U nedavno objavljenom videu njemački kancelar Friedrich Merz iznosi oštru kritiku prethodne odluke o ukidanju nuklearne energije u Njemačkoj. U videu iz emisije "Clash Report" na RT-u Merz ističe da je fazno ukidanje nuklearnih elektrana bila "ozbiljna strateška greška". Ova izjava dolazi u kontekstu kontinuirane debate o energetskoj tranziciji u Njemačkoj, koja je dovela do viših cijena energije, povećanih emisija CO₂ i ekonomske recesije.

Sadržaj videa

U videu, koji traje oko 40 sekundi, Merz ističe probleme dugoročne energetske politike. Evo sažetog transkripta na temelju titlova i sadržaja:

"Ne možemo to učiniti na duge staze. Moj pojam je da na duge staze ne možemo to učiniti."
"To je ono što želim ovdje reći. Brutalno, ali iskreno... Ponovit ću: Bila je to ozbiljna strateška greška fazno ukidati nuklearnu energiju."
"Ako ćete to učiniti, barem biste trebali ostaviti posljednje preostale nuklearne elektrane u Njemačkoj na mreži prije 3 godine. Ali barem imate sav kapacitet proizvodnje električne energije koji smo imali do tada."
"Tako poduzimamo najskuplju energetsku tranziciju u cijelom svijetu. Ne poznajem nijednu drugu zemlju koja to čini tako teško i skupo kao Njemačka."
"Naslijedili smo nešto što sada moramo ispraviti. Samo sam želio reći da nemamo dovoljno kapaciteta za proizvodnju energije. U redu, to je to."

Merz ovdje kritizira vladu Olafa Scholza (SPD) za zatvaranje posljednja tri nuklearna reaktora u travnju 2023., ističući da je to dovelo do nedostatka kapaciteta i nepotrebno kompliciralo prijelaz na obnovljive izvore.

Tko je Friedrich Merz?

Friedrich Merz je vođa Kršćansko-demokratske unije (CDU) i aktualni njemački kancelar od ožujka 2025., nakon pobjede na prijevremenim izborima u veljači 2025. Tijekom kampanje, Merz je obećavao revitalizaciju nuklearne energije, uključujući izgradnju malih modularnih reaktora (SMR) i moguće ponovno pregovaranje o ponovnom pokretanju posljednjih zatvorenih reaktora. Međutim, kasnije je odstupio od ideje o brzom povratku na tradicionalne nuklearne elektrane, nazivajući ga "nerealnim" zbog tehničkih i pravnih prepreka. Umjesto toga, fokusira se na ulaganja u nove tehnologije poput SMR-ova i nuklearne fuzije, koja ne proizvodi dugotrajni nuklearni otpad.

Povijesni kontekst ukidanja nuklearne energije u Njemačkoj

Njemačka je započela fazno ukidanje nuklearne energije nakon nesreće u Fukushimi 2011., pod vlašću Angele Merkel (CDU). Osam reaktora je zatvoreno u roku od šest mjeseci, a preostali su postupno isključeni do travnja 2023. Ova odluka, poznata kao "Energiewende" (energetska tranzicija), trebala je prebaciti fokus na obnovljive izvore poput vjetra i sunca. Međutim, rezultati su bili mješoviti:

* Povećane cijene energije: Nakon zatvaranja reaktora, Njemačka je postala ovisnija o uvozu plina i ugljena, što je dovelo do skoka cijena, posebno nakon ruskog embarga na plin 2022.
* Veće emisije CO₂: Umjesto smanjenja, emisije su porasle zbog povećane upotrebe ugljena.
* Ekonomski utjecaj: Zemlja je ušla u recesiju, djelomično zbog energetske krize, što je dovelo do prijevremenih izbora 2025.

Merzova vlada je u svibnju 2025. prestala blokirati nuklearnu energiju u EU zakonodavstvu, izjednačavajući je s obnovljivim izvorima, što je poboljšalo odnose s Francuskom (gdje nuklearna energija čini 70% proizvodnje). Ipak, unutar vlade postoje pukotine: ministar ekonomije podržava nuklearnu, dok ministar okoliša inzistira na održavanju faznog ukidanja.

