Nuklearni automobil - Thorium
    Subota, 03 Rujan 2011 08:17

    Nuklearni automobil - Thorium

    Tvrtka Laser Power Systems radi na razvoju automobila pogonjenih nuklearnom energijom. Napokon je pronađen način koji će vašem automobilu omogućiti vječni rad bez punjenja. No uz jedan uvjet gorivo će biti radioaktivno, ali će dugoročno osiguravati pogon automobila. Charles Stevens iz Laser Power Systems-a (LPS) radi na proizvodnji električnog generatora koji će pogoniti nuklearni torijski laseri. Iako je torij sve više poznat kao "siguran" nuklearni element, uz nedavne probleme i javno mnijenje oko nuklearne energije, pitanje je vrijedi li sve to uopće truda? Torij je slabo radioaktivni element koji se nalazi u izobilju u određenim dijelovima Indije. Bio je korišten kao pomoćni izvor energije umjesto urana ili plutonija za vrijeme Drugog svjetskog rata, no iako je lakši i sigurniji od drugih radioaktivnih materijala, njegov daljnji razvoj nikada nije proveden u potpunosti prvenstveno zbog toga što ga se nije moglo koristiti u vojnoj industriji. Laser koji se proizvodi uz pomoć torija također je jedinstven budući da ne stvara snop svjetlosti, već umjesto njega emitira valove topline sa nevjerojatnim količinama energije. Stevens predviđa kako bi njegov torijski laser pokretao generator koji bi se nalazio ispod haube automobila, a težio bi oko 250 kilograma. Prema njegovim izračunima, jedan gram ovog elementa proizvodi energiju ekvivalentu 7,500 litara benzina, što znači da bi se sa samo 8 grama torija moglo preći skoro 500,000 kilometara.
    www.croenergo.eu

    1
    2
    3
     
    Torij - Novi radioaktivni element koji bi mogao napajati cijeli planet
    Ako bi se Vaš auto pokretao torijem, nikad ga više ne bi trebali dopuniti. Torij bi zapravo trajao toliko dugo, da bi nadživio upravo i Vas. Iz tog razloga je kompanija koja se naziva Laser Power Systems napravila koncept motora za auta koji bi se pokretao torijem. Element je radioaktivan, a tim je iskoristio male dijelove da bi napravio lasersku zraku kojom bi zagrijavao vodu, napravio paru i time pokrenuo turbinu za proizvodnju energije. Torij je jedan od najgušćih materijala na planeti. Mali dio materijala sadrži 20 milijuna puta više energije, nego komad ugljena odgovarajuće veličine, što ga čini idealnim izvorom za proizvodnju energije. "Stvar je u tome da motori koji bi se pokretali torijem ne bi se našli u Vašim autima uskoro", naveo je Dr. Charles Stevens, predsjednik Laser Power System-a. "Auti nisu naša primarna meta", naveo je Stevens. "Proizvođači auta ne žele da ih kupe." Navodi da je veliki dio automobilske industrije fokusiran na zaradu na osnovi naftnih motora i derivata, i potrajat će barem nekoliko desetljeća da se torijska tehnologija uopće i počne koristiti u odgovarajućoj mjeri prije nego što proizvođači vozila razmisle o uvođenju ovakvih motora. "Mi radimo na tome da napajamo ostatak svijeta energijom" naveo je Stevens. Uvjeren je da bi turbina na torij, čija bi veličina bila kao uređaj za klimu, mogla proizvesti dovoljno jeftine energije da se potpuno opskrbe restorani, hoteli, zgrade s uredima, čak i mali gradovi u područjima gdje nema struje. U jednom trenutku, torij bi mogao da napaja i domaćinstva. Stevens zna da su ljudi zabrinuti jer se radi o radioaktivnom elementu - ali takva briga je neosnovana. "Radijacija koju proizvedemo pomoću jednog od ovakvih uređaja se može poništiti sa samo jednim listom aluminijske folije" navodi Stevens. "Više bi se ozračili od strane uređaja kao što je zubarski X-ray aparat." Nakon katastrofe koja je zadesila Japan, svijet je počeo sumnjičavo gledati na nuklearnu energiju i moguće posljedice koje problemi s elektranama mogu imati po čovječanstvo i okoliš. Jedan je element iznenada izronio iz zaborava i iskočio u mnoge članke koji kontempliraju o rješenju problema zračenja, topljenja jezgre i sličnih posljedica - torij.

    Torij
    Torij se nalazi na 90. mjestu periodnog sustava elemenata, a simbol mu je Th. Godine 1828. otkrio ga je Šveđanin Berzelius, a ime je dobio po nordijskom bogu Toru. Što se tiče količine kojom naš planet raspolaže, torija ima, kako kažu, kao blata. Što je to toliko dobro kod torijskog reaktora? Za početak, jedna tona torija dovoljna je za proizvodnju jednake količine energije kao od 200 tona uranija, što automatski znači i manje otpada. Nakon iskorištavanja, nastali je otpad toksičan samo tristotinjak godina, za razliku od današnjeg nuklearnog otpada, koji će biti opasan još bar 10.000 godina. Štoviše, torijski reaktor može iskoristiti otpad uranijskog reaktora za rad.

