Agropelet? Što je to?
Hrvatska izvozi većinu proizvedenog drvnog peleta jer hrvatsko tržište nije dovoljno upoznato s tim gorivom. Istodobno, ni agropelet još nije zauzeo mjesto na tržištu koje zaslužuje, iako je bolji čak i od drvnog peleta. Poljoprivredna biomasa je dostupna u cijelom svijetu, a posljednjih nekoliko desetljeća poljoprivrednici je koriste za grijanje, a agropelete i kao hranu za stoku ili za kompostiranje biljaka. Poljoprivrednih sirovina za preradu u agropelete ima svake godine, za razliku od sirovina za proizvodnju drvnog peleta zbog koje se moraju rušiti šume da bi se usitnilo drvo i od toga napravilo gorivo. Takav način gospodarenja resursima dugoročno nije održiv. Šume se dugo godina obnavljaju, dok su sirovine za agropelet na raspolaganju svake godine. Prerada agropeleta je u potpunosti samoodrživa i naprednija od prerade drvnog peleta jer je osnovna mjerna jedinica u poljoprivredi 1 godina, a u šumarstvu najmanje 10 godina.
Agropelet vs. ogrjevno drvo
Svake godine na zemljištu površine 10 000 m2 nakon žetve ostane najmanje 3 t biomase. Istodobno je grijanje na biogorivo za 40 - 50% jeftinije u odnosu na ono na klasična goriva (plin, ogrjevno drvo, loživo ulje). Agropeleti zauzimaju i do 75% manje prostora za pohranu od ogrjevnog drva, a pri izgaranju ostavljaju tek 0,3% pepela u odnosu na svoj puni volumen. Uz to, još je 2010. godine iskorišteno oko 5 milijuna t biomase za potrebe grijanja i te količine do danas konstantno rastu. U usporedbi s fosilnim gorivima agropeleti su gotovo CO2-neutralni, što znači da pri njihovom izgaranju dolazi do zatvaranja kruga CO2 jer izgorena agromasa otpušta onoliko CO2 koliko ga je primila tijekom života. Istodobno, već se nekoliko desetljeća može primijetiti sustavno uništavanje šuma i oni koji često ili povremeno borave u šumi primjećuju kako polako nestaju čitave šume. Pametnome je jasno da zbog bijesnog trčanja za brzim profitom žmirećki bude posječeno milijarde kuna, a dobar dio ni ne ostane u Hrvatskoj. Stoljetne hrastove šume koje drže zemlju, vodu, zrak i život nestaju u nekoliko dana zbog nekoliko kuna, a obnova takvog stabla u kratkom vremenu nije moguća. Standardni plan tih pohlepnih 'drvosječa' je izgurati manje i osnažiti veće, tako da pojedinci postignu profit preko noći i nestanu. Sve to može se nazvati lošim gospodarenjem šumama, dok cijela javnost još ne čini dovoljno kako bi se to spriječilo. Ni desetci novozasađenih stabala u prvih 10 godina ne mogu dati 'kubikažu' kao jedan stoljetni hrast. Dovoljan dokaz svih tih tvrdnji može se dobiti već od malih proizvođača ogrijevnog drveta, jednostavnim upitom za cijenu kubnog metra sada i prije nekoliko godina, a moguće je i prošetati se sjevernim Papukom. Jedino rješenje tog problema je očito, no trebalo bi otvoriti oči.