Trenutna situacija i implikacije (2026.)

U 2026., Merzova vlada ne planira ponovno otvaranje starih reaktora zbog napredne demontaže i visokih troškova. Umjesto toga, naglasak je na istraživanju SMR-ova i suradnji s Francuskom na nuklearnoj odbrani Europe protiv ruske prijetnje. Većina Nijemaca (55%) podržava povratak nuklearnoj energiji, ali političke prepreke, uključujući koaliciju sa Zelenima i SPD-om, otežavaju promjene.

Ova tema ističe šire izazove u EU: balans između ekoloških ciljeva, energetske sigurnosti i ekonomske konkurentnosti. Merzova kritika mogla bi potaknuti daljnje promjene, ali za sada ostaje na razini političke retorike. Ako se energetska kriza pogorša, moguć je veći pomak prema nuklearnoj revitalizaciji.

KAKO SU UGAŠENE NUKLEARKE U NJEMAČKOJ

Njemačka je provela postupno gašenje (fazno ukidanje) nuklearnih elektrana, poznato kao "Atomausstieg" ili "nuclear phase-out", što je kulminiralo zatvaranjem posljednjih reaktora u travnju 2023. Ovaj proces je rezultat desetljeća političkih odluka, javnih protesta i utjecaja globalnih nuklearnih nesreća poput Černobila (1986.) i Fukushime (2011.). U nastavku ćemo detaljno opisati kako se to dogodilo i tko su bili glavni pokretači inicijative.

Kako su Nijemci gasili svoje nuklearne elektrane?

Proces gašenja bio je postupan i reguliran zakonskim odlukama, s promjenama ovisno o vladajućim koalicijama. Evo kronološkog pregleda ključnih koraka:

Počeci u 1970-ima i 1980-ima: Anti-nuklearni pokreti započeli su lokalnim protestima protiv izgradnje novih elektrana, poput one u Wyhlu (1970-e). Ovi protesti uključivali su seljake, studente, crkvu i ekološke grupe, što je dovelo do osnivanja Zelenih (Green Party) 1980. godine. Nakon Černobila, podrška gašenju je porasla, ali vlade su i dalje podržavale nuklearnu energiju zbog energetske sigurnosti.

1998.-2005.: "Nuclear consensus" pod vladom SPD i Zelenih: Nakon izbora 1998., vlada Gerharda Schrödera (SPD) i Zelenih dogovorila se s energetskim kompanijama o ograničenju životnog vijeka elektrana na prosječno 32 godine. Svakoj elektrani dodijeljena je kvota proizvodnje električne energije, bez novih gradnji. Zakon o atomskoj energiji (Atomgesetz) usvojen je 2002. Prve elektrane ugašene su Stade (2003.) i Obrigheim (2005.), a zadnja se treba ugasiti do 2022.

2009.-2010.: Produženje vijeka pod vladom CDU/CSU i FDP: Angela Merkel (CDU) i njezina koalicija produžili su vijek za 8 godina za sedam elektrana i 14 godina za ostalih deset. Ovo je nazvano "phase-out of the phase-out" (ukidanje ukidanja), što je izazvalo masovne proteste (npr. 40.000 ljudi u Berlinu 2010.).

2011.: Povratak na gašenje nakon Fukushime: Nesreća u Fukushimi dovela je do brzog preokreta. Merkelova vlada uvela je tromjesečni moratorij, zatvorila sedam najstarijih reaktora odmah (plus jedan već u mirovanju), a preostalih devet ograničila na rad do 2022. Zakon usvojen u lipnju 2011. s velikom podrškom u parlamentu (preko 80% glasova). Ovo je dio šire "Energiewende" (energetske tranzicije) prema obnovljivim izvorima.

2011.-2023.: Završna faza: Elektrane su se gasile postupno. Do 2022. ugašeno je 16 od 19 reaktora. Zbog energetske krize izazvane ratom u Ukrajini (2022.), posljednje tri (Emsland, Isar 2 i Neckarwestheim 2) produžene su za nekoliko mjeseci, ali ugašene 15. travnja 2023. Proces je uključivao demontažu, upravljanje nuklearnim otpadom i prelazak na obnovljive izvore (vjetar, sunce), što je dovelo do povećanja emisija CO₂ zbog veće upotrebe ugljena i plina.

Proces je bio skup: kompanije su morale platiti milijarde za demontažu i otpad, a vlada je uvela poreze na gorivo. Javno mnijenje podržavalo je gašenje (npr. 73% 2012. smatralo odluku ispravnom), ali kritičari ističu povećane cijene energije i ovisnost o uvozu.

Tko je bio glavni pokretač inicijative gašenja nuklearnih elektrana?

Inicijativa nije imala jednog pokretača, već je rezultat kolektivnog napora civilnog društva, političkih stranaka i ključnih pojedinaca. Evo glavnih:

Anti-nuklearni pokreti i civilno društvo: Od 1970-ih, lokalne grupe (npr. u Wyhlu, Gorlebenu) organizirale su masovne proteste protiv izgradnje nuklearni i nuklearnog otpada. Ovi pokreti, uključujući ekološke organizacije poput BUND-a i Greenpeacea, bili su ključni u oblikovanju javnog mnijenja i pritisku na vlade. Nesreće poput Černobila i Fukushime pojačale su strahove od rizika.

Zeleni (Green Party): Glavni politički pokretač. Osnovani 1980. iz anti-nuklearnih korijena, oni su inzistirali na gašenju u koalicijama. Bili su ključni u "nuclear consensusu" 2000. i utjecali su na kasnije odluke.

Gerhard Schröder (SPD): Kao kancelar (1998.-2005.), vodio je pregovore s energetskim kompanijama i usvojio je prvi zakon o gašenju. Njegova "crveno-zelena" koalicija postavila je temelje gašenja elektrana.

Angela Merkel (CDU): Iako je 2010. produžila vijek, nakon Fukushime 2011. vratila je gašenje nuklearnih elektrana, što je iznenadilo mnoge. Ovo je nazvano "politički manevar" da se prilagodi javnom pritisku i osigura podrška.

Ostale stranke i vlade: SPD i Zeleni bili su najdosljedniji, ali CDU pod Merkel je finalizirao proces. Čak i Linke (Lijeva stranka) tražila je brže gašenje nuklearki. Kompanije poput Siemensa napustile su nuklearnu industriju 2011.

Gašenje je dio "Energiewende", s fokusom na obnovljive izvore, ali kritičari kažu da je sve to dovelo do veće ovisnosti o fosilnim gorivima. Danas (2026.), Njemačka ulaže u male modularne reaktore i fuziju, ali gašenje starih nuklearki ostaje nepovratno.

SMR NUKLEARNI REAKTORI U NJEMAČKOJ

Mali modularni reaktori (SMR, eng. Small Modular Reactors) predstavljaju novu generaciju nuklearne tehnologije koja se fokusira na manje, fleksibilnije i sigurnije jedinice u usporedbi s tradicionalnim velikim nuklearnim elektranama. Ovi reaktori obično imaju kapacitet do 300 MW po modulu, mogu se proizvoditi u tvornicama i sastavljati na licu mjesta, što smanjuje troškove i vrijeme izgradnje. SMR-ovi se smatraju ključnim za energetsku tranziciju, jer pružaju stabilnu, nisko-emisijsku energiju, posebno za industriju, data centre i mreže s visokim udjelom obnovljivih izvora. Oni također nude prednosti poput inherentne sigurnosti (npr. pasivno hlađenje bez vanjskog napajanja) i manje nuklearnog otpada u nekim dizajnima.

