Poslovanje mađarske naftne i plinske kompanije MOL Group duboko je isprepleteno s uvozom ruske nafte, što je generiralo značajne profite za kompaniju i mađarsku državu, ali dovelo je i do geopolitičkih napetosti unutar EU-a i sa susjednim zemljama. Na osnovu povijesnih podataka i recentnih događaja MOL je iskoristio popuste na rusku naftu (prvenstveno Urals blend) uzrokovane EU sankcijama od 2022., što mu je omogućilo niže input troškove, veće profite i dodatna sredstva za ekspanziju u Centralnoj i Istočnoj Europi (CEE). Ova strategija, podržana politikom premijera Viktora Orbána, žrtvuje suradnju s EU-om i Ukrajinom u korist mađarskih ekonomskih koristi, ali nosi rizike od pritiska iz SAD-a (pod predsjednikom Donaldom Trumpom) i mogućeg ukidanja EU izuzeća.

Zarada od ruske nafte i ekonomski utjecaj

U posljednjih 10 godina (2015.-2025.), Mađarska i MOL su zaradili oko 3,56 milijardi EUR od uvoza "jeftine" ruske nafte, s glavnim porastom od 2022. zbog sankcija koje su snizile cijenu Uralsa u odnosu na Brent (popust do 30 USD po barelu 2022., sada oko 12-15 USD). Volumen uvoza porastao je na oko 5 milijuna tona godišnje od 2022., čineći 86% mađarskog uvoza nafte iz Rusije. MOL, kao glavni naftni igrač, ostvario je oko 2,8 milijardi EUR uštede na ulaznim troškovima, dok je Mađarska država uzela 0,76 milijardi EUR kroz poreze, uključujući "windfall tax" (521 milijuna USD 2022., ali smanjeno kasnije). Ovi ekstra profiti (procjena CREA: 2,3 milijarde EUR za MOL i vladu do ožujka 2025.) omogućili su MOL-u da poveća operativni prihod u downstream segmentu za 30-34%, dosežući 25,3 milijarde USD 2024., unatoč padu u Q2 2025. (PBT 546 milijuna USD, porast 23% godišnje).

Na osnovu dostupnih podataka iz pouzdanih izvora kao što su CREA (Centre for Research on Energy and Clean Air), Statista, Trading Economics i drugi, napravili smo analizu zarade Mađarske od uvoza ruske nafte. "Jeftina" ruska nafta (prvenstveno Urals blend) postala je značajno jeftinija nakon EU sankcija 2022. godine zbog popusta u odnosu na globalnu cijenu Brent nafte. Prije toga, popust je bio mali (2-5 USD po barelu), pa je zarada bila dosta ograničena. Glavni igrač je mađarska kompanija MOL Group, koja uvozi rusku naftu preko Druzhba cjevovoda i prerađuje je u svojim rafinerijama (npr. Danube refinery). Mađarska država zarađuje kroz poreze, uključujući "windfall tax" na ekstra profite MOL-a dok je porez uveden 2022.

Ova mađarska prednost dolazi od izuzeća od EU embarga, koje Mađarska (zajedno sa Slovačkom i Češkom) koristi za uvoz ruske nafte preko Druzhba cjevovoda. Međutim, profiti se ne prenose na potrošače dok su cijene goriva u Mađarskoj 5% iznad EU prosjeka. Recentno, MOL se suočio s pritiscima: Ukrajina je ograničila tranzit Lukoila, ali MOL je sklopio deal da preuzme rizik transporta, osiguravajući nastavak uvoza ruskog goriva. Orbán tvrdi da nema alternative, nazivajući prestanak uvoza "ekonomskom katastrofom" koja bi smanjila mađarski BDP za 4%. Ovo je ponovio u razgovoru s Trumpom, gdje je istaknuo da Mađarska "ne može slijediti američke smjernice napuštanja ruske nafte i plina" jer je kopnena zemlja bez pristupa moru.

