Nesreće u nuklearnim elektranama Chernobyl i Fukushima predstavljaju dva najtragičnija događaja u povijesti nuklearne energije, s dugoročnim posljedicama na globalnu energetsku politiku, javno mišljenje i ekonomiju. Chernobylska katastrofa 1986. godine u Ukrajini (tada dio Sovjetskog Saveza) i Fukushimska nesreća 2011. godine u Japanu dovele su do masovnih evakuacija, zdravstvenih problema i milijarda troškova sanacije. Nakon obje nesreće došlo je do opadanja interesa za nuklearnom energijom. Iza službenih objašnjenja koja nesreće pripisuju ljudskim greškama, dizajnerskim manama i prirodnim silama postoji niz "teorija zavjere" koje sugeriraju da su ovi incidenti bili dio "false flag" operacija. Ova spekulativna teza istražuje mogućnost da su nesreće namjerno izazvane ili preuveličane s ciljem potkopavanja investicija u nuklearnu energiju, favorizirajući fosilna goriva i geopolitičke interese određenih globalnih aktera. Iako ove tvrdnje nemaju empirijske dokaze i služe propagandi, one odražavaju duboke napetosti u energetskom sektoru i međunarodnim odnosima. Analizirat ćemo gubitke Rusije u svjetskoj dominaciji ako bi mnoge zemlje prešle na nuklearnu energiju, te teorije o neutrinskoj tehnologiji iz emisije Shawn Ryan Show koja bi navodno mogla izazvati potrese poput onog u Fukushimi. Dodatno, razrađujemo tezu s idejom da elite održavaju civilizaciju na izvorima energije niske gustoće u odnosu na nuklearnu, kako bi kontrolirali i usporili daljnji napredak ljudske civilizacije. Posebno ćemo se fokusirati na Kardashevu skalu, koja mjeri napredak civilizacija po iskorištavanju ukupne energije, te na HAARP program koji je predmet mnogih teorija zavjere o induciranju potresa i sabotaži nuklearnih programa. Pa nastavimo s razradom teze o namjernom uništenju nuklearnih elektrana Chernobyl i Fukushima.

Povijesni i geopolitički kontekst nuklearnih nesreća

Da bismo razumjeli tezu o "false flag", potrebno je vratiti se u kontekst vremena prije nekoliko desetljeća. Chernobyl se dogodio usred "hladnog rata", kada je nuklearna energija bila simbol tehnološkog napretka i moći zemalja. Sovjetski Savez je koristio nuklearnu tehnologiju za demonstraciju svoje superiornosti, ali nesreća je otkrila sistemske slabosti sustava ubrzavajući daljnji kolaps SSSR-a 1991. godine. Fukushima je pak došla u eri globalne energetske tranzicije, kada je nuklearna energija bila konkurent fosilnim gorivima i obnovljivim izvorima energije. Potres magnitude 9.0 i tsunami uzrokovali su taljenje nuklearne jezgre nuklearne elektrane Fukushima, ali teorije sugeriraju da je događaj iskorišten za širenje straha od nuklearne tehnologije.

Chernobylska nesreća dogodila se tijekom sigurnosnog testa reaktora br. 4 u Ukrajini (tadašnjem dijelu SSSR-a), što je dovelo do eksplozije i oslobađanja oko 5% radioaktivnog materijala (14 EBq). Službeni izvještaji Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pripisuju nesreću dizajnerskim manama reaktora RBMK, neadekvatnoj obuci osoblja i kršenju procedura. Nesreća je uzrokovala evakuaciju 350.000 ljudi, kontaminaciju 29.400 km² i dugoročne zdravstvene efekte, uključujući oko 5.000 slučajeva raka štitnjače (s 15 smrtnih slučajeva). Fukushimska nesreća bila je posljedica potresa magnitude 9.0 i tsunamija, koji su onesposobili rezervne generatore, dovodeći do taljenja jezgre u tri reaktora, bez izravnih smrtnih slučajeva od radijacije, ali sa sekundarnim žrtvama od evakuacije.

