Željeznički kolodvor Žabno 2017, projektom je obrađena izgradnja i opremanje tehničkom opremom nove prijemne zgrade kolodvora Žabno. Sustav grijanja je baziran na primjeni zemnog plina, dok je hlađenje osigurano primjenom multi split klima jedinica. Hidrotehničke instalacije vodovod, hidranti, odvodnja.

 

Plinski priključak potrebno je izraditi prema energetskim uvjetima distributera plina i ovom projektu. Izvođenje radova na priključnom plinovodu može se povjeriti samo specijaliziranoj tvrtki koja posjeduje posebnu opremu i ateste za zavarivanje plinskih vodova pod tlakom. Prije početka radova potrebno je distributeru plina prijaviti početak radova na instalaciji. Priključni plinovod definirati prema stvarnom stanju na lokaciji probnim iskopima. Od priključnog plinovoda vodi se po prilaznom putu plinovod u podzemnom kanalu na dubini od 1,00-1,20 m, sa svih strana se oblaže pijeskom. Nakon polaganja pijeska potrebno je postaviti traku za detektiranje priključka i traku „POZOR PLIN“. U vanjskom ormariću se ugrađuje kuglasta slavina prije ulaska instalacije u zgradu. Cjelokupna instalacija nemjerenog plina izraditi će se vidljivo izvan zida iz čeličnih cijevi prema DIN 2440. Instalacija će se učvrstiti na zid ili strop odgovarajućim obujmicama, odnosno ovjesnicama. Plinska instalacija se vodi minimalno 60 cm od drugih instalacija vode, odvodnje, telefon i sl.

 

UNUTARNJA PLINSKA INSTALACIJA

Prema Tehničkom propisu HSUP-P 600, članak 2.1.1, plinskom se instalacijom (unutarnjom) smatra instalacija iza glavnog zapora, pa do kraja dimovodnog uređaja. Plinska se instalacija sastoji od cijevne instalacije, plinomjera s regulatorom, plinskih naprava, opskrbe zrakom za izgaranje i dimovodnog uređaja. Trošilo se može isključiti iz opskrbe plinom ugrađenom plinskom slavinom dok se sami uređaji priključuju čvrstim navojnim spojem na instalaciju. Cjelokupna instalacija mjerenog plina polaže se vidljivo izvan zida s padom prema trošilima. U svrhu zaštite od korozije ista će se premazati temeljnom bojom i uljnim naličjem. Prije nego se instalacija zaštiti uljnim naličjem potrebno je istu ispitati na nepropusnost. Za projektiranu plinsku instalaciju treba upotrijebiti ispravan i kvalitetan materijal i to: čelične cijevi prema DIN 2440, kvaliteta Č. 0206. Sve cijevi, armaturu i spojnice prije ugradnje u cjevovod treba iznutra očistiti od svih nečistoća. Međusobno se cijevi moraju spajati autogenim zavarivanjem dok se plinomjeri, plinska trošila i armatura priključuju odgovarajućim spojnicama s navojem. Spojevi cijevnim navojem smiju se izvoditi isključivo izvan zida. Kod navojnih spojeva kao brtveni materijal koristi se specijalna traka za brtvljenje plinskih instalacija kao SYNTHESOL traka. Cijevi predviđene za ličenje treba na vanjskim površinama očistiti od svih nečistoća, a samo ličenje izvesti u tri sloja i to: osnovni premaz temeljnom bojom i dva sloja uljane boje za plinsku instalaciju.

ANTIKOROZIVNA ZAŠTITA

Antikorozivne premaze potrebno je izvesti prema uputama proizvođača. Nanošenje premaza ne preporuča se ako je temperatura okoline niža od 5°C ili viša od 40°C, a relativna vlažnost zraka je više od 80%. Prije nanošenja antikorozivnog premaza potrebno je cjevovode očistiti mehanički, tj. rotacionim čeličnim četkama i pjeskarenjem. Sustav zaštite na bazi modificiranih alkidnih smola najčešće se primjenjuje za zaštitu metalnih površina u atmosferskim uvjetima.