Akvizicije i regionalna ekspanzija MOL-a podržana extra profitima

Na osnovu dostupnih podataka iz financijskih izvještaja, analiza i izvještaja organizacija poput CREA (Centre for Research on Energy and Clean Air), Wood Mackenzie i drugih, jeftina ruska nafta (prvenstveno Urals blend s popustom zbog EU sankcija od 2022.) doista daje MOL Grupi značajnu tržišnu prednost u Centralnoj i Istočnoj Europi (CEE). Ova prednost dolazi od nižih input troškova (cijena sirove ruske nafte), što povećava margine u downstream segmentu (rafinerije i maloprodaja), generira ekstra profite MOL-a i osigurava dodatni cash flow. To je omogućilo MOL-u da financira akvizicije susjednih tvrtki bez većeg pritiska na vlastitu bilancu, čime je MOL konsolidirao naftnu dominaciju u regiji. Međutim, ova prednost nije bez kontroverzi: profiti se ne prenose na potrošače (cijene goriva u Mađarskoj ostaju iznad EU prosjeka), a dio ide mađarskoj vladi kroz poreze, podržavajući budžet u vrijeme EU sankcija prema Mađarskoj zbog korupcije i vladavine prava.

Na osnovu dostupnih podataka iz pouzdanih izvora, MOL Group (mađarska naftna i plinska kompanija) je kroz godine proširila svoje poslovanje u Centralnoj i Istočnoj Europi kroz niz akvizicija, uglavnom maloprodajnih mreža benzinskih postaja, rafinerija i povezanih tvrtki. MOL je prisutan sam ili preko povezanih tvrtki (poput INA-e, Slovnafta) u zemljama oko Mađarske: Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. Međutim, neke prisutnosti nisu rezultat izravnih akvizicija, već organskog rasta ili nasljeđa od većih akvizicija (npr. INA u BiH i Crnoj Gori dolazi preko hrvatske INA-e koju je MOL kupio).

Podaci o cijenama su djelomično dostupni jer za neke akvizicije postoje točni iznosi, dok za druge (npr. manje maloprodajne mreže) nisu javno precizirani u izvorima. Ukupno, MOL je uložio milijarde eura u regiju, fokusirajući se na downstream (rafinerije, maloprodaja) kako bi postao jedan od vodećih igrača u CEE regiji.

Ekstra profiti od ruske nafte omogućili su MOL-u da financira nove akvizicije, konsolidirajući dominaciju u CEE. MOL je uložio najmanje 1.5-2 milijarde EUR u kupnju susjednih tvrtki, fokusirajući se na maloprodajne mreže i rafinerije. Evo sažetka po zemljama, s naglaskom na cijene plaćene (u originalnoj valuti gdje je navedeno, pretvoreno u EUR/USD po približnom povijesnom kursu ako je potrebno).

Ključne akvizicije uključuju:
- Slovačka: Slovnaft (rafinerija i maloprodaja) 2000.-2004. za oko 300 milijuna USD, plus 16 Lukoil postaja 2021.
- Slovenija: OMV Slovenija (120 postaja) 2021.-2023. za 301 milijun EUR, čime je postao drugi najveći maloprodavač.
- Hrvatska: INA (25%+1 2002. za 505 milijuna USD, do 47% 2009. za dodatnih 400-500 milijuna EUR), uz korupcijski skandal gdje je bivši premijer Ivo Sanader osuđen za primanje 10 milijuna EUR mita od MOL-ovog CEO-a Zsolta Hernádija za upravljačku kontrolu. Arbitraže su presudile u korist MOL-a, s odštetom od 235-300 milijuna USD od Hrvatske.
- Rumunjska, Češka: Eni podružnice (stotine postaja) 2014. za dio paketa od 200-300 milijuna EUR; Shell postaje ranije.
- Srbija, BiH, Crna Gora: Organski rast i naslijeđeno od INA-e.

Ovo je MOL-u dalo preko 2.000 benzinskih postaja u regiji i tržišni udio od 10-20%, ugušivši pritom svu konkurenciju. Bez ruske nafte, tranzicija bi koštala dodatno 500-600 milijuna USD godišnje, ograničavajući ekspanziju. MOL planira prelazak na non-rusku naftu do kraja 2026., ali tvrde da nema razloga za odustajanje ranije.

Ključni mehanizmi prednosti od jeftine ruske nafte

Niži input troškovi i veće margine: Od 2022., popust na rusku naftu iznosio je do 77% u ranim mjesecima 2023., a zatim se smanjio na oko 20% u 2024. To je omogućilo MOL-u da kupuje naftu po 6-7 USD po barelu jeftinije od alternativa (npr. preko Adria JANAF cjevovoda iz Hrvatske). Kao rezultat, MOL-ov operativni prihod u downstream segmentu porastao je za 30-34% u odnosu na pre-invazijske razine, dosegnuvši USD 25,3 milijarde u 2024. EBITDA i profit before tax (PBT) također su porasli: npr. Q1 2025. PBT je bio USD 546 milijuna, porast od 23% godišnje, unatoč ekonomskim izazovima.

Konkurentska prednost u regiji: MOL ima izuzeće od EU embarga na rusku naftu (otvoreno do 2026.-2027.), što mu omogućuje niže cijene inputa u odnosu na konkurente u CEE koji se oslanjaju na skuplje alternative (npr. Brent ili nafta iz Bliskog Istoka). Prema Wood Mackenzie, ovo daje MOL-u prednost u veleprodaji goriva u regiji, jer može nuditi konkurentnije cijene ili zadržati više profita. U Mađarskoj i Slovačkoj, MOL kontrolira rafinerije (Duna i Bratislava) koje primaju rusku naftu preko Druzhba cjevovoda, što čini 60-100% njihovog uvoza.

Ekstra profiti i njihova raspodjela: Od početka invazije 2022. do maja 2025., MOL i mađarska vlada zajedno su zaradili oko EUR 2,3 milijarde ekstra profita (procjena CREA, uključujući do ožujka 2025.). MOL je zaradio veći dio (npr. downstream operating profit USD 1,67 milijardi u 2022., porast od USD 1,15 milijardi u 2021.), dok je vlada uzela dio kroz windfall tax (USD 521 milijun u 2022., ali samo USD 17 milijuna u 2023.-2024. zbog smanjenja stope). Ovi profiti nisu proslijeđeni potrošačima jer su cijene goriva u Mađarskoj 5% iznad EU prosjeka.

Usporedba s okolnim zemljama: Zemlje poput Češke (Unipetrol, dio PKN Orlen) i Poljske su se brže diversificirale od ruske nafte, plaćajući više za alternative nafte, što smanjuje njihove margine. Slovačka (Slovnaft, dio MOL-a) koristi istu prednost, ali Hrvatska (INA, djelomično MOL-ova) ima miješane izvore. Ovo daje MOL-u prednost u cjenovnoj konkurenciji i tržišnom udjelu u CEE maloprodaji.

Jeftina ruska nafta daje MOL-u jasnu prednost, omogućujući profite koji financiraju nove akvizicije i konsolidaciju u susjednim zemljama, gdje je "pokupovao" konkurente poput OMV, Eni i INA dijelova. Ovo je dio šireg mađarskog modela (pod Orbánom), ali nosi rizike: ovisnost o Rusiji, EU pritisci i moguće sankcije (npr. od Trumpa). MOL planira diversifikaciju do 2026.-2027., ali profitira dok može.

Specifično za INA-u Hrvatskoj i korupcijski skandal sa Sanaderom

MOL je 2002. pobijedio na natječaju za 25%+1 dionica INA-e s ponudom od 505 milijuna USD (oko 420 milijuna EUR po tadašnjem kursu), nadmašivši OMV-ovu ponudu od 420 milijuna USD. Do 2008.-2009., MOL je povećao udio na 47% kroz burzovnu ponudu za dodatnih 22,16% dionica, s procjenjenom cijenom od 400-500 milijuna EUR (točan iznos nije uvijek naveden, ali ukupna vrijednost INA-e tada je bila ~2-3 milijarde EUR).

Prema hrvatskim sudovima, MOL je 2009. dobio upravljačku kontrolu nad INA-om uz korupciju. Bivši premijer Ivo Sanader osuđen je na 10 godina zatvora za primanje mita od 10 milijuna EUR od MOL-a (konkretno od Zsolta Hernádija, CEO-a MOL-a) u zamjenu za odobrenje amandmana na dioničarski ugovor, čime je MOL dobio kontrolu unatoč manjinskom udjelu. MOL je negirao optužbe, a mađarski tužitelji odbacili su ih 2012. Arbitraža (UNCITRAL i ICSID) presudila je u korist MOL-a: Hrvatska nije dokazala korupciju, a MOL je dobio odštetu od 235-300 milijuna USD od Hrvatske 2022.-2023. Skandal je doveo do dugogodišnjih sporova, ali MOL i dalje kontrolira INA-u (sada ~49,08% udjela).

Geopolitičke implikacije i Orbánova politika

Orbánova energetska politika je duboko isprepletena s interesima MOL Grupe, mađarske naftne kompanije koja profitira od uvoza ruske nafte s velikim popustima. Ova politika prioritetizira energetsku sigurnost i ekonomske koristi preko geopolitičkih saveza, što dovodi do žrtvovanja suradnje s EU-om i Ukrajinom. Ključ je u ekstra profitima MOL-a od ruskih energenata (nafta i plin), koji su omogućili Mađarskoj da održi niže cijene energije, ali po cijeni izolacije u EU-u i podrške ruskim interesima tijekom rata u Ukrajini. Analiza se temelji na recentnim podacima do rujna 2025., uključujući pritiske Donalda Trumpa i EU-a.

Orbánova politika se može opisati kao "realpolitik" što je pragmatičan pristup koji vidi Rusiju kao ključnog partnera za energetsku neovisnost Mađarske, unatoč EU sankcijama. Od 2010., kada je Orbán došao na vlast, Mađarska je povećala ovisnost o ruskim energentima: oko 65-80% nafte i plina dolazi iz Rusije preko cjevovoda poput Druzhba. Ovo je opravdano "ekonomskom nužnošću" dok Orbán tvrdi da Mađarska nema alternative, što je ponovio u razgovorima s Trumpom, gdje je naglasio da je ruska energija ključna za niske cijene. Međutim, ova ovisnost nije samo ekonomska; ona služi političkim ciljevima, poput blokiranja EU podrške Ukrajini i zadržavanja EU fondova. Primjerice, Mađarska je blokirala EU izjave o uhićenju Putina i nabavu municije za Ukrajinu, dok je Orbán otvoreno rekao da je "Rusija već pobijedila" i da treba integrirati Rusiju natrag u Europu.

Ova politika je evoluirala od 2022. nakon invazije na Ukrajinu: Mađarska je osigurala izuzeće od EU embarga na rusku naftu do 2026.-2027., što joj omogućuje uvoz nafte preko Družba cjevovoda, dok druge zemlje prelaze na skuplje alternative nafte. Orbán je optužio EU da "uništava Europu" sankcijama, tvrdeći da su one koštale Mađarsku 20 milijardi EUR u tri godine, ali zapravo su popusti na rusku naftu (Urals blend) donijeli profite MOL-u i Mađarskoj.

Orbánova energetska politika prioritetizira Rusiju za MOL-ove interese, žrtvujući EU solidarnost i odnose s Ukrajinom. Mađarska dobiva 65-80% nafte i plina iz Rusije, a Orbán optužuje EU sankcije da su "uništile Europu" (koštale Mađarsku 20 milijardi EUR), ali zapravo profitira od popusta. Ovo je dovelo do blokiranja EU pomoći Ukrajini (npr. municija, NATO pristup) i optužbi Ukrajine za "napade" na Druzhba. MOL-ovi profiti financiraju Orbánove projekte, poput think tanka MCC (50 milijuna EUR dividendi 2023.), a dio ide vladi kroz poreze.

MOL Group je središte ove priče – kompanija (u kojoj država ima značajan utjecaj) profitira od popusta na rusku naftu, koji su dosezali do 30-77% u 2022.-2023., a sada su oko 20%. MOL uvozi oko 5 milijuna tona godišnje, uglavnom preko Druzhba cjevovoda, što mu daje niže input troškove i veće margine u rafinerijama (npr. Danube i Bratislava). Ovo je generiralo ekstra profite: npr. 2022. MOL-ov downstream profit porastao je za 1,15 milijardi USD, a ukupno ~2,3 milijarde EUR za MOL i vladu do 2025. Dio ovih profita ide vladi kroz "windfall tax" (95% u jednom trenutku), ali i financira razne Orbánove projekte.

MOL-ov interes je jasan: nastavak uvoza ruske nafte daje prednost MOL-u nad konkurentima u CEE regiji, omogućujući akvizicije (npr. OMV Slovenija, Eni mreže) i dominaciju u maloprodaji. Kompanija odbija tranziciju na nerusku naftu prije 2026., tvrdeći da bi koštala 500-600 milijuna USD godišnje, a Orbán podržava to optužujući EU i Ukrajinu za "napade" na opskrbu. Recentno, MOL je sklopio deal s Lukoil-om preko Ukrajine, gdje MOL preuzima rizik transporta, čime se izbjegavaju ukrajinske sankcije. Ovo pokazuje da je MOL spreman riskirati geopolitičke tenzije za vlastite profite.

Orbán žrtvuje globalne odnose radi MOL-ovih interesa: Mađarska je blokirala EU pomoć Ukrajini (npr. municiju, NATO pristup za Finsku i Švedsku), optužujući Ukrajinu za "napade" na Druzhba cjevovod i prijeteći prekidom struje za Ukrajinu. Ovo je dovelo do izolacije: EU razmatra ukidanje izuzeća do 2028., a Trump pritiska Orbána da prestane s uvozom, nazivajući to "financiranjem rata". Orbán optužuje EU da "uništava Mađarsku" sankcijama, ali zapravo koristi veto da zadrži EU fondove (15 milijardi EUR zadržano zbog korupcije).

Orbánova politika je podređena MOL-ovim profitima od ruskih energenata, što daje kompaniji ogromnu prednost (niže cijene, ekspanzija), ali po cijeni geopolitičke izolacije. Ekstra profiti (~2-3 milijarde EUR od 2022.) omogućili su Mađarskoj da "preživi" sankcije, ali popusti se smanjuju, a pritisci od EU-a i Trumpa rastu. Ako MOL nastavi uvoz, Mađarska riskira daljnje sankcije, ali Orbán vidi ovo kao "pobjedu" za nacionalne interese. Ova dinamika pokazuje kako ekonomski motivi (MOL-ovi popusti) diktiraju vanjsku politiku, žrtvujući EU solidarnost i podršku Ukrajini.

Hipotetska kalkulacija američkih carina za poništenje dobiti

Recentno, Trump je zvao Orbána o prestanku uvoza ruske nafte, nazivajući to "financiranjem rata", ali Orbán inzistira da nema alternativa. EU planira ukidanje izuzeća do 2028., a Mađarska se sukobljava s Hrvatskom zbog JANAF naknada (Szijjártó optužuje Zagreb za "ratno profiterstvo", povećane 5 puta, dok Hrvatska kontrira da je Mađarska pravi profiter). MOL osporava kapacitet JANAF-a, ali hrvatski dužnosnici tvrde da može pokriti potrebe.

Da bi se "poništila" ova dobit, američke carine na Mađarsku trebale bi generirati ekvivalentan ekonomski trošak za mađarsku ekonomiju (ili specifično MOL/vladu). Ovo je špekulativno: carine plaćaju američki uvoznici, ali efektivno smanjuju konkurentnost mađarskog izvoza (izvoznici moraju sniziti cijene ili izgubiti tržište), što bi moglo smanjiti prihode Mađarske jednako dobiti od nafte. Fokusiramo se na opće carine na mađarski izvoz u SAD. Trenutna prosječna efektivna carinska stopa SAD-a na mađarski izvoz je ~18,8% (porast od 1,4% na početku 2025. zbog Trumpovih tarifa), ali računamo dodatnu stopu potrebnu za neutralizaciju.

Špekulirajući, ako MOL nastavi uvoz ruske nafte, potrebne američke carine na mađarski izvoz u SAD (~13,8 milijardi USD godišnje) bile bi ~3% dodatno da neutraliziraju dobit (0,432 milijarde USD godišnje). EU nema direktne osnove za kaznu MOL-a zbog "ratnog profiterstva" (nema kršenja sankcija), ali može pooštriti anti-trust ili ukidati izuzeća, indirektno utječući na profite.

Za osnovni scenarij, T = (0,432 / 13,8) × 100 = 3,13%. Ovo bi generiralo "trošak" od ~0,432 milijarde USD za mađarske izvoznike, neutralizirajući dobit od nafte. Ako se fokusira samo na MOL-ove proizvode (npr. derivati nafte, koji čine mali dio izvoza u SAD), stopa bi trebala biti viša (npr. 20-30% na specifične kategorije), ali opći pristup utječe na cijelu ekonomiju.

Trenutne tarife su već visoke (20% na EU automobile i metale, do 50% na neke zemlje), a Mađarska pregovara o offset dogovorima (npr. u svemiru i vojsci) da ublaži utjecaj. Orbán je upozorio da bi gubitak ruske nafte bio "ekonomska katastrofa", pa bi takve carine mogle prisiliti diversifikaciju. Međutim, ako MOL nastavi s ruskom naftom i plinom, ovo bi moglo dovesti do geopolitičkih tenzija, slično pritiscima na Kinu.

