Tijekom susretu u Bijeloj kući, američki predsjednik Donald Trump i mađarski premijer Viktor Orbán dogovorili su jednogodišnje izuzeće Mađarske od američkih sankcija na uvoz ruske nafte i plina, što predstavlja značajan ustupak Budimpešti usred napetosti oko rata u Ukrajini. Ovaj potez dolazi nakon što je Trump prošlog mjeseca uveo sankcije na ruske naftne kompanije Lukoil i Rosneft, prijetivši daljnjim kaznama za zemlje koje nastave kupovati njihovu naftu.

Prvi bilateralni susret otkako je Trump ponovno preuzeo dužnost, fokusirao se na energetsku suradnju, ruski rat protiv Ukrajine te širu ekonomsku saradnju između SAD-a i Mađarske. Orbán, dugogodišnji Trumpov saveznik, naglasio je vitalnu važnost ruskog energenta za mađarsko gospodarstvo, upozorivši na posljedice za mađarski narod i ekonomiju ako bi se prekinule isporuke iz Rusije. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (IMF), Mađarska je 2024. godine ovisila o Rusiji za 74% svog plina i 86% nafte, a naglo prekidanje tih isporuka moglo bi uzrokovati gubitak više od 4% BDP-a.

Trump je pokazao razumijevanje za mađarsku situaciju, ističući geografske izazove: "Za njih je vrlo teško nabaviti naftu i plin iz drugih područja. Kao što znate, oni nemaju more. To je velika zemlja, ali nemaju more ni luke." Dodao je da mnoge europske zemlje i dalje kupuju ruske energente, upitavši se zašto?" U znak reciprociteta, Mađarska se obvezala na kupnju američkog ukapljenog prirodnog plina (LNG) u vrijednosti od oko 600 milijuna dolara. Međutim, kritičari na društvenim mrežama ističu da je dogovor nepovoljan za Mađarsku, jer će ukupno platiti oko 1,4 milijarde dolara za američki LNG, nuklearno gorivo i oružje, dok je izuzeće ograničeno na samo jednu godinu, što bi moglo bankrotirati zemlju radi Orbanove osobne koristi.

Razgovori o ratu u Ukrajini

Dvojica lidera također su razgovarali o ruskoj invaziji na Ukrajinu. Trump je ponovio svoju namjeru da se sastane s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Budimpešti, ali je rekao da je susret odgođen jer Rusija "jednostavno ne želi prestati boriti se". Upitao je Orbána misli li da Ukrajina može pobijediti, na što je mađarski premijer odgovorio: "Čudo se može dogoditi." Trump je izrazio uvjerenje da će rat uskoro završiti, naglašavajući potrebu za pritiskom na Moskvu.

Mađarska je od početka sukoba 2022. godine zadržala ovisnost o ruskoj energiji, što je izazvalo kritike unutar Europske unije i NATO-a. Orbán se suprotstavlja planovima Europske komisije za potpuno ukidanje uvoza ruskog plina i LNG-a do kraja 2027., što produbljuje jaz s Bruxellesom. Na društvenim mrežama, poput X-a, korisnici predlažu da Ukrajina uništi cjevovode Družba i TurkStream kako bi prisilila Mađarsku na diversifikaciju.

Zlatno doba bilateralnih odnosa?

Ekonomska suradnja bila je još jedna ključna tema. Orbán je predvidio "zlatno doba" između dviju zemalja, kritizirajući prethodnu administraciju Joea Bidena što je potez koji je sigurno zadovoljio Trumpa. Trump je pohvalio Orbánove imigracijske politike, rekavši: "Nije napravio nijednu grešku na imigraciji. Zato ga svi poštuju, a neki vole... Ja ga volim i poštujem, dvostruko." Podržao je Orbána pred mađarskim izborima 2026. godine, ističući da Mađarska "biva vođena ispravno".

Ovaj susret dolazi nakon što je SAD prošlog mjeseca u potpunosti vratio Mađarskoj status u programu bezviznog putovanja, signalizirajući poboljšanje odnosa pod Trumpovom administracijom. Međutim, Mađarska se suočava s kaznama Europskog suda pravde zbog svoje migracijske politike, uključujući kaznu od 200 milijuna eura i dnevne globe od milijun eura. Orbán je spomenuo te sporove, ali je rekao da će ih Mađarska riješiti unutar EU-a.

Agencija za ocjene S&P upozorila je da je mađarsko gospodarstvo jedno od najenergetski intenzivnijih u Europi, a njegove rafinerije prilagođene ruskoj sirovoj nafti Urals. Iako alternative poput plina iz Azerbajdžana i Katara postoje, fiskalni i vanjski računi Mađarske ostaju ranjivi na energetske šokove. Ovaj dogovor mogao bi imati šire implikacije za europsku energetsku politiku i odnose unutar NATO-a, dok Trump nastavlja pritiskati Europu da smanji ovisnost o Rusiji.