Povijesni kontekst i promjena politike u Njemačkoj

Njemačka je 2023. godine ugasila svoje posljednje nuklearne reaktore u sklopu "Atomausstieg" politike, započete nakon Fukushime 2011. pod vladom Angele Merkel (CDU). Međutim, energetska kriza izazvana ratom u Ukrajini 2022., visoke cijene energije i potreba za klimatski neutralnom energijom doveli su do preokreta. Nakon prijevremenih izbora u veljači 2025., nova vlada pod kancelarom Friedrichom Merzom (CDU) prestala je blokirati nuklearnu energiju u EU zakonodavstvu, izjednačavajući je s obnovljivim izvorima. U ožujku 2025., vlada je predložila moratorij na demontažu posljednjih reaktora, a 67% Nijemaca sada podržava nuklearnu energiju. Fokus je na novim tehnologijama poput SMR-ova, jer ponovno pokretanje starih reaktora smatra se nerealnim zbog tehničkih i pravnih prepreka.

Merz je kritizirao zatvaranje reaktora kao "pogrešnu odluku" i obećao je ulaganja u SMR-ove i fuziju. U kolovozu 2025., vlada je predstavila "High Tech Agenda" za nuklearnu fuziju i SMR-ove, ističući potrebu za neovisnom opskrbom energijom. Ovo je dio šireg globalnog trenda, gdje se nuklearni moratoriji ruše u zemljama poput Belgije, Italije i Švicarske.

Trenutni status i ključni projekti

U 2026. godini, Njemačka još nije započela izgradnju SMR-ova, ali postoji aktivna suradnja s europskim partnerima. Njemačke kompanije igraju ključnu ulogu u razvoju europskih SMR-ova kroz Europsku industrijsku alijansu za SMR-ove, osnovanu 2024., koja planira prva pisma namjere s kupcima (poput data centara i industrije) do sredine 2026. Primjeri uključuju:

Siemens Energy i Rolls-Royce: Siemens isporučuje konvencionalne dijelove za Rolls-Royce SMR-ove kapaciteta 470 MW. Karim Amin, izvršni direktor Siemens Energy, ističe "renesansu nuklearne energije" globalno. Ovi reaktori su inherentno sigurni i mogu se postaviti na postojećim lokacijama ugašenih elektrana.

Dual Fluid: Berlinski startup razvija Generaciju V SMR s visokim EROI (800-5000), fokusiran na skalabilnost (od 300 MW). Razvoj je završen, a financiranje za prototip je u tijeku.

EU razvoj: Europska komisija planira SMR strategiju za prvo polugodište 2026., s ciljem 81 GW nuklearne kapaciteta do 2040. u EU-u. Njemačka istražuje suradnju s Francuskom za nuklearnu obranu Europe.

Njemački regulator upozorava da su SMR-ovi još uvijek u razvoju, s nejasnim troškovima, ali stručnjaci vide potencijal za klimatski neutralnu energiju.

Budući izazovi i implikacije

Vlada cilja na 11-22% udjela nuklearne energije u proizvodnji električne energije do 2050., prvenstveno kroz SMR-ove i napredne modularne reaktore (AMR). Međutim, političke podjele unutar koalicije (npr. Zeleni su skeptični) i regulatorni procesi (npr. Generic Design Assessment u UK-u za Rolls-Royce do 2026.) mogu usporiti napredak. Globalno, Kina planira prvi komercijalni SMR (Linglong One) do 2026., što može potaknuti Europu.

SMR-ovi bi mogli riješiti probleme poput visokih troškova "Energiewende" i ovisnosti o uvozu plina, ali zahtijevaju snažnu upravu kako bi se izbjegle stare greške nuklearne industrije. Ako se kriza pogorša, očekuje se veći pomak prema nuklearnoj revitalizaciji.

ZAŠTO NJEMAČKA NE MOŽE ODBACITI NUKLEARKE?

U kontekstu trenutne energetske krize i dugoročnih izazova, Njemačka se suočava s paradoksom: unatoč ambicioznoj "Energiewende" tranziciji prema obnovljivim izvorima, koja je dovela do gašenja posljednjih nuklearnih reaktora u travnju 2023., zemlja ne može potpuno odbaciti nuklearnu energiju. Kao vodeća industrijska sila Europe, s gospodarstvom koje ovisi o stabilnoj, pouzdanoj i jeftinoj energiji, Njemačka mora preispitati svoj pristup. Ovo razmatranje sintetizira ključne argumente, temeljene na trenutnim politikama kancelara Friedricha Merza i širim implikacijama za energetsku sigurnost.