Analiza mogućnosti da EU kazni MOL zbog "ratnog profiterstva"

Na osnovu dostupnih podataka i analiza EU sankcija, MOL Group (mađarska naftna kompanija) doista profitira od izuzeća od EU embarga na rusku naftu, što joj omogućuje uvoz ruske nafte s popustom i ekstra profite (kao što smo ranije procjenili, oko 2,3 milijarde EUR za MOL i mađarsku vladu od 2022. do 2025.). Ovo se može vidjeti kao "iskorištavanje ratne situacije", jer MOL koristi geopolitičke tenzije da održi niže input troškove dok druge EU zemlje prelaze na skuplje alternative. Međutim, ne postoje direktne pravne osnove da EU kazni MOL specifično zbog "ratnog profiterstva", jer kompanija djeluje unutar legalnih EU izuzeća. Umjesto toga, EU fokusira pritisak na ukidanje tih izuzeća ili pooštravanje sankcija, što bi indirektno utjecalo na MOL. 

Od 2022., EU je uvela embargo na uvoz ruske nafte morem (u sklopu 6. paketa sankcija), ciljajući smanjenje ruskih prihoda za financiranje rata u Ukrajini. Ovo uključuje zabranu uvoza sirove nafte i rafiniranih proizvoda, s cijevovodnim izuzecima za zemlje ovisne o infrastrukturi poput Druzhba cjevovoda. Sankcije su produžavane svakih 6 mjeseci (zadnje produženje je bilo u rujnu 2025.), a zahtijevaju jednoglasnost svih članica EU. Cilj je ekonomski pritisak na Rusiju, a ne kažnjavanje EU kompanija koje koriste legalne kanale dobave ruske nafte.

Mađarska (zajedno sa Slovačkom i Češkom) dobila je privremeno izuzeće za uvoz ruske nafte preko cjevovoda, zbog navodne nedostatnosti alternativa (npr. JANAF u Hrvatskoj). MOL, kao glavni uvoznik, koristi ovo za ~5 milijuna tona ruske nafte godišnje, što čini 65-80% njihove opskrbe. Ovo izuzeće je produženo do 2026.-2027., ali EU planira ukidanje do 2028., pod pritiskom Trumpa i EU lidera (npr. Kaja Kallas). MOL je čak sklopio deal s Lukoil-om 2024. da kupuje naftu na granici Bjelorusije i Ukrajine, izbjegavajući ukrajinske sankcije na Lukoil, što je kritizirano kao "podrivanje EU solidarnosti". Ovo omogućuje MOL-u da nastavi profitirati od popusta (do 20% jeftinije od Brent cijene), ali nije kršenje EU prava već zapravo, EU je odobrila ova izuzeća kako bi izbjegla ekonomsku štetu Mađarskoj.

"Ratno profiterstvo" (war profiteering) nije direktno definirano u EU zakonodavstvu kao osnova za sankcije protiv EU kompanija. EU sankcije (prema Članku 215 Lisabonskog ugovora) ciljaju treće zemlje poput Rusije, a ne domaće entitete koje koriste izuzeća. Nema presedana za kažnjavanje kompanija poput MOL-a zbog profita od sankcija već je fokus na kršenju sankcija, a MOL ih ne krši jer koristi odobrene izuzetke. Primjerice, EU je sankcionirala ruske kompanije (npr. Lukoil, Rosneft), ali ne EU igrače koji kupuju od njih rusku naftu preko izuzeća.

EU razmatra ukidanje Druzhba izuzeća za Mađarsku i Slovačku, što bi prisililo MOL da prelazi na skuplje alternative (npr. preko Hrvatske ili mora), s dodatnim troškom od 500-600 milijuna USD godišnje. Ovo nije kazna za profiterstvo, već pooštravanje sankcija prema Rusiji. Bloomberg izvještava da EU pregledava ove opskrbe, a Trumpov pritisak (npr. uvjetovanje sankcija na prestanak uvoza) pojačava to.

Ako MOL koristi extra profite za dominaciju tržištem (npr. kroz akvizicije u CEE regiji), EU mogla bi pokrenuti anti-trust istragu pod DG Competition (npr. zbog zloupotrebe dominantnog položaja prema Članku 102 TFEU). MOL je već pod lupom zbog visokih cijena goriva u Mađarskoj (5% iznad EU prosjeka, unatoč popustima), što sugerira da profiti ne idu potrošačima već se profiti koriste za daljnje širenje MOL-a. Međutim, nema aktivnih istraga protiv MOL-a za to već je fokus na nacionalnim porezima (npr. windfall tax u Mađarskoj).

EU nema "legalne alate" za tarife poput SAD-a (kao što je rekao finski predsjednik Stubb), ali može pooštriti sankcije na ruske kompanije (npr. sankcionirati više tankera ili mreža), indirektno utječući na MOL. Novi 19. paket sankcija (rujan 2025.) uključuje zabranu ruskog LNG-a do 2026., ali ne dira izuzeća za naftu.

Sankcije zahtijevaju jednoglasnost, a Mađarska (i Slovačka) imaju veto, a koristili su ga za blokiranje produženja sankcija u prošlosti (npr. ožujak 2025.), ali su popustili pod pritiskom. Mađarska koristi ovo za ucjene (npr. za EU fondove ili gasne sporove s Ukrajinom).

Ne postoje čvrste pravne osnove da EU direktno kazni MOL za "ratno profiterstvo", jer kompanija koristi odobrene EU izuzetke i ne krši sankcije. Ovo je više politički nego pravni problem dok EU vidi MOL-ov deal s Rusijom kao podrivanje solidarnosti, ali nedostatak jednoglasnosti sprječava daljnju akciju. Ako se situacija stabilizira (npr. nakon mira u Ukrajini), MOL bi mogao zadržati prednost, ali pritisi od Trumpa i EU-a (npr. ukidanje izuzeća do 2028.) vjerojatno će prisiliti tranziciju, smanjujući profite. Kritičari pozivaju na zatvaranje "rupi" u sankcijama, što bi moglo dovesti do indirektnih kazni za MOL.

MOL ne odustaje od ruske nafte

MOL je majstorski iskoristio ratnu situaciju za profite od ruske nafte kao osnovu za ekspanziju i dominaciju u CEE, dok Orbánova politika štiti te interese po cijenu mađarske izolacije u EU. Dok druge zemlje prelaze na alternative ruskoj nafti, Mađarska zarađuje, ali rizikuje pritiske od Trumpa i EU-a. Ako se situacija stabilizira za 2-3 godine, MOL će imati jaču poziciju, ali ovisnost o Rusiji može dovesti do krize ako izuzeća nestanu. Ovo pokazuje kako ekonomski motivi diktiraju geopolitiku, s MOL-om u središtu.

MOL Group i mađarska vlada (pod premijerom Viktorom Orbánom) su od 2022. iskoristili popust na rusku naftu (zbog EU sankcija) za generiranje ekstra profita, koji su omogućili brzu ekspanziju i akvizicije MOL-a u regiji. Prema procjenama CREA i drugih, ova "kratka" prednost (već 3-4 godine, a moguće i duže) omogućila je MOL-u da ojača dominaciju u Centralnoj i Istočnoj Europi (CEE), kupujući konkurente poput OMV Slovenija (2021.-2023.) i dijelova Eni mreže (2014.), čime je ugušio konkurenciju u maloprodaji goriva. Razdoblje od 5 godina s većim prihodima (npr. downstream EBITDA porast od 30% godišnje) doista bi bilo dovoljno za konsolidaciju tržišta, jer MOL sada kontrolira preko 2.000 benzinskih postaja u regiji i ima tržišni udio od 10-20% u više zemalja. Bez ove prednosti, tranzicija na skuplje alternative bi koštala MOL dodatnih 500-600 milijuna USD godišnje, ograničavajući sredstva za rast.

Špekulirajmo da MOL nastavi uvoziti rusku naftu i nakon 2025.-2026. (kada ističe EU izuzeće za Mađarsku i Slovačku). Ovo je realno: MOL-ov CEO Zsolt Hernádi je 2024. izjavio da nema razloga za odustajanje od ruske nafte zbog sigurnosti opskrbe i ograničenih alternativa. Pretpostavimo da popust ostaje na razini 2024.-2025. (oko 12-15 USD po barelu), volumen uvoza ~5 milijuna tona godišnje (preko Druzhba cjevovoda), a Brent cijena ~70-80 USD/barel. To bi generiralo godišnju dobit (uštedu) od oko 0,4 milijarde EUR za MOL i mađarsku vladu zajedno, sličnu procjenama za 2024. (kupnja 2,2 milijuna tona po sniženoj cijeni za ~1,04 milijarde EUR, ali ušteda od popusta ~0,4 milijarde EUR).