Odnosi Mađarske i Hrvatske u kontekstu nafte i plina

Energetski odnosi između Mađarske i Hrvatske igraju ključnu ulogu u mađarskim naporima za diversifikaciju opskrbe, posebno preko hrvatskog naftovoda JANAF (Jadranski naftovod) i operatora plinovoda PLINACRO. JANAF, koji transportira naftu iz luke Omišalj na otoku Krku do Mađarske i Slovačke, predstavlja vitalnu alternativu ruskim isporukama, s kapacitetom do 15 milijuna tona godišnje. Međutim, odnosi su napeti: mađarska tvrtka MOL optužuje JANAF za visoke cijene transporta i smanjenje isporuka neruske nafte, što je dovelo do sporova i optužbi za "ratno profiterstvo" s hrvatske strane. Hrvatski premijer Andrej Plenković odbacio je te optužbe, ističući da JANAF ima dovoljno kapaciteta i da su cijene fer, te je odbacio mađarski prijedlog za kupnju udjela u JANAF-u. Pregovori između JANAF-a i MOL-a započeli su u listopadu 2025., s ciljem produljenja ugovora o transportu, ali sporovi oko cijena i kapaciteta ostaju neriješeni, što bi moglo utjecati na mađarsku sposobnost da brzo pređe na neruske izvore.

Što se tiče plina, PLINACRO upravlja hrvatskom plinskom mrežom, koja je povezana s Mađarskom i omogućuje reverzibilni tok plina. Hrvatska gradi nove plinovode, poput Zlobin-Bosiljevo (dovršenog u ožujku 2025.) i Zabok-Lučko, s investicijama od preko pola milijarde eura, kako bi ojačala svoj položaj kao energetski hub u regiji. Širenje LNG terminala na Krku, u suradnji sa SAD-om, nudi Mađarskoj mogućnosti za uvoz američkog LNG-a preko Hrvatske, ali bilateralna energetska suradnja ostaje "najslabija karika" u odnosima, prema mađarskim dužnosnicima. Ovi projekti mogu poboljšati sigurnost opskrbe za obje zemlje, ali napetosti oko cijena i političkih razlika (kao što je mađarski stav prema Rusiji) mogu usporiti napredak. Prema izjavama mađarske rafinerije MOL, JANAF može osigurati oko 80% mađarske nafte iz neruskih izvora, ali Orbán tvrdi da je hrvatski cjevovod samo dopunski i da su potrebne velike investicije za njegovo proširenje. Kritičari ističu da je Mađarska imala 44 mjeseca da se pripremi, s ponudama alternativa iz Hrvatske, Ukrajine i Češke, ali nije poduzela ništa.

Buduće implikacije nakon isteka jednogodišnjeg izuzeća

Jednogodišnje izuzeće od američkih sankcija pruža Mađarskoj privremeni predah, ali postavlja pitanje što će se dogoditi nakon njegovog isteka krajem 2026. godine. Analitičari upozoravaju da bi neproduženje izuzeća moglo dovesti do značajnih ekonomskih izazova za Budimpeštu, s obzirom na visoku ovisnost o ruskim energentima jer 86% nafte i 74% plina dolazi iz Rusije. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, naglo prekidanje ovih isporuka moglo bi uzrokovati gubitak više od 4% mađarskog BDP-a, povećanje inflacije i poremećaje u opskrbi energijom, što bi posebno pogodilo energetski intenzivno gospodarstvo zemlje.

Mađarska je najavila planove za djelomičnu diverzifikaciju energije, ciljajući smanjenje ovisnosti o uvozu na 80% za prirodni plin i 85% za naftu do 2030. godine. To uključuje jačanje suradnje sa SAD-om, poput kupnje američkog nuklearnog goriva od Westinghousea i tehnologije za male modularne reaktore, kao i ugovore o uvozu LNG-a u vrijednosti od oko 600 milijuna dolara. Alternativni izvori, poput plina iz Azerbajdžana i Katara, već su identificirani, ali njihova implementacija zahtijeva investicije u infrastrukturu, uključujući prilagodbu rafinerija koje su trenutno optimizirane za rusku sirovu naftu Urals.

Međutim, Orbánova vlada nastavlja kritizirati europsku energetsku politiku, suprotstavljajući se planu Europske komisije za potpuno ukidanje uvoza ruskog plina i LNG-a do kraja 2027. Ako američko izuzeće istekne bez produženja, Mađarska bi se mogla suočiti s pritiscima iz Washingtona i Bruxellesa, što bi moglo dovesti do diplomatskih tenzija unutar NATO-a i EU-a. SAD, pod Trumpovom administracijom, očekuje da Mađarska, Slovačka i Turska isplaniraju izlazak iz ruske naftne i plinske ovisnosti, ali ovo izuzeće već izaziva pitanja o dosljednosti američkih sankcija.

Detaljna analiza raznih scenarija pokazuje nekoliko mogućih putova:

Produženje izuzeća i nastavak statusa quo:
Ako se održe dobri odnosi između Trumpa i Orbána, izuzeće bi moglo biti produženo na još jednu godinu ili više, posebno ako rat u Ukrajini ne eskalira. To bi omogućilo Mađarskoj da se polako diversificira bez hitnih šokova, koristeći JANAF za povećane isporuke neruske nafte i PLINACRO za LNG iz Hrvatske. Međutim, to bi moglo izazvati kritike iz EU-a, jer bi Mađarska nastavila financirati ruski ratni stroj, potencijalno dovodeći do blokada EU fondova za Budimpeštu.

