Plutajuća noćna mora: najveći svjetski otok plastike tri puta je veći od Francuske. Doznajte koliko je opasna pojava izazvana ljudskim nemarom i što možemo učiniti da ponovno uspostavimo skladan suživot s prirodom. Prisutni su mnogi čimbenici koji doprinose degradaciji okoliša. Međutim, dvije se mogu smatrati reprezentativnim kritičnim točkama u trenutnom globalnom sustavu, naime plastika i odlaganje otpada. Naravno, kriza okoliša ne može se pripisati samo ovim čimbenicima, ali oni se ovdje koriste kao primjeri za mobilizaciju problema koji uključuje više agenasa, materijala i različitih metoda.

U čemu je problem s plastikom?
Plastika je svakako pridonijela razvoju modernog svijeta i većina industrija je na neki način koristi. No, očito je da postoji značajan problem vezan uz to. Daljnja proizvodnja ovog materijala, dobivenog iz nafte, ovisi o iskorištavanju drevnih, prirodnih resursa, a ta potreba je u stalnom porastu, što se odražava i na količinu odloženog otpada. Međutim, odbačeni plastični proizvodi ne razgrađuju se istom brzinom kojom se stvaraju resursi, imajući na umu da su organskoj tvari bili potrebni milijuni godina da postane nafta. Osim toga, poznato je i da su neke od kemijskih komponenti ovog materijala štetne za zdravlje živih bića na planetu. Dio materijala namijenjen je odlagalištima, a dio, nažalost, završi u oceanima , a ti fragmenti bivaju bačeni u vodu na milost i nemilost morskih struja, piše ArchDaily .

GPGP tri puta veći od Francuske
Jedan od primjera skupine plastičnog otpada u oceanima, a ujedno i najveća od njih pet, je takozvana Velika pacifička mrlja smeća (GPGP). Između Azije i Sjeverne Amerike postoji zona konvergencije struja , a tok vode zajedno s vjetrom hvata plutajuće ostatke u relativno stabilnom središtu ove zone. Koliko je to zabrinjavajuće govori podatak da je GPGP otprilike tri puta veći od Francuske . Međutim, otok nije pravilnog oblika i zbog kretanja vode nema definiranu konturu, što znači da mu se precizna površina i položaj mogu mijenjati. GPGP se obično nalazi između havajskog arhipelaga i obale Kalifornije. Iako je površina otoka ogromna, njegova vizualizacija nije jednostavna, s obzirom na to da su plastični ostaci podložni vremenskim utjecajima , te se raspadaju na sve manje komade, odnosno na mikroplastiku, pa satelitske snimke ne identificiraju točno ovo područje , što problem čini "nevidljivim". Iako mikroplastika čini mali postotak ukupne težine otpada, površina koju zauzima je veća u odnosu na veće plastične ostatke, što znači da životinje u značajnoj mjeri unose tu plastiku u svoja tijela, koja se vraća u hranidbeni lanac i, naravno, završava u organizmima ... ljudima.

Posebno su opasne ribarske mreže
Plastika je dominantan element otpada na GPGP-u i na ovom otoku moguće je pronaći predmete stare i po nekoliko desetljeća , u "nevjerojatno" očuvanom stanju, što ukazuje na dugovječnost ovog materijala. Ovom hrpom dominiraju nautički predmeti, poput ribarskih mreža , koje su uzrok smrti mnogih stanovnika podmorja, a skupljanje tog otpada je alarmantno. Naravno, postoje inicijative za čišćenje GPGP-a, koje je pokrenula Ocean Cleanup Group, koja je također provela detaljno kartiranje područja i trenutno implementira sustav prikupljanja velikog kapaciteta u morima. Međutim, skupljanje otpada u ovakvim uvjetima je složeno jer se mora vršiti na način da se ne naruši postojeći morski život na ovom području. Osim toga, struje nose otpad s jednog mjesta na drugo tijekom cijele godine , a problem je i sakupljanje mikroplastike. Ključno pitanje je kako prikupiti najsitnije i najraštrkanije elemente , kojih ima u većini, a da se ne ošteti lokalna flora i fauna.

Prije svega, pravilno i svjesno zbrinjavanje
Pretpostavlja se da je najadekvatniji sustav prikupljanja ovog otpada prije nego što dospije u ocean , što se može postići praćenjem odlaganja otpada u rijeke ili uspostavom prije svega pravilnog i osviještenog zbrinjavanja otpada, kao i smanjenje upotrebe plastike ili razvoj biorazgradivih materijala. Već danas postoji mnogo načina na koje bi se plastika mogla reciklirati , a nova istraživanja su sve češća i brojnija, što nam daje nadu. Tako je nedavno objavljen članak na web stranici npj Materials Degradation pokazao da su dvije vrste gljivica sposobne razgraditi neke vrste plastike, a kao rezultat tog procesa razgradnje nastaje biomasa koja se može koristiti kao obnovljivi izvor energije. Mnogo je pozitivnih inicijativa i potrebna je dovoljna potpora da postanu akcije relevantnih razmjera, jer se ne radi samo o recikliranju, već i o razgradnji i smanjenju materijala . Naravno, sustav zbrinjavanja otpada i potrebna infrastruktura trebaju odgovoriti hitnosti problema u sadašnjosti, no spomenuti članak pokazuje da je, usmjerivši pažnju na mala bića koja prethode čovječanstvu, moguće pronaći materijale, konstrukcije i cjelovita rješenja za uspostavu našeg skladnog zajedničkog života .
www.gradnja.rs