    Dostupnost
    Torij je, usto, jeftin i može se pakirati u mnogo manje dimenzije. Gradić od 1000 stanovnika torijski reaktor od 1MW koštao bi 250 dolara po osobi - godišnje bi bilo potrebno oko 20 kilograma torija, što znači da bi im se računi za električnu energiju spustili na nekih 0,5 dolara godišnje (ako ne i više). Takav bi reaktor također zahtijevao minimalno nadgledanje i sigurnosne sustave. Prema procjenema, Amerika ima oko 440.000 tona torija, Australija i Indija oko 300.000 tona, a Kanada još 100.000 tona. U Americi i Australiji još su ga donedavno bacali kao beskorisni otpad. Kad se sve zbroji, imamo ga dovoljno za napajanje cijelog svijeta još barem 1000 godina. Uranija imamo tek za nekih 80 godina.

    Sigurnost
    Jedna od najbitnijih stvari, pogotovo kad se govori o nuklearnoj energiji, upravo je sigurnost. Torijski je reaktor, ili LFTR (Liquid Fluoride Thorium Reactor), vrlo siguran zahvaljujući svojoj sposobnosti da se ugasi sam od sebe prije nego dođe do opasnog porasta temperature - nema ničega što bi eksplodiralo, visokog pritiska, a ni pare. LFTR koncept koristi torij i uranij-233 pomiješane sa solima litija i berilija, koje su kemijski stabilne, otporne na oštećenja izazvana zračenjem i ne uzrokuju hrđanje spremnika u kojima se nalaze. Tekućina u jezgri nije pod pritiskom, a svako povišenje temperature smanjuje snagu rada reaktora, što ga stabilizira i bez potrebe za intervencijom od strane osoblja. Poraste li temperatura preko određene granice, "čep" na dnu spremnika se rastopi i sav materijal iscuri, zbog čega nema daljnje opasnosti od pregrijavanja. Prelazak na takav izvor energije omogućio bi ne samo gotovo potpun prestanak zagađivanja atmosfere, nego i dostupnost električne energije na mjestima gdje je trenutno nema, a današnja nuklearna elektrana nije opcija. LFTR reaktor zahtijeva samo oko 200 kvadratnih metara, dok za uranijski reaktor treba barem 19.000 kvadrata. Takve bi se reaktore potencijalno moglo proizvoditi kao današnje putničke zrakoplove, na pokretnoj traci.

    Zašto i dalje uranij?
    Nakon svega nabrojanog, teško je ne zapitati se zašto, kraj tolikog torija, uopće koristimo uranij i zašto smo spremni na veće rizike? Razlog je jednostavan - tijekom '50-ih, za vrijeme totalne opsjednutosti Hladnim ratom, u Americi se vodila utrka između torijskih i uranijskih sustava. Nakon opsežnih ispitivanja, zaključeno je da je uranijski reaktor najpogodniji za napajanje nuklearne podmornice, a otpad koji nastaje radom reaktora, plutonij, može biti iskorišten za proizvodnju nebrojenih atomskih bombi. Torijska je elektrana, nakon petogodišnjeg besprijekornog rada, zatvorena. Kina je prva koja je "podigla ruku" za obnavljanje programa torijskih reaktora i već radi na razvoju. Ono što brine sve Vlade zemalja koje razmišljaju o prelasku na novu tehnologiju je - cijena. Za izgradnju i pokretanje prvog takvog reaktora trebat će izdvojiti barem 2 milijarde dolara. Potrebno je još dosta testiranja i rješavanja tehničkih pitanja, što nije lak posao s obzirom na to da većina današnjih nuklearnih inženjera nema nikakvog teoretskog, a kamoli praktičnog iskustva s takvim reaktorima. Da, torijski bi reaktori mogli biti i isplativi i sigurni, no sam razvoj i prebacivanje svih postojećih resursa na novo pogonsko gorivo zahtijeva nevjerojatne iznose, što je samo po sebi dovoljno da odbije kako Vlade, tako i stanovništvo koje bi svojim porezima osiguravalo financije.

    Prednosti korištenja torijskog reaktora
    Gašenjem elektrana na ugljen, kroz 38 godina moglo bi se postići 0 posto emisije ugljik-dioksida. Evo i nekih od prednosti korištenja LFTR elektrana:
    -ne stvara plutonij za nuklearne bombe
    -smanjenje crnog tržišta za šverc
    -bitno smanjena opasnost od terorističkog napada (nema eksplozije)
    -stabilnost pri radu, lako zaustavljanje i ponovno pokretanje sustava
    -nema ispuštanja zračenja
    -brzo gašenje i samobalansiranje temperature
    -pasivno hlađenje, jednostavna konstrukcija
    -nema potrebe za skladištima otpada koja bi trebala trajati tisućama godina
    -mogućnost lake proizvodnje velike količine električne energije
    -mala cijena, dimenzije i niska potrošnja pogonskog goriva, dostupnost goriva
    -lako premještanje na novu lokaciju, prilagodljivost raznim uvjetima upotrebe
    -jeftino gorivo, minimalno održavanje i nadgledanje, dugotrajnost
    -snaga reaktora od 100 kW do 1 GW
    Pročitano 1860 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive