transport) OECD je 2015.godine procijenio na 9 bilijuna USD. U tome, 4 najveća tržišta sudjeluju s preko 50 posto jer su im potrebe procijenjene na 5 mlrd.USD: Kina, EU, Japan i SAD. S druge strane potencijal ukupnih zelenih ulaganja procijenjen je na oko 30 bilijuna USD, a usporedbe radi, aktiva institucionalnih ulagača procijenjena je 2011. godine na približno isti iznos (Della Croce i ostali, 2011). Unatoč eksponencijalnom rastu u posljednjih nekoliko godina, tržište zelenih obveznica tek je mali djelić (oko tri posto izdanja) ukupnog globalnog obvezničkog tržišta vrijednog preko 100 bilijuna USD, dok na tržištu održivog duga ima glavninu udjela u apsolutnom i relativnom iznosu. Globalno tržište održivog duga procijenjeno je 2018.godine na 250 mlrd. USD. U novoizdanom održivom dugu, samo certificirane zelene obveznice i klimatske obveznice sudjelovale su s 231,2 mlrd.USD 2019.godine (171 mlrd.USD u 2018. godini) (CBI, 2020.) Uz dosadašnji trend snažnog eksponecijalnog rasta, globalna emisija svih vrsta održivih obveznica, a u tome ponajviše zelenih obveznica, do kraja 2020.godine mogla bi dosegnuti 400 mlrd, a u čemu bi zelene obveznice sudjelovale s čak 350 mlrd.USD (CBI, 2020.), ponajprije jer se očekuje izraženiji porast projekata s komponentom održivosti.
www.svijetosiguranja.eu