DIMENZIONIRANJE PLINSKE INSTALACIJE I PRORAČUN PADA TLAKA

Prema Tehničkom propisu za plinske instalacije HSUP - P 600. Određivanje promjera čeličnih cijevi razvoda, potrošnih, uzvodnih, ogranaka i priključnih vodova. Proračun plinske instalacije omogućuje izbor najmanjih standardnih promjera cijevi za svaku dionicu uz ograničenje brzine strujanja i ukupnog pada tlaka. U kućnom priključku preporučena najveća brzina strujanja iznosi 6 m/s. Brzinu strujanja u kućnim instalacijama potrebno je ograničiti na 3 m/s da se izbjegnu šumovi u cjevovodu koji nastaju pri većim brzinama u uvjetima najveće potrošnje. Potreba za ograničenjem pada tlaka u kućnom priključku i instalaciji također se javlja u uvjetima najveće potrošnje, a odnosi se na raspoloživu razliku protočnog tlaka na ulazu u kućni priključak i radnog tlaka najudaljenijeg plinskog trošila. Radi jednostavnijeg postupka dimenzioniranja kućna instalacija zajedno s kućnim priključkom dijeli se na funkcionalne cjeline, a za svaku od njih propisan je najveći dozvoljeni pad tlaka.

IZVOR TOPLINE – PLINSKI BOJLER

Centralni uređaj za pripremu ogrjevne vode radi u režimu max 80/60oC, a prema proračunima gubitaka i odabiru ogrjevnih tijela odabran je slijedeći uređaj za zagrijavanje. Dan je samo primjer plinskog bojlera te se može ugraditi bilo koji atestirani bojler iste snage te sličnih karakteristika:

VAILLANT ecoTEC plus VUW INT 206/5-5

Turbo kondenzacijski kombi uređaj

Qg = 20 kW za 80/60°C

Qw = 24 kW

modulacija snage 20-100%

zemni plin : pt=20mbar, V=2,6m3/h

UNP : pt=30mbar, V=1,9kg/h

dxšxv = 34x44x72 cm; masa = 35 kg

napon : 230V/50Hz, 140W, IPX4D

Daljinsko upravljanje

* osjetnik tem. na sjevernom zidu, žično

* priprema sanitarne vode

* vremensko upravljanje

* regulator u dnevnom boravku, žično

Aparat ima atmosfersku komoru za izgaranje i pomoću dimovoda plinovi se odvode izvan prostorije građevine odnosno u atmosferu. Ulaz svježeg zraka za izgaranje dovodi se kroz odgovarajući zrakovod te rešetke. Aparat je potrebno montirati prema uputama koje uz svaki aparat daje proizvođač. Aparat je kompaktna izvedba uređaja koji sadrži atmosferski plamenik, priključni ormarić, cirkulacionu pumpu i ostale uređaje potrebne za siguran rad. Aparat se spaja na instalaciju izmjenične struje 220V/50Hz, vodovod i na instalaciju zemnog plina.

ZAŠTITNI SIGURNOSNI VENTIL

Kod zatvorenog sustava grijanja obavezna je ugradnja atestiranog sigurnosnog ventila s tlakom otvaranja do max. 3 bar-a i ekspanzijske posude zatvorenog tipa. Sigurnosni ventil i ekspanzijska posuda moraju biti ugrađeni prema pravilima struke te ne smije biti nikakvog zapornog elementa između sigurnosnog ventila odnosno ekspanzijske posude i kotla.

PRIPREMA PTV

Sanitarna topla voda dobiva se pripremom u istom (''kombi'') bojleru, izgaranjem plina. Recirkulacija nije potrebna, zbog potrošača tople vode, koji su smješteni neposredno uz prostoriju gdje je smješten bojler. Uređaj radi potpuno automatski. Plinski bojler je spojen na mrežu javnog vodovoda te se preko iste mreže nadopunjuje sustav grijanja.

CIJEVNI RAZVOD

Instalacija se izvodi plastičnim cijevima PEX/AL/PEX koje su namjenjene za vođenje tople vode te su predizolirane s 11-14 mm poliuretanske izolacije. Potrebno je izvesti kompenzacijske lire, klizne i čvrste točke prema crtežima i pravilima struke. Distribucijski cjevovodi se dimenzioniraju prema maksimalnom padu tlaka od 120 Pa te su dimenzionirani za radni režim odnosno protok vode kod promjene temperature od 5-15°C. Odzračivanje cijevne mreže i kompletnog sustava ostvaruje se preko odzračnih pipaca montiranih na uređajima, automatskih odzračnih lončića i ručnim odzračnim loncima na najvišim dijelovima instalacije.

ODABIR RADIJATORSKIH TIJELA

Kao ogrjevna tijela u pojedinim prostorijama odabrani su ventilski radijatori. Radijatori su opremljeni slavinom za punjenje i pražnjenje, odzračnim pipcem i prigušnicom. Radijatori na sebi imaju termostatske ventile s termostatskim glavama za regulaciju temperature po prostorima. Svaki radijator se preko ventila može odvojiti od mreže bez potrebe za pražnjenjem cijele mreže. Šumovi i žuborenja koji se mogu javiti tijekom rada isključivo su uzrok prisutnosti zraka u sistemu pa je dobro povremeno nadzirati pritisak i vršiti ispuštanje zraka iz sistema kako bi se omogućio optimalan rad radijatora. U vrijeme kada sistem grijanja nije duže u upotrebi (van sezone grijanja) ne zatvarati ventile na bateriji jer može zbog dilatacijskih procesa doći do neželjenih posljedica (puknuća članaka u bateriji). Sama konstrukcija omogućava optimalno udaljavanje radijatora od zida ili poda. U gornjoj glavčini radijatora nalazi se ugradbeni ventil koji zahvaljujući svojoj konstrukciji omogućava balansiranje sustava i vrlo preciznu ručnu ili automatsku regulaciju protoka vode kroz radijator. Automatska regulacija postiže se ugradnjom termostatske glave na ugradbeni ventil 

TOPLINSKI ZIMSKI GUBITCI

Proračun gubitaka topline izrađen je prema HRN EN 12 831 i detaljan proračun se nalazi u arhivi projektanta, a u nastavku je dana kratka rekapitulacija proračuna. Koeficijenti prolaza topline određeni su na osnovu fizikalnog proračuna građevine i kao takvi se koriste u proračunu gubitaka topline. Standard 12831 donesen je 2003. godine. Sadrži proračunski dio obvezan za sve zemlje te nacionalni dodatak za svaku zemlju. Nacionalni dodatak sadrži standardne karakteristične veličine odnosno sve podatke potrebne za proračun, u skladu s uvjetima značajnim za određenu zemlju, te se izdaje kao aneks na standard. Standard EN 12831 propisuje dva postupka proračuna jednostavni i podrobni. Jednostavni postupak proračuna vrijedi samo za određene slučajeve odnosno objekte, a to su objekti s najviše tri stambene jedinice te nepropušnošću ovojnice objekta do 3 h-1. Toplinsko opterećenje se računa na temelju gubitaka transmisijom i gubitaka ventilacijom.

INSTALACIJA HLAĐENJA

Prostor se hladi preko klima jedinice koja u sebi ima integriranu invertersku regulaciju električne snage uređaja. Inverterske jedinice imaju veći učin od klasičnih klima jedinica. Odabrane su jedinice kompaktne izvedbe sa svom potrebnom sigurnosnom opremom, dizalica topline koristi freon R 410A za rad. Unutarnje jedinice su odabrane i locirane tako da direktno strujanje zraka ne bude u zoni stalnog boravka osoblja. Predviđen je centralizirani sustav za hlađenje koji tijekom ljeta održava tražene mikroklimatske uvjete. Zračna dizalica topline ima u područjima umjerene geoklime srednji godišnji faktor učinkovitosti iznad SPF 3,5 dok sam faktor uređaja postiže vrijednost COP 4,5. Primjenom zračne dizalice koristi se aktivno hlađenje 1 kW električne daje 3-4 kW rashladne energije. Mreža hlađenja je ispunjena freonom da se onemogući smrzavanje cjevovoda. Cjelokupna mreža hlađenja se izolira pjenastom negorivom izolacijom. Zračna dizalica zrak/voda se može koristiti kao izvor topline, osnovni nedostatak je zaleđivanje vanjske jedinice i gubitak na učinkovitosti kod niskih temperatura te je potrebno tijekom hladnijih dana koristiti dogrijavanje preko dodatnog izvora topline plinskog bojlera, kotla na biomasu i pelete ili električnog grijača. Po početnoj investiciji zračne dizalice su najpovoljnije, ali imaju i najmanju učinkovitost i najviše energije će trošiti za grijanja i hlađenje građevine. Kod zračnih dizalica topline dolazi do velikog pada instalirane snage kod niskih temperatura te kod temperatura od -15°C zračna dizalica izgubi preko 50% nominalne snage koja se daje za +5°C. Te bi za snagu grijanja od 25 kW kod -15°C i kontinentalnu klimu bilo potrebno instalirati duplo veću zračnu dizalicu od nominalno potrebne snage koju ona može dati pri temperaturi zraka od +5°C. Zračne dizalice dio snage dodatno gube na odleđivanje same jedinice te je za tu razliku gubitka vremena grijanja također potrebno instalirati dodatno oko 20% nominalne snage.