Projekt Ecomark
Projekt Ecomark je pokrenut prije nekoliko godina s ciljem uljepšavanja slike Slavonije i očuvanja šuma. Doista, šume nestaju dok na poljima leži gorivo budućnosti. S druge strane, interes stanovništva svake razvijene zemlje posljednjih je godina usmjeren na temu ušteda i korištenja obnovljivih izvora energije. To je posljedica utjecaja klimatskih promjena i onečišćenja okoliša čije posljedice svi osjećaju. Obnovljivi izvori energije se nalaze u prirodi i njihova je prednost u odnosu na fosilna goriva u tome što se obnavljaju. Projekt Ecomark stoga ne traži više nego što može dati, a dati može puno i koristiti svima. Investitori, poslovni partneri, volonteri i zaljubljenici u prirodu već nekoliko godina rade na njegovom ostvarenju. Pojačanim korištenjem agromase osigurava se održivi razvoj okoliša jer je proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije neutralna za klimu. Naime, pri njezinom izgaranju u zrak se otpušta točno onoliko ugljikovog dioksida koliko su ga biljke primile u procesu fotosinteze tijekom rasta. Tako se korištenjem agromase kao goriva dobiva samo dvostruki učinak: smanjuje se sječa šume i samim time postojećim šumama omogućava apsorpcija CO2, dok se kao gorivo koristi agromasa iz domaćih izvora. Isto tako, nema smisla izvoziti sirovinu, dok cijene drva u Hrvatskoj konstantno rastu.
www.energetika-net.com
Je li agro pelet spas hrvatske poljoprivrede? Evo prijedloga za dodatnu zaradu
Darko Grivičić izračunao je da može povećati dohodak vlastitog gospodarstva za četiri tisuće kuna po jednom hektaru. U zemljama poput Češke, Slovačke, Poljske, Njemačke, Danske i Nizozemske smisao poljoprivrede nije samo proizvodnja hrane, nego je i smanjenje ovisnosti o uvoznim energentima. Dok se kod nas za proizvodnju peleta sijeku šume, a s druge strane ratari zaoravaju slamu, kukuruzovinu te ostatke soje i uljane repice, češke termoelektrane u svom radu umjesto ugljena, plina i lož ulja koriste agro pelet. U Hrvatskoj je, čini se, isplativije samljeti trupac, nego iskoristiti poljoprivredne ostatke. Ipak, to ne želi Darko Grivičić iz Kujnika pokraj Slavonskog Broda koji je izračunao da može povećati dohodak vlastitog gospodarstva za četiri tisuće kuna po jednom hektaru. - Svi govore samo o drvetu. Ovo je priča u kojoj želim pokazati državnoj administraciji, drugim poljoprivrednicima i samome sebi da je agro pelet isplativ. Planiram napraviti postrojenje, a zatim sušaru i silose. Naravno, sušara će biti pogonjena upravo peletom - rekao je Grivičić. Prema riječima našeg sugovornika, vrijednost jednog takvog pogona za proizvodnju tone agro peleta na sat je oko 250 tisuća eura. - Zbog administracije još uvijek ne znamo kad ćemo ostvariti plan. Javili smo se na natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Rezultati će biti objavljeni nakon kolovoza, a ako projekt ne prođe aplicirat ćemo na Program ruralnog razvoja - istaknuo je Grivičić i dodao kako dva kilograma agro peleta zamjenjuju litru lož ulja koja stoji 5,17 kuna. Prema njegovoj procjeni, energija potrebna za proizvodnju jednog kilograma agro peleta stajala bi šest lipa. Grivičić smatra kako Hrvatska može postati energetski neovisna zemlja sa snažnom i razvijenom poljoprivredom. Kada bi HEP, po uzoru na Češku, izgradio male termoelektrane pogonjene agro peletima, osim čistog zraka imali bi i zadovoljne poljoprivrednike. Za šest tona pšenice s jednog hektara ratari će ove godine dobiti oko 6500 kuna, dok se na toj površini nalazi još oko četiri tone iskoristive slame vrijedne deset tisuća kuna. Problem je u nerazumijevanju države i velikim lobijima kojima nije u interesu da hrvatski poljoprivrednici zarade - zaključio je Grivičić. No, dok ratari vjeruju kako će agro peleti doprinijeti povećanju njihovih budžeta, stručnjak za poljoprivredu Miroslav Kovač smatra da bi spomenuti način zbrinjavanja ostataka mogao biti štetan. - Možda je sreća što se proizvodnja agro peleta još uvijek nije razvila jer je bitno da nešto ostane i u zemlji kako bi bila rahlija i kvalitetnija. Nije svaka nova tehnologija napredak - naglasio je Kovač.
www.vecernji.hr
