Bashar al-Assad je otjeran iz Sirije kao i Rusija koja ga je podržavala cijelo ovo vrijeme s interesom da blokira izgradnju plinovoda iz smjera Katra prema Europskoj Uniji. Novi igrači na političkoj energijskoj sceni sada vladaju Sirijom te se na stol ponovno vraćaju karte izgradnje plinovoda prema Europi. Interesi velikih energetskih igrača znače puno dok ljudski životi vrijede skoro ništa i veliki igrači žrtvuju svoje šahovske pijune nemilosrdno da dostignu svoje interese.
Pad 61-godišnjeg Baath režima u Siriji mogao bi ponovno pokrenuti rasprave o katarskom strateškom projektu plinovoda, koji je navodno odbacio Bashar al-Assad 2009. i od tada je plinovod ostao izvan dnevnog reda, potičući špekulacije.
Prema priči dnevnika National iz UAE iz 2009., Katar je predložio plinovod od Zaljeva do Turske. Godine 2009., bivši vladar Katra, šeik Hamad bin Khalifa Al Thani, rekao je: "Željni smo da imamo plinovod od Katra do Turske."
Predložen od strane Katra 2009. godine, 10 milijardi dolara vrijedan 1500 kilometara dug plinovod Katar-Turska projektiran je za transport plina iz golemog katarskog polja South Pars/North Dome u Europu preko Saudijske Arabije, Jordana, Sirije i turskih distribucijskih terminala.
Prema časopisu Oil & Gas Journal, od 1. siječnja 2011., katarske rezerve prirodnog plina u Arapskom zaljevu procijenjene su na približno 896 trilijuna kubičnih stopa (25,4 trilijuna kubičnih metara), što predstavlja 14% poznatih svjetskih rezervi, treće u svijetu. Međutim, smatra se da je katarski plin manje isplativ za zapadna tržišta zbog nedostatka izravnih cjevovodnih veza, što je rezultiralo oslanjanjem na skupe isporuke ukapljenog prirodnog plina putem brodova.
Turska daje zeleno svjetlo
Turski ministar energetike i prirodnih resursa, Alparslan Bayraktar, potvrdio je potporu Turske energetskim ulaganjima u Siriji odgovarajući na pitanja novinara nakon sastanka vlade nedavno u Ankari. Govoreći o prijedlogu transporta katarskog prirodnog plina u Europu preko Sirije i Turske, Bayraktar je izjavio: "Za Siriju koja je postigla jedinstvo i stabilnost, zašto ne?" Dodao je: “Ako se to dogodi, plinska ruta mora biti sigurna. Nadamo se da će tako i biti, jer to je naša želja.”
Projekt povezivanja Katra s Europom
Prijedlog plinovoda Katar-Turska imao je za cilj isporuku prirodnog plina iz iransko-katarskog polja plinskog kondenzata South Pars/North Dome u Tursku, gdje bi se mogao povezati s plinovodom Nabucco za opskrbu europskih kupaca. Jedna predložena ruta do Turske bila je preko Saudijske Arabije, Jordana i Sirije, dok je druga prolazila kroz Saudijsku Arabiju, Kuvajt i Irak.
Navodno je Assad odbio potpisati predloženi sporazum s Katrom 2009. Taj bi sporazum omogućio da plinovod zaobiđe Rusiju, opskrbljujući Europu izravno. Prema izvješću Agence France-Presse (AFP), Assadovo obrazloženje bilo je zaštititi interese svog ruskog saveznika, glavnog dobavljača prirodnog plina Europi. Utjecaj Moskve navodno je uvjerio Assada da odbije dogovor, čime je osigurano daljnje oslanjanje Europe na ruski plin.
Sirija je također objavila svoju "Strategiju četiri mora" 2009. godine, politiku koja ima za cilj transformirati zemlju u tranzitno središte za protok plina između Zaljeva, Crnog mora, Kavkaza i Mediterana. Ova strategija uključivala je korištenje 6300 kilometara plinovoda i naftovoda koji prelaze Siriju i korištenje Arapskog plinovoda (AGP).
AGP, koji se počeo graditi 2003., trebao je povezati Egipat s Turskom i dodatno se povezati s Europom. Međutim, sirijski sukob, koji je započeo 2011., omeo je završetak planiranih proširenja plinovodne mreže. Sasvim slučajno veliki globalni igrači uložili su zadnjih desetljeća mnogo da zaustave izgradnju ovih plinovoda kroz Siriju. Rusija je isto tako sasvim slučajno izgradila vojnu morsku luku Tartus, Latakija u Siriji. Isto tako je sasvim slučajno Rusija izgradila i vojnu zračnu luku Khmeimim za kontrolu zračnog prostora u Siriji.
Odmak EU od ruskog plina
Nedavni razvoj događaja u odnosima EU-a i Rusije dodatno je naglasio važnost diverzifikacije izvora energije. Prema podacima Vijeća EU-a, udio ruskog plina u uvozu EU-a naglo je pao s preko 40% u 2021. na približno 8% u 2023. godini.
Kada se spoje plin iz plinovoda i LNG, ruski doprinos uvozu plina u EU sada je pao na manje od 15%. U međuvremenu, katarski plin čini samo 5% uvoza, unatoč enormno bogatim rezervama Katra. Ovo smanjenje postignuto je povećanim uvozom LNG-a i smanjenjem ukupne potrošnje plina unutar EU-a.
Međutim, sve veće oslanjanje na LNG dolazi sa značajnim nedostacima. Trošak ukapljivanja, transporta i ponovnog rasplinjavanja LNG-a čini ga znatno skupljim od plina iz cjevovoda. Osim toga, lanci opskrbe LNG-om osjetljivi su na geopolitičke poremećaje i fluktuacije u globalnoj potražnji, što ih čini manje stabilnima u usporedbi s plinom koji se dobavlja izravno cjevovodima.
Važnost transporta energije putem cjevovoda stoga nastavlja rasti, posebice kako se intenziviraju špekulacije oko golemih neiskorištenih rezervi prirodnog plina u Katru.
www.turkiyetoday.com