Industrijske potrebe Njemačke zahteve stabilnu baznu energiju

Njemačka je najveći izvoznik u EU-u, s industrijskim sektorima poput automobilske, kemijske i strojarske industrije koji troše ogromne količine energije i to oko 700 TWh godišnje do 2030., prema procjenama BDEW-a (Njemačko udruženje za energiju i vodu). Obnovljivi izvori poput vjetra i sunca su intermitentni, što dovodi do fluktuacija u opskrbi i potrebe za rezervnim kapacitetima. Bez nuklearne energije, koja pruža konstantnu baznu snagu (s kapacitivnim faktorom preko 90%), Njemačka je prisiljena oslanjati se na uvoz plina i ugljena, što je povećalo cijene energije za 30-50% od 2022. godine. Ovo je dovelo do deindustrijalizacije: kompanije poput BASF-a i ThyssenKruppa premještaju proizvodnju u zemlje s jeftinijom energijom, poput SAD-a ili Kine. Nuklearna energija bi mogla pokriti 85-90% trenutnih potreba ako bi se uložilo u nove reaktore, poput 60 GW kapaciteta u sljedećih 20 godina, po procjenama stručnjaka.

Ekonomske i ekološke posljedice gašenja nuklearnih reaktora

Gašenje reaktora 2023. dovelo je do porasta emisija CO₂ za 3-5% godišnje, jer su se povećale emisije iz ugljena i plina što je suprotno ciljevima klimatske neutralnosti do 2045. Ako bi Njemačka zadržala nuklearne reaktore od 2002., uštedjela bi 332 milijarde eura i smanjila emisije za 73%, prema istraživanjima. Trenutno, Njemačka uvozi 25 TWh energije neto godišnje, što je čini ranjivom na geopolitičke krize poput one s ruskim plinom. Pod Merzovom vladom, koja je prestala blokirati nuklearnu u EU zakonodavstvu 2025., postoji pomak prema tehnološkoj neutralnosti: nuklearna energija se sada izjednačava s obnovljivim izvorima energije, što otvara vrata ulaganjima u male modularne reaktore (SMR) i fuziju. Vlada je alocirala 1,7 milijardi eura za fuzijski reaktor, ciljajući na prvu svjetsku fuzijsku elektranu, što pokazuje da se nuklearna vidi kao ključ za dugoročnu neovisnost.

Politički i tehnički pomaci pod Merzom

Kancelar Merz, koji je kritizirao gašenje nuklearnih reaktora kao "stratešku grešku", zagovara revitalizaciju nuklearne energije. U 2026., vlada planira aukcije za SMR-ove i suradnju s Francuskom na nuklearnoj obrani Europe. Javno mnijenje se mijenja: 67% Nijemaca podržava nuklearnu 2025., a moguće je ponovno pokretanje tri reaktora (4 GW) do 2028., ako se zaustavi demontaža. Ovo bi generiralo 100 milijardi eura prihoda u 20 godina, posebno za sektore poput data centara i AI-a, koji zahtijevaju konstantnu energiju.

Zaključna razmatranja

Njemačka ne može odbaciti nuklearnu energiju jer bi to ugrozilo njezinu industrijsku konkurentnost, povećalo ovisnost o fosilnim gorivima i usporilo klimatske ciljeve. Pod Merzovom vladom, pomak prema SMR-ovima, fuziji i tehnološkoj neutralnosti predstavlja realan put naprijed. Umjesto ideološkog odbijanja, potrebna je pragmatična integracija nuklearne energije u energetski miks jer samo tako Njemačka može osigurati stabilnu opskrbu za svoje "Made in Germany" gospodarstvo i doprinijeti europskoj energetskoj neovisnosti. Ako se kriza pogorša, povratak nuklearnoj nije samo opcija, već nužnost.