Obje nesreće dovele su do dramatičnog pada investicija u nuklearnu energiju. Nakon Chernobyla, broj novih reaktora opao je za preko 50% u 1990-ima, a Fukushima je potaknula fazna ukidanja nuklearne energije u Njemačkoj, Švicarskoj i Japanu. Ovo je koristilo fosilnoj industriji, koja je održala dominaciju, povećavajući globalne emisije CO2. Spekulativno, ako su nesreće bile "false flag", cilj je bio očuvati status quo u globalnoj energetici, gdje nafta i plin donose trilijune dolara godišnje. Danas, s klimatskim promjenama, nuklearna energija ponovno doživljava preporod, ali teorije zavjere i dalje hrane sumnje u prethodne nuklearne nesreće.

Dodatna teza sugerira da elite odsnosno moćne globalne grupe poput korporativnih lobija, vlada i financijskih institucija namjerno održavaju civilizaciju na izvorima energije niske gustoće. Energijska gustoća mjeri koliko energije se može ekstrahirati iz datog volumena ili mase goriva. Nuklearna energija ima izuzetno visoku gustoću pa 1 kg uranija (s današnjom nuklearnom tehnologijom) može proizvesti energiju ekvivalentnu 1,5 toni ugljena ili 2,5 tone nafte, dok solar ili vjetar zahtijevaju velike površine za usporedive izlaze energije. Prema ovoj tezi, globalne elite i vladari planete koriste nisku gustoću energije da ograniče napredak ljudske civilizacije: visoka gustoća energije omogućuje brži tehnološki razvoj, jeftinu energiju i veću neovisnost društva, što bi moglo ugroziti njihove elitističke strukture moći. Ovo se povezuje s Kardashevom skalom, gdje civilizacije napreduju kroz bolje iskorištavanje energije, a nuklearna energija bi pomogla prelasku na Tip I civilizaciju, ali elite i vladajuće kaste sprječavaju to kroz regulacije, propagandu i nesreće u nuklearnom energetskom sektoru.

Teorije zavjere oko Chernobyla kao "false flag"

Chernobyl je plodno tlo za zavjere zbog sovjetske tajnosti. Jedna popularna teza je da se CIA infiltrirala u postrojenje i da je izazvala eksploziju s ciljem da oslabi SSSR. Ruski mediji, poput TV serije iz 2019., prikazuju nuklearnu nesreću kao američku sabotažu protiv sovjetske moći, gdje su američki agenti postavili bombe ili manipulirali nuklearnim testom. Interes SAD-a bio bi geopolitički: oslabiti ruskog rivala u Hladnom ratu, favorizirajući zapadne fosilne interese i sprečavajući širenje sovjetske nuklearne tehnologije.

Druga varijanta i teza je da je ruski KGB orkestrirao nesreću kao "blef" da preuveliča opasnosti od nuklearne energije i zaštiti izvoz ruskog plina i nafte. SSSR je bio glavni dobavljač plina Europi, a nuklearna energija bi smanjila potražnju za fosilnim gorivima. Ova teza o vlastitoj ruskoj sabotaži je kontradiktorna, jer je nesreća koštala milijarde i ubrzala je kolaps SSSR-a, ali spekulativno, mogla je biti kratkoročni plan za očuvanje ekonomske ruske dominacije u sektoru izvoza nafte i plina.

U Ukrajini, teorije zavjere povezuju nesreću s moskovskim planovima da unište ukrajinsku regiju, optužujući ultra-nacionaliste ili "Bandera" pokret za nesreću. Nedavni događaji, poput dronskog napada 2025., gdje Ukrajina optužuje Rusiju za false flag, pokazuju kako se tema koristi u propagandi. U svakom slučaju sasvim slučajno je odabrana nuklearna elektrana Chernobyl koja nije na ruskom već na ukrajinskom teritoriju da se izvrši "false flag" operacija protiv uporabe nuklearnih elektrana.

Kako god se pogleda eksplozija reaktora Chernobyl je itekako pogodovala smanjivanju potražnje za nuklearnim elektranama i mnogi nuklearni programi su trajno zaustavljeni nakon uništenja elektrane Chernobyl. Treba se držati koncepta "follow the money" da bismo pretpostavili kome je najviše bilo u interesu da zaustavi daljnji razvoj nuklearne energije. Globalni interesi naftnih lobija hrane idejama teoretičare zavjere koji razvijaju teze da eksplozija reaktora nuklearne elektrane Chernobyl nije slučajnost već da postoje grupe koje su namjerno uzrokovale ovu nesreću.