Neproduženje i brza diversifikacija:
U slučaju da Trump pooštri sankcije, Mađarska bi morala ubrzati prijelaz na alternative, poput povećanog uvoza preko JANAF-a iz Hrvatske. To bi moglo dovesti do eskalacije sporova sa Zagrebom oko cijena transporta, s mogućim sudskim tužbama ili prekidima isporuka, kao što se dogodilo u listopadu 2025. sa Slovnaftom. Pozitivno, to bi potaknulo investicije u infrastrukturu, poput širenja LNG terminala na Krku, i jačanje suradnje s Azerbajdžanom i Katarom, smanjujući dugoročnu ranjivost.

Eskalacija geopolitičkih tenzija:
Ako rat u Ukrajini potraje ili se pogorša, SAD i EU bi mogle pooštriti sankcije, prisiljavajući Mađarsku na potpuni prekid s Rusijom. To bi moglo dovesti do ekonomskog pada u Mađarskoj, s inflacijom i nestašicama, te političkih nemira pred izborima 2026. Orbán bi mogao koristiti to za jačanje anti-EU retorike, blokirajući odluke u Bruxellesu i tražeći ustupke, što bi produbilo jaz unutar EU-a.

Optimistični scenarij s regionalnom suradnjom:
U najboljem slučaju, izuzeće bi potaknulo Mađarsku da uloži u regionalne projekte, poput reverzibilnih plinskih tokova preko PLINACRO-a i JANAF-a, poboljšavajući odnose s Hrvatskom. Analitičari iz Atlantskog vijeća ističu da Mađarska ima alternative, ali bira zadržati ovisnost o Rusiji iz političkih razloga, što bi moglo dovesti do dugoročne ranjivosti ako geopolitičke napetosti eskaliraju. U konačnici, ishod će ovisiti o razvoju rata u Ukrajini, globalnim cijenama energije, Trumpovoj volji da održi sankcije protiv Rusije te sposobnosti Mađarske da pregovara s susjedima poput Hrvatske.

Je li Mađarska dobro ili loše prošla u ovom dogovoru?

Ocjena da li je Mađarska dobro ili loše prošla u ovom dogovoru ovisi o perspektivi te kratkoročnoj ekonomskoj stabilnosti nasuprot dugoročnim rizicima i političkim implikacijama. S jedne strane, Mađarska je ostvarila značajne kratkoročne prednosti: jednogodišnje izuzeće od sankcija omogućuje nastavak uvoza jeftine ruske nafte i plina, što sprječava nagli porast cijena energije i potencijalni gubitak BDP-a od preko 4%, prema IMF-u. Ovo je posebno važno za Orbána, koji može prikazati susret kao politički uspjeh pred izborima 2026., jačajući svoj imidž saveznika s Trumpom i osiguravajući energetsku sigurnost za građane. Dodatno, dogovori o suradnji u nuklearnoj tehnologiji i kupnji američkog LNG-a otvaraju vrata diversifikaciji, potencijalno poboljšavajući bilateralne odnose sa SAD-om i pružajući alternative za budućnost.

S druge strane, kritičari i analitičari ističu da je dogovor loš za Mađarsku na dulji rok. Privremena priroda izuzeća (samo jedna godina) ostavlja zemlju ranjivom na buduće sankcije, a obveza plaćanja oko 1,4 milijarde dolara za američke energente, nuklearno gorivo i oružje smatra se pretjeranom cijenom za kratkoročni predah, potencijalno opterećujući budžet i povećavajući dug. Orbánova kontinuirana ovisnost o Rusiji produbljuje izolaciju unutar EU-a i NATO-a, gdje se Mađarska optužuje za podršku ruskom ratu kroz kupnju energenata, što dovodi do kritika i mogućih blokada fondova iz Bruxellesa. Hrvatski mediji i komentatori ističu da Mađarska nije iskoristila 44 mjeseca od početka rata da se diversificira, umjesto toga oslanja se na sporove s JANAF-om i PLINACRO-om, što ukazuje na politički izbor umjesto ekonomske nužnosti. Ukrajinski komentatori čak predlažu radikalne mjere poput uništenja cjevovoda Družba i TurkStream kako bi prisilili Budimpeštu na promjenu, naglašavajući geopolitičke rizike.

Sveukupno, Mađarska je kratkoročno "dobro prošla" u smislu izbjegavanja trenutnih ekonomskih šokova i političkog pojačanja za Orbána, ali dugoročno bi dogovor mogao biti "loš" jer održava ovisnost o Rusiji, povećava troškove i rizike budućih sankcija, te produbljuje napetosti s EU-om i susjedima. Konačni ishod ovisit će o razvoju rata u Ukrajini i Trumpovoj politici, ali trenutni dogovor više izgleda kao privremeni flaster nego strateški napredak.