Republika Hrvatska koristi svoj geografski položaj da se pozicionira sa svojim državnim tvrtkama JANAF i PLINACRO na tržištu kao strateško energetsko čvorište za transport zemnog plina i nafte prema okolnim zemljama koje još uvijek koriste ove energente, a i koristit će ih u značajnim količinama idućih desetljeća.

Što će odluka Europske unije značiti za cijene i opskrbu naftom i plinom? O tome je u središnjem Dnevniku HTV-a govorio energetski stručnjak Igor Dekanić.

U najavi je potpuni odmak od ruskih energenata do 2027. godine. Koliko će biti izazovno to učiniti i hoće li sve države to biti u stanju učiniti?

U osnovi hoće. Veliki dio odmaka je već sada učinjen. Dvije godine nije toliko veliko razdoblje. Infrastruktura postoji. Uvozni pravci postoje, pitanje je samo cijene, naglasio je Dekanić.

Što će biti s plinom koji će dolaziti iz Amerike, Norveške, Sjeverne Afrike i koliko će on biti skuplji?

Zbog tehnološkog dijela, on je 10 do 12 posto skuplji od normalnog, odnosno prirodnog plina, naglasio je Dekanić.

Dodao je kako postoje pravci i transportni sustavi, samo je pitanje cijene.

Na pitanje koliko Hrvatska može eksploatirati činjenicu da ćemo uskoro imati dvostruko veći terminal na Omišlju i koliko možemo postati čvorište i zarađivati na transportu plina, odgovara:

Jako dobro jer sadašnji kapacitet uvoza je otprilike ekvivalentan 3 milijarde kubičnih metara plina godišnje. Ako se on udvostruči, a to je plan, Hrvatska ukupno troši dvije i pol milijarde. Dakle, ima više nego dva i pol puta veći kapacitet za prihvat i transport prirodnog plina. Kapaciteta ima i to je konačno prilika da Hrvatska postane svojevrsno čvorište za uvoz plina i nafte, kaže Dekanić.

Možemo očekivati relativno niske cijene nafte, jer one su danas oko 70 dolara i niže. Sjedinjene Američke Države su u posljednjih deset godina udvostručile proizvodnju nafte, povećale proizvodnju plina za otprilike 60%, i Sjedinjene Američke Države su ponovno postale sposobne za izvoz i nafte i plina, kao što su bile u vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno poslije toga, pojašnjava.

Na kraju dodaje da ćemo, nakon što odustanemo od uvoza nafte iz Rusije, imati opskrbu koja će dolaziti preko mora, s Bliskog Istoka, iz Sjeverne Afrike, pa i preko Atlantskog oceana i Sjedinjene Američke Države i možda iz Južne Amerike, i to onog trenutka kad se urede sankcije prema Venezueli, zaključio je.
www.vijesti.hrt.hr