Analiza gubitaka Rusije u svjetskoj energetskoj dominaciji

Spekulirajmo da je Chernobyl bio ruski "false flag" s ciljem da se zaustavi nuklearni razvoj. Ključno je analizirati koliko bi Rusija izgubila da su zemlje kupci fosilnih goriva prešle na nuklearnu energiju. Rusija je danas ekstremno ovisna o fosilnim gorivima: nafta i plin čine oko 30-50% ruskog budžeta, financirajući rat u Ukrajini i geopolitički utjecaj. Prema podacima iz 2025., ruski fosilni izvozi pali su zbog sankcija, ali i dalje donose stotine milijardi dolara godišnje ruskom proračunu.

Europa, glavni kupac, ovisila je o ruskom plinu do 75% prije 2022. Ako bi Europa prešla na nuklearnu energiju Rusija bi izgubila desetke milijardi. Na primjer, EU planovi za odustajanje od ruskog energenta (kao REPowerEU iz 2025.) već su smanjili ruske prihode za 50% od 2021., dovodeći do recesije u Rusiji. Prelazak na nuklearnu energiju bi dodatno oslabio Rusiju: nuklearna energija može zamijeniti 20-30% fosilnih goriva u elektroenergetici, smanjujući potražnju za plinom za 10-15%. To bi značilo ruski gubitak 50-100 milijardi dolara godišnje, pogoršavajući ekonomsku krizu i ograničavajući financiranje ruske vojske.

Geopolitički, Rusija koristi energiju kao oružje jer "jeftini" plin osigurava lojalnost saveznika kao što su Srbija i Bjelorusija te marionetskih država kao što su Mađarska i Slovačka dok prekidi isporuke fosilnim energentima manipuliraju Europom. Bez fosilnih izvoza, ruski utjecaj bi se smanjio, moguće dovodeći do ranijih reformi u Istočnoj Europi zbog smanjenja ruskog utjecaja. Danas, sa sankcijama, Rusija gubi 200-400 milijardi godišnje, a nuklearni prelazak bi to pojačao, oslabivši "resursno prokletstvo" i rusku geopolitičku moć.

Teorije zavjere oko Fukushime kao "false flag"

Fukushima je manje povezana s direktnom sabotažom, ali teorije zavjere ističu preuveličavanje rizika ili "umjetno induciranje" potresa. Jedna ekstremna teza, koju promiče Jim Stone, tvrdi da je potres induciran izraelskim nuklearnim bombama u oceanu, a bombe u reaktorima su postavljene pod krinkom sigurnosnih kamera. Motivi: Kazna Japanu za suradnju s Iranom na razvoju nuklearnog oružja, osiguravajući da nuklearni program Irana ostane u lancima.

Druge teorije optužuju anti-nuklearne grupe da su izazvale paniku nepotrebnim evakuacijama, uzrokujući više žrtava od straha nego radijacije. Interes: Promocija fosilnih goriva dok se usporava nuklearni razvoj u Japanu. Kina se optužuje za dezinformacije o zagađenju Pacifika, možda da oslabi Japan ekonomski.

Teorije o HAARP-u ili nuklearnim bombama osporene su jer seizmološki podaci pokazuju prirodni potres, a ne eksplozivne valove. Međutim, spekulativno, ako je potres bio false flag, korist od uništenja Fukushime bi mogli imati rivali Japana poput Kine ili fosilnih lobija.

Teza o HAARP-u kontekstu nuklearne energije i spekulacija

HAARP (High-Frequency Active Auroral Research Program) je istraživački program na Aljasci, financiran od strane američke vojske i sveučilišta, namijenjen je proučavanju ionosfere kroz visokofrekventne radio valove. Službeno, HAARP se koristi za istraživanje komunikacija, navigacije i atmosferskih fenomeni, ali teorije zavjere ga prikazuju kao oružje za kontrolu vremena, induciranje potresa i sabotažu nuklearnih programa. U kontekstu Fukushime, neke teorije sugeriraju da je HAARP inducirao potres magnitude 9,0 grijanjem ionosfere, što je dovelo do seizmičkih efekata, navodno da se potkopa japanska nuklearna energija i održi globalna ovisnost o fosilnim gorivima.

Spekulacije o HAARP-u potječu iz njegove sposobnosti da šalje energiju u ionosferu, što bi, prema teoretičarima zavjere, moglo uzrokovati lančane reakcije u Zemljinoj kori. Na primjer, teorije kažu da se HAARP koristio za induciranje potresa u Turskoj 2023. ili Haitiju 2010., ali seizmolozi ističu da HAARP nema dovoljnu snagu jer je njegova maksimalna snaga 3,6 MW i nedovoljna je za tektonske pomake koji zahtijevaju energiju ekvivalentnu milijardama tona TNT-a. U kontekstu nuklearne energije, teza kaže da je HAARP pod kontrolom elita koje ograničavaju napredak civilizacije inducirajući nesreće poput Fukushime, sprječavaju prelazak na visoko gustu nuklearnu energiju, održavajući kontrolu ljudske civilizacije preko fosilnih goriva.

Kontroverze oko HAARP-a uključuju optužbe za klimatske manipulacije ili mentalnu kontrolu populacije, ali program je zatvoren 2014. i prenesen je na Sveučilište Aljaska za civilna istraživanja. Teorije zavjere ostaju popularne na društvenim mrežama, gdje botovi šire dezinformacije, povezujući HAARP s vanzemaljcima ili vladinim eksperimentima. Po spekulativnim teorijama HAARP bi mogao biti oružje za sabotiranje nuklearnih elektrana, ali bez dokaza ovo sve ostaje fikcija koja hrani idejama teoretičare zavjera.

Teza o neutrinskoj tehnologiji iz emisije Shawn Ryan Show

U kontekstu Fukushime, zanimljiva je teza i teorija zavjere o neutrinskoj tehnologiji koja može izazvati potrese, iznesena u emisiji Shawn Ryan Show (epizoda #66 iz 2023., s Ericom Heckerom, bivšim ugovarateljem Raytheona na Antarktiku). Hecker tvrdi da IceCube Neutrino Detector na Južnom polu koji je službeno namijenjen detekciji kozmičkih neutrina zapravo služi kao najveće globalno usmjereno energetsko oružje (DEW). On opisuje IceCube kao mrežu od 1 km³ leda s digitalnim optičkim modulima (DOM-ovima) koji prenose energiju na 2.047 volta, omogućujući induciranje seizmičkih efekata. Hecker ovu instalaciju na Antarktiku povezuje s potresom u Christchurchu, Novi Zeland 2011., tvrdeći da je riječ o "slučajnom ispaljivanju" tijekom testiranja uređaja, na osnovu razgovora s kolegama i specifikacija Sveučilišta Wisconsin.

Prema Heckeru, IceCube koristi neutrino interakcije za prijenos energije kroz Zemlju, inducirajući potrese ili druge efekte na planeti. On spominje Čerenkovljevo zračenje od muona, kvantnu isprepletenost za komunikaciju bržu od svjetlosti, ELF antene za prodiranje kroz planetu i V2K (voice-to-skull) za mentalnu manipulaciju ljudima. Teorija sugerira da bi slična tehnologija mogla inducirati potres u Fukushimi, možda kao false flag da zaustavi japanski nuklearni program.

Međutim, fact-checkovi osporavaju ovo: IceCube je pasivni instrument koji detektira neutrino interakcije pomoću fotomultiplikatora (PMT-ova) koji hvataju svjetlost od Čerenkovljevog zračenja, ali sustav ne prenosi energiju. Neutrini imaju minimalnu interakciju s materijom, pa induciranje potresa neutrino snopovima ili DOM impulsima zahtijeva energiju koju IceCube nema. Potres u Christchurchu pripisan je prirodnim tektonskim silama, bez dokaza za umjetno induciranje. Kvantna isprepletenost omogućuje korelirana mjerenja, ali ne brži od svjetlosti prijenos informacija (teorem no-signaling), što je korisno u kvantnom računanju, ali ne za komunikaciju kako je opisano. V2K temelji se na mikrotalasnom slušnom efektu (Frey efekt) pa  je teoretski moguć, ali ne za masovnu kontrolu uma. Simptomi Havana sindroma su kontroverzni, možda uzrokovani stresom ili okolišnim faktorima. ELF valovi prodiru duboko, ali zahtijevaju ogromnu snagu za efekte, a Južni pol ELF nije potvrđen kao oružje. Aero laseri su vjerojatno za atmosferska istraživanja, ne za oružja.

