Terenskim ispitivanjima u Velikoj Britaniji nisu obrađene dizalice topline koje koriste kao toplinski izvor podzemne vode, površinske vode ili otpadnu vodu. Sustavi te složenosti nisu bili izvedeni te stoga nisu niti bili predmet ispitivanja. Nabrojani sustavi imaju učinkovitost dizalice topline na razini COP 5,5. Kod bunarskih sustava treba pažljivo odabrati bunarsku pumpu jer na njoj mogu nastati veliki gubitci električne energije koji mogu srušiti SPF sustava na razinu sustava sa sondom ili zemnim kolektorom. Zatvoreni krug glikola treba manju snagu cirkulacijske pumpe nego otvoreni bunarski krug koji mora imati veću snagu zbog podizanja vode na razinu dizalice topline. Kod povrata vode u drugi bunar stvara se zatvoreni krug vode kroz slojeve zemlje pa bi se moglo reći da je i to zatvoreni krug. Veliki bi bili gubitci na snazi crpke da se voda podiže iz dubine zemlje i izbacuje u kanale, jer je to otvoreni krug vode. [6] Kod korištenja podzemnih bunarskih voda dolazi do problema unošenja čestica pijeska, gline i minerala u izmjenjivače pa je potrebno vodu adekvatno filtrirati. Koriste se sustavi s dva bunara upojnim i izljevnim te se iz jednog voda crpi dok se preko drugog vraća u podzemlje. Ponekad nije moguće vratiti ukupnu količinu vode u podzemlje te je potrebno predvidjeti spoj na preljev i dodatni bunar. Primjena bunarskih voda je ograničena na korištenje površinskih voda do dubine od 25m, a razina površinskih voda dosta oscilira tijekom godine pa je sustav moguće instalirati samo na mikro lokacijama koje su bogate podzemnim vodama sa šljunčanim slojevima, močvarna područja u blizini rijeka, jezera, podzemnih vodenih bazena kao što je zagrebački bazen. Na karti su prikazane linije jednakih razina podzemnih voda ili hidroizohipse.
Podatci o razininama podzemnih voda dobivaju se testnim bušenjima i uranjanjem piezometara kojima se mjeri razina podzemnih voda. Zagrebački vodonosnik čine šljunkovito-pjeskovite naslage zasićene vodom koje se nalaze na području Grada Zagreba između Podsuseda i Rugvice. Prostire se duž rijeke Save, pravcem sjeverozapad – jugoistok u dužini od 30 km, s prosječnom širinom od 10 do 15 km i debljinom koja iznosi 5 do 10 metara u zapadnim dijelovima pa sve do stotinjak metara u istočnim dijelovima sustava. Zagrebački vodonosnik smješten je između Medvednice na sjeveru i Vukomeričkih Gorica na jugu. Rijeka Sava dijeli vodonosnik na lijevo i desno zaobalje.
Slika 1. Hidroizohipse zagrebačkog vodenog bazena
Autor: Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