Dvostruki mađarski standardi

Jasni su dvostruki standardi u mađarskoj politici: dok Mađarska optužuje Hrvatsku za "ratno profiterstvo" zbog tranzitnih naknada (koje su povećane zbog rizika i troškova rata), sama profitira od jeftine ruske nafte, generirajući milijarde eura za MOL i državu (kao što smo analizirali, ~3,56 milijardi EUR u 10 godina, s većim dijelom od 2022.). Ovo nije samo ekonomsko, već geopolitičko pitanje: Mađarska koristi ratnu situaciju da opravda svoju ovisnost o Rusiji, optužujući susjede poput Hrvatske i Ukrajine (npr. za napade na Druzhba) kako bi izbjegla tranziciju na alternativa naftna goriva koja nisu ruska. MOL-ova ekspanzija u regiji (npr. kupnja INA-e u Hrvatskoj uz korupcijski skandal) dodatno pojačava ove napetosti, jer daje Mađarskoj utjecaj na regionalnu naftnu infrastrukturu.

S druge strane, Trumpov utjecaj (kao što Orbán tvrdi) mogao bi produžiti mađarsko izuzeće, ali europski plan za 2028. godinu signalizira kraj ove prednosti. Ako MOL nastavi uvoziti rusku naftu, kao što smo špekulirali, potrebne američke carine (~3-5% dodatno na mađarski izvoz) mogle bi neutralizirati profite, ali Orbánov apel Trumpu sugerira pokušaj izbjegavanja toga. Ukupno, ovo pokazuje da Mađarska koristi kratkoročne profite za dugoročnu dominaciju (npr. ugušivanje konkurencije akvizicijama), ali rizikuje izolaciju u EU-u i SAD-u. Ako se rat završi mirnim sporazumom (kao što Orbán predviđa), Rusija bi se mogla reintegrirati, ali do tada, Mađarska ostaje "profiter" kojeg optužuju druge susjedne države.

Szijjártó tvrdi da Hrvatska iskorištava ratnu situaciju za profite, konkretno kroz povećane tranzitne naknade za naftu preko Jadranskog naftovoda (JANAF). On naziva ovo "ratnom rentom" i ističe da su naknade pet puta veće od europskog standarda od 2022. Osim toga, optužuje Hrvatsku da infrastruktura JANAF-a nije dovoljna za isporuku potrebnih količina nafte Mađarskoj, što ograničava mađarsku energetsku sigurnost. Ovo se povezuje s ruskim uvozom: Mađarska koristi JANAF kao alternativu Druzhba cjevovodu (koji je pod pritiskom zbog ukrajinskih napada i sankcija), ali tvrdi da su hrvatske cijene "pohlepne" i da dovode do većih troškova za Mađarsku. Szijjártó ide tako daleko da naziva Hrvatsku "ratnim profiterom", sugerirajući da Zagreb koristi geopolitičke tenzije za ekonomske koristi, dok Mađarska pati od sankcija.

Ova epizoda je klasičan primjer mađarske "igre mačke i miša" s EU-om i susjedima, gdje Orbánova vlada optužuje druge za profite dok sama maksimizira koristi od ruske nafte. Kao što smo ranije analizirali, MOL profitira od popusta na rusku naftu (procjena ~0,4 milijarde EUR godišnje uštede), što omogućuje ekstra profite i ekspanziju u regiji (npr. akvizicije u Sloveniji i Hrvatskoj). Szijjártóove optužbe prema Hrvatskoj su hipokritske: dok Mađarska zarađuje milijarde od jeftine ruske nafte (financirajući rat, prema kritičarima), optužuje Zagreb za "ratnu rentu" zbog standardnih tranzitnih naknada. Ovo nije novo – slične optužbe date su u kolovozu 2025., a služe da opravdaju mađarsku ovisnost o Rusiji i blokiraju EU tranziciju do 2028.

U širem kontekstu, ovo pojačava napetosti između Mađarske i Hrvatske, gdje MOL-ova kontrola nad INA-om (kupljena uz korupcijski skandal) već stvara frikcije. Hrvatski odgovor ističe dvostruke standarde: Mađarska koristi EU izuzeća da održi niže cijene (gorivo 5% iznad EU prosjeka, ali inputi jeftini), dok druge zemlje plaćaju skuplje alternative. Ako se rat stabilizira, MOL će doista imati jaču tržišnu snagu, ali pritisci Trumpa (koji je "prepoznao" mađarske probleme, ali zahtijeva prestanak uvoza) i EU-a (plan za ukidanje izuzeća) mogu prisiliti promjene u Mađarskoj i kod MOL-a. Ovo pokazuje kako Orbán žrtvuje EU solidarnost za MOL-ove interese, ali rizikuje izolaciju jer npr. EU bi mogla pooštriti anti-trust pravila protiv MOL-a zbog tržišne dominacije, iako direktna kazna za "profiterstvo" nije vjerojatna, kao što smo ranije zaključili.