Kardasheva skala u kontekstu nuklearne energije i spekulacija

Kardasheva skala, koju je predložio sovjetski astronom Nikolai Kardashev 1964., mjeri napredak civilizacija po sposobnosti civilizacije u kontekstu iskorištavanja energije. Skala ima tri glavna tipa: Tip I koristi svu energiju dostupnu na planeti (oko 10^16 W), Tip II koristi energiju zvijezde (10^26 W), Tip III koristi energiju galaksije (10^36 W). Zemlja je trenutno na oko 0.7 na skali, koristeći fosilna goriva i obnovljive izvore niske gustoće. Nuklearna energija, s visokom gustoćom energije, mogla bi ubrzati prelazak civilizacije na Tip I, omogućujući iskorištavanje planetarnih resursa za napredak u svemiru, medicini i ekonomiji.

Spekulativno, globalne elite i vladari planete ograničavaju nuklearnu energiju da spriječe napredak na energetskoj skali: visoka nuklearna energijska gustoća bi omogućila jeftinu energiju, veću neovisnost i brži razvoj ljudske civilizacije, ugrožavajući njihove elitističke strukture moći. Na primjer, Tip I civilizacija bi mogla riješiti glad, siromaštvo i klimatske promjene, ali to bi smanjilo ovisnost o fosilnim gorivima koje elite kontroliraju. Teorije povezuju to s Olduvai teorijom, gdje civilizacije propadaju zbog energetske krize, ali nuklearna energija bi to spriječila.

Procjene kažu da bi puni prelazak na nuklearnu energiju omogućio energiju civilizaciji za tisuće godina, koristeći uranij iz mora (4,5 milijardi tona), dovodeći civilizaciju do Tip I kroz stoljeća. Međutim, ograničenja poput proliferacije i regulacija usporavaju to, što spekulacije vide kao namjernu sabotažu od strane globalnih elita koje služe vladarima planete.

Analiza gustoće energije iz nuklearnog goriva i zaustavljanje razvoja naprednih nuklearnih reaktora

Energijska gustoća nuklearnog goriva je ključna za tezu o ograničavanju razvoja civilizacije. U konvencionalnim lakovodnim reaktorima (LWR), koji dominiraju tržištem, iskorištava se samo oko 0.5-1% uranija (U-235), dok 99% (U-238) ostaje neiskorišteno ili postaje nuklearni otpad. To rezultira iskorištenjem ispod 10% ukupnog goriva, zahtijevajući stalno obogaćivanje i proizvodnju nuklearnog otpada. Napredni reaktori, poput brzih uzgojnih reaktora (breeder reactors), koriste brze neutrone da pretvore U-238 u plutonij-239, iskorištavajući do 99% uranija i multiplicirajući energetski izlaz 60-100 puta.

Zašto je nuklearni razvoj zaustavljen? Povijesno, breeder reaktori su razvijeni u 1950-ima (npr. EBR-I u SAD-u 1951.), ali programi su otkazani zbog proliferacije (proizvodnja plutonija za oružje), ekonomije (jeftin uranij 1970-ih) i politike (anti-nuklearni pokreti nakon Three Mile Islanda 1979.). U SAD-u, Clinton je otkazao Integral Fast Reactor 1994., navodno zbog troškova, ali spekulacije kažu da je to bilo da ograniči napredak. Rusija i Kina nastavljaju s razvojom nuklearnih reaktora modeli BN-800 i CFR-600) dok globalno LWR reaktori dominiraju zbog sigurnosti i postojećih regulacija.

U kontekstu obrađene teze najmernog uništenja reaktora Chernobyl i Fukushima ovo ograničavanje nuklearnih goriva održava nisku učinkovitost proizvodnje globalne energije povećavajući ovisnost o fosilnim gorivima i sprječavajući daljnji napredak civilizacije. Napredni nuklearni reaktori bi osigurali energiju za tisuće godina, smanjujući otpad i troškove, ali elite navodno favoriziraju fosilna goriva da održe kontrolu nad resursima i spriječe civilizacijski skok.

Poveznice između nesreća i mogući krivci

Neke teorije povezuju obje nesreće s fosilnim lobijima koji financiraju anti-nuklearne kampanje da zaštite tržište fosilnih goriva. Nakon Chernobyla, emisije CO2 bile bi niže da se nuklearna energija nije usporila, a Fukushima je pojačala klimatske debate i vratila je civilizaciju nekoliko desetljeća nazad. Ekstremne teze kažu da su ove opisane nesreće dio "tamnog novca" iz naftne industrije no u svakom slučaju ove dvije nuklearne nesreće hrane raznim idejama teoretičare zavjere.

Spekulirajući, fosilna industrija odnosno naftne kompanije imala bi najveći interes jer nuklearna energija bi smanjila potražnju za fosilnim gorivima ugrožavajući trilijune dolara njihovih prihoda. Za Chernobyl, SSSR bi mogao zaštititi izvoze svog plina i nafte, dok bi SAD oslabio rivala odnosno Rusiju. Za Fukushimu, Izrael bi spriječio suradnju Japana s Iranom dok bi Kina bi oslabila Japan. Kod obje nesreće pronalaze se razni motivi koji mogu opravdati "namjerno" izazivanje nuklearnih nesreća što hrani dalje idejama teoretičare zavjere.

Nova dimenzija nuklearne teze je da globalne elite i vladari planete održavaju nisku energijsku gustoću da kontroliraju napredak civilizacije. Ovo se povezuje s "free energy suppression" teorijama, gdje se inovacije poput nuklearne ili besplatne energije navodno potiskuju da se održi ovisnost o fosilnim gorivima, koji su lako kontrolirani i profitabilni. Elite, prema ovoj spekulaciji, sprječavaju prelazak na visoko guste izvore nuklearne energije da bi spriječile brzi napredak civilizacije, jer bi nuklearna energija omogućila jeftinu energiju, veću neovisnost i brži razvoj tehnologije, ugrožavajući njihove strukture moći i kontrolu. Ovo se vidi u povijesnim slučajevima poput otpora nuklearnoj energiji nakon nesreća, gdje strah i regulacije usporavaju napredak. Ova teza pogotovo hrani dalje idejama teoretičare zavjere.

Ovisnost o fosilnim gorivima, prelazak na nuklearnu energiju i konsenzus velikih sila

Globalna ovisnost o fosilnim gorivima (oko 80% ukupne energije) podržava geopolitičke napetosti, jer izvoznici poput Rusije koriste fosilnu energiju kao ekonomsko oružje. Prelazak na nuklearnu energiju bi smanjio emisije CO2 i ovisnost o vanjskim dobavljačima energija, ali zahtijeva velika ulaganja i nosi rizike poput geopolitičkih promjena, s potencijalnim gubicima za fosilne ekonomije. Istraživanja pokazuju da bi nuklearna energija mogla osigurati sigurnost, ali tranzicija na mix s nuklearnom energijom bi bila sporija zbog troškova i kontroverzi.

Što se tiče konsenzusa velikih sila, velike svjetske sile poput SAD-a, Rusije i Kine imaju značajan utjecaj na globalne energetske politike kroz sankcije, sporazume i tehnološki napredak, ali ne određuju potpuno smjer civilizacije jer energetski prijelaz ovisi o tržištima, klimatskim ciljevima i međunarodnim organizacijama. Ako bi se SAD i Rusija dogovorili o nuklearnoj energiji to bi moglo ubrzati globalni prijelaz, ali realnost pokazuje da su njihovi sporazumi ograničeni na nuklearno razoružanje (npr. New START) i suradnju u civilnoj nuklearnoj tehnologiji (npr. sporazumi o mirnodopskoj upotrebi), ne na potpunu dominaciju nad globalnim izvorima energije. Globalna energetska tranzicija je kompleksna, s utjecajem superpotencija, ali i regionalnih faktora, poput IRENA-inih preporuka za obnovljive izvore energije ili EU zelenog dogovora. Konsenzus bi mogao definirati trendove, ali tržišni i okolišni faktori ograničavaju njihovu moć.

