Vlada Republike Hrvatske usvojila je na sjednici 23. ožujka deseti po redu paket mjera za zaštitu građana i gospodarstva od rasta cijena energenata. Ukupna vrijednost paketa iznosi 450 milijuna eura (točnije 449 milijuna), čime ukupna pomoć Vlade od početka krize 2020. godine doseže gotovo devet milijardi eura. Premijer Andrej Plenković predstavio je mjere u emisiji „A sada Vlada“ na HRT-u, a ranije i na društvenoj mreži X, naglasivši da je Hrvatska energetski dobro pozicionirana zahvaljujući vlastitoj infrastrukturi: naftnom terminalu u Omišlju, rafineriji u Rijeci i LNG terminalu na Krku te da nestašica energenata neće biti.

„S obzirom na to da smo se u posljednjih deset godina suočili s brojnim krizama, pravovremeno smo donijeli 10. paket mjera u vrijednosti od gotovo 450 milijuna eura, kojim nastojimo ublažiti rast cijena energenata te omogućiti sigurnost opskrbe“, poručio je Plenković. Dodao je da je trenutačna energetska kriza jača nego 2022. godine, ponajprije zbog sukoba na Bliskom istoku i zatvaranja Hormuškog tjesnaca, ključne pomorske rute kroz koju prolazi 30 posto svjetske trgovine naftom i 20-25 posto ukapljenog plina. Cijena barela nafte Brent skočila je s 71 na preko 114 dolara u samo tri tjedna.

Kratkoročna zaštita građana i gospodarstva
Najveći dio paketa usmjeren je na trenutačno ublažavanje pritiska na kućanstva i poduzetnike:

* Cijene struje i plina ostaju nepromijenjene do 30. rujna 2026. za kućanstva, javni i neprofitni sektor te male poduzetnike (do 250.000 kWh potrošnje u pola godine). Bez ovih mjera računi bi porasli za oko 8,8 posto.

* Ograničenje cijena goriva (važi od sutra, osim na autocestama):
Eurodizel: 1,73 €/l (umjesto 1,86 € bez intervencije)
Eurosuper: 1,62 €/l (umjesto 1,71 €)
Plavi dizel: 1,19 €/l (umjesto 1,23 €)
Ukapljeni plin u spremnicima: 1,99 €/kg
Ukapljeni plin u bocama: 2,57 €/kg

* Potpore najugroženijima: Vaučeri od 70 € mjesečno za oko 125.000 najranjivijih građana (korisnici minimalne naknade i inkluzivnog dodatka) – ukupno 55 milijuna eura. Dodatna potpora pružateljima socijalnih usluga (70–540 € mjesečno).

* Sektorske potpore: 28 milijuna eura za poljoprivredu i ribarstvo (100 €/ha za prve hektare ratarskih kultura, potpore za akvakulturu), 8 milijuna eura za javni prijevoz te moratoriji na otplatu kredita za poljoprivrednike, ribare i distributere energenata.

Dugoročna ulaganja u energetsku neovisnost
Poseban naglasak stavljen je na tranziciju s fosilnih goriva. Čak 249 milijuna eura ide na mjere koje će dugoročno smanjiti ovisnost o uvozu energenata:

* 50 milijuna eura (prema nekim izvorima 40 milijuna) ide direktno za fizičke osobe odnosno za kućanstva. Subvencije pokrivaju više od 50 % investicije (do 70 % za kućanstva u riziku od energetskog siromaštva) za ugradnju dizalica topline, fotonaponskih elektrana, baterija za pohranu energije i zamjenu starih peći visokoučinkovitima. Očekuje se da će mjerom biti obuhvaćeno oko 20.000 kućanstava.
* Ravnatelj Uprave za klimatsku tranziciju u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Mario Stipetić istaknuo je: „Cilj je smanjiti ovisnost hrvatskih kućanstava o fosilnim gorivima i povećati energetsku učinkovitost.“ Sredstva dolaze iz Modernizacijskog fonda i Socijalno-klimatskog fonda, odnosno prihoda od prodaje emisijskih jedinica stakleničkih plinova.

Dodatno se financiraju:
* dekarbonizacija daljinskog grijanja (80 mil. €),
* geotermalni sustavi i priključci na toplinske mreže (26 mil. €),
* potpora OPG-ovima za energetsku neovisnost u poljoprivredi (30 mil. €) te
* smanjenje naknade za odlaganje otpada (23 mil. €).

Nastavak programa FZOEU-a i EU fondova
Uz novi paket, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) nastavlja redovite natječaje za energetsku obnovu obiteljskih kuća (do 60 % sufinanciranja, 80 % za kuće oštećene u potresu). Indikativni plan za 2026. predviđa nove pozive u drugom kvartalu za solarne panele, baterije i dizalice topline. Lokalne samouprave često dodaju vlastite potpore od 10–30 %. Ove mjere usklađene su s nacionalnim planovima (NECP, Strategija energetskog razvoja do 2050.) te europskim REPowerEU i NPOO-om, koji Hrvatskoj osiguravaju milijarde eura za zelenu tranziciju.

Važna promjena za solarne panele od 2026.
Od 1. siječnja 2026. ukida se stari sustav neto-mjerenja za nove instalacije, a višak energije otkupljivat će se po tržišnoj cijeni. Stručnjaci savjetuju građanima da sustave s baterijama instaliraju što prije, uz postojeće subvencije, kako bi maksimalno iskoristili samopotrošnju.
Svi dijelovi paketa financirani su iz EU fondova, emisijskih kvota i prihoda od naknada, bez dodatnog opterećenja državnog proračuna.

Premijer Plenković zaključio je da Vlada pokazuje „odgovornost, političko vodstvo i sveobuhvatnu brigu za građane“. Kratkoročno se štite standard i stabilnost, a dugoročno se gradi energetska samodostatnost kroz masovnu tranziciju na obnovljive izvore energije.

Gdje pratiti natječaje?
FZOEU.hr, MZOZT.gov.hr, Vlada.gov.hr i MINGO.gov.hr. Detalji paketa dostupni su na službenim stranicama Vlade. Ako planirate ulaganje u solarnu elektranu, dizalicu topline ili baterije, sada je pravo vrijeme za pripremu jer subvencije su veće nego ikad, a dugoročna ušteda na računima i neovisnost o uvozu energenata postaju stvarnost za desetke tisuća hrvatskih kućanstava.

ENERGETSKA OVISNOST REPUBLIKE HRVATSKE

Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, još uvijek je značajno ovisna o uvozu energenata, iako je u posljednjih pet godina ostvarila vidljiv napredak u diversifikaciji opskrbe i rastu obnovljivih izvora energije. Energetska ovisnost definira se kao udio neto uvoza (uvoz minus izvoz) u bruto unutarnjoj potrošnji energije. Prema najnovijim dostupnim podacima Eurostata i domaćim izvorima (EIHP), Hrvatska uvozi oko 54–60 % ukupne potrošene energije, što je blizu europskog prosjeka (57 % u 2024.).

Struktura ovisnosti po energentima (podaci za 2023.–2025.)

Nafta i naftni derivati: Najveći udio u uvozu. Hrvatska uvozi oko 78 % potrebnih naftnih derivata. Domaća proizvodnja sirove nafte (INA) pokriva samo oko 32 % prerade u rafinerijama (Rijeka i Sisak). Uvoz sirove nafte i derivata čini preko 40 % ukupnog uvoza energije. JANAF naftovod osigurava alternativne pravce, ali ovisnost o globalnim tržištima ostaje visoka.

Prirodni plin: Uvoz pokriva oko 74 % potrošnje (domaća proizvodnja ~26 %). Ključna prekretnica dogodila se 2021. puštanjem u rad LNG terminala na Krku. Od tada Hrvatska nema ovisnost o ruskom plinu jer sav uvoz ide preko LNG-a (uglavnom iz SAD-a, Katara, Egipta i drugih). Terminal je u 2025. proširen na 6,1 milijardu m³ godišnje (dvostruko više nego prije), a preko njega prolazi više od 60 % plina u hrvatski sustav. Do kraja 2025. isporučeno je preko 11,3 milijarde m³ plina.