U konačnici, ova spekulativna teza ističe kako nuklearne nesreće mogu biti iskorištene za geopolitičke ciljeve, ali bez dokaza ostaju fikcijom. U eri klimatskih promjena, nuklearna energija ostaje ključna, a teorije zavjere samo pojačavaju nepovjerenje u globalne elite i vladare planete. Dovoljna je politička odluka da se cjieli energetski sustav transformira na korištenja nuklearne energije kao dio energetskog miksa s ostalih dostupnim obnovljivim izvorima energije.

Zaključna razmatranja

Globalna ovisnost o fosilnim gorivima (oko 80% potrošnje energije) podržava geopolitičke napetosti, jer izvoznici poput Rusije koriste fosilnu energiju kao oružje te za kontrolu marionetskih država kao što su Srbija, Mađarska i Slovačka. Prelazak na nuklearnu energiju bi smanjio emisije CO2 i ovisnost zemalja, ali zahtijeva ulaganja i nosi rizike poput geopolitičkih promjena, s potencijalnim gubicima za fosilne ekonomije. Istraživanja pokazuju da bi nuklearna energija mogla osigurati sigurnost, ali tranzicija bi bila sporija zbog troškova i kontroverzi.

Spekulativna teza kaže da globalne elite favoriziraju izvore energije niske energijske gustoće (fosilna goriva, obnovljivi izvori energije) da ograniče civilizacijski napredak, jer nuklearna energija bi omogućila brži razvoj i neovisnost civilizacije. Sve navedeno se povezuje s "free energy suppression" teorijama korištenja energije nulte točke, ali ostaje nepodržano dokazima.

Analize sugeriraju da teorije zavjere o "false flag" operacijama u Chernobylu (1986.) i Fukushimi (2011.) uglavnom nemaju empirijske dokaze i temelje se na spekulacijama, ali one često ističu geopolitičke motive, poput oslabljivanja rivala ili zaštite ekonomskih interesa dobavljača fosilnih goriva. Službeni izvještaji pripisuju nesreće ljudskim greškama, dizajnerskim manama i prirodnim katastrofama. No unatoč službenim izjavama o razlozima nesreće razne teze hrane novim idejama teoretičare zavjere.

Poveznice između Chernobyla i Fukushime su poput mračne mreže: obje nesreće su usporile nuklearni preporod ljudske civilizacije, favorizirajući fosilne demone koji hrane klimatski kaos. Spekulativno, fosilna industrija te naftni titani poput Exxona ili Gazproma imaju najveći interes jer nuklearna energija bi ih uništila, smanjujući potražnju za fosilnim gorivima i ugrožavajući trilijune prihoda. Za Chernobyl, SSSR bi zaštitio izvoz svoje nafte i plina dok bi SAD oslabio ruskog rivala. Za Fukushimu, Izrael bi kaznio Japan za dilanje nuklearne tehnologije Iranu dok bi Kina oslabila konkurenta odnosno Japan.

Globalna ovisnost o fosilnim gorivima je poput okova civilizacije jer 80% ukupne energije dolazi od fosilnih goriva, hraneći geopolitičke ratove i klimatski kaos. Zemlje poput Rusije, Saudijske Arabije i Venezuele ovisne su o prihodima koji su posljedica izvoza fosilnih goriva, koristeći energiju kao oružje za vlastitu dominaciju nad zemljama koje kupuju njihova fosilna goriva. Prelazak na nuklearnu energiju bi bila revolucija jer bi se smanjile emisije CO2 za milijarde tona, osiguravajući sigurnost i neovisnost dok bi fosilni titani izgubili trilijune, dovodeći do ekonomskih kriza i geopolitičkih potresa u zemljama izvoznicama nafte i plina. Europa bi se oslobodila ruskog stiska te ovisnosti o dobavljačima energije, ali tranzicija bi zahtijevala milijarde ulaganja kao i dodatne kontroverze oko nuklearnog otpada i energetske sigurnosti. U ovoj drami, nuklearna energija je spas, ali fosilni demoni neće predati svoje prijestolje bez borbe.