Ugljen i čvrsta fosilna goriva: Gotovo 100 % uvoza dok Hrvatska nema domaću proizvodnju.

Električna energija: Hrvatska je neto uvoznik električne energije, posebno ljeti (u trećem kvartalu 2025. uvoz je bio značajan zbog suše i niže hidroproizvodnje). Udio uvoza u elektroenergetskoj bilanci kreće se oko 15–20 %. Međutim, u domaćoj proizvodnji struje obnovljivi izvori (hidro, vjetar, sunce) već premašuju 50 %.

Obnovljivi izvori energije (OIE): Najbrže rastući segment. Do kraja 2024. instalirano je oko 3,8 GW OIE, a do kolovoza 2025. solarne elektrane dosegnule su 1,1–1,2 GW. Vjetroelektrane ~1 GW, hidro dominantna. Unatoč tome, OIE još uvijek pokrivaju manji dio primarne potrošnje energije (zbog sezonskosti i grijanja).

Ključni izazovi

* Geopolitička ranjivost – iako ruski plin više nije problem, globalni sukobi (Bliski istok, Hormuški tjesnac) utječu na cijene nafte i LNG-a.
* Sezonska ovisnost – ljeti uvoz struje, zimi plin i nafta za grijanje.
* Industrijska i kućna potrošnja – kućanstva su još uvijek velikim dijelom ovisna o fosilnim gorivima za grijanje (plinski bojleri, peći na lož ulje).
* Mrežna infrastruktura – ograničeni kapaciteti za priključivanje novih solara i vjetra (zagušenja u prijenosnoj mreži).

Napredak i mjere Vlade

Hrvatska je u posljednjih pet godina značajno smanjila ovisnost zahvaljujući:
* LNG terminalu na Krku (regionalni hub za Mađarsku, Sloveniju, BiH).
* Brzom rastu solarne i vjetroenergije.
* EU fondovima (NPOO, REPowerEU, Modernizacijski fond).

Revidirani Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) 2021.–2030. (usvojen ožujka 2025.) postavlja ambiciozne ciljeve:
* 42,5 % udjela OIE u bruto finalnoj potrošnji energije do 2030.
* Smanjenje primarne potrošnje energije na 344,4 PJ.
* Potpuna dekarbonizacija do 2050. (Strategija energetskog razvoja).

Vlada redovito donosi pakete mjera (10. paket ožujka 2026. vrijedan 450 mil. €) s 249 mil. € za zelenu tranziciju, od čega 50 mil. € direktno za kućanstva (dizalice topline, solari, baterije). FZOEU nastavlja natječaje za energetsku obnovu. Hrvatska je danas energetski sigurnija nego 2021., zahvaljujući LNG-u i OIE. Međutim, ukupna ovisnost o uvozu fosilnih goriva i dalje je preko 50 %, što predstavlja rizik za cijene i opskrbu. Dugoročno rješenje leži u masovnoj elektrifikaciji, ubrzanju solara i vjetra, uvođenju baterija te energetskoj učinkovitosti. OECD je u veljači 2026. jasno poručio: Hrvatska mora dodatno ubrzati proizvodnju iz sunca i vjetra ako želi pravu energetsku neovisnost i ispuniti klimatske ciljeve.

KADA ĆE HRVATSKA POSTATI ENERGETSKI NEOVISNA?

Energetska neovisnost podrazumijeva da domaća proizvodnja pokriva gotovo 100 % potrošnje energije (neto uvoz ≈ 0) ili da zemlja postane neto izvoznik. U praksi to znači minimalnu ovisnost o uvozu iz trećih zemalja, uz visoku sigurnost opskrbe iz obnovljivih izvora (OIE) i vlastitih resursa. Prema najnovijim podacima EIHP-a (Energija u Hrvatskoj 2023./2024.) i revidiranom Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP) iz ožujka 2025., Hrvatska trenutno proizvodi samo oko 44 % svojih energetskih potreba, dok uvozi preostalih 56 % (uglavnom naftne derivate, plin i električnu energiju ljeti).

Trenutno stanje (2025.)

* Ukupna uvozna ovisnost: 54–56 % (blizu EU prosjeka od 57 %).
* Nafta i derivati: uvoz 78 %.
* Prirodni plin: uvoz 74 % (ali diversificiran preko LNG terminala na Krku).
* Električna energija: domaća proizvodnja pokriva oko 70–80 %, s preko 50 % iz OIE (hidro, vjetar, sunce).

Službene projekcije do 2030. i 2050.
Vlada ne predviđa potpunu energetsku neovisnost ni u jednom službenom dokumentu. Evo ključnih brojki iz revidiranog NECP-a (2025.) i Strategije energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050.:

Za električnu energiju: Strategija predviđa 100 % domaću pokrivenost do 2050. (samo iz vlastitih izvora, bez neto uvoza). Uz ubrzani rast solara (do 5,8 GW) i vjetra (do 4,4 GW) te baterija (250 MW do 2030.), moguće je net-zero import već do 2035.–2040. ako se ostvare dodatne mjere iz 10. paketa Vlade (50 mil. € za kućanstva).

Za ukupnu energiju (uključujući promet i grijanje): Čak ni do 2050. nije planirana puna neovisnost. Ravnatelj EIHP-a Dražen Jakšić jasno je rekao u svibnju 2025.: „Hrvatska trenutno proizvodi oko 44 posto vlastitih energetskih potreba, dok ostatak uvozi, a čak ni projekcije za 2050. godinu ne pokazuju da ćemo biti potpuno energetski neovisni.“

Realna projekcija – kada je izgledno?
Na temelju službenih dokumenata, trendova OIE rasta i EU fondova (NPOO, REPowerEU, Modernizacijski fond):

* Do 2030. (sljedećih 4–5 godina): Uvozna ovisnost pada na 40–45 %. Značajno smanjenje, ali ne neovisnost. Ključ: 42,5 % OIE + zamrzavanje cijena i potpore za dizalice topline i solare (10. paket Vlade).

* 2035.–2040.: Praktična energetska neovisnost za električnu energiju (neto nula ili mali viškovi ljeti). Ukupna ovisnost pada na 30–40 % uz masovnu elektrifikaciju prometa i grijanja. Moguće uz ubrzanje natječaja FZOEU-a i eventualnu nuklearnu opciju (SMR ili produženje Krškog).

* Do 2050.: Visoka samodostatnost (70–80 %+) uz dominaciju OIE i vodika. Potpuna neovisnost (0 % neto uvoza) malo vjerojatna zbog fleksibilnosti tržišta i ostataka fosilnih goriva u nekim sektorima, ali Hrvatska postaje energetski sigurna i otporna (regionalni LNG hub + OIE lider u regiji).

* Nakon 2050.: Ako se ostvare scenariji s vodikom, geotermijom i mogućim malim modularnim reaktorima onda je moguća potpuna neovisnost ili čak neto izvoz zelene energije.

* Optimistični scenarij (ubrzana tranzicija + politička volja): Potpuna neovisnost za struju već do 2035., a ukupna visoka samodostatnost (>80 %) do 2045. (kao u nekim studijama Greenpeace i lokalnim analizama).

* Pesimistični scenarij (spor rast OIE, birokracija): Ovisnost ostaje iznad 40 % i nakon 2050.

Što ubrzava neovisnost?
* paket mjera Vlade (249 mil. € za zelenu tranziciju, od toga 50 mil. € za kućanstva).
* FZOEU natječaji, REPowerEU i Modernizacijski fond.
* Proširenje LNG terminala i moguća nuklearna energija (rasprave u tijeku 2025./2026.).
* Jednostavnije procedure za solare, vjetar i baterije (ključna preporuka EIHP-a).

Hrvatska neće postati potpuno energetski neovisna ni do 2030. ni do 2050. prema službenim projekcijama, ali će postati značajno sigurnija i samodostatnija već do kraja ovog desetljeća, a praktično neovisna za električnu energiju do 2040. Punoj neovisnosti (minimalna ovisnost o uvozu) najbliže smo između 2045. i 2055., uz uvjet da se nastavi s agresivnim ulaganjima u OIE i energetsku